Za pristup cjelovitom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo:

Na temelju članka 139. stavka 2. i članka 140. stavka 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", br. 150/08, 71/10 i 139/10) ministar zdravstva i socijalne skrbi donosi

PRAVILNIK

O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANjU MEDICINSKIH SESTARA - MEDICINSKIH TEHNIČARA U DJELATNOSTI HITNE MEDICINSKE POMOĆI

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 28 od 08 ožujka 2011)

Članak 1.

Ovim se Pravilnikom utvrđuju trajanje i program specijalizacije, mjerila za prijam specijalizanata, način polaganja specijalističkog ispita za medicinske sestre - medicinske tehničare u hitnoj medicinskoj pomoći te mjerila koja moraju ispunjavati zdravstvene ustanove za obavljanje specijalizacije za medicinske sestre - medicinske tehničare u hitnoj medicinskoj pomoći.
Odredbe ovoga Pravilnika koje se odnose na medicinske sestre na odgovarajući način primjenjuju se i na osobe s nazivom medicinski tehničar.
Izrazi koji se koriste u ovom Pravilniku, a imaju rodno značenje, bez obzira jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu, obuhvaćaju na jednak način muški i ženski rod.

Članak 2.

Pojedini izrazi u smislu ovoga Pravilnika imaju sljedeće značenje:
Specijalizacija jest oblik organiziranog stjecanja teorijskih i praktičnih stručnih znanja i znanstvenih spoznaja prema propisanom programu koja se može obavljati samo u ovlaštenim zdravstvenim ustanovama.
Specijalizant jest medicinska sestra koja je u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi ili u trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost ili ima privatnu praksu ili radi kod zdravstvenog radnika privatne prakse (u daljnjem tekstu: podnositelj prijedloga) te kojoj je povodom prijedloga podnositelja prijedloga izdano rješenje ministra nadležnog za zdravstvo (u daljnjem tekstu: ministar) o odobrenju specijalizacije. Specijalizant u smislu ovoga Pravilnika jest i medicinska sestra s kojom je nakon provedenog javnog natječaja u zdravstvenoj ustanovi zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme uz ugovoreni probni rad u trajanju od 6 mjeseci te kojoj je povodom prijedloga podnositelja prijedloga upućenog nakon isteka probnog roka izdano rješenje ministra o odobrenju specijalizacije.
Voditelj programa specijalističkog usavršavanja jest prvostupnik sestrinstva, specijalist u djelatnosti hitne medicinske pomoći s najmanje petnaest godina radnog iskustva na radnom mjestu za koje je predviđena specijalizacija. Voditelj programa specijalističkog usavršavanja koordinira izvođenje programa specijalističkog usavršavanja u Republici Hrvatskoj te nadzire rad svih glavnih mentora i mentora za specijalizaciju u hitnoj medicinskoj pomoći. Voditelja programa specijalističkog usavršavanja imenuje ministar na vrijeme od šest godina. Voditelj programa specijalističkog usavršavanja ostvaruje godišnju naknadu za rad. Iznos naknade odlukom utvrđuje ministar.
Glavni mentor i mentor su medicinske sestre specijalisti u djelatnosti hitne medicinske pomoći koji rade u zdravstvenim ustanovama koje imaju odobrenje za obavljanje specijalizacije.

Članak 3.

Medicinske sestre se mogu stručno usavršavati u obliku specijalizacije u djelatnosti hitne medicinske pomoći.
Specijalizacija jest oblik organiziranog stjecanja teorijskih i praktičnih stručnih znanja i znanstvenih spoznaja prema propisanom programu.
Plan i program specijalizacije tiskan je u PriloguI. ovoga Pravilnika koji je njegov sastavni dio.

Članak 4.

Odobrenje za specijalizaciju ministar daje na temelju godišnjeg plana potrebnih specijalizacija koji donosi na prijedlog zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koje obavljaju zdravstvenu djelatnost, odnosno privatnih zdravstvenih radnika, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te Hrvatske komore medicinskih sestara.

Članak 5.

Specijalizacija se može odobriti medicinskoj sestri koja je u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi ili u trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost ili ima privatnu praksu ili radi kod zdravstvenog radnika privatne prakse te kojoj je izdano odobrenje za samostalan rad (licenca).
Medicinskoj sestri iz stavka 1. ovoga članka koja nije u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi niti u trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost niti ima privatnu praksu, odnosno ne radi kod zdravstvenog radnika privatne prakse, ministar može odobriti specijalizaciju za potrebe tijela ili osoba iz članka 140. stavka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

Članak 6.

Zdravstvene ustanove čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave i grad raspisuju natječaj za odabir kandidata za specijalističko usavršavanje.
Iznimno od stavka 1. ovoga članka, natječaj se ne raspisuje za medicinske sestre koje na dan stupanja na snagu ovoga Pravilnika rade na radnim mjestima za koje je Planom i programom iz PrilogaI. ovoga Pravilnika određena specijalizacija, a nemaju uvjeta za priznavanje iz članka 33. ovoga Pravilnika.
Medicinske sestre iz stavka 2. ovoga članka upućuju se na specijalizaciju, na temelju popisa za pristupanje specijalizaciji, iz članka 36. stavka 2. ovoga Pravilnika.
Kandidat za odobrenje specijalizacije (u daljnjem tekstu: kandidat) pored uvjeta iz članka 5. ovoga Pravilnika mora ispunjavati sljedeće uvjete:
- završeno temeljno obrazovanje za medicinsku sestru,
- odobrenje za samostalan rad izdano od Hrvatske komore medicinskih sestara.
Prednost pri odabiru ima kandidat koji ima:
- dulji radni odnos u određenoj zdravstvenoj ustanovi na radnom mjestu za koje se traži specijalizacija,
- prvostupnik sestrinstva ili student sestrinstva,
- dokaz aktivnosti na polju stručnog usavršavanja (aktivno i pasivno sudjelovanje na stručnim skupovima, pisanje stručnih radova, aktivno sudjelovanje u radu stručnih društava, sudjelovanje u radu povjerenstava koja se bave stručnim radom od interesa za sestrinstvo i sl.).

Članak 7.

Prijedlog za odobrenje specijalizacije Ministarstvu podnosi osoba ili tijelo iz članka 5. ovoga Pravilnika.
Ministarstvu nadležnom za zdravstvo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je obvezno prilikom dostave prijedloga za odobrenje specijalizacije iz stavka 1. ovoga članka dostaviti potrebnu dokumentaciju o ispunjavanju uvjeta iz članka 6. ovoga Pravilnika.

Članak 8.

Zdravstvena ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave i grad sa specijalizantom sklapa ugovor o međusobnim pravima i obvezama.
Pri sklapanju ugovora iz stavka 1. ovoga članka obveza rada u radnom odnosu na neodređeno vrijeme nakon završetka specijalističkog usavršavanja i položenog specijalističkog ispita ne smije biti ugovorena u trajanju duljem od vremena trajanja specijalizacije.
U ugovoru iz stavka 1. ovoga članka potrebno je ugovoriti i iznos naknade štete koju je medicinska sestra, u slučaju kad otkazuje ugovor o radu prije isteka ugovorene obveze rada iz stavka 2. ovoga članka, obvezna isplatiti zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. ovoga članka, a koji ne može biti veći od 2/3 iznosa troškova specijalizacije iz članka 19. stavka 1. ovoga Pravilnika.
Iznimno od stavka 3. ovoga članka, ako medicinska sestra otkaže ugovor o radu i uz pribavljenu suglasnost ministra zasnuje radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave i grad, obveza rada iz stavka 2. ovoga članka nastavlja se u toj zdravstvenoj ustanovi.

Članak 9.

Plan i program specijalizacije podrazumijeva integriranu teorijsku i praktičnu nastavu, koja se u pravilu u cijelosti odvija u zdravstvenim ustanovama.
Iznimno od stavka 1. ovoga članka, dio teorijske i kabinetske nastave može se odvijati u strukovnim zdravstvenim obrazovnim ustanovama te visokim učilištima s kojima pojedina zdravstvena ustanova mora imati sklopljen ugovor o provođenju takve vrste nastave. Obavljanje određenog dijela teorijske nastave mora biti usklađeno s vremenom obavljanja praktične nastave, kako bi se specijalizantu omogućilo istovremeno usvajanje teorijskog i praktičnog znanja.
Ugovor iz stavka 2. ovoga članka mora biti sastavni dio dokumentacije iz članka 7. stavka 2. ovoga Pravilnika.

Članak 10.

Uz prijedlog za odobrenje specijalizacije Ministarstvu je potrebno dostaviti pisanu suglasnost osobe koja je preuzela obvezu glavnog mentora.
Mentori su u pravilu medicinske sestre voditelji pojedinih stručnih jedinica ili medicinske sestre koje sudjeluju u pojedinim oblicima stručne edukacije te doktori medicine specijalisti pojedinih grana specijalnosti koji su sastavni dio Plana i programa specijalizacije, odnosno doktori medicine koji rade na poslovima hitne medicine najmanje 5 godina.
Glavnog mentora i