Na temelju članka 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", br. 59/96 i 94/96) ministar rada i socijalne skrbi donosi

PRAVILNIK

O STRUČNOJ SPREMI, RADNOM ISKUSTVU, PROGRAMIMA, SADRŽAJIMA I NAČINU POLAGANjA STRUČNOG ISPITA STRUČNjAKA ZAŠTITE NA RADU

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 127 od 29 septembra 1998)

Članak 1.

Ovim Pravilnikom utvrđuju se uvjeti koje mora ispunjavati stručnjak za zaštitu na radu glede stručne spreme i radnog iskustva (za obavljanje poslova zaštite na radu te programi, sadržaji i način polaganja ispita).

Članak 2.

(1) U smislu odredaba ovog Pravilnika stručnjak za zaštitu na radu je osoba koja ispunjava utvrđene uvjete i obavlja poslove zaštite na radu kod poslodavca kao voditelj službe zaštite na radu, samostalni stručnjak zaštite na radu i stručni suradnik u službi zaštite na radu
(2) Stručnjakom za zaštitu na radu ne smatra se poslodavac koji sam obavlja poslove zaštite na radu, njegov ovlaštenik te povjerenik zaposlenika za zaštitu na radu.
(3) Uvjeti koje mora ispunjavati stručnjak za zaštitu na radu utvrđuju se ovisno o broju zaposlenika, o grani djelatnosti te rezultata procjene opasnosti.

Članak 3.

(1) Kod poslodavca s 50 do 250 zaposlenika u djelatnosti industrije, poljoprivrede, ribarstva, šumarstva, graditeljstva, prometa i zdravstva stručnjak za zaštitu na radu mora imati najmanje višu stručnu spremu odgovarajućeg smjera te pet godina ukupnog radnog iskustva ili tri godine radnog iskustva na poslovima zaštite na radu.
(2) Za obavljanje poslova zaštite na radu kod poslodavaca koji zapošljavaju invalidne osobe kao i u obrazovnim ustanovama s laboratorijima i radionicama praktične nastave stručnjak za zaštitu na radu mora imati najmanje višu stručnu spremu odgovarajućeg smjera, pet godina radnog iskustva ili tri godine radnog iskustva na poslovima zaštite na radu.
(3) Za obavljanje poslova zaštite na radu u djelatnostima koje nisu navedene u stavku 1. i 2. ovoga članka stručnjak za zaštitu na radu mora imati najmanje odgovarajuću srednju stručnu spremu, položen ispit usavršavanja iz zaštite na radu u okviru srednjoškolskog obrazovanja te pet godina radnog iskustva ili tri godine radnog iskustva na poslovima zaštite na radu.
(4) Iznimno ukoliko se kod poslodavca iz stavka 1. i 2. ovoga članka procjenom utvrdi da ne postoje povećani rizici po zaposlenike na temelju dozvole ministra rada poslove zaštite na radu može obavljati stručnjak koji ispunjava uvjete iz stavka 3. ovoga članka.
(5) Iznimno ukoliko se kod poslodavca iz stavka 3. ovoga članka utvrdi da postoje povećani rizici za zaposlenike na temelju pravomoćnog rješenja inspekcije rada poslove zaštite na radu može obavljati stručnjak koji ispunjava uvjete iz stavka 1. ovoga članka.
(6) Stručnjaci iz stavka 1. do 5. ovog članka dužni su položiti stručni ispit za obavljanje poslova zaštite na radu.

Članak 4.

(1) Kod poslodavca s preko 250 zaposlenika u djelatnosti industrije, poljoprivrede, ribarstva, šumarstva, graditeljstva i prometa:
a) voditelj službe zaštite na radu mora imati najmanje odgovarajuću visoku stručnu spremu odgovarajućeg smjera, pet godina ukupnog radnog iskustva od kojih tri godine radnog iskustva na poslovima zaštite na radu, te položeni stručni ispit za obavljanje poslova zaštite na radu
b) samostalni stručnjak zaštite na radu u službi zaštite na radu mora imati najmanje odgovarajuću višu stručnu spremu odgovarajućeg smjera te pet godina ukupnog radnog iskustva ili tri godine radnog iskustva na poslovima zaštite na radu.
c) stručni suradnik u službi zaštite na radu mora imati najmanje odgovarajuću srednju stručnu spremu, položen ispit usavršavanja iz zaštite na radu u okviru srednjoškolskog obrazovanja te tri godine radnog iskustva.
(2) U djelatnosti zdravstva voditelj službe mora biti specijalist medicine rada te imati pet godina ukupno radnog iskustva ili tri godine radnog iskustva na poslovima specijaliste medicine rada.
(3) U djelatnostima osim onih navedenih u stavku 1. ovoga članka:
a) voditelj službe mora imati najmanje odgovarajuću višu stručnu spremu te pet godina ukupnog radnog iskustva ili tri godine radnog iskustva na poslovima zaštite na radu.
b) samostalni stručni suradnik u službi zaštite na radu mora imati najmanje odgovarajuću srednju stručnu spremu te tri godine radnog iskustva.
c) suradnik u službi mora imati najmanje odgovarajuću srednju stručnu spremu:
(4) Stručnjaci iz stavka 1. do 3. ovog članka dužni su položniti stručni ispit za obavljanje poslova zaštite na radu.

Članak 5.

Pod odgovarajućom stručnom spremom smatra se sprema smjera zaštite na radu, tehničkog medicinskog ili drugog smjera koja odgovara djelatnosti poslodavca.

Članak 6.

(1) Sadržaj i program stručnog ispita jedinstven je za sve stručnjake zaštite na radu neovisno o poslovima zaštite na radu koje obavljaju.
(2) Program stručnog ispita sastoji se od općeg i posebnog dijela. Opći