Na temelju članka 7. stavka 4. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja ("Narodne novine", broj 79/2009), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 7. siječnja 2011. godine donijela

UREDBU

O NAČINU I KRITERIJIMA UTVRĐIVANjA MJERODAVNOG TRŽIŠTA

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 9 od 21 siječnja 2011)

I. OPĆE ODREDBE

Predmet Uredbe

Članak 1.

(1) Ovom se Uredbom uređuju način i kriteriji utvrđivanja mjerodavnog tržišta kao temelja za izračunavanje tržišnih udjela u postupcima koje vodi Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (u daljnjem tekstu: Agencija) prema odredbama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (u daljnjem tekstu: Zakon).
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka, Uredba se primjenjuje tijekom vođenja prethodnog ispitivanja stanja na mjerodavnom tržištu radi utvrđivanja postojanja dostatnih indicija za pokretanje postupka, te na postupke utvrđivanja zabranjenih sporazuma poduzetnika, utvrđivanja zlouporaba vladajućeg položaja poduzetnika i ocjene dopuštenosti koncentracija poduzetnika.

Značenje pojmova

Članak 2.

Pojedini pojmovi i izrazi, u smislu ove Uredbe, imaju sljedeće značenje:
a) poduzetnik je osoba iz članka 3. Zakona;
b) dobavljač je proizvođač ili koji drugi poduzetnik kod kojeg se nabavljaju robe i/ili usluge za daljnju reprodukciju i/ili prodaju, odnosno za krajnju uporabu;
c) proizvod je pravnotehnički izraz za robe i/ili usluge;
d) komplementarni proizvod je proizvod sastavljen od dva ili više proizvoda koji se uobičajeno koriste kao jedinstveni proizvod, te se vrijednost svakog od proizvoda koji ga čine povećava kad ih potrošači koriste kao cjelinu;
e) mjerodavni proizvod je proizvod najuže povezan s mjerodavnim tržištem u proizvodnom smislu;
f) zamjenski proizvod (supstitut) je proizvod koji s obzirom na svoje bitne značajke, cijenu ili način uporabe ili navike potrošača može zamijeniti drugi (mjerodavni) proizvod i na taj način zadovoljiti istorodnu potrebu kupca i/ili potrošača;
g) konkurenti su poduzetnici koji djeluju na istom mjerodavnom tržištu natječući se u nuđenju i prodaji robe i/ili usluga;
h) potencijalni konkurenti su poduzetnici koji žele i mogu dodatno uložiti i/ili snositi dodatne troškove nužne za pristup mjerodavnom tržištu, kao odgovor na mali, ali stalni porast cijena;
i) kupac je poduzetnik koji od dobavljača kupuje proizvod radi njegove ugradnje u novi proizvod koji taj kupac proizvodi i/ili kupuje proizvod od dobavljača u svrhu njegove daljnje preprodaje ili prodaje krajnjem korisniku, odnosno potrošaču;
j) potrošač je fizička osoba koja kupuje, odnosno koristi ili bi u nekoj određenoj situaciji mogao koristiti neke robe i/ili usluge;
k) tržišni udjel je mjerilo relativne veličine nekog poduzetnika na mjerodavnom tržištu, izračunato na način da se utvrdi postotak u kojem taj poduzetnik sudjeluje u ukupnoj proizvodnji i/ili prodaji neke robe i/ili usluge, na mjerodavnom tržištu u određenom razdoblju;
l) zapreke pristupa tržištu su svi oni čimbenici koji novim konkurentima otežavaju ili sprječavaju da pristupe nekom tržištu.

II. NAČIN UTVRĐIVANjA MJERODAVNOG TRŽIŠTA

Svrha utvrđivanja mjerodavnog tržišta

Članak 3.

(1) Mjerodavno tržište određuje se kao tržište određene robe i/ili usluga koje su predmet obavljanja djelatnosti poduzetnika na određenom zemljopisnom području.
(2) Svrha utvrđivanja mjerodavnog tržišta je određivanje robe i/ili usluga (u daljnjem tekstu: proizvoda) s kojima se poduzetnici tržišno natječu, te zemljopisnog područja na kojem se natječu.

Osnovne dimenzije mjerodavnog tržišta

Članak 4.

(1) Mjerodavno tržište utvrđuje se na taj način da se utvrdi njegova proizvodna dimenzija (mjerodavno tržište u proizvodnom smislu) i zemljopisna dimenzija (mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu).
(2) Mjerodavno tržište utvrđuje se posebno za svaki konkretni slučaj.

Mjerodavno tržište u proizvodnom smislu

Članak 5.

Mjerodavno tržište u proizvodnom smislu obuhvaća sve proizvode za koje potrošači smatraju da su međusobno zamjenjivi s obzirom na njihove bitne značajke, cijenu ili način uporabe, odnosno navike potrošača.

Mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu

Članak 6.

(1) Mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu obuhvaća zemljopisno područje na kojem poduzetnici sudjeluju u ponudi ili nabavi proizvoda.
(2) U pristupu ocjene stanja na tržištu u zemljopisnom smislu polazno se izrađuje analiza svih dimenzija tog tržišta temeljem općih pokazatelja o tržišnim udjelima među konkurentima na tržištu, domaćim i inozemnim, kao i pokazatelja o cijenama i razlikama u cijenama na nacionalnoj i međunarodnoj razini.
(3) U analizi svih dimenzija tržišta iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, posebna pozornost se posvećuje uvjetima pristupa tržištu, a osobito troškovima prijevoza, mogućnosti pristupa kanalima distribucije i s tim povezanim troškovima, prisutnosti i utjecaju zakonskih prepreka pristupa tržištu, navikama i običajima potrošača, kao i o ostalim činjenicama od značaja za utvrđivanja stupnja tržišne integracije na međunarodnoj razini.
(4) Pod zakonskim preprekama pristupa tržištu, u smislu stavka 3. ovoga članka, smatraju se naročito: carine, dozvole, sustav javnih nabava, tehnički propisi i norme.

Mjerodavno tržište u posebnim slučajevima

Članak 7.

(1) Mjerodavno tržište u proizvodnom smislu u posebnim slučajevima može se utvrditi za jedan proizvod ili za skupinu proizvoda, ovisno o strukturi tržišta i navikama potrošača.
(2) Pri utvrđivanju mjerodavnog tržišta, u smislu stavka 1. ovoga članka, treba voditi računa i o drugim posebnim okolnostima i uvjetima na nekom tržištu. To se, u pravilu, odnosi na komplementarne proizvode, naročito ako se povećanje cijene bilo kojeg proizvoda (sekundarni proizvod, odnosno sekundarno tržište) koji je sastavni dio komplementarnog proizvoda izravno odražava na povećanje cijene mjerodavnog proizvoda (primarni proizvod, odnosno primarno tržište).
(3) Iznimno od članka 6. stavka 1. ove Uredbe, mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu može biti utvrđeno na međunarodnoj razini.
(4) Pod određenim uvjetima, uzimajući u obzir sve konkretne okolnosti i činjenice, mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu, može biti, u smislu stavka 3. ovoga članka, utvrđeno na međunarodnoj ili svjetskoj razini, a naročito u slučajevima:
a) ako je riječ o proizvodima koje određene skupine kupaca, odnosno poduzetnika s prebivalištem