Na temelju članka 52. stavak 2. Carinskog zakona ("Narodne novine", broj 53A/91, 33/92, 40/92 i 61/92), Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 2. listopada 1992. godine, donijela je

UREDBU

O UVJETIMA I POSTUPKU PROPISIVANjA I PLAĆANjA DOPUNSKE CARINE

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 62 od 03 listopada 1992)

Članak 1.

Dopunska carina iz članka 52. stavak 1, Carinskog zakona propisuje se i naplaćuje po uvjetima i postupku utvrđenom ovom uredbom.

Članak 2.

Na robu koja se uvozi po cijeni nižoj od ugovorene cijene (članak 36. Carinskog zakona), ako uvoz takove robe može nanijeti štetu hrvatskom gospodarstvu, propisat će se plaćanje dopunske carine u svoti koja predstavlja razliku između ugovorene cijene i cijene po kojoj se roba uvozi.

Članak 3.

Smatra se da uvoz robe po cijeni nižoj od ugovorene cijene nanosi ili može nanijeti štete hrvatskom gospodarstvu, ako bi takav uvoz usporio razvoj određene gospodarske grane ili hrvatskog gospodarstva u cjelini.
Smatra se da se roba uvozi po cijeni koja je niža od ugovorene cijene :
1. ako je cijena robe koja se uvozi niža od cijene po kojoj se takva roba prodaje između međusobno neovisnih kupaca i prodavača, uvećana za troškove prijevoza, osiguranja, taksi i drugih izdataka u svezi s prodajom i dopremanjem.
2. ako je cijena robe koja se uvozi niža od cijene po kojoj se takva ili slična roba prodaje na domaćem tržištu zemlje izvoznice, umanjena za pristojbe i takse propisane za promet takve robe u toj zemlji,
3. ako manjkaju podaci o cijeni odgovarajuće robe na domaćem tržištu zemlje izvoznice, a cijena robe koja se uvozi je:
- niža od troškova proizvodnje takvog proizvoda u zemlji porijekla, uvećanih za svotu uobičajenih troškova trgovine i normalne dobiti,
- niža od najveće usporedive izvozne cijene po kojoj se redovnim komercijalnim poslovima takva ili slična roba izvozi u treće zemlje.

Članak 4.

Dopunska carina može se propisati i ako se uvozi roba za koju je u zemlji porijekla ili zemlji izvoza odobrena subvencija, uključujući i subvenciju za prijevoz, u visini koja omogućava neutraliziranje subvencija.
Uvozi li se roba čiji je izvoz iz zemlje porijekla ili u zemlji izvoznici oslobođen od pristojbi i taksi koje se na tu robu plaćaju u prometu i potrošnji u zemlji porijekla, odnosno zemlji izvoza, svota takvog oslobođenja ne smatra se subvencijom prema stavku 1. ovog članka.

Članak 5.

Pri utvrđivanju da li je cijena po kojoj se roba uvozi niža od ugovorene cijene, uzimaju se u obzir troškovi proizvodnje takve robe, uvjeti njene prodaje, način oporezivanja u proizvodnji i prometu, te drugi činitelji koji mogu utjecati na strukturu formiranja i visinu cijene.

Članak 6.

Zahtjev za propisivanje dopunske carine za pojedinu robu mogu podnijeti zainteresirana poduzeća i druge gospodarske jedinice ili njihove udruge.
Zahtjev za propisivanje dopunske carine podnosi se Hrvatskoj gospodarskoj komori.
Zahtjev za propisivanje dopunske carine prilaže se raspoloživa dokumentacija o postojanju jednog ili više uvjeta za propisivanje dopunske carine (članak 3.), posebice:
1. podaci o cijenama po kojima se odgovarajuća roba uvozi u Hrvatsku,
2. podaci o normalnoj cijeni po kojoj se takva ili slična roba prodaje u međunarodnoj robnoj razmjeni,
3. podaci o visini unutarnjih taksa i pristojbi i o visini i strukturi cijena takve