Na temelju članka 48. i 291. stavak 2. Carinshog zahona ("Narodne novine", br. 53A/91, 33/92, 40/92 i 61/92), ministar financija donosi

PRAVILNIK

O UVJETIMA I NAČINU UTVRIVANjA CARINSKE OSNOVICE

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 63 od 07 listopada 1992)

Članak 1.

Ovim pravilnihom se sukladno člancima 36. do 47. Carinskog zakona propisuju potanji uvjeti i način utvrđivanja carinske osnovice.

Članak 2.

Sukladno članku 36. stavak 1. i 2. Carinskog zakona carinska osnovica je ugovorena cijena robe (transakcijska vrijednost), kojom se smatra stvarno plaćena cijena ili cijena koju treba platiti za robu kupljenu radi uvoza u Republiku Hrvatsku.
Stvarno plaćena cijena ili cijena koju treba platiti za robu koja se uvozi u Republiku Hrvatsku, obuhvaća sva plaćanja koja je kupac izvršio ili treba izvršiti prema prodavatelju, izravno ili neizravno.
Plaćanja izvršena prema stavku 2. ovoga članka mogu biti u obliku novčanih ili robnih transakcija.

Članak 3.

U carinsku osnovicu uračunavaju se novčani rabat i druga sniženja ugovorena prije obavljenog uvoza robe, a ostvarena poslije toga uvoza.
U carinsku osnovicu uračunavaju se i sve pristojbe i takse koje se plaćaju izvan područja Republike Hrvatske, osim ako se prodavatelju prema propisima zemlje na čijem su području odgovarajuće pristojbe ili takse plaćene, priznaje pravo na povraćaj tih pristojbi i taksa.

Članak 4.

Ugovorena cijena robe koja se uvozi predstavlja carinsku osnovicu neovisno o vremenu u kojemu je ugovor o kupoprodaji zaključen, odnosno neovisno o bilo kakvoj fluktuaciji nastaloj na tržištu poslije zaključenja ugovora.

Članak 5.

Sukladno članku 36. Carinskog zakona u carinsku osnovicu ne uračunavaju se slijedeći troškovi i izdaci, ako su ugovorno razgraničeni od stvarno plaćene cijene ili cijene koju treba platiti za uvezenu robu kao što su na primjer izdaci za izgradnju, postavljanje, sklapanje, održavanje ili tehničku pomoć, izvršenu poslije uvoza, u svezi s uvezenom robom.

Članak 6.

Kao ograničenja za kupce sukladno članku 36. stavak 3. točka 3. Carinskog zakona koja bitno ne utječu na vrijednost robe koja se uvozi, a odnose se na pravo raspolaganja ili korištenja robom, smatra se ograničenje kupca da do određenog roka ne može obavljati reklamiranje, izlaganje ili prodaju robe.

Članak 7.

Sukladno članku 36. stavak 3, točka 4. Carinskog zakona ugovorena cijena za robu koja se uvozi neće se prihvatiti kao carinska osnovica:
1) ako prodavatelj uvjetuje ugovorenu cijenu uvezene robe obvezom kupca da kupi i drugu robu u određenim količinama;
2) ako cijena uvezene robe ovisi od cijene ili cijena po kojoj kupac prodaje drugu robu prodavatelju uvezene robe;
3) ako se cijena uvezene robe pod određenim uvjetima utvrđuje ovisno o drugim poslovnim odnosima izmedu kupca i prodavatelja.

Članak 8.

Ugovorena cijena će se prihvatiti kao carinska osnovica i aho postoje ograničenja iz članka 36. stavak 3. točka 5. Carinskog zakona, ako se carinska osnovica poveća za odgovarajući dio svote ostvarene preprodajom, ustupanjem ili uporabom uvezene robe koja se sukladno članku 41. stavak 1. točka 10. Carinskog zakona izravno ili neizravno plaća prodavatelju.

Članak 9.

Sukladno članku 36. stavak 3. točka 6. Carinskog zakona smatrat će se da su kupac i prodavatelj uzajamno povezani:
1) ako jedan od njih pripada grupi poslovodnih djelatnika ili direktora drugog poduzeća i obrnuto,
2) ako su zakonom priznati poslovni partneri,
3) ako su u odnosu poslodavca i zaposlenog djelatnika,
4) ako bilo koja osoba, izravno ili neizravno, posjeduje, kontrolira ili drži 5% ili više dionica ili glasova. jednog i drugog,
5) ako jedno od njih, izravno ili neizravno kontrolira drugo,
6) ako obje osobe, izravno ili neizravno kontroliraju neku treću osobu,
7) ako su članovi iste obitelji.
Osobe koje su međusobno povezane poslovno tako što je jedna od njih isključivi zastupnik, distributer ili isključivi koncesionar drugog, smatrat će se uzajamno povezanim u svrhu primjene ovoga članka.

Članak 10.

lako je kupoprodaja zaključena između uzajamno povezanih osoba prema članku 9. ovoga pravilnika, ugovorena cijena prihvatit će se kao carinska osnovica ako kupac dokaže da se takva cijena približava jednoj od slijedećih cijena. koje se javljaju u isto ili približno isto vrijeme:
1) ako odgovara ugovorenoj cijeni istovjetne ili slične robe između kupaca i prodavatelja kod kojih nije postojala uzajamna povezanost;
2) ako odgovara carinskoj osnovici istovjetne ili slične robe utvrđenoj sukladno članku 38. Carinskog zakona.
Prilikom uporedbe vrijednosti roba iz stavka 1. ovoga članka uzet će se u obzir oblik kupoprodaje i količina roba, kao i troškovi iz članka 41. Carinskog zakona.

Članak 11.

Ako se carinska osnovica uvezene robe ne može utvrditi sukladno odredbama članka 36. Carinskog zakona, carinskom osnovicom smatrat će se ugovorena cijena iste ili slične robe kupljene radi uvoza u Republiku Hrvatsku, i uvezene u isto ili približno isto vrijeme kao i roba koja se carini.
Kao istovjetna roba prema članku 38. stavak 1. Carinskog zakona smatra se roba koja je u svakom pogledu. po svojim svojstvima, kvaliteti i trgovačkom ugledu istovjetna s robom koja je uvezena u isto ili približno isto vrijeme.
Neznatne razlike u izgledu neće utjecati da se roba koja odgovara toj definiciji smatra istovjetnom.
Kao slična roba prema članku 38. stavak 2. smatra se roba koja ima slična svojstva i sastav materijala koji omogućuje da se koristi za iste svrhe kao i roba koja se uvozi i da u komercijalnom smislu zamijeni tu robu u isto ili približno isto vrijeme.

Članak 12.

Prilikom utvrđivanja carinske osnovice istovjetne ili slične robe, uzet će se ugovorena cijena robe koju je proizveo isti proizvođač, a ako ta cijena ne postoji može se uzeti cijena robe koju je proizveo drugi proizvođač.
Ne raspolaže li se prilikom utvrđivanja carinske osnovice, sukladno članku 38. stavak 3. Carjnskog zakona ugovorenom cijenom istovjetne ili slične robe prodate u istom obliku kupoprodaje i u približno istoj količini kao i roba koja se uvozi, koristit će se ugovorena cijena istovjetne ili slične robe prodate u različitom obliku kupoprodaje ili različitim količinama, i to:
1) u istom obliku kupoprodaje, a u različitim količinama;
2) u različitom obliku kupoprodaje, a u približno istim količinama;
3) u različitom obliku kupoprodaje i različitim količinama
Ugovorena cijena istovjetne ili slične robe usklađuje se s obzirom na različite oblike prodaje ili količine robe, kao i različite troškove i druge izdatke propisane člankom 41. Carinskog zakona.

Članak 13.

Kao cijena po mjernoj jedinici po kojoj se uvezena roba, odnosno istovjetna ili slična uvezena roba prodaje u Republici Hrvatskoj u najvećoj ukupnoj količini, prema članku 39. stavak 1. točka 1. Carinskog zakona, smatra se cijena po kojoj se najveći ukupan broj jedinica robe prodaje osobama uzajamno nepovezanim s osobama od kojih takovu robu kupuju, pri prvoj kupoprodaji poslije obavljenog uvoza.
Za utvrđivanje carinske osnovice, prema stavku 1. ovoga članka neće se uzeti u obzir cijena po mjernoj jedinici po kojoj je uvezena roba odnosno istovjetna ili slična roba ako kupac osigurava prodavatelju izravno ili neizravno, besplatno ili po sniženoj cijeni robu ili usluge navedene u članku 41. točka 6. do 8. i 11. Carinskog zakona.
Kao prodaja istovjetne ili slične robe u smislu stavka 1. ovoga članka smatra se prodaja koja je obavljena u isto ili približno isto vrijeme kada se uvozi roba za koju se utvrđuje carinska osnovica.

Članak 14.

Prilikom utvrđivanja troškova prometa i dobiti koji se izuzimaju iz cijene robe koja se uvozi (članak 39. stavak 1. točka 1. alineja prva Carinskog zakona), uzimaju se prometni i drugi troškovi iskazani od strane carinskog obveznika, ako su iskazani u primjerenoj visini.
Kao prometni troškovi iz stavka 1. ovoga članka ne smatraju se troškovi reklame i prodaje robe.

Članak 15.

Utvrđuje li se carinska osnovica na temelju obračunate vrijednosti, prema članku 39. stavak 1. točka 2. Carinskog zakona, podaci o troškovima koji određuju obračunatu vrijednost pribavit će se od proizvođača putem carinskog obveznika.

Članak 16.

Carinska osnovica propisana u članku 40. Carinskog zakona temelji se u najvećoj mogućoj mjeri na raspoloživim podacima o prethodno uvezenim i ocarinjenim robama.
Kod utvrđivanja carinske osnovice treba koristiti postupke u člancima 36, 38 i 39. Carinskog zakona s razumnim odstupanjima predviđenim tim člancima.

Članak 17.

Kod utvrđivanja carinske osnovice carinarnica utvrđuje da li su iskazani svi troškovi i izdaci