Na temelju članka 5. stavka 4. i članka 34.a stavka 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", br. 150/2008., 71/2010., 139/2010., 22/2011. i 84/2011.) ministar zdravstva i socijalne skrbi donosi

PRAVILNIK

O UVJETIMA, ORGANIZACIJI I NAČINU OBAVLjANjA TELEMEDICINE

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 138 od 01 decembra 2011)

Članak 1.

Ovim se Pravilnikom utvrđuju uvjeti, organizacija, način obavljanja telemedicine te uvjeti za ishođenje odobrenja za rad telemedicinskog centra.

Članak 2.

Pojedini izrazi u smislu ovoga Pravilnika imaju sljedeće značenje:
Telemedicina jest pružanje zdravstvenih usluga na daljinu uporabom informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Telemedicinska djelatnost obuhvaća konzultativne zdravstvene usluge, preventivnu djelatnost u zdravstvu, dijagnostičke i terapijske postupke temeljene na podacima dostupnim putem informacijsko-komunikacijskog sustava te razmjenu informacija s ciljem kontinuiranog stručnog usavršavanja zdravstvenih radnika.
Telemedicinski centar jest mjesto primanja i/ili pružanja telemedicinske usluge.
Telemedicinske usluge jesu zdravstvene usluge u telemedicini.
Telekonzultant jest doktor medicine specijalist koji pruža telemedicinsku uslugu.
Tražitelj usluge jest doktor medicine ili zdravstveni radnik koji traži telemedicinsku uslugu.
Primatelj usluge jest pacijent za kojega je usluga zatražena.
Nositelj odobrenja za rad telemedicinskog centra jest pravna ili fizička osoba koja na temelju odobrenja za rad telemedicinskog centra Hrvatskog zavoda za telemedicinu (u daljnjem tekstu: Zavod) sklapa ugovor sa zavodom koji provodi obvezno zdravstveno osiguranje ili drugim pravnim osobama koje obavljaju djelatnost dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja. Nositelji odobrenja za rad telemedicinskog centra mogu biti zdravstvene ustanove, trgovačka društva koja obavljaju zdravstvenu djelatnost i privatni zdravstveni radnici.
Osiguravatelj jest zavod nadležan za obvezno zdravstveno osiguranje te druge pravne osobe koje obavljaju djelatnost dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja.

Članak 3.

Telemedicinski centar može biti:
- telemedicinski pristupni centar,
- telemedicinski specijalistički centar.
Telemedicinski pristupni centar jest mjesto primanja telemedicinskih usluga.
Telemedicinski specijalistički centar jest mjesto primanja i pružanja telemedicinskih usluga prema specijalnostima.
Telemedicinski centar može biti stacionarni i mobilni.

Članak 4.

Telemedicinske usluge dijele se prema vrsti i načinu izvođenja.
Vrste telemedicinskih usluga su:
- redovne,
- hitne,
- nadzorne.
Redovne telemedicinske usluge jesu telemedicinske usluge koje se pružaju na zahtjev tražitelja usluge u telemedicinskim specijalističkim centrima u dogovorenom terminu.
Hitne telemedicinske usluge su telemedicinske usluge koje se pružaju na zahtjev tražitelja usluge u telemedicinskim specijalističkim centrima u hitnim i po život opasnim situacijama.
Nadzorne telemedicinske usluge su telemedicinske usluge nadzora zdravstvenog stanja primatelja usluge.
Prema načinu izvođenja telemedicinske usluge su:
- s izravnom interakcijom sudionika,
- bez izravne interakcije sudionika.
Telemedicinske usluge s izravnom interakcijom sudionika zahtijevaju izravnu (u stvarnom vremenu) komunikaciju između tražitelja usluge, primatelja usluge i telekonzultanta.
Telemedicinske usluge bez izravne interakcije sudionika ne zahtijevaju izravnu (u stvarnom vremenu) komunikaciju između tražitelja usluge, primatelja usluge i telekonzultanta.

Članak 5.

Zdravstvene ustanove, zdravstveni radnici, trgovačka društva koja obavljaju zdravstvenu djelatnost te privatni zdravstveni radnici koji obavljaju djelatnost telemedicine u Republici Hrvatskoj moraju imati odobrenje za rad telemedicinskog centra izdano od Zavoda te moraju biti uključeni u mrežu telemedicinskih centara.

Članak 6.

Telemedicinska usluga koju daje telekonzultant na temelju upita tražitelja usluge smatra se specijalističko-konzilijarnom uslugom.
Tražitelj usluge na temelju uputa i pod nadzorom telekonzultanta može primijeniti jednostavne invazivne dijagnostičke i terapijske postupke.

Članak 7.

Mrežu telemedicinskih centara (u daljnjem tekstu: mreža) donosi ministar nadležan za zdravstvo (u daljnjem tekstu: ministar) na prijedlog Zavoda.
Mreža se sastoji od osnovne mreže telemedicinskih centara i proširene mreže telemedicinskih centara.

Članak 8.

Osnovna mreža telemedicinskih centara jest mreža kojom se osigurava jednaka dostupnost zdravstvenih usluga na cijelom području Republike Hrvatske.
Osnovna mreža telemedicinskih centara određuje se za područje Republike Hrvatske, za područja jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno za područja jedinica lokalne samouprave. Osnovna mreža sadrži popis telemedicinskih centara za primarnu, sekundarnu i tercijarnu razinu zdravstvene zaštite, minimalan broj zdravstvenih radnika po svakom telemedicinskom centru, vrstu telemedicinskog centra i područja medicinske struke telemedicinskog centra.
Osnovna mreža telemedicinskih centara sastoji se od zdravstvenih ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili jedinica lokalne samouprave.
Mjerila za određivanje osnovne mreže telemedicinskih centara su: ukupan broj stanovnika Republike Hrvatske, ukupan broj zdravstveno osiguranih osoba, demografske karakteristike stanovništva, zdravstveno stanje stanovništva, socijalna struktura stanovništva, zemljopisni raspored i udaljenost zdravstvenih ustanova u odnosu na napučenost, gravitirajući broj stanovnika, zemljopisne karakteristike pojedinih područja, prometna povezanost, raspoloživost tehničkih resursa, raspoloživost zdravstvenih resursa, utjecaj okoliša na zdravlje stanovništva i gospodarske mogućnosti.
Osiguravatelj u osnovnoj mreži telemedicinskih centara jest zavod nadležan za obvezno zdravstveno osiguranje.
Nositelji odobrenja za rad telemedicinskih centara u okviru osnovne mreže telemedicinskih centara sklapaju ugovor za telemedicinske usluge sa zavodom nadležnim za obvezno zdravstveno osiguranje.

Članak 9.

Proširena mreža telemedicinskih centara jest mreža zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koja obavljaju zdravstvenu djelatnost te privatnih zdravstvenih radnika koji obavljaju djelatnost telemedicine.
Pravna ili fizička osoba iz stavka 1. ovoga članka za obavljanje djelatnosti telemedicine mora Zavodu dostaviti zahtjev za izdavanje odobrenja za rad telemedicinskog centra koji uz ostalo sadrži i popis područja medicinske struke za koje se planira pružanje telemedicinskih usluga radi ishođenja potvrde o ispunjavanju minimalnih uvjeta za rad telemedicinskih centara.
Mjerila za određivanje proširene mreže telemedicinskih centara i propisani obrazac zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad telemedicinskog centra određuje Zavod i objavljuju se na internetskoj stranici Zavoda.
Nositelji odobrenja za rad telemedicinskih specijalističkih centara u okviru proširene mreže telemedicinskih centara ne mogu sklopiti ugovor za telemedicinske usluge sa zavodom nadležnim za obvezno zdravstveno osiguranje.

Članak 10.

Zavod će