ZAKON

O DOBROBITI ŽIVOTINjA

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 19 od 25 veljače 1999)

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuje dobrobit životinja glede držanja, smještaja, hranidbe, zaštite i odnosa prema životinjama.
(2) Životinje, u smislu ovoga Zakona, jesu kralješnjaci i to: ribe, ptice i sisavci.

Članak 2.

U ovom Zakonu pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1) anestezija je postupak isključenja osjetljivosti životinja,
2) omamljivanje je obvezni postupak prije klanja kojim se životinja dovodi u stanje smanjene svijesti,
3) eutanazija (u daljnjem tekstu: usmrćivanje) jest bezbolno usmrćivanje koje se obavlja sredstvima posebne namjene,
4) posjednik životinje jest svaka pravna ili fizička osoba koja je kao vlasnik, korisnik ili čuvar izravno odgovorna za zdravlje i dobrobit životinja,
5) veterinar je osoba koja je diplomirala na veterinarskom fakultetu i obavlja veterinarske poslove sukladno Zakonu o veterinarstvu,
6) veterinarski tehničar je osoba koja obavlja tehničke poslove u veterinarstvu sukladno Zakonu o veterinarstvu,
7) veterinarski ured je područna jedinica Ministarstva poljoprivrede i šumarstva ustrojena sukladno Zakonu o veterinarstvu,
8) prijevoznik je fizička ili pravna osoba koja obavlja prijevoz živih životinja,
9) životinje za društvo su kućni ljubimci,
10) skloništa za životinje su prostori u kojima se smještaju pronađene (napuštene i izgubljene) životinje na daljnju brigu i moguće udomljavanje.
11) higijenski servis je služba za prikupljanje napuštenih i izgubljenih životinja, koje osnivaju pravne ili fizičke osobe sukladno odredbama ovoga Zakona,
12) pokus je svaki zahvat ili postupak na životinjama radi istraživanja a pokus počinje kad se životinja priprema za ispitivanje i završava kad prestaju posljednja promatranja životinje vezana za pokus,
13) napuštena životinja jest ona životinja koju je posjednik svjesno napustio,
14) izgubljena životinja jest ona životinja koja je napustila posjednika bez njegove volje i on je traži.

Članak 3.

Nitko ne smije životinju bez razloga ubiti, nanositi joj bol i patnju protivno odredbama ovoga Zakona.

Članak 4.

Posjednik životinje, ovisno o vrsti i potrebama životinje, dužan je životinju hraniti, napajati, njegovati, smjestiti je i osigurati joj zdravstvenu zaštitu.

II. ZAŠTITA ŽIVOTINjA PRI DRŽANjU I UZGOJU

Članak 5.

Posjednik životinje ne smije:
1. prisiljavati životinju na rad i napore koje ona, zbog svojega uzrasta ili stanja, ne može podnijeti ili koji nadilaze njezinu snagu,
2. napuštati životinje za društvo i druge životinje držane pod nadzorom čovjeka,
3. uzgojenu ili othranjenu divlju životinju izložiti slobodnoj prirodi ili je ondje naseliti, ako nije pripremljena za preživljavanje u takvom životnom prostoru,
4. nanositi bol, patnju ili ozljedu životinjama pri dresuri,
5. mučiti, ubijati ili ozljeđivati životinje tijekom snimanja filmova, promidžbenih poruka ili sličnih namjena,
6. provjeravati oštrinu životinje na drugoj životinji, huškati jednu životinju na drugu, osim pri dresuri pasa Ministarstva unutarnjih poslova i vojske, huškati životinju na čovjeka te priređivati borbe životinja,
7. obavljati operativno-kozmetičke i kirurške zahvate na životinjama koji nisu propisani kao svojstveni pojedinim pasminama,
8. hraniti životinje drugim živim životinjama, osim ako je to neizbježno,
9. upotrebljavati žive životinje kao mamce u lovu,
10. onemogućavati kretanje životinji na način da joj nanosi bol, patnje ili ozljedu.

III. ZAŠTITA ŽIVOTINjA PRI OBAVLjANjU ZDRAVSTVENE ZAŠTITE I ZOOTEHNIČKIH ZAHVATA

Članak 6.

Svi operacijski i zootehnički zahvati na životinjama, izuzevši nabrojene u članku 7. ovoga Zakona, provode se primjenom anestezije, a obavljaju se sukladno odredbama Zakona o veterinarstvu.

Članak 7.

Anestezija se ne provodi pri:
- opasnosti od uginuća, ugušenja, iskrvarenja i slično,
- označavanju životinja,
- kastraciji muške prasadi mlađe od mjesec dana,
- odstranjivanju rogova teladi i jaradi mlađoj od četiri mjeseca,
- dijagnostičkim postupcima,
- prouzročenju veće boli anestezijom nego je zahvatom bol prouzročena na životinji,
- skraćivanju zubi i repova sisajuće prasadi,
- skraćivanju repova psima mlađim od osam dana,
- skraćivanju kljunova peradi u intenzivnom uzgoju.

Članak 8.

(1) Zabranjena je djelomična ili potpuna amputacija pojedinih dijelova životinjskog tijela
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka djelomična ili potpuna amputacija pojedinih dijelova životinjskog tijela dozvoljena je:

- ako za pojedine operativne zahvate postoji veterinarsko-medicinska indikacija,

- pri zahvatima navedenim u članku 7. podstavcima 3., 4., 7., 8. i 9.,

- radi izvođenja pokusa na životinjama u znanstveno-

istraživačke svrhe sukladno ovome Zakonu,

- pri rezanju uški pasa u dobi do tri mjeseca, ako je prethodno provedena anestezija.

IV. USMRĆIVANjE ŽIVOTINjA

Članak 9.

(1) Usmrćivanje životinja se može provesti kad:
- bi liječenje životinja bilo dugotrajno i povezano s patnjama, a ishod liječenja neizvjestan,
- je životinja dostigla visoku starost da joj otkazuju osnovne životne funkcije,
- životinja boluje od neizlječive i/ili zarazne bolesti, posebice one koja može ugroziti ljude,
- je životinja opasna za okolinu,
- je protekao rok iz članka 26. ovoga Zakona.
(2) Za slučajeve iz stavka 1. podstavaka 1. i 2. ovoga članka, o usmrćivanju odlučuje posjednik životinje, a za slučajeve iz stavka 1. podstavaka 3. i 4. ovoga članka, veterinar.
(3) Životinju može usmrtiti samo veterinar ili stručno osposobljen veterinarski tehničar pod nadzorom veterinara.

V. ZAŠTITA ŽIVOTINjA PRI KLANjU

Članak 10.

(1) Životinja se smije klati samo ako je prije iskrvarenja bila omamljena, osim ako se radi o klanju svinja, ovaca, koza, peradi, kunića i uzgojene divljači za potrebe domaćinstva.
(2) Omamljivanje se provodi mehaničkim ili električnim načinom te plinom.

Članak 11.

(1) U klaonici postupak sa životinjama mora se odvijati na sljedeći način:
1. životinje za klanje treba po prispijeću istovariti iz prijevoznog sredstva, uz uporabu odgovarajuće opreme, na način da se životinje poštede uznemirenosti, straha, patnji i bolova,
2. kretanje životinja unutar kruga klaonice do prostora za njihov smještaj treba se odvijati pažljivo i bez nanošenja boli, uz primjenu odgovarajućeg pribora za vođenje,
3. klaonice moraju biti opremljene odgovarajućim oborima ili stajama (depoi) u kojima životinje trebaju biti smještene, zaštićene od nepovoljnih klimatskih prilika, hranjene i napajane do klanja,
4. životinje moraju biti omamljene odgovarajućim postupcima neposredno prije klanja,
5. postupkom omamljivanja životinje se moraju dovesti u stanje neosjetljivosti i u tom stanju