Na temelju članka 133. stavka 2. i članka 134. stavka 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", br. 121/03, 48/05 i 85/06) ministar zdravstva i socijalne skrbi donosi

PRAVILNIK

O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANjU DOKTORA STOMATOLOGIJE

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 115 od 07 prosinca 2007)

Članak 1.

Ovim Pravilnikom utvrđuju se grane specijalizacija u stomatologiji, trajanje i program specijalizacija, način polaganja specijalističkog ispita, te mjerila koja moraju ispunjavati zdravstvene ustanove, trgovačka društva i zdravstveni radnici koji obavljaju privatnu praksu za provođenje specijalističkoga staža za doktore stomatologije.

Članak 2.

Zdravstveni radnici visoke stručne spreme, doktori stomatologije (u daljnjem tekstu: specijalizanti) mogu se stručno usavršavati u obliku specijalizacije.
Grane specijalizacija u stomatologiji su:
- Dječja stomatologija,
- Endodoncija s restaurativnom stomatologijom,
- Obiteljska stomatologija,
- Oralna kirurgija,
- Oralna medicina,
- Ortodoncija,
- Parodontologija,
- Stomatološka protetika.

Članak 3.

Specijalizacija jest oblik organiziranog stjecanja teorijskih i praktičnih stručnih znanja i znanstvenih spoznaja, a sukladno planu i programu za obavljanje poslova specijalista iz određenog stomatološkog područja, u trajanju od tri godine.
Plan i program specijalizacija iz stavka 1. ovoga članka tiskan je u PriloguI. koji je sastavni dio ovoga Pravilnika.

Članak 4.

Odobrenje za specijalizaciju daje ministar nadležan za zdravstvo (u daljnjem tekstu: ministar), na temelju godišnjeg plana potrebnih specijalizacija, a koji donosi na prijedlog zdravstvenih ustanova, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te Hrvatske stomatološke komore.

Članak 5.

Specijalizacija se može odobriti doktoru stomatologije koji je u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi ili u trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost ili ima privatnu praksu ili radi kod doktora stomatologije privatne prakse.
Doktoru stomatologije koji nije u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi niti u trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost niti ima privatnu praksu, odnosno ne radi kod doktora stomatologije privatne prakse ministar može odobriti specijalizaciju za potrebe ministarstva nadležnog za zdravstvo (u daljnjem tekstu: ministarstvo), ministarstva nadležnog za obranu, ministarstva nadležnog za pravosuđe, upravu i lokalnu samoupravu, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, fakulteta zdravstvenog usmjerenja, znanstvenoistraživačkih pravnih osoba, pravnih osoba koje obavljaju proizvodnju i promet lijekova i medicinskih proizvoda, pravnih osoba koje obavljaju poslove zdravstvenog osiguranja te upravnih tijela jedinica područne (regionalne) samouprave nadležnih za zdravstvo.

Članak 6.

Specijalizacija se može odobriti doktoru stomatologije kojem je izdano odobrenje za samostalan rad (licenca).

Članak 7.

Prijedlog za odobrenje specijalizacije ministarstvu podnosi zdravstvena ustanova kod koje je doktor stomatologije u radnom odnosu, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost, odnosno zdravstveni radnik koji ima privatnu praksu ili privatni zdravstveni radnik kod kojeg je doktor stomatologije u radnom odnosu.
Ministarstvu je obvezno prilikom dostave prijedloga za odobrenje specijalizacije iz stavka 1. ovoga članka dostaviti potrebnu dokumentaciju o ispunjavanju uvjeta iz članka 6. ovoga Pravilnika.

Članak 8.

Uz prijedlog za odobrenje specijalizacije ministarstvu je potrebno dostaviti pisanu suglasnost osobe koja je preuzela obvezu mentora.
Mentora imenuje ministar rješenjem o odobrenju specijalizacije.
Mentor mora biti stručnjak iste specijalističke grane za koju se specijalizant usavršava s najmanje 10 godina specijalističkog staža, uz dokazane pedagoške sposobnosti i sklonosti. Mentore u zdravstvenoj ustanovi određuje stručno vijeće.
Mentor je odgovoran za propisano provođenje plana i programa specijalističkog staža u cijelosti te točnost podataka u specijalističkoj knjižici.
Tijekom specijalizacije mentor provjerava znanje specijalizanta kroz kolokvije i to najmanje dva puta godišnje.

Članak 9.

Ako mentor tijekom mentorstva utvrdi da specijalizant ne izvršava obveze iz programa ili nema sklonosti prema struci za koju se usavršava, o tome pisano izvješćuje zdravstvenu ustanovu, trgovačko društvo, odnosno doktora stomatologije privatne prakse za čije potrebe specijalizant specijalizira te ministarstvo.
Mentor tijekom specijalizacije može povući svoju suglasnost o mentorstvu iz objektivnih ili subjektivnih razloga. Tu odluku obvezan je u pisanom obliku dostaviti ministarstvu, zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu, odnosno doktoru stomatologije privatne prakse za čije potrebe se obavlja specijalizacija i specijalizantu.
Ako ministarstvo utvrdi da mentor neodgovorno vodi specijalizanta, o tome obavješćuje zdravstvenu ustanovu, trgovačko društvo, odnosno doktora stomatologije privatne prakse za čije potrebe se obavlja specijalizacija i specijalizanta te on gubi status mentora.
Mentor za svoj rad po mentorstvu dobiva godišnju naknadu od zdravstvene ustanove, trgovačkog društva, odnosno doktora stomatologije privatne prakse za čije potrebe se obavlja specijalizacija.
Iznos naknade iz stavka 4. ovoga članka odlukom utvrđuje ministar.
Ako mentor tijekom specijalizacije povuče svoju suglasnost o mentorstvu iz razloga iz stavka 2. ovoga članka ili izgubi status mentora iz razloga iz stavka 3. ovoga članka, obvezan je na povrat razmjernoga dijela naknade.

Članak 10.

Ako doktor stomatologije - privatni zdravstveni radnik osobno traži specijalizaciju obvezan je prilikom zahtjeva za odobrenje specijalizacije dostaviti i ime zaposlenog doktora stomatologije koji će ga mijenjati za vrijeme trajanja specijalizacije.

Članak 11.

Ministarstvu je potrebno, uz dokumentaciju iz članka 7. stavka 2. ovoga Pravilnika, dostaviti i pisanu suglasnost ravnatelja zdravstvene ustanove u kojoj će se obavljati specijalističko usavršavanje o mogućnosti obavljanja specijalizacije, uz naznačeni datum početka.

Članak 12.

Cjeloviti program specijalizacija doktora stomatologije obavlja se u klinikama i na fakultetima koji glede radnika, prostora i medicinsko-tehničke opremljenosti udovoljavaju sljedećim uvjetima:
- da se u njima obavljaju stručni poslovi predviđeni planom i programom određene specijalizacije,
- da imaju odgovarajući prostor i opremu,
- da u njima radi najmanje tri specijalista u znanstveno-nastavnom zvanju (docent, izvanredni i redoviti profesori), u radnome odnosu s punim radnim vremenom i s najmanje 10 godina specijalističkoga staža za granu specijalizacije u kojoj se specijalizant usavršava,
- da imaju primjereno pomoćno nenastavno i administrativno osoblje,
- da imaju knjižnično-informatičku potporu sukladno suvremenim zahtjevima stomatološke struke.

Članak 13.

Zdravstvene ustanove u kojima se može obavljati dio praktične specijalističke izobrazbe glede radnika, prostora i medicinsko-tehničke opremljenosti moraju ispunjavati sljedeće uvjete:
- da se u njima obavljaju stručni poslovi predviđeni planom i programom određene specijalizacije,
- da imaju odgovarajući prostor i opremu,
- da u njima radi najmanje dva specijalista grane specijalizacije za koju se specijalizant usavršava, da su u radnom odnosu s punim radnim vremenom i s najmanje 10 godina specijalističkoga staža od kojih jedan mora imati priznati naziv primarijus,
- da imaju primjeren knjižnični fond iz područja specijalizacije te potrebitu informatičku opremu.

Članak 14.

Zdravstvene ustanove koje ispunjavaju uvjete iz članka 13. ovoga Pravilnika ministar rješenjem ovlašćuje za provođenje specijalističkog usavršavanja iz određene grane specijalizacije.

Članak 15.

Ministarstvo vodi registar zdravstvenih ustanova u kojima se može obavljati specijalističko usavršavanje.

Članak 16.

Dio specijalizacije u trajanju od najmanje dvije godine mora se obavljati na fakultetima i klinikama u kojima su zaposleni mentori.
: