Na temelju članka 78. stavka 3. Zakona o veterinarstvu ("Narodne novine" 70/97, 105/01 i 172/03) ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva donosi

PRAVILNIK

O PROVOENjU ANALITIČKIH METODA I TUMAČENjU REZULTATA

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 2 od 04 siječnja 2005)

POGLAVLjEI.

TEMELjNE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Pravilnikom utvrđuju mjere za analitičke metode koje se koriste u ispitivanju službenih uzoraka koji su uzeti sukladno važećem Pravilniku o mjerama za monitoring određenih tvari i njihovih rezidua u živim životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla, te određuju zajednički kriteriji za tumačenje analitičkih rezultata koji su za te uzorke dobiveni u ovlaštenim laboratorijima.

Definicije

Članak 2.

Za potrebe ovog Pravilnika pojedini pojmovi imaju sljedeća značenja:
- Alfa (a) pogreška: vjerojatnost da je ispitani uzorak stvarno negativan, iako su dobiveni pozitivni rezultati (lažno pozitivni rezultat).
- Analit: tvar koju treba dokazati, identificirati i/ili kvantificirati i njeni derivati koji se jave tijekom analize.
- Baždarni (kalibracijski) standard: mjerno sredstvo koje predstavlja količinu ispitivane tvari na način da povezuje njenu vrijednost s referentnom bazom.
- Beta (ß) pogreška: vjerojatnost da je ispitani uzorak stvarno pozitivan, iako su dobiveni negativni mjerni rezultati (lažno negativni rezultat).
- Dopuštena količina: najveća granica rezidua, najveća razina ili druga najveća tolerancija.
- Granična koncentracija (količina) analita (CCa) je granica na kojoj i iznad koje se može zaključiti, uz vjerojatnost a pogreške da uzorak ne udovoljava.
- Iskorištenje (engl. recovery): postotak stvarne koncentracije tvari izdvojene tijekom analitičkog postupka. Određuje se tijekom vrednovanja metode, ako potvrđeni referentni materijal nije dostupan.
- Ispitivanje osposobljenosti: analiziranje istog uzorka, pri čemu laboratoriji mogu primijeniti metode po vlastitom izboru, uz uvjet da se te metode primijene pod uobičajenim uvjetima. Ispitivanje se mora provesti u skladu s uputama ISO/IEC 43-1 i 43-2 i može služiti za ocjenu ponovljivosti metoda.
- Ispitivanje unutar jednog laboratorija (unutarnje vrednovanje): analitičko ispitivanje u kojemu jedan laboratorij, u različitim uvjetima i u opravdano dugim vremenskim intervalima, primjenjuje jednu metodu za analiziranje istih ili različitih ispitnih uzoraka.
- Istinitost: podudarnosti između srednje vrijednosti dobivene iz velikog niza rezultata ispitivanja i prihvaćene referentne vrijednosti. Istinitost se obično izražava kao mjerno odstupanje (engl. bias).
- Jedinice: one jedinice koje su opisane u normi HRN ISO 31.
- Ko-kromatografija: podrazumijeva postupak u kojemu se ekstrakt uzorka, prije kromatografije, dijeli na dva dijela. Jedan dio se podvrgava kromatografiji kao takav. Drugi dio se miješa s baždarnim standardom analita koji se ispituje i potom na isti način kromatografira. Količina dodanog standardnog analita mora biti približna procijenjenoj količini analita u ekstraktu. Cilj metode je poboljšati identifikaciju analita pri uporabi kromatografske metode, pogotovo kada nije dostupan prikladni unutarnji standard.
- Kriteriji učinkovitosti: zahtjevi u pogledu učinkovitosti prema kojima se može ocijeniti da je analitička metoda primjerena svrsi i da daje pouzdane rezultate.
- Kvalitativna metoda: analitička metoda kojom se tvar identificira na temelju njenih kemijskih, bioloških i fizikalnih svojstava.
- Kvantitativna metoda: analitička metoda kojom se određuje količina ili maseni udio neke tvari tako da se može izraziti kao brojčana vrijednost u odgovarajućim jedinicama.
- Laboratorijski uzorak: je uzorak koji je pripremljen za slanje u laboratorij u svrhu pregleda ili analiziranja.
- Međulaboratorijsko ispitivanje: organiziranje, provedba i ocjena ispitivanja identičnog uzorka u dva ili više laboratorija prema unaprijed određenim uvjetima, kako bi se provjerili izvedbeni uvjeti ispitivanja. Ovisno o svrsi, ispitivanje se može svrstati kao poredbeno ispitivanje ili ispitivanje osposobljenosti.
- Mjerno odstupanje (engl. bias): razlika između očekivanog rezultata ispitivanja i prihvaćene referentne vrijednosti.
- Najmanja zahtjevana granica učinkovitosti izvedbe metode (MRPL): najmanji udio analita u uzorku, koji se mora dokazati i potvrditi. Služi za usklađivanje izvođenja analitičkih metoda za one tvari koje ne smiju biti prisutne.
- Obnovljivost (reproducibilnost): preciznost u uvjetima obnovljivosti.
- Obnovljivost unutar laboratorija (reproducibilnost): preciznost dobivena u istom laboratoriju pod propisanim (unaprijed određenim) uvjetima (npr. metoda, materijal koji se ispituje, analitičari, okoliš) u opravdanim vremenskim razmacima.
- Obogaćeni uzorak je uzorak kojemu je dodana poznata količina analita koji treba dokazati.
- Orijentacijska metoda (engl. screening): metoda koja se primjenjuje kako bi se dokazala prisutnost neke tvari ili vrste tvari na razini značajnosti. Ove metode odlikuje sposobnost brze obrade velikog broja uzoraka i koriste se za pregledavanje velikog broja uzoraka s ciljem otkrivanja mogućih pozitivnih rezultata.
- Poduzorak za analizu: količina materijala uzetog od uzorka za ispitivanje koji se ispituje ili promatra.
- Ponovljivost: preciznost u uvjetima ponovljivosti.
- Poredbeno ispitivanje: analiziranje istog uzorka istom metodom kako bi se provjerile izvedbene osobitosti metode uključujući ispitivanje slučajne mjerne pogreške i mjerno odstupanje laboratorija.
- Potvrdna metoda: metoda kojom se dobiju potpuni ili dodatni podaci na temelju kojih je određenu tvar moguće jednoznačno identificirati i po potrebi kvantificirati, na razini značajnosti.
- Potvrđeni referentni materijal (CRM): materijal kojemu je utvrđen određeni udio analita.
- Preciznost: stupanj podudarnosti između rezultata nezavisnih ispitivanja dobivenih pod unaprijed određenim propisanim uvjetima. Preciznost se obično izražava kao nepreciznost i računa se kao standardna devijacija rezultata ispitivanja. Što je manja preciznost, veća je standardna devijacija.
- Razina značajnosti: koncentracija tvari ili analita u uzorku koja je sukladna s važećim propisima.
- Referentni materijal: materijal čija su jedno ili više svojstava potvrđena vrednovanom metodom, tako da se može koristiti za baždarenje instrumenta ili potvrdu mjerne metode.
- Robusnost: podložnost analitičke metode na promjene uvjeta ispitivanja u odnosu na različitost vrste uzoraka, analita, uvjete pohrane, uvjeta okoliša i/ili uvjeta pripreme uzoraka pod kojima se metoda može primjenjivati onakva kakva jest ili uz utvrđene manje izmjene. Na sve uvjete ispitivanja koji bi u praksi mogli biti podložni promjenama, a mogu utjecati na rezultat analize (npr. stabilnost reagensa, sastav uzorka, pH, temperatura), treba ukazati.
- Slijepa proba s reagensom: podrazumijeva primjenu cjelokupnog analitičkog postupka bez ispitnog dijela uzorka ili uz jednaku količinu odgovarajućeg otapala umjesto uzorka.
- Slijepa proba s uzorkom: primjena cijelog analitičkog postupka na poduzorak za analizu koji je uzet iz uzorka u kojemu nema analita.
- Specifičnost: svojstvo metode da se razlikuje analit koji se mjeri od drugih tvari. Ova značajka ovisi prije svega o opisanoj tehnici mjerenja, ali može varirati ovisno o vrsti spoja ili matriksu.
- Sposobnost dokazivanja (CCb): najmanji udio tvari koji je moguće metodom dokazati, identificirati i/ili kvantificirati u uzorku, uz vjerojatnost ß pogreške. U slučaju tvari za koje nije utvrđena dopuštena količina, sposobnost dokazivanja je najniža koncentracija koja se može dokazati sa statističkom sigurnošću od 1 - b u kontaminiranom uzorku. U slučaju tvari za koje je utvrđena dopuštena količina, sposobnost dokazivanja je koncentracija koja se može dokazati, sa statističkom sigurnošću od 1 - ß, uz ustanovljenu dopuštenu koncentraciju.
- Standardni analit: analit poznatog i potvrđenog sadržaja i čistoće koji se u analizi koristi kao referentni.
- Standardno dodavanje: postupak pri kojemu se uzorak za ispitivanje dijeli na dva (ili više) ispitnih poduzoraka za analizu. Jedan poduzorak se analizira kao takav, a drugome se prije analize dodaje poznata količina standardnog analita. Količina standardnog baždarnog analita koja se dodaje mora biti od dva do pet puta veća od procijenjene količine analita u uzorku. Cilj postupka je odrediti udio analita u uzorku, uzimajući u obzir iskorištenje (engl. recovery) analitičkog postupka.
- Točnost: stupanj podudarnosti između rezultata ispitivanja i prihvaćene referentne vrijednosti. Utvrđuje se utvrđivanjem istinitosti i preciznosti.
- Tvar: tvar posebnog ili određenog kemijskog sastava i njeni metaboliti.
- Učinkovitost: funkcionalna kvaliteta koja se može pripisati analitičkoj metodi. To mogu biti: specifičnost, točnost, istinitost, preciznost, ponovljivost,