ZAKON

O HRVATSKOM REGISTRU O OSOBAMA S INVALIDITETOM

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 64 od 16 srpnja 2001)

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje način prikupljanja podataka o uzroku, vrsti, stupnju i težini oštećenja zdravlja osoba s invaliditetom, način obrade i korištenja podataka te zaštita podataka o osobama s invaliditetom.
Podaci iz stavka 1. ovoga članka vode se u Hrvatskom registru o osobama s invaliditetom.
Registar iz stavka 2. ovoga članka vodi Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

II. HRVATSKI REGISTAR O OSOBAMA S INVALIDITETOM

Članak 2.

Osoba s invaliditetom, po ovom Zakonu, je osoba koja ima trajno ograničenje, smanjenje ili gubitak sposobnosti izvršenja neke fizičke aktivnosti ili psihičke funkcije primjerene životnoj dobi, nastale kao posljedica oštećenja zdravlja, a prema stupnjevima i mjerilima navedenim u člancima 4. do 14. ovoga Zakona.
Oštećenje zdravlja je nedostatak, gubitak ili nepravilnost anatomske građe, fiziološke ili psihičke funkcije.
Invaliditet je trajno ograničenje, smanjenje ili gubitak (koje proizlazi iz oštećenja zdravlja) sposobnosti izvršenja neke fizičke aktivnost ili psihičke funkcije primjerene životnoj dobi osobe i odnosi se na sposobnosti, u obliku složenih aktivnosti i ponašanja, koje su općenito prihvaćene kao bitni sastojci svakodnevnog života.
Hendikep je stanje koje proizlazi iz nekoga trajnog oštećenja ili invaliditeta koji ograničava ili sprečava izvršenje aktivnosti, koja je uobičajena u svijetu pojedinca i označava okolnosti u kojima se, ovisno o dobi, spolu, socijalnim i kulturnim čimbenicima nalazi osoba s invaliditetom.
Težina invaliditeta je stupanj ograničenja učinka aktivnosti osobe s invaliditetom.

Članak 3.

Hrvatski registar o osobama s invaliditetom (u daljnjem tekstu: Registar) sastoji se od općeg i posebnog dijela.
U opći dio Registra unose se opći podaci o osobi: ime i prezime osobe, spol, JMBG, mjesto rođenja, prebivalište, boravište, obrazovanje, zvanje, zaposlenje, bračno stanje.
U posebni dio Registra unose se podaci o vrstama tjelesnih i mentalnih oštećenja, i to:
1. oštećenja vida,
2. oštećenja sluha,
3. oštećenja govorno-glasovne komunikacije,
4. oštećenja lokomotornog sustava,
5. oštećenja središnjega živčanog sustava,
6. oštećenja perifernoga živčanog sustava,
7. oštećenja drugih organa i organskih sustava (dišni, cirkulacijski, probavni, endokrini, kože i potkožnog tkiva i urogenitalni),
8. mentalna retardacija,
9. autizam,
10. duševni poremećaji,
11. više vrsta oštećenja.

III. VRSTA I STUPANj TJELESNIH I MENTALNIH OŠTEĆENjA

l. OŠTEĆENjA VIDA

Članak 4.

Oštećenja vida su sljepoća i slabovidnost.
Sljepoća se prema stupnju oštećenja vida dijeli na:
– potpuni gubitak osjeta svjetla (amauroza) ili na osjet svjetla bez ili s projekcijom svjetla,
– ostatak vida na boljem oku uz najbolju moguću korekciju do 0,02 (brojenje prstiju na udaljenosti od 1 metra) ili manje,
– ostatak oštrine vida na boljem oku uz najbolju moguću korekciju od 0,02 do 0,05,
– ostatak centralnog vida na boljem oku uz najbolju moguću korekciju do 0,25 uz suženje vidnog polja na 20 stupnjeva ili ispod 20 stupnjeva,
– koncentrično suženje vidnog polja oba oka s vidnim poljem širine 5 stupnjeva do 10 stupnjeva oko centralne fiksacijske točke,
– neodređeno ili nespecificirano.
Sljepoćom u smislu potrebe edukacije na Brailleovom pismu smatra se nesposobnost čitanja slova ili znakova veličine Jaeger 8 na blizinu.
Slabovidnost se prema stupnju oštećenja vida dijeli na:
– oštrinu vida na boljem oku uz najbolju moguću korekciju od 0,1 do 0,3 i manje,
– oštrinu vida na boljem oku uz najbolju moguću korekciju od 0,3 do 0,4,
– neodređeno ili nespecificirano.

2. OŠTEĆENjA SLUHA

Članak 5.

Oštećenja sluha su gluhoća i nagluhost.
Gluhoćom se smatra gubitak sluha u govornim frekvencijama (500 do 4000 Hz) veći od 81 decibela.
Nagluhošću se smatra oštećenje sluha od 25 do 80 decibela, a prema stupnju oštećenja sluha nagluhost se dijeli na:
– lakše oštećenje sluha od 25 do 35 decibela na uhu s boljim ostacima sluha u govornim frekvencijama (500 do 4000 Hz),
– umjereno oštećenje sluha od 36 do 60 decibela na uhu s boljim ostacima sluha u govornim frekvencijama (500 do 4000 Hz),
– teže oštećenje sluha od 61 do 80 decibela na uhu s boljim ostacima sluha u govornim frekvencijama (500 do 4000 Hz),
– neodređeno ili nespecificirano.

3. OŠteĆenja govorno-glasovne komunikacije

Članak 6.

Oštećenja govorno-glasovne komunikacije su ona kod kojih je zbog anatomskih ili funkcionalnih oštećenja komunikacija govorom otežana ili ne postoji.
Oštećenja govorno-glasovne komunikacije ocjenjuju se u okviru osnovnog oboljenja.
Oštećenja govorno-glasovne komunikacije su:
– oštećenja govora,
– oštećenja glasa,
– oštećenja čitanja,
– oštećenja pisanja,
– oštećenja računanja.

4. OŠteĆenja lokomotornog sustava

Članak 7.

Oštećenje lokomotornog sustava je trajno oštećenje zbog kojeg osoba ne može samostalno izvoditi aktivnosti primjerene životnoj dobi, a prema mjerilima težine invaliditeta:
– za pokretanje tijela (hodanje, premještanje, ručnu aktivnost) potrebna su određena ortopedska pomagala (proteze, aparati, štake ili invalidska kolica i dr.),
– nemogućnost samostalnog održavanja osobne njege (kupanje, oblačenje, obuvanje ili obavljanje fizioloških potreba) ili nemogućnost samostalnog pripremanja i uzimanja hrane,
– nemogućnost samostalnog pokretanja tijela niti uz pomoć ortopedskih pomagala.

5. OŠteĆenja srediŠnjega ŽivČanog sustava

Članak 8.

Oštećenje središnjega živčanog sustava je trajno oštećenje zbog kojeg osoba ne može samostalno izvoditi aktivnosti primjerene životnoj dobi, a prema mjerilima težine invaliditeta:
– za pokretanje tijela (hodanje, premještanje, ručna aktivnost) potrebna su određena ortopedska pomagala (proteze, aparati, štake ili invalidska kolica i dr.),
– nemogućnost samostalnog održavanja osobne njege (kupanje, oblačenje, obuvanje ili obavljanje fizioloških potreba) ili nemogućnost samostalnog pripremanja i uzimanja hrane,
– nemogućnost samostalnog pokretanja tijela niti uz pomoć ortopedskih pomagala.

6. OŠteĆenja perifernoga ŽivČanog sustava

Članak 9.

Oštećenje perifernoga živčanog sustava je trajno oštećenje zbog kojeg osoba ne može samostalno izvoditi aktivnosti primjerene životnoj dobi, a prema mjerilima težine invaliditeta:
– za pokretanje tijela (hodanje, premještanje, ručna aktivnost) potrebna su određena ortopedska pomagala (proteze, aparati, štake ili invalidska kolica i dr.),
– nemogućnost samostalnog održavanja osobne njege (kupanje, oblačenje, obuvanje ili obavljanje fizioloških potreba) ili nemogućnost samostalnog pripremanja i uzimanja hrane,
– nemogućnost samostalnog pokretanja tijela niti uz pomoć ortopedskih pomagala.

7. OŠteĆenja drugih organa i organskih sustava

Članak 10.

Oštećenje drugih organa i organskih sustava (dišni, cirkulacijski, probavni, endokrini, kože i potkožnog tkiva i urogenitalni sustav) je trajno oštećenje zbog kojeg osoba ne može samostalno udovoljiti nekoj od osnovnih životnih zahtjeva kao što su:
– nemogućnost samostalnog kretanja izvan stana radi ostvarivanja osnovnih životnih potreba,
– nemogućnost samostalnog održavanja osobne njege (kupanje, oblačenje, svlačenje, obuvanje ili obavljanje fizioloških potreba),
– nemogućnost održavanja života bez korištenja određenog uređaja, naprave ili postupka kao što je: dijaliza, sonda, gastrostoma, Pudenzova pumpa, kateter i dr.

8. Mentalna retardacija

Članak 11.

Mentalna retardacija je stanje u kojem je značajno otežano uključivanje u društveni život, a povezano je sa zaustavljenim ili nedovršenim razvojem intelektualnog funkcioniranja što je utvrđeno na osnovi medicinske, psihološke, defektološke i socijalne ekspertize.
Intelektualna razina izražava se kvocijentom inteligencije od 0 do 69