Na temelju članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i državnih upravnih organizacija ("Narodne novine" 15/00 i 20/00), a u svezi odredaba članka 24. stavka 1. Zakona o proračunu ("Narodne novine" 92/94), ministar vanjskih poslova donosi

PRAVILNIK

O OSTVARIVANjU PRAVA NA NAKNADU ZA UČENjE HRVATSKOG JEZIKA I STIPENDIRANjE ISELjENIKA, USELjENIKA I PRIPADNIKA HRVATSKE NACIONALNE MANjINE

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 148 od 11 studenog 2002)

Članak 1.

Ovim Pravilnikom utvrđuju se prava iseljenika, useljenika i pripadnika hrvatske nacionalne manjine na naknadu za učenje hrvatskog jezika te ostvarivanje prava učenika i studenata na stipendiranje.
Iseljenici, useljenici i pripadnici hrvatske nacionalne manjine (u daljnjem tekstu korisnici) ostvaruju prava utvrđena ovim Pravilnikom putem natječaja koji se objavljuje u Republici Hrvatskoj jednom godišnje.

Članak 2.

U smislu ovog Pravilnika:
1. Iseljenik je pripadnik hrvatskog naroda koji je rođen u inozemstvu i koji ima prebivalište u inozemstvu, ili koji je rođen u Republici Hrvatskoj a iselio se je s namjerom da trajno živi u inozemstvu i ima prebivalište u inozemstvu.
2. Useljenik je pripadnik hrvatskog naroda koji je rođen u inozemstvu ili Republici Hrvatskoj i ima prebivalište u inozemstvu, a koji se useljava s namjerom da stalno živi u Republici Hrvatskoj.
Kao dokaz o pripadnosti hrvatskom narodu osoba iz stavka 1. i 2. ovog članka može se prihvatiti odgovarajuća javna isprava u kojoj su se oni osobno ili jedan od roditelja tako izjašnjavali. U slučaju da nisu u mogućnosti pribaviti takvu ispravu, pripadnost hrvatskom narodu može se priznati potomcima hrvatskih iseljenika, ukoliko takvo njihovo opredjeljenje proizlazi iz drugih poznatih činjenica.
3. Nacionalna manjina općenito, pa tako i hrvatska nacionalna manjina, označava skupinu koja je brojčano manja od ostatka stanovništva neke države, čiji pripadnici kao državljani te države imaju etničke, vjerske ili jezične crte različite od onih ostatka stanovništva te žele sačuvati svoju kulturu, tradiciju, vjeru ili jezik.

Članak 3.

Pravo na učenje hrvatskog jezika i pisma imaju korisnici koji nisu stariji od 35 godina.
Zahtjev za pohađanje nastave hrvatskog jezika i pisma i zahtjev za naknadu troškova učenja hrvatskog jezika i pisma iz članka 5. ovog Pravilnika podnosi se Ministarstvu vanjskih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).
Korisniku starijem od 35 godina može se iznimno, odlukom Ministra, usvojiti zahtjev za pohađanje nastave i naknadu troškova učenja hrvatskog jezika i pisma iz članka 3. stavaka 1. ovog Pravilnika.

Članak 4.

Učenje hrvatskog jezika i pisma provode visoka učilišta koja izvode nastavu hrvatskog jezika i književnosti, otvorena pučka učilišta ili ustanove koje su registrirane za učenje hrvatskog jezika.
Ustanove iz stavka 1. ovog članka polaznicima učenja hrvatskog jezika i pisma koji s uspjehom savladaju program, izdaju uvjerenje o poznavanju hrvatskog jezika i pisma.

Članak 5.

Ministarstvo može korisnicima iz članka 3.