Na temelju članka 47. stavka 2. i članka 143. stavka 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" br. 121/03) uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležne komore, ministar zdravstva donosi

PRAVILNIK

O UVJETIMA U POGLEDU PROSTORA, RADNIKA I MEDICINSKO-TEHNIČKE OPREME ZA OBAVLjANjE KRONIČNE DIJALIZE

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 152 od 26 rujna 2003)

Članak 1.

Ovim se Pravilnikom utvrđuju uvjeti u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje kronične dijalize (u daljnjem tekstu: centar za dijalizu) koje moraju ispunjavati zdravstvene ustanove te zdravstveni radnici koji obavljaju zdravstvenu djelatnost u privatnoj praksi.

Članak 2.

Prostor centra za dijalizu mora ispunjavati sanitarno-tehničke i higijenske uvjete utvrđene člankom 7. do 17. Pravilnika o uvjetima u pogledu prostora, djelatnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje privatne prakse ("Narodne novine" br. 71/94).

Članak 3.

U centru za dijalizu mora se osigurati najmanje 30 m2 bruto po jednom mjestu za dijalizu (30 m2 dž broj mjesta za dijalizu = ukupan broj m2).
Centar za dijalizu u pogledu prostora mora imati:
– odvojeno mjesto za dijalizu bolesnika s pozitivnim biljezima hepatitisa B, C i HIV-a,
– prostoriju za pripremu vode s reverznom osmozom,
– prostoriju za pripremu i sterilizaciju,
– prostoriju za čisto rublje i sanitetski materijal,
– prostoriju za nečisto rublje i privremeno odlaganje potrošenog materijala,
– prostoriju za servisiranje i smještaj rezervnih uređaja za dijalizu,
– prostoriju za priručno skladište potrošnoga materijala u sklopu centra,
– glavno skladište potrošnoga materijala,
– prostoriju voditelja centra,
– liječničku ordinaciju za pregled bolesnika,
– prostoriju za liječnike i stručnu dokumentaciju,
– prostoriju za glavnu medicinsku sestru centra,
– prostoriju za medicinske sestre,
– garderobu za bolesnike,
– garderobu za radnike centra,
– čajnu kuhinju s grijalom, hladnjakom, sudoperom, stolom i ormarom za posuđe,
– sanitarni čvor za bolesnike, odvojeno po spolu,
– sanitarni čvor za djelatnike (NjC + tuš), odvojeno po spolu,
– prostoriju za odmor bolesnika i
– klimatizirani prostor u kojem se provodi dijaliza.

Članak 4.

Centar za dijalizu mora imati aparate za dijalizu s ne više od 15 000 sati rada i ne starije od pet godina, s volumetrijskom kontrolom i kontroliranom ultrafiltracijom.
Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, aparati za dijalizu, uz garanciju proizvođača, mogu imati više od 15 000 sati rada.
Centar za dijalizu mora imati najmanje jedan rezervni aparat za dijalizu i to posebno za svaku kategoriju bolesnika (bolesnike s negativnim biljezima hepatitisa i bolesnike s pozitivnim biljezima na hepatitis B i C te HIV-a).

Članak 5.

Centar za dijalizu mora imati:
– uređaj za pripremu vode koja odgovara propisanim standardima vode za hemodijalizu;
– prenosivi EKG aparat, aspirator, defibrilator s monitorom, sterilizator, hladnjak, set za reanimaciju, kisik;
– mogućnost za hitno određivanje crvene krvne slike i elektrolita;
– stojeću ili sjedeću vagu (mehaničku ili digitalnu).
Centar mora biti opremljen standardnim bolničkim krevetima ili foteljama za hemodijalizu.

Članak 6.

Centar za dijalizu mora osigurati najmanje:
– 1 liječnika na 30 bolesnika na kroničnoj dijalizi u kliničkim centrima za dijalizu;
– 1 liječnika na 40 bolesnika na kroničnoj dijalizi u centrima za dijalizu u općim bolnicama;
– 1 liječnika na 50 bolesnika na dijalizi u izvanbolničkim centrima za dijalizu.
Centar za dijalizu mora osigurati nazočnost liječnika tijekom dijalize.

Članak 7.

Liječnik iz članka 6. ovoga Pravilnika mora biti specijalist interne medicine, odnosno specijalist pedijatrije s edukacijom za provođenje kronične dijalize.
Edukacija iz stavka 1. ovoga članka provodi se u kliničkim zdravstvenim ustanovama.

Članak 8.

Tijekom edukacije iz članka 7. ovoga Pravilnika liječnik se mora upoznati sa svim izvantjelesnim metodama liječenja akutnog i kroničnog bubrežnog zatajenja imunoloških i metaboličkih bolesti, otrovanja i ostalih stanja s teško poremećenom homeostazom tjelesnih tekućina. Te metode su: hemodijaliza, hemofiltracija, hemodijafiltracija, hemoperfuzija, peritonejska dijaliza i plazmafereza.
Edukacija traje 6 mjeseci i obuhvaća:
– vođenje ambulantnih bolesnika s kroničnim bubrežnim zatajenjem prije počinjanja liječenja dijalizom,
– upoznavanje bolesnika s kroničnim bubrežnim zatajenjem s hemodijalizom i peritonejskom dijalizom,
– vođenje stabilnih bolesnika s kroničnim bubrežnim zatajenjem liječenih hemodijalizom,
– odabir i obrada bolesnika za transplantaciju bubrega,
(2 mjeseca)
Ovaj dio edukacije može se obaviti u matičnom centru za dijalizu.
– vođenje hemodijalize u kardiovaskularno nestabilnih bolesnika, hemodijalize u bolesnika s povećanim rizikom (hemofiltracija, hemodijafiltracija, hemodijaliza bez heparina u bolesnika s rizikom krvarenja, profilirana ultrafiltracija i izolirana ultrafiltracija),
– postavljanje endovenskih katetera za hemodijalizu i asistiranje pri operacijskom stvaranju različitih vrsta arteriovenskih fistula, (1,5 mjeseci)
– priprema bolesnika s kroničnim bubrežnim zatajenjem za liječenje peritonejskom dijalizom, osnove peritonejske dijalize, praktično izvođenje, najčešće komplikacije i njihovo liječenje te ambulantno praćenje bolesnika liječenih peritonejskom dijalizom,
(1 mjesec)
– liječenje bolesnika s akutnim zatajivanjem bubrega – konvencionalno liječenje i odabir primjerene dijalizne metode. Osnove kontinuiranih dijaliznih metoda i sudjelovanje u radu konzilijarne službe, (1 mjesec)
– osnove metoda sličnih dijalizi: terapijska plazmafereza, LDL afereza, imunska apsorpcija, hemoperfuzija, (0,5 mjeseci).
U sklopu programa obvezne edukacije kandidat mora završiti i poslijediplomski tečaj u organizaciji Medicinskog fakulteta.
Nakon edukacije kandidat polaže ispit pred povjerenstvom koje imenuje ministar zdravstva. Nakon položenoga ispita kandidat dobiva uvjerenje o osposobljenosti za samostalan rad u odjelu za dijalizu.
Specijalist interne medicine i specijalist pedijatrije koji je šest