Na temelju članka 20., stavka 6. i članka 26., stavka 3. Zakona o šumama ("Narodne novine", br. 140/05 i 82/06), ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, uz suglasnost ministra kulture donio je

PRAVILNIK

O UREIVANjU ŠUMA

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 111 od 11 listopada 2006)

I. OPĆA ODREDBA

Članak 1.

Ovim se Pravilnikom propisuje način izrade, sadržaj i postupak odobrenja šumskogospodarskih planova.
Šumskogospodarski planovi jesu:
- šumskogospodarska osnova područja Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: osnova područja),
- osnove gospodarenja gospodarskim jedinicama (u daljnjem tekstu: osnova gospodarenja),
- programi za gospodarenje gospodarskim jedinicama na kršu (u daljnjem tekstu: programi gospodarenja)
- programi za gospodarenje šumama šumoposjednika (u daljnjem tekstu: programi gospodarenja šumoposjednika),
- programi za gospodarenje šumama s posebnom namjenom (u daljnjem tekstu: programi posebne namjene),
- godišnji planovi gospodarenja šumama (u daljnjem tekstu: godišnji planovi),
- operativni godišnji planovi.

II. ZAJEDNIČKE ODREDBE

Prostorna podjela šuma i šumskih zemljišta

Članak 2.

Radi izrade i provođenja šumskogospodarskih planova šumskogospodarsko područje dijeli se na gospodarske jedinice.
Za šume u vlasništvu Republike Hrvatske granice gospodarskih jedinica određuju se šumskogospodarskom osnovom područja.
Za šume šumoposjednika ustrojavaju se gospodarske jedinice čije granice se poklapaju s granicama katastarskih općina (minimalna površina gospodarske jedinice), odnosno s granicama jedinica lokalne samouprave (maksimalna površina gospodarske jedinice), a mogu se ustrojiti i gospodarske jedinice za šumske posjede jednog vlasnika veće od 20 hektara čije granice su neovisne o katastarskim općinama i jedinicama lokalne samouprave.
Ukoliko na području katastarske općine ima manje od 100 hektara šuma šumoposjednika ista se spaja s drugim katastarskim općinama sve do maksimalne površine gospodarske jedinice.
Gospodarske jedinice dijele se na odjele i odsjeke.
Postojeća gospodarska podjela na odjele u pravilu se zadržava, a u slučaju promjene povezuju se stara i nova podjela.

Članak 3.

Odjelom se smatra trajna osnovna jedinica gospodarske podjele šuma u okviru pojedine gospodarske jedinice.
Odjeli se ustanovljuju radi lakšega gospodarenja, nadzora i orijentacije na terenu.
Površina odjela, osim za neobraslo proizvodno šumsko zemljište, šikare, šibljake, makije, garige i neplodno zemljište u pravilu ne može biti veća od 60 hektara.
Granice odjela se ustanovljuju prema prirodnim obilježjima (hrptovima, grebenima, kosama, vodotocima, uvalama i sl.) ili prema umjetno stvorenim objektima (stalnim izvoznim putovima, prosjekama i sl.).
Brojevi odjela u gospodarskoj jedinici označuju se neprekidno od sjevera prema jugu i od zapada prema istoku.

Članak 4.

Odsjekom se smatra najmanja promjenjiva osnovna površina gospodarske podjele šuma unutar odjela s kojom se posebno gospodari kao sastojinom.
Sastojine se izlučuju u odsjeke prema uzgojnom obliku, sastojinskom obliku, razvojnom stadiju, vrsti drveća, starosti, cilju gospodarenja, omjeru smjese i obrastu.
Najmanja površina odsjeka iznosi jedan hektar, osim u šumama šumoposjednika i odvojenim šumskim površinama, kada ona može biti i manja.
Neobraslo proizvodno zemljište izlučuje se u posebne odsjeke, ako je površina veća od 1 hektara.
Neobraslo neproizvodno i neplodno zemljište iskazuje se samo u obrascu O-1.

Članak 5.

Geodetska izmjera i obilježavanje obuhvaća gospodarsku podjelu i druge elemente od interesa za gospodarenje.
Podaci o površinama (odjela i odsjeka) iskazuju se u stotinkama hektara.
Granice gospodarskih jedinica, odjela i odsjeka ucrtavaju se na gospodarske karte, a na terenu moraju biti trajno i vidljivo obilježene i jedinstvene na cijelom šumskogospodarskom području prema sustavu obilježavanja koji je tiskan u Prilogu 1 ovoga Pravilnika i njegov je sastavni dio.
Vanjske granice i gospodarska podjela moraju se kontinuirano obnavljati, a usporedba posjedovnog i vlasničkog stanja obavlja se kod obnove i revizije osnove i programa.

Razvrstavanje šuma i šumskih zemljišta

Članak 6.

Prema Zakonu o šumama po namjeni šume mogu biti gospodarske, zaštitne i šume s posebnom namjenom.

Članak 7.

Šumsko zemljište razvrstava se na:
1. obraslo drvećem;
2. neobraslo:
- proizvodno (čistine, blage kamenjare i sl.);
- neproizvodno (prosjeke i svijetle pruge uz prometnice šire od 5 m, stovarišta, planinske rudine, višegodišnji nasadi i sl.);
- neplodno (šumske prometnice šire od 5 m, vodotoci, kanali, močvare, ljuti krš, površine pod građevnim objektima, šljunčare, kamenolomi i sl.).

Članak 8.

Šume i šumska zemljišta iz članka 7. stavka 1. točke 1. i 2. alineje prve ovoga Pravilnika razvrstavaju se po uređajnim razredima.
Uređajni razred u jednodobnoj šumi određuje se prema namjeni šume, načinu postanka, glavnoj vrsti drveća prema kojoj se određuje ophodnja i cilj gospodarenja.
Uređajni razred preborne šume jele s ostalim vrstama drveća određuje se prema namjeni i glavnim vrstama drveća.
Uređajni razred neobraslog proizvodnog zemljišta određuje se prema namjeni.
Gospodarske šume na osjetljivim staništima (nagibi veći od 50%), plitka skeletna tla, riječni otoci - ade i sl.), šume s velikom biološkom raznolikošću, rijetke ili reprezentativne šumske zajednice te šume za zaštitu tla, prometnica i drugih objekata od erozije i poplava mogu se izlučiti u uređajne razrede s ograničenim gospodarenjem.

Članak 9.

Za šume i šumska zemljišta u kojima su provedena tipološka istraživanja, određuju se ekološkogospodarski tipovi (u daljnjem tekstu: EGT).
EGT-om se smatra određena površina šume i šumskog zemljišta koja ima slične ekološke i gospodarske značajke o kojima ovisi i način gospodarenja.
EGT šume i šumskih zemljišta određuje se na temelju geološke podloge, vrste tla, klime, šumske zajednice, uzgojnih značajki, proizvodnih mogućnosti i vrijednosti sastojine.

Razvrstavanje sastojina

Članak 10.

Sastojina je dio šume koji se razlikuje od ostalih dijelova šume po vrsti drveća, načinu gospodarenja, načinu postanka, starosti i stadiju razvitka.
Sastojine se, temeljem okularne procjene vanjskog izgleda, vitalnosti i ekološke stabilnosti, razvrstavaju na sastojine vrlo dobre, dobre, srednje i slabe kakvoće.

Članak 11.

Prema omjeru smjese vrsta drveća sastojine se dijele na:
- čiste - u kojima je jedna vrsta drveća zastupljena s više od 75 posto drvne zalihe prema ukupnoj drvnoj zalihi odnosno prema broju stabala u prvom dobnom razredu;
- mješovite - u kojima su, uz glavne vrste, zastupljene i druge vrste drveća, ali većim udjelom od 25 posto ukupne drvne zalihe odnosno prema broju stabala u prvom dobnom razredu.
Vrste drveća iskazuju se prema popisu vrsta koji je tiskan u Prilogu 2 ovoga Pravilnika i njegov je sastavni dio.

Članak 12.

Prema načinu gospodarenja sastojine su:
1. jednodobne - stabla glavne vrste drveća su podjednake starosti, a gospodarenje je sastojinsko;
2. preborne - u kojima su raspoređena stabla različitih visina i prsnih promjera, a gospodarenje je stablimično ili grupimično;
3. raznodobne - u kojima se nalaze skupine (do 1 ha) različitih dobi i razvojnih stadija gdje su stabla unutar skupina podjednakih dimenzija, a gospodarenje je skupinasto.
Gospodarenje sastojinama iz stavka 1. točke 2. ovoga članka provodi se u šumama jele s ostalim vrstama drveća.
Gospodarenje sastojinama iz stavka 1. točke 3. ovoga članka može se provoditi u šumama na kršu, šumama šumoposjednika, šumama posebne namjene i u šumama koje imaju značajnu zaštitnu funkciju.

Članak 13.

Prema uzgojnom obliku sastojine su:
1. visokog uzgojnog oblika - nastale od stabala iz sjemena ili sadnica (sjemenjače);
2. srednjeg uzgojnog oblika - nastale od stabala dijelom iz sjemena, dijelom iz panja, gdje se prvima gospodari kao sjemenjačom, a drugima kao panjačom;
3. niskog uzgojnog oblika - nastale od stabla iz panja (panjače);
4. degradirane sastojine:
- panjače -