Na temelju članka 37. Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine", broj 177/04 i 90/05) donosim

PRAVILNIK

O POREZU NA DOBIT

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 95 od 03 kolovoza 2005, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10, 137/11)

I. OPĆA ODREDBA

Članak 1.

Ovim se Pravilnikom podrobnije propisuje provedba Zakona o porezu na dobit (dalje u tekstu: Zakon).

II. POREZNI OBVEZNIK

1. Porezni obveznik pravna osoba

Članak 2.

(1) Porezni obveznik u smislu članka 2. stavak 1. Zakona jest trgovačko društvo i druga pravna osoba. Za prosudbu o tome je li druga pravna osoba koja nije navedena u članku 2. stavak 6. Zakona porezni obveznik, bitno je obavlja li djelatnost radi stjecanja dobiti, bez obzira na vrstu djelatnosti i njezin pravni status. Obavlja li takva osoba djelatnost radi stjecanja dobiti, treba utvrditi na temelju akata o osnivanju i poslovanju te na temelju podataka o djelatnosti koju stvarno obavlja, rezultatu poslovanja i postupanju s ostvarenim rezultatom.
(2) Porezni obveznik je i poslovna jedinica iz članka 4. Zakona kojoj je mjesto poslovanja u slobodnoj zoni.

2. Porezni obveznik fizička osoba

Članak 3.

(1) Fizička osoba iz članka 2. stavak 3. Zakona koja želi plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak, o tome dostavlja pisanu izjavu nadležnoj ispostavi Porezne uprave do kraja tekuće godine za iduću kalendarsku godinu.
(2) Fizička osoba koja je ispunila jedan od propisanih uvjeta iz članka 2. stavak 4. Zakona, o tome pisano izvješćuje nadležnu ispostavu Porezne uprave do kraja godine u kojoj je ispunjen jedan od propisanih uvjeta. Na isti način postupa i nositelj zajedničke samostalne djelatnosti.
(3) U porezne obveznike fizičke osobe iz stavka 2. ovoga članka, uz obrtnike, spadaju i druge fizičke osobe koje ostvaruju dohodak od samostalnih djelatnosti, osim djelatnosti iz članka 18. stavak 1. točka 3. Zakona o porezu na dohodak.
(4) Rješenje o statusu poreznog obveznika iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka donosi nadležna ispostava Porezne uprave u skladu s odredbama Općeg poreznog zakona.

2.1. Utvrđivanje uvjeta za status poreznogobveznika fizičke osobe

Članak 4.

(1) Poreznim obveznicima iz članka 2. stavak 4. Zakona smatraju se i fizičke osobe koje obavljaju zajedničku djelatnost, neovisno o broju osoba supoduzetnika.
(2) Nositelj zajedničke djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka dužan je postupiti na način propisan člankom 3. ovoga Pravilnika.

2.1.1. Dugotrajna imovina i primici (prihodi)pri promjeni metode oporezivanja

Članak 5.

(1) Vrijednost dugotrajne imovine iz članka 2. stavak 4. točka 3. Zakona utvrđuje se na temelju podataka iz Popisa dugotrajne imovine, Obrazac DI, na dan 31. prosinca godine koja prethodi promjeni metode oporezivanja.
(2) Vrijednost dugotrajne imovine, za potrebe iz članka 2. stavak 4. točka 3. Zakona, utvrđuje se u visini neotpisane odnosno neto vrijednosti, ako je u korisnom vijeku trajanja otpisivana primjenom linearne metode i primjenom propisanih osnovnih amortizacijskih stopa, bez propisima dopuštenih povećanih stopa.
(3) Ako je imovina otpisivana prema drugoj metodi i porezno priznatim ili nepriznatim povećanim amortizacijskim stopama, tada se vrijednost dugotrajne imovine (samo za potrebe promjene metode oporezivanja) utvrđuje primjenom stopa i metode navedene u stavku 2. ovoga članka, kroz korisni vijek trajanja na trošak nabave. Na isti način postupa se i ako su se primjenjivale niže amortizacijske stope.
4) Ukupni primitak iz članka 2. stavak 4. točka 1. Zakona čine primici utvrđeni na način propisan u Zakonu o porezu na dohodak. U ukupni primitak ne uključuje se porez na dodanu vrijednost.

3. Ostali porezni obveznici

Članak 6.

(1) Ako osobe iz članka 2. stavaka 5. i 6. Zakona obavljaju gospodarstvenu djelatnost, a neoporezivanje te djelatnosti dovelo bi do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu, Porezna uprava na vlastitu će inicijativu ili na prijedlog drugih osoba ili na prijedlog samih navedenih osoba rješenjem utvrditi da su navedene osobe obveznici poreza na dobit za tu djelatnost.
(2) Rješenje o statusu poreznog obveznika iz stavka 1. ovoga članka donosi nadležna ispostava Porezne uprave prema sjedištu pravne osobe.
(3) U procjeni gospodarstvene djelatnosti treba utvrditi obavlja li se gospodarstvena djelatnost samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti ili drugih gospodarstveno procjenjivih koristi. Ako pravna osoba u svojim aktima o osnivanju nema cilj ostvarivanje dobiti nego samo prihoda radi financiranja svoje djelatnosti, a prihode stječe razmjenom dobara i usluga na tržištu, smatra se da obavlja djelatnost na način i uz uvjete po kojima tu djelatnost obavljaju i poduzetnici koji su osnovani radi stjecanja dobiti.

4. Poslovne jedinice

Članak 7.

(1) Razdobljem od tri mjeseca zaredom iz članka 4. stavak 4. Zakona, smatra se kontinuirano razdoblje u kojemu jedan mjesec slijedi drugi, pri čemu se prekidi do tjedan (sedam) dana ne smatraju prekidom kontinuiteta. Vremenski kontinuitet od tri mjeseca zaredom računa se u vremenskom trajanju nekog projekta (posla), neovisno o broju osoba koje rade na projektu (poslu).
(2) Ako ista osoba ili više osoba ispuni uvjet iz stavka 1. ovoga članka na jednom i s njim povezanom projektu, te stekne status poslovne jedinice, a usporedo radi na drugim nepovezanim projektima (poslovima), ali kraće razdoblje od propisanog u stavku 1. ovoga članka, poslovna jedinica je obveznik poreza na dobit i za sve druge projekte.
(3) Ne smatra se poslovnom jedinicom iz stavka 1. ovoga članka obavljanje poslova osoba izaslanih u tuzemstvo, koji su obveznici poreza na dohodak iz članka 14. stavak 1. točka 3. Zakona o porezu na dohodak.
(4) Poslovna jedinica iz stavka 1. ovoga članka dužna je prijaviti se kao obveznik poreza na dobit, radi dobivanja poreznog broja, u nadležnu ispostavu Porezna uprave na početku obavljanja djelatnosti ako očekuje ispunjenje propisanih uvjeta, a najkasnije zadnji tjedan u kojemu su ispunjeni uvjeti za status poslovne jedinice.

Članak 8.

(Brisan)

III. POREZNA OSNOVICA

1. Prihodi

Članak 9.

(1) Prihodima razdoblja za koje se utvrđuje porez (porezno razdoblje), sukladno članku 5. stavak 1. Zakona, smatraju se bruto povećanja gospodarstvenih koristi za isporučena dobra, obavljene usluge i po drugim osnovama u obliku priljeva ili povećanja imovine ili smanjenja obveza što ima za posljedicu povećanje kapitala do kraja toga razdoblja. Povećanjem kapitala smatraju se i sva izravna povećanja dobiti i svih oblika kapitala osim revalorizacijskih pričuva. S revalorizacijskim pričuvama izjednačavaju se i odgovarajuće pričuve za vrijednosna usklađenja financijske imovine, utvrđene po posebnim propisima.
(2) Ulaganja dioničara ili članova društva u neupisani kapital društva ne smatra se oporezivim prihodom pod uvjetima propisanima člankom 10. ovoga Pravilnika.
(3) U poreznu osnovicu iz članka 5. stavak 1. Zakona uključuju se i dobici od otuđenja dionica i udjela u kapitalu.
(4) Prihodi nastali kod poreznog obveznika od ulaganja ne oporezuju se ako bi došlo do dvostrukog oporezivanja, jedan put kod ulagača a drugi put kod društva u koje se ulaže.

2. Ulaganje člana društva i dioničara

Članak 10.

(1) Pod ulaganjem dioničara ili člana društva u neupisani kapital društva, poreznog obveznika, prema članku 9. stavak 2. ovoga Pravilnika, razumijeva se ulaganje u novcu, stvarima i pravima predanim društvu na raspolaganje u poslovne svrhe, a koja ne potječu od obavljanja djelatnosti društva. O ulaganju mora postojati društveni ugovor ili druga pisana isprava.
(2) Ako se ulaganje člana društva ili dioničara ne registrira kao povećanje temeljnoga kapitala, bitno je da ulaganje osigura status imovine društva. Smatra se da je ulaganje steklo status imovine društva ako na temelju takova ulaganja ne postoji ni sadašnja ni buduća obveza društva, te da društvo imovinu posjeduje i s njom neograničeno raspolaže. Neograničeno raspolaganje imovinom podrazumijeva da se na društvo prenosi pravo činjeničnog (faktičkog) vlasništva, odnosno pravo gospodarske pripadnosti dobra društvu, sukladno odredbi članka 34. Općeg poreznog zakona.
(3) Ulaganje iz stavka 1. ovoga članka u obliku stvari i prava dugotrajne imovine procjenjuje se po usporedivoj tržišnoj vrijednosti. Pod usporedivom tržišnom vrijednosti razumijeva se cijena koja bi se u trenutku ulaganja mogla postići na tržištu, a prvenstveno je mjerodavna cijena nove nabave. Ako se cijena nove nabave ne može pouzdano utvrditi, treba usporedivu tržišnu vrijednost procijeniti.
(4) Ulaganje iz stavka 1. ovoga članka u obliku stvari kratkotrajne imovine procjenjuje se prema troškovima proizvodnje ili cijeni nove nabave u trenutku ulaganja. Kao cijene nove nabave mjerodavne su cijene onoga tržišta na kojemu bi porezni obveznik nabavljao kada te predmete ne bi ulagao. Ako se troškovi proizvodnje ili cijena nove nabave ne mogu ili ne mogu pouzdano utvrditi, usporedivu tržišnu vrijednost treba procijeniti.
(5) Kao podloga za procjenu usporedive tržišne vrijednosti mogu poslužiti ranije procijenjene vrijednosti za uložena dobra. Ako su se cijene istih ili sličnih dobara ranije procijenjenih povisile ili snizile, to pri novoj procjeni treba uzeti u obzir. Ako se korisnost nekoga dobra u odnosu na raniju procjenu smanjila, to treba putem otpisa uzeti u obzir.
(6) Dobra koja nisu nova, za koja se tržišna vrijednost ne može ili ne može pouzdano utvrditi jer se rabljenim dobrima ne trguje