Na temelju članka 10. stavka 2. točke 3. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja ("Narodne novine", broj 79/2009), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 7. siječnja 2011. godine donijela

UREDBU

O SKUPNOM IZUZEĆU SPORAZUMA O PRIJENOSU TEHNOLOGIJE

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 9 od 21 siječnja 2011)

I. OPĆE ODREDBE

Predmet Uredbe

Članak 1.

Ovom Uredbom utvrđuju se uvjeti koje sporazumi o prijenosu tehnologije moraju sadržavati, te ograničenja ili uvjeti koje takvi sporazumi ne smiju sadržavati kako bi bili skupno izuzeti od opće zabrane iz članka 8. stavka 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (u daljnjem tekstu: Zakon).

Značenje pojmova

Članak 2.

U smislu ove Uredbe pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
a) sporazum je ugovor, pojedina odredba ugovora, usmeni ili pisani dogovori među poduzetnicima te usklađena praksa koja je posljedica takvih dogovora, odluke poduzetnika ili udruženja poduzetnika, opći uvjeti poslovanja i drugi akti poduzetnika koji jesu ili mogu biti sastavni dio ugovora i slično neovisno o tome jesu li takvi sporazumi sklopljeni između poduzetnika koji djeluju na istoj razini proizvodnje, odnosno distribucije (horizontalni sporazumi) ili između poduzetnika koji ne djeluju na istoj razini proizvodnje, odnosno distribucije (vertikalni sporazumi);
b) proizvodi su robe i/ili usluge koje obuhvaćaju polugotove robe i/ili usluge i gotove robe i/ili usluge;
c) poduzetnik je osoba iz članka 3. Zakona;
d) poduzetnik pod kontrolom drugog poduzetnika ili povezani poduzetnici koji se smatraju jednim gospodarskim subjektom su poduzetnici iz članka 4. Zakona;
e) kupac je poduzetnik koji od dobavljača kupuje proizvod radi njegove ugradnje u novi proizvod koji taj kupac proizvodi i/ili kupuje proizvod od dobavljača u svrhu njegove daljnje preprodaje ili prodaje krajnjem korisniku, odnosno potrošaču;
f) potrošač je fizička osoba koja kupuje, odnosno koristi ili bi u nekoj određenoj situaciji mogao koristiti neke robe i/ili usluge;
g) mjerodavno tržište određuje se kao tržište određene robe i/ili usluga koje su predmet obavljanja djelatnosti poduzetnika na određenom zemljopisnom području, u smislu članka 7. stavka 1. Zakona i odredaba Uredbe o načinu i kriterijima utvrđivanja mjerodavnog tržišta;
h) mjerodavno tržište proizvoda određuje se kao tržište proizvoda koji s obzirom na svoja svojstva, cijenu, namjenu i navike kupaca i/ili potrošača mogu zamijeniti drugi (mjerodavni) proizvod i na taj način zadovoljiti istorodnu potrebu kupaca i/ili potrošača;
i) mjerodavno tržište tehnologija određuje se kao tržište tehnologija koje stjecatelji licence smatraju nadomjestivim ili zamjenskim tehnologijama za licenciranu tehnologiju s obzirom na svojstva tih tehnologija, naknadu koju za njih plaćaju i njihovu namjenu.

Sporazumi na koje se primjenjuje skupno izuzeće

Članak 3.

(1) Skupna izuzeća primjenjuju se na sporazume o prijenosu tehnologije iz članka 10. stavka 2. točke 3. Zakona, sklopljene između dva poduzetnika kojima se ugovara proizvodnja proizvoda koji je predmet sporazuma, uključujući i sporazume u kojima se uz proizvodnju ugovara više od jedne razine trgovine.
(2) Sporazumom o prijenosu tehnologije iz stavka 1. ovoga članka smatra se sporazum o licenciranju patenata, sporazum o licenciranju tehnološkog znanja i iskustva (knonj-honj), sporazum o licenciranju autorskog prava na računalni program ili kombinirani sporazum o licenciranju patenata, tehnološkog znanja i iskustva (knonj-honj) ili autorskog prava na računalni program, uključujući i svaki drugi sporazum koji sadrži odredbe u svezi s prodajom i kupnjom proizvoda, ili odredbe koji se odnose na licenciranje drugih prava intelektualnog vlasništva, kao i na ustupanje prava intelektualnog vlasništva, pod uvjetom da te odredbe ne predstavljaju primarni cilj takvih sporazuma te da su izravno povezane s proizvodnjom predmeta sporazuma.
(3) Sporazumom o prijenosu tehnologije iz stavka 1. ovoga članka smatra se i sporazum o ustupanju patenata, tehnološkog znanja i iskustva (u daljnjem tekstu: knonj-honj), autorskog prava programske opreme ili kombinacije navedenog, u slučaju kada dio rizika u svezi s iskorištavanjem licencirane tehnologije i dalje snosi ustupatelj, a naročito kada je iznos koji se plaća za ustupanje tehnologije ovisan od prihoda ostvarenog od strane stjecatelja proizvodnjom proizvoda temeljem ustupljene tehnologije, količine tako proizvedenih proizvoda ili broja aktivnosti u kojima je korištena ta tehnologija.
(4) Tehnološkim znanjem i iskustvom u smislu stavaka 1. i 2. ovoga članka, smatra se skup nepatentiranih praktičnih informacija proistekao iz iskustva i provjere, koji je tajan, značajan i prepoznatljiv. Tajan podrazumijeva da knonj-honj kao cjelina ili precizna konfiguracija i spoj svojih dijelova nije opće poznat i lako dostupan. Značajan podrazumijeva da knonj-honj obuhvaća podatke, odnosno informacije koje su neophodne i korisne za proizvodnju proizvoda koji su predmet sporazuma. Prepoznatljiv podrazumijeva da knonj-honj mora biti opisan na dostatno razumljiv način, kako bi bilo moguće provjeriti ispunjava li kriterije tajnosti i značajnosti.
(5) Prava intelektualnog vlasništva, u smislu stavka 2. ovoga članka, su prava industrijskog vlasništva, knonj-honj, autorska prava i srodna prava.
(6) Pod patentima, u smislu stavaka 2. i 3. ovoga članka, razumijevaju se patenti, zahtjevi za priznanje patenata, konsenzualni patenti, zahtjevi za priznanje konsenzualnih patenata, industrijski dizajn, topografije poluvodičkih proizvoda, svjedodžbe o dodatnoj zaštiti za medicinske proizvode ili ostale proizvode za koje se mogu dobiti svjedodžbe o dodatnoj zaštiti i svjedodžba o pravima uzgajivača bilja.
(7) Proizvod koji je predmet sporazuma ili ugovorni proizvod iz stavka 1. ovoga članka je proizvod koji je proizveden primjenom licencirane tehnologije i/ili proizvod u koji je ta tehnologija ugrađena.
(8) Poduzetnicima-sudionicima sporazuma, odnosno davateljem i stjecateljem licencije iz stavka 1. ovoga članka, smatraju se i njihovi povezani poduzetnici.

Sporazumi na koje se ne primjenjuje skupno izuzeće

Članak 4.

Temeljem ove Uredbe ne mogu biti izuzeti od opće zabrane iz članka 8. stavka 1. Zakona:
a) sporazumi o prijenosu tehnologije koji nisu usklađeni s ovom Uredbom,
b) sporazumi o prijenosu tehnologije na koje se primjenjuju drugi propisi o skupnom izuzeću iz članka 10. stavka 2. Zakona.

II. UVJETI KOJE SPORAZUM MORA SADRŽAVATI I OSTALI UVJETI KOJI SE MORAJU ISPUNITI

Tržišni udjel

Članak 5.

(1) Skupno izuzeće za sporazume iz članka 3. ove Uredbe primjenjuje se pod uvjetom da ukupan tržišni udjel sudionika sporazuma na utvrđenom mjerodavnom tržištu tehnologije i mjerodavnom tržištu proizvoda nije veći od 20% u slučaju da je riječ o sporazumu sklopljenom između konkurenata.
(2) Skupno izuzeće za sporazume iz članka 3. ove Uredbe primjenjuje se pod uvjetom da tržišni udjel svakog sudionika sporazuma na utvrđenom mjerodavnom tržištu tehnologije i mjerodavnom tržištu proizvoda nije veći od 30% u slučaju da je riječ o sporazumu sklopljenom između poduzetnika koji nisu konkurenti.
(3) Tržišni udjel sudionika sporazuma na mjerodavnom tržištu tehnologije, u smislu stavaka 1. i 2. ovoga članka, utvrđuje se kao zastupljenost te licencirane tehnologije na mjerodavnom tržištu proizvoda.
(4) Poduzetnici se smatraju stvarnim konkurentima na mjerodavnom tržištu tehnologija, u smislu stavka 1. ovoga članka, ako se natječu na mjerodavnom tržištu tehnologija ustupajući licencije za zamjenske tehnologije i pritom ne krše prava intelektualnog vlasništva drugih poduzetnika.
(5) Poduzetnici se smatraju stvarnim konkurentima na mjerodavnom tržištu proizvoda, u smislu stavka 1. ovoga članka, ako su oba aktivna na tom tržištu, u proizvodnom i zemljopisnom smislu, na kojem se prodaju proizvodi koji su predmet sporazuma i pritom ne krše međusobno prava intelektualnog vlasništva.
(6) Potencijalni konkurenti na mjerodavnom tržištu tehnologija i mjerodavnom tržištu proizvoda, u smislu stavka 1. ovoga članka, su