Na temelju članka 150. stavka 4. Zakona o zaštiti okoliša (Narodne novine, broj 110/2007), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 27. studenoga 2008. godine donijela

UREDBU

O NAČINU UTVRIVANjA ŠTETA U OKOLIŠU

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 139 od 03 studenog 2008)

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovom Uredbom uređuju se djelatnosti koje se smatraju opasnima za okoliš i/ili život i zdravlje ljudi, mjerila prema kojima se procjenjuju i utvrđuju štete u okolišu i prijeteća opasnost od štete, smjernice za odabir mjera za otklanjanje i sprječavanje šteta u okolišu te metode određivanja troškova vezanih za utvrđivanje i otklanjanje šteta u okolišu i prijeteće opasnosti od štete.

Definicije pojmova

Članak 2.

Pojmovi koji se koriste u ovoj Uredbi imaju sljedeće značenje:
1. Djelatnosti opasne za okoliš i/ili život i zdravlje ljudi (u daljnjem tekstu: opasne djelatnosti) su djelatnosti koje služe obavljanju neke gospodarske aktivnosti, neovisno o njihovom privatnom ili javnom, odnosno profitnom ili neprofitnom obilježju, a koje predstavljaju rizik za okoliš i/ili za život i zdravlje ljudi;
2. Funkcije odnosno funkcije prirodnog dobra (resursa) su djelovanja koje prirodna dobra imaju u korist drugih prirodnih dobara ili u korist javnosti.
3. Početno stanje je stanje prirodnih dobara i funkcija u vrijeme nastanka štete u okolišu, koje bi postojalo da nije nastala šteta, a što se procjenjuje na temelju dostupnih informacija i podataka;
4. Obnavljanje uključujući prirodno obnavljanje podrazumijeva, u slučaju vode i zaštićenih vrsta te prirodnih staništa, povratak oštećenih prirodnih dobara i/ili oštećenih funkcija prirodnih dobara u početno stanje. U slučaju oštećenja zemljišta, podrazumijeva otklanjanje svakog značajnog rizika od štetnog utjecaja na život i zdravlje ljudi;
5. Ministarstvo je ministarstvo nadležno za poslove zaštite okoliša;
6. Nadležno tijelo javne vlasti je Ministarstvo i druga središnja tijela državne uprave nadležna za obavljanje poslova u svezi sa zaštitom pojedinih sastavnica okoliša, odnosno u svezi sa zaštitom od pojedinih opterećenja, te u svezi sa zaštitom zdravlja ljudi, zaštitom od požara i zaštitom i spašavanjem, te župan, gradonačelnik Grada Zagreba, gradonačelnik i općinski načelnik;
7. Ministar je ministar nadležan za područje zaštite okoliša;
8. Zakon je Zakon o zaštiti okoliša;

Primjena Uredbe

Članak 3.

(1) Odredbe ove Uredbe primjenjuju se na tvrtke koje obavljaju opasne djelatnosti u smislu ove Uredbe.
(2) Odredbe ove Uredbe primjenjuju se i na tvrtke koje obavljaju druge djelatnosti koje se ne smatraju opasnima u smislu ove Uredbe ali se prilikom obavljanja tih djelatnosti ne otklanja opasnost i ne sprječava nanošenje štete biljnim i životinjskim vrstama i/ili prirodnim staništima zaštićenim prema posebnom propisu (u daljnjem tekstu: zaštićene vrste i staništa).

Opasne djelatnosti

Članak 4.

Opasne djelatnosti u smislu ove Uredbe su:
1. djelatnosti određene uredbom kojom se uređuje postupak utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša,
2. djelatnosti utvrđene u PriloguI. ove Uredbe.

II. MJERILA ZA UTVRIVANjE I PROCJENU ŠTETA U OKOLIŠU I PRIJETEĆIH OPASNOSTI OD ŠTETE

Mjerila za utvrđivanje i procjenu šteta u okolišu nastalih djelovanjem opasnih djelatnosti i utvrđivanje prijetećih opasnosti od štete

Članak 5.

Mjerila za utvrđivanje i procjenu šteta u okolišu nastalih djelovanjem opasne djelatnosti, odnosno prijetećih opasnosti od štete su:
- vrsta postrojenja i obilježja opasne djelatnosti,
- obilježja lokacije postrojenja i mjesta nastanka štete u okolišu, odnosno obilježja mjesta prijeteće opasnosti od štete,
- područje utjecaja štetnog djelovanja i mogućeg štetnog djelovanja na okoliš i mogućnost pojave domino efekata,
- utjecaj štete u okolišu na život i zdravlje ljudi,
- utjecaj štete u okolišu na zaštićene vrste i staništa,
- utjecaj štete u okolišu na pojedinu sastavnicu okoliša, te krajobrazne strukture,
- kakvoća i obujam potrebnih aktivnosti i mjera radi otklanjanja štete u okolišu, odnosno prijeteće opasnosti od štete.

Značajne štete u okolišu

Članak 6.

(1) Značajnom štetom u okolišu smatra se svaka šteta u okolišu s dokazanim negativnim učinkom na život i zdravlje ljudi koja je nastala kao posljedica obavljanja opasne djelatnosti (u daljnjem tekstu: značajna šteta u okolišu).
(2) Značajnom štetom u okolišu neće se smatrati:
- negativne promjene na zaštićenim vrstama i/ili staništima nastale kao posljedica prirodnih kolebanja koje se smatraju očekivanima za odnosnu zaštićenu vrstu ili stanište,
- negativne promjene u okolišu uslijed prirodnih uzroka, ili one koje proizlaze iz aktivnosti vezanih za uobičajeno upravljanje područjima, koje proizlaze prema planu upravljanja pojedinim područjem ili one koje su posljedica ranijeg načina obavljanja djelatnosti tvrtke,odnosno korištenja postrojenja,
- šteta na zaštićenoj vrsti i/ili staništu, za koje je utvrđeno da će se oporaviti unutar kratkog vremena i bez posebnih aktivnosti čovjeka, u stanje prije nastanka štetnog djelovanja ili u stanje koje samom dinamikom zaštićene vrste ili staništa dovodi do stanja jednakog ili boljeg od početnog stanja.

Mjerila za utvrđivanje i procjenu šteta na zaštićenim vrstama i/ili staništima nastalih djelovanjem bilo koje djelatnosti tvrtke

Članak 7.

Značaj svake štete koja ima štetan učinak na postizanje ili održavanje povoljnog stanja zaštićene vrste i/ili staništa procjenjuje se na temelju stanja očuvanosti zaštićene vrste i/ili staništa u trenutku nastanka štete, funkcija u okolišu koje zaštićene vrste i/ili staništa omogućuju, kao i sposobnosti njihovog prirodnog obnavljanja, sukladno propisima kojima se uređuje zaštita prirode.

Utvrđivanje značajnih štetnih promjena na zaštićenim vrstama i/ili staništima

Članak 8.

Značajne štetne promjene u odnosu na uvjete koje su zaštićene vrste i/ili staništa imali u početnom stanju određuju se pomoću mjerljivih podataka, kao što su:
- broj jedinki, njihova gustoća ili površina koju pokrivaju,
- uloga određenih jedinki ili oštećenog područja u odnosu na očuvanost zaštićene vrste i/ili staništa procijenjenih na lokalnoj, područnoj (regionalnoj) i na razini države, najviše do razine EU,
- sposobnost razmnožavanja zaštićene vrste (prema dinamici specifičnoj za tu vrstu ili populaciju), sposobnost preživljavanja zaštićene vrste i/ili sposobnost staništa za prirodno obnavljanje (prema dinamici specifičnoj za karakterističnu vrstu staništa ili dinamiku populacija te vrste),
- sposobnost zaštićene vrste i/ili staništa da se oporavi unutar kratkog vremena nakon štetnog događaja, do stanja koje se smatra jednakim ili boljim od početnog stanja, bez ikakvih uplitanja aktivnostima, osim pojačanih mjera zaštite; tj. samo dinamikom zaštićene vrste i/ili staništa.

III. MJERE OTKLANjANjA I SPRJEČAVANjA - SMJERNICE ZA ODABIR

Najprikladnije mjere otklanjanja štete u okolišu i prijeteće opasnosti od štete

Članak 9.

(1) Najprikladnije mjere otklanjanja štete u okolišu i prijeteće opasnosti od štete su one mjere pomoću kojih se okoliš može dovesti do stanja prije nastanka štete, odnosno one kojima se na izvoru nastanka trajno otklanja opasnost od štete, odnosno prijeteće opasnosti od štete.
: