Na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od ionizirajućeg zračenja i sigurnosti izvora ionizirajućeg zračenja ("Narodne novine", broj 64/06) ministar zdravstva i socijaln,e skrbi donosi

PRAVILNIK

O UVJETIMA ZA PRIMJENU IZVORA IONIZIRAJUĆEG ZRAČENjA U MEDICINI I STOMATOLOGIJI

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 125 od 17 prosinca 2006)

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Pravilnikom propisuju se uvjeti, način i mjere zaštite bolesnika od ionizirajućeg zračenja tijekom ozračivanja u dijagnostičke ili terapijske svrhe u medicini i stomatologiji.

Članak 2.

Pojedini izrazi u smislu ovoga Pravilnika imaju sljedeća značenja:
1. Etaloniranje (umjeravanje) je skup postupaka kojima se u određenim uvjetima uspostavlja odnos između vrijednosti veličina koje pokazuje neko mjerilo ili mjerni sustav ili vrijednosti koje prikazuje neka tvarna mjera ili neka referencijska tvar i odgovarajućih vrijednosti ostvarenih etalonima.
2. Etalon je tvarna mjera, mjerilo, referencijska tvar ili mjerni sustav namijenjen za određivanje, ostvarivanje, čuvanje ili obnavljanje jedinice jedne ili više vrijednosti kakve veličine da bi mogli poslužiti kao referencija.
3. Osiguranje kakvoće jesu sve planirane i sustavno provođene aktivnosti potrebne za osiguranje visokog stupnja pouzdanosti da sustav, sustavnica sustava ili proces udovoljava uvjetima propisanim odgovarajućim normama.
4. Provjera kakvoće je sastavni dio osiguranja kakvoće. To je skup postupaka (programiranje, usklađivanje, provedba) u svrhu održanja i unapređenja kakvoće. Provjera kakvoće obuhvaća ispitivanje, ocjenu i održanje svih provjerljivih i mjerljivih značajki sustava ili uređaja na propisanoj razini.
5. Medicinski fizičar je diplomirani inženjer fizike koji je tijekom dodiplomskog ili poslijediplomskog studija ili posebnim specijaliziranim tečajem osposobljen za poslove radioterapije i zaštite od ionizirajućeg zračenja.
6. Sustavni pregled je postupak uz uporabu radioloških uređaja za rano otkrivanje bolesti u rizičnim skupinama ljudi.

Članak 3.

(1) Dijagnostički postupak s primjenom izvora ionizirajućeg zračenja može predložiti (propisati):
a) doktor opće medicine,
b) stomatolog,
c) doktor medicine specijalist radiologije,
d) doktor medicine specijalist nuklearne medicine,
e) doktor medicine specijalist odgovarajuće druge kliničke grane.
(2) Predloženi dijagnostički postupak s primjenom izvora ionizirajućeg zračenja može odobriti:
a) doktor medicine specijalist radiolog za dijagnostičke postupke s rendgenskim uređajem,
b) doktor medicine specijalist nuklearne medicine za dijagnostičke postupke s radionuklidima,
c) stomatolog za dijagnostičke postupke u stomatologiji,
d) doktor medicine specijalist druge grane medicine isključivo u okviru svoje specijalnosti.

Članak 4.

(1) Terapiju (liječenje) uz uporabu izvora ionizirajućeg zračenja može predložiti (propisati):
a) doktor medicine specijalist radioterapije i onkologije,
b) doktor medicine specijalist radiolog sa specijalističkim ispitom položenim do 1974. godine,
c) doktor medicine specijalist nuklearne medicine,
d) doktor medicine specijalist druge kliničke grane u okviru svoje specijalnosti.
(2) Predloženi postupak terapije s uporabom izvora ionizirajućeg zračenja može odobriti:
a) doktor medicine specijalist radioterapije i onkologije,
b) doktor medicine specijalist radiologije sa specijalizacijom od prije 1974. godine,
c) doktor medicine specijalist nuklearne medicine,
d) doktor medicine specijalist druge kliničke grane koji radi u području nuklearne medicine ili radioterapije.

Članak 5.

Postupke s izvorima ionizirajućeg zračenja u intervencijskoj radiologiji može provoditi doktor medicine specijalist radiolog.

Članak 6.

Ozračivanje u svrhu dijagnostike ili liječenja smiju neposredno provoditi isključivo osobe koje imaju odgovarajuću stručnu spremu zdravstvenog usmjerenja te posebnu izobrazbu za uporabu izvora ionizirajućeg zračenja u zdravstvene svrhe i provedbu mjera zaštite od ionizirajućeg zračenja.

Članak 7.

(1) Doktor medicine ili stomatolog koji predlaže (propisuje) dijagnostički postupak ili liječenje s uporabom izvora ionizirajućeg zračenja obvezan je za svakog bolesnika procijeniti zdravstvenu opravdanost primjene ionizirajućeg zračenja uzimajući u obzir i drugačije postupke bez uporabe ionizirajućeg zračenja.
(2) Zdravstvena opravdanost dijagnostičkog postupka ili liječenja s uporabom izvora ionizirajućeg zračenja procjenjuje se ovisno o vrsti i težini bolesti, stupnju neposredne ugroženosti života i zdravlja bolesnika, starosti i spolu bolesnika, te mogućoj popratnoj štetnoj posljedici od predloženog postupka za bolesnika.

Članak 8.

Doktor medicine ili stomatolog odgovarajuće specijalnosti koji odobrava dijagnostički ili terapijski postupak s uporabom izvora ionizirajućeg zračenja određuje vrstu izvora ionizirajućeg zračenja koji će se primijeniti i način dijagnostičkog ili terapijskog postupka, pri čemu:
a) utvrđuje je li ozračivanje bolesnika medicinski opravdano u smislu dobivanja optimalnog dijagnostičkog nalaza ili postizanja željenog učinka liječenja kakvi se ne mogu postići drugačijim dijagnostičkim i terapijskim postupkom bez uporabe izvora ionizirajućeg zračenja;
b) utvrđuje uvjete provedbe postupka kojim će osigurati najmanje moguće ozračivanje bolesnika, a da se pri tom dobiju dijagnostički podaci optimalne kakvoće, odnosno, željeni učinci liječenja.

Članak 9.

(1) Doktor medicine ili stomatolog odgovarajuće specijalnosti koji odobrava dijagnostički ili terapijski postupak s uporabom izvora ionizirajućeg zračenja može odbiti provedbu predloženog dijagnostičkog ili terapijskog postupka ako procijeni da nisu prikladni obzirom na navedene medicinske pokazatelje u uputnici i ostaloj priloženoj medicinskoj dokumentaciji, te da neće bitno pridonijeti postavljanju ispravne dijagnoze, odnosno, neće polučiti željeni terapijski učinak.
(2) Doktor medicine ili stomatolog iz stavka 1. ovog članka mora pisano obrazložiti odbijanje provedbe predloženog dijagnostičkog ili terapijskog postupka.

Članak 10.

(1) Ženu za koju postoji vjerojatnost trudnoće doktor medicine odgovarajuće specijalnosti koji odobrava dijagnostički postupak i zdravstveni radnik koji neposredno provodi dijagnostički postupak moraju prethodno upozoriti na opasnost izlaganja ionizirajućem zračenju u određenom razdoblju poslije mjesečnice zbog moguće trudnoće i nedvojbeno utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti za daljnju provedbu dijagnostičkog postupka.
(2) U slučaju mogućnosti trudnoće žene iz stavka 1. ovog članka samo doktor medicine odgovarajuće specijalnosti koji odobrava dijagnostički ili terapijski postupak može odobriti daljnju provedbu postupka uz uporabu izvora ionizirajućeg zračenja, ako za neodgodivu primjenu tog postupka postoje opravdani medicinski pokazatelji.
(3) Na vidljivu mjestu u čekaonici mora biti istaknuto pisano upozorenje ženama u životnoj dobi s visokom i objektivnom vjerojatnosti trudnoće: "Ako ste trudni ili kod Vas postoji mogućnost trudnoće, upozoravamo Vas da ionizirajuće zračenje može oštetiti plod. Javite se našem liječniku zbog savjeta".
(4) Zdravstveni radnik koji provodi dijagnostički postupak može prije početka postupka zatražiti i pisanu izjavu žene da je upoznata s rizicima izlaganja u slučaju trudnoće ili možebitne trudnoće.

Članak 11.

Dijagnostički postupak s uporabom