Za pristup cjelovitom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo:

Temeljem članka 275. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08) ravnatelj Državnog zavoda za mjeriteljstvo donosi

PRAVILNIK

O POSTUPKU HOMOLOGACIJE MOTORNIH VOZILA NA DVA ILI TRI KOTAČA S OBZIROM NA SUSTAVE KOČENjA TPV 201 (IZDANjE 01)

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 103 od 10 rujna 2008)

Članak 1.

Ovim se Pravilnikom uređuje postupak homologacije motornih vozila kategorije L(1)s obzirom na sustave kočenja.

Članak 2.

Tehnički zahtjevi u postupku homologacije dani su u Prilogu, koji čini sastavni dio ovoga pravilnika, a postupak homologacije u člancima 7. - 9. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila na dva ili tri kotača.

Članak 3.

Tijelo nadležno za homologaciju vozila na dva ili tri kotača u smislu odredaba ovoga pravilnika je Državni zavod za mjeriteljstvo (u daljnjemu tekstu: Zavod).

Članak 4.

Zavod će dodijeliti certifikat o homologaciji sastavnoga dijela tipu vozila s obzirom na sustav kočenja, ako sustav kočenja toga tipa vozila zadovoljavaju zahtjeve iz Priloga ovoga pravilnika.
Obrazac certifikata o homologaciji tipa vozila prikazan je u Dodatku 4. Priloga ovoga pravilnika.

Članak 5.

Vozila s obzirom na sustave kočenja mogu se homologirati, uvoziti i stavljati na tržište ako zadovoljavaju zahtjeve ovoga Pravilnika.

Članak 6.

Zavod može ovlastiti pravnu ili fizičku osobu za obavljanje poslova tehničke službe ako ta osoba ispunjava sljedeće uvjete:
- da zadovoljava zahtjeve norme HRN EN ISO/IEC 17025 za osposobljenost ispitnih laboratorija za područje ispitivanja prema zahtjevima ovoga pravilnika
- da može dokazati poznavanje metoda i postupaka ispitivanja sadržanih u Prilogu
- da ima najmanje jednoga djelatnika školske spremeVII./1 strojarskoga smjera.

Članak 7.

Odredbe članka 5. ovoga pravilnika primjenjivat će se od 1. travnja 2009. godine za homologaciju novih tipova vozila, a od 1. listopada 2009. godine za sva nova vozila.
Za sva nova vozila tipova homologiranih do 1. travnja 2009. godine prihvaćaju se i homologacije dodijeljene prema zahtjevima Pravilnika TPV 201 (izdanje 00).

Članak 8.

Od 1. travnja 2009. godine prestaje važiti Pravilnik o postupku homologacije vozila na dva ili tri kotača s obzirom na sustave kočenja. TPV 201 (izdanje 00) ("Narodne novine" br. 38/06).

Članak 9.

Ovaj pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama".

Klasa: 011-02/08-02/23

Urbroj: 558-04/2-08-1

Zagreb, 5. rujna 2008.

Ravnatelj

Državnog zavoda za mjeriteljstvo

Mirko Vuković, dipl. ing., v. r.

_______
(*)Ovaj Pravilnik preuzima sadržaj Direktive Vijeća 93/14/EZ o kočenju motornih vozila na dva ili tri kotača, s uključenim izmjenama i dopunama u Direktivi Komisije 2006/27/EZ.
(1)Definicija vozila i kategorizacija dani su u članku 2. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila na dva ili tri kotača ("Narodne novine" br. 115/04)

PRILOG

1. Definicije

Za svrhu ovog Pravilnika:

1.1. Tip vozila s obzirom na njegovo kočenje:

označava vozila koja se međusobno ne razlikuju u takvim bitnim značajkama kao što su:

1.1.1. kategorija vozila, prema definiciji u članku 1. ovog Pravilnika:

1.1.2. najveća masa prema definiciji u točki 1.13.;

1.1.3. razdioba mase po osovinama;

1.1.4. najveća konstrukcijska brzina;

1.1.5. različit tip sustava kočenja;

1.1.6. broj i raspored osovina;

1.1.7. tip motora;

1.1.8. broj stupnjeva prijenosa i njihov ukupni prijenosni omjer;

1.1.8a. ukupni prijenosni omjeri;

1.1.8. dimenzije guma.

1.2. Uređaj za kočenje:

označava kombinaciju dijelova, osim dijelova motora, čija je zadaća progresivno smanjene brzine vozila u vožnji, njegovo zaustavljanje ili zadržavanje u stanju mirovanja ako je vozilo već zaustavljeno; te zadaće su navedene u točki 2.1.2. Sustav se sastoji od upravljačke naprave, prijenosnog mehanizma i same kočnice.

1.3. Upravljačka naprava:

označava dio na koji djeluje izravno vozač kako bi opskrbio prijenosni mehanizam energijom potrebnom za kočenje ili za upravljanje kočenjem. Ta energija može biti mišićna energije vozača, energija iz nekog drugog izvora kojom upravlja vozač ili kombinacija tih različitih vrsta energije.

1.4. Prijenosni mehanizam:

označava skupinu sastavnih dijelova koji se nalaze između upravljačke naprave i kočnica i funkcionalno ih povezuju. Kad učinak kočenja potječe od, ili je podržan iz energetskog izvora nezavisnog od vozača, ali koji je pod njegovim nadzorom, rezerva energije u uređaju također je dio prijenosnog mehanizma.

1.5. Kočnica:

označava dijelove uređaja za kočenje u kojem se uspostavljaju sile koje se suprotstavljaju gibanju vozila.

1.6. Različite tipovi uređaja za kočenje:

označava uređaje za kočenje koji se razlikuju po bitnim značajkama kao što su:

1.6.1 sastavni dijelovi s različitim značajkama;

1.6.2. sastavni dio izrađen od materijala različitih značajki, ili sastavni dio koji se razlikuje po obliku i veličini;

1.6.3. različiti sklop sastavnih dijelova.

1.7. Sastavni dio (dijelovi) uređaja za kočenje:

označava jedan ili više pojedinačnih dijelova koji, nakon sastavljanja, čine uređaj za kočenje.

1.8. Kombinirani uređaja za kočenje označava:

1.8.1. u slučaju mopeda i motocikala na dva kotača, sustav u kojem se najmanje dvije kočnice na različitim kotačima zajedno aktiviraju djelovanjem na jednu upravljačku napravu;

1.8.2. u slučaju mopeda na dva kotača i tricikala, uređaj za kočenje koji djeluje na sve kotače;

1.8.3. u slučaju motocikala s bočnom prikolicom, uređaj za kočenje koji najmanje djeluje na prednji i stražnji kotač. Međutim, uređaj za kočenje koji djeluje istodobno na stražnji kotač i kotač bočne prikolice smatra se stražnjom kočnicom.

1.9. Progresivno i stupnjevito kočenje:

označava kočenje za čijeg trajanja u uobičajenom radnom području uređaja, kao i za vrijeme djelovanja kočnica ili otpuštanja kočnica:

1.9.1. vozač može u bilo kojem trenutku povećati ili smanjiti silu kočenja djelovanjem na upravljačku napravu;

1.9.2. sila kočenja se mijenja proporcionalno djelovanju na upravljačku napravu (monotona funkcija); i

1.9.3. sila kočenja se može lako regulirati s dovoljnom preciznošću.

1.10. Najveća konstrukcijska brzina:

označava brzinu koju vozilo ne može prekoračiti na vodoravnoj ravnini i bez nepredviđenih vanjskih utjecaja, uzimajući u obzir posebna ograničenja nametnuta konstrukcijom i proizvodnjom vozila.

1.11. Opterećeno vozilo:

označava, osim ako je drukčije naznačeno, vozilo tako opterećeno da postigne svoju najveću masu.

1.12. Neopterećeno vozilo:

označava samo vozilo, takvo kakvo je dostavljeno na ispitivanja, jedino s vozačem i potrebnom ispitnom opremom i uređajima.

1.13. Najveća masa:

označava najveću masu koju je naznačio proizvođač vozila kao tehnički dopuštenu (ta masa može biti veća od najveće dopuštene mase koju je propisalo nadležno tijelo državne uprave)

1.14. Mokra kočnica:

označava kočnicu ili kočnice koje su ispitane u skladu s točkom 1.3 Dodatka 1.
2.. ZAHTJEVI ZA PROIZVODNjU I UGRADBU

2.1. Općenito

2.1.1. Uređaj za kočenje

2.1.1.1. Uređaj za kočenje mora biti konstruiran, izrađen i ugrađen tako, da omogući vozilu u uobičajenoj uporabi da, usprkos vibracijama kojima može biti izloženo, zadovoljava odredbe ovog Pravilnika.

2.1.1.2. Posebice, uređaj za kočenje mora biti konstruiran, izrađen i ugrađen tako, da je osigurana otpornost na utjecaje korozije i starenja kojima je uređaj izložen.

2.1.1.3. Obloge kočnica moraju ne smiju sadržavati azbest.

2.1.2. Zadaci uređaja za kočenje

Uređaj za kočenje određen u točki 1.2 mora ispunjavati sljedeće uvjete:

2.1.2.1. Radno kočenje

Radno kočenje mora omogućiti upravljane gibanjem vozila i njegovo sigurno, brzo i učinkovito zaustavljanje pri bilo kojoj brzini i opterećenju i pri bilo kojoj uzbrdici ili nizbrdici.