Na temelju članka 49. stavak 4. i članka 70. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga ("Narodne novine", broj 36/91, 73/91, 18/92, 25/93, 57/93, 63/93, 73/93, 81/93, 89/93, 90/93. i 98/93) ministar financija, donosi

PRAVILNIK

O PRIMJENI ZAKONA O POREZU NA PROMET PROIZVODA I USLUGA

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 114 od 24 studenog 1993)

I. UVODNA ODREDBA

Članak 1.

Ovim se Pravilnikom propisuje primjena poreznih stopa, poreznih olakšica i oslobođenja, vođenje evidencije o prometu po različitim stopama odnosno poreznim osnovicama, obračun i plaćanje poreza na promet, mjesto plaćanja poreza, popisi robe za koju se mijenjaju porezne stope, obračuni i plaćanje razlike poreza na promet proizvoda kod promjene stope te mjesečno izvješćivanje o obračunatom i uplaćenom porezu.
II. POREZ NA PROMET PROIZVODA
1. PREDMET OPOREZIVANjA

Članak 2.

Prometom proizvoda koji služe krajnjoj potrošnji na koji se plaća porez na promet proizvoda smatra se svaka prodaja proizvoda, osim prodaje koja se po odredbama Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga (u nastavku teksta: Zakon) ne smatra prometom.
Uvoz proizvoda za krajnju potrošnju

Članak 3.

(1) Uvozom proizvoda koji služe krajnjoj potrošnji smatra se uvoz proizvoda što ih krajnji potrošač uvozi neposredno za vlastite potrebe ili što ih za njegov račun uvoze pravne osobe registrirane za obavljanje vanjskotrgovačkog prometa (u nastavku teksta: uvoznik).
(2) Uvozom prolzvoda koji služi krajnjoj potrošnji smatra se i privremeni uvoz, propisan prema odredbama Carinskog zakona.
(3) Na proizvode što ih uvozi krajnji potrošač porez na promet obračunava carinarnica po stopama koje vrijede na dan nastanka obveze plaćanja carine. Propisane stope
carinarnica primjenjuje na poreznu osnovicu iz članka 17. stavka 1. Zakona i naplaćuje porez na promet od uvoznika istodobno s carinom i drugim uvoznim pristojbama.
(4) Za motorna vozila što ih uvoze pravne osobe i građani ili se uvoze za njihov račun, carinarnica ne obračunava i ne naplaćuje porez na promet proizvoda, o čemu stavlja klauzulu na uvoznu carinsku deklaraciju. Carinarnica u roku od pet dana od dana carinjenja motornog vozila pismeno o tome izvješčuje nadležnu ispostavu Porezne uprave prema mjestu sjedišta pravne osobe odnosno prebivališta građanina s naznakom vrijednosti uvezenog motornog vozila i o iznosu carine i drugih izvoznih pristojbi koje su plaćene pri uvozu:
(5) Pravna osoba i građanin plaća porez na promet proizvoda najkasnije u roku od 15 dana od dana plačanja carine i drugih uvoznih pristojbi.
(6) Bez dokaza o plaćenom porezu na promet ne može se izvršiti registracija vozila.

Članak 4.

(1) Pravna osoba koja za vlastitu potrošnju uzima proizvode što ih je sama proizvela, uvezla ili nbavila radi daljnje prodaje, a na koje se plaća porez na promet, obračunava porez na promet u trenutku uzimanja tih proizvoda po propisanim stopama ovisno o namjeni proizvoda (oprema, repromaterijal, krajnja potrošnja).
(2) Smatra se da je porezna obveza nastala u trenutku uzimanja proizvoda za vlastitu potrošnju i da je u trenutku nastanka porezne obveze porez na promet naplaćen.

Članak 5.

(1) Pravna osoba koja bez naknade daje vlastite proizvode ili proizvode što ih je nabavila ili uvezla, a na njih se plaća porez na promet, obračunava porez u trenutku davanja proizvoda primjenom propisanih stopa na osnovicu koju čini vrijednost koja bi se postigla prodajom tih proizvoda krajnjim potrošačima, a obračunati porez plaća u roku od 5 dana od dana nastanka porezne obveze.
(2) Na motorno vozilo ili plovni objekt koji podliježe obvezi godišnje registracije, a građanin ga daje bez naknade drugom građaninu, plaća se porez na promet po stopi iz tar. br 8. Tarife.
(3) Osnovicu utvrđuje nadležna ispostava Porezne uprave u mjestu prebivališta davatelja.
(4) Ako građanin daje bez naknade pravnoj osobi motorno vozilo koje podliježe obvezi godišnje registracije, obveznik poreza na promet proizvoda je pravna osoba, porez se plaća po stopi iz tar. broja 5. Tarife, a poreznu osnovicu utvrđuje nadležna ispostava Porezne uprave.
Plaćanje poreza na promet na vrijednost manjka i rashoda

Članak 6.

(1) Porez na promet proizvoda plaća se na manjak proizvoda.
(2) Manjak proizvoda utvrđuje se popisom.
(3) Manjak proizvoda čini i rashod na temelju kala, rastepa, loma i kvara iznad visine utvrđene općim aktom poreznog obveznika odnosno aktom strukovne sekcije
gospodarske komore.
(4) Dopuštenim rashodom na koji se ne plaća porez na promet proizvoda, smatra se remitenda vlastitih izdanja.
(5) Utvrđeni manjak i rashod u prodavaonici ili drugome poslovnom objektu koji se zadužuje za proizvode po prodajnim cijenama s uračunatim porezom na promet, razvrstava se po tarifnim brojevima i istim poreznim stopama na temelju koeficijenta udjela utvrđenog manjka odnosno rashoda u ukupnom zaduženju prodavaonice ili drugog poslovnog objekta, na slijedeći način:
vrijednost manjka
Koeficijent udjela =_______________________________
vrijednost ukupnog zaduženja
(6) Koeficijent iz stavka 5. ovog članka primjenjuje se na vrijednost zaduženja prodavaonice odnosno poslovnog objekta po tarifnim brojevima i istim stopama poreza na promet proizvoda.
(7) Iznos poreza na promet koji je sadržan u vrijednosti manjka po pojedinim tarifnim brojevima i istim stopama poreza na promet utvrđuje se primjenom preračunatih propisanih poreznih stopa.
(8) Na vrijednost manjka proizvoda nastalog djelovanjem više sile, ne plaća se porez na promet proizvoda.
(9) Pođ višom silom, u smislu ovog Pravilnika, razumijevaju se elementarne nepogode (poplava, požar, potres i dr.), ratna razaranja, i provalne krađe, a na temelju očevidnika nadležnog organa.
(10) Porez na promet proizvoda sadržan u vrijednosti manjka koji je nastao djelovanjem više sile obračunava se na temelju podatka o ukupnom zaduženju prodavaonice odnosno drugoga poslovnog objekta (prenešeno stanje iz prošle godine i zaduženja tijekom godine) i podatka o prodaji proizvoda do dana nastanka štete, kojima se utvrđuje vrijednost proizvoda koji su trebali biti na zalihama prije nastanka štete. Usporedbom ovako utvrđene vrijednosti proizvoda koji su trebali biti na zalihi i vrijednosti zaliha utvrđenih popisom na dan nastanka štete dobiva se iznos manjka u kojem je sadržan i obračunati porez na promet proizvoda.
(11) Udio štete po pojedinim vrstama proizvoda utvrđuje se na temelju udjela pojedinih vrsta proizvoda razvrstanih po tarifnim brojevima i istim stopama poreza na promet proizvoda te proizvoda na koje se ne plaća porez na promet proizvoda u ukupnom zaduženju prije nastanka štete. Utvrđeni udio primjenjuje se na vrijednost zaduženja po pojedinim tarifnim brojevima i istim stopama poreza na promet proizvoda i vrijednost proizvoda na koje se ne plaća porez na promet proizvoda.
(12) Iznos poreza na promet proizvoda koji je sadržan u vrijednosti utvrđene štete po pojedinim tarifnim brojevima i istim stopama poreza na promet utvrđuje se primjenom preračunatih propisanih poreznih stopa.
(13) Obveza obračuna poreza na promet proizvoda u slučajevima iz stavka 3. ovog članka, nastaje u trenutku utvrđivanja manjka, odnosno rashoda, a to je datum pod kojim je obavljen popis proizvoda.
(14) Obračunati porez na promet proizvoda p!aća se u roku iz članka 32. Zakona.
(15) Obračun poreza na promet proizvoda obavljen po odredbama ovog članka konačan je za svaki nastali manjak odnosno rashod proizvoda.
Komisiona prodaja proizvoda

Članak 7.

(1) Pri komisionoj prodaji proizvoda krajnjem potrošaču što je obavila pravna osoba u svoje ime a za račun komitenta (u nastavku teksta: komisionar) plaća se porez na promet proizvoda, osim na promet upotrebljavanih stvari iz članka 8. st.1. točka 3. Zakona.
(2) Porezni obveznik za promet proizvoda iz stavka 1. ovog članka jest komisionar koji je prodao proizvode krajnjem potrošaču. Poreznu osnovicu čini krajnja