Na temelju članka 5. Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju sukladnosti ("Narodne novine" br. 20/2010) ministar gospodarstva, rada i poduzetništva donosi
PRAVILNIK
O ODREĐENIM METODAMA KVANTITATIVNE ANALIZE DVOKOMPONENTNIH MJEŠAVINA TEKSTILNIH VLAKANA
(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 41 od 07 travnja 2010)
Članak 1.
Ovaj Pravilnik se odnosi na metode kvantitativne analize određenih dvokomponentnih mješavina tekstilnih vlakana, uključujući pripremu probnih uzoraka i uzoraka za analizu.
Članak 2.
"Probni uzorak" podrazumijeva uzorak prikladne veličine za analizu, uzet iz laboratorijskih osnovnih uzoraka, a koji su izdvojeni iz pošiljke za ispitivanje.
"Uzorak za ispitivanje" je dio probnog uzorka koji je potreban za dobivanje pojedinačnog rezultata analize.
Članak 3.
U skladu s odredbama Pravilnika o sirovinskom sastavu i nazivima tekstila, kod svih službenih ispitivanja za određivanje sirovinskog sastava tekstilnih mješavina koje se stavljaju na tržište primjenjuju se odredbe ovoga Pravilnika, uključujući pripremu probnih uzoraka i uzoraka za ispitivanje prema dodacima I iIIovoga Pravilnika.
Članak 4.
Ako za analizu određene dvokomponentne mješavine tekstilnih vlakana ne postoji primjenjiva metoda propisana ovim Pravilnikom, može se koristiti bilo koja raspoloživa primjenjiva metoda, naznačivši u izvješću o ispitivanju dobiveni rezultat i stupanj točnosti korištene metode, ukoliko je to poznato.
Članak 5.
Analize određenih dvokomponentnih mješavina tekstilnih vlakana prema odredbama ovoga Pravilnika, mogu provoditi laboratoriji koji zadovoljavaju zahtjeve norme HRN EN ISO/IEC 17025.
Članak 6.
Stupanjem na snagu ovoga Pravilnika, prestaje važiti Pravilnik o metodama kvantitativne analize dvokomponentnih mješavina tekstilnih vlakana ("Narodne novine" br. 40/08).
Članak 7.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Narodnim novinama".
Klasa: 011-01/08-01/66
Urbroj: 526-03-01/1-10-3
Zagreb, 30. ožujka 2010.
Ministar
mr. sc. Đuro Popijač, v. r.
DODATAK I
PRIPREMA ISPITNIH UZORAKA I PROBNIH UZORAKA ZA ODREĐIVANjE SIROVINSKOG SASTAVA TEKSTILNIH PROIZVODA
1. PODRUČJE PRIMJENE
U ovom Dodatku navedeni su postupci za dobivanje laboratorijskih uzoraka za ispitivanje prikladne veličine za prethodnu obradu u cilju kvantitativne analize (tj. mase koja ne prelazi 100 g) iz laboratorijskih osnovnih uzoraka, te postupci za odabir probnih uzoraka iz laboratorijskih uzoraka za ispitivanje koji su prethodno obrađeni kako bi im se uklonile nevlaknaste tvari.1
2. DEFINICIJE
2.1. Osnovni uzorak - količina materijala koja se procjenjuje na temelju niza rezultata ispitivanja. On može uključivati, na primjer, sav materijal u jednoj isporuci tkanine; svu tkaninu istkanu s određenog osnovinog valjka, pošiljku pređe, jednu ili više bala sirovih vlakana.
2.2. Laboratorijski osnovni uzorak - onaj udio osnovnog uzorka koji je uzet kao predstavnik cjeline, a koji je dostupan laboratoriju. Veličina i priroda laboratorijskog osnovnog uzorka bi trebala biti dovoljna da može primjereno prevladati rasipanje osnovnog uzorka i da pojednostavi rukovanje u laboratoriju2.
2.3. Laboratorijski uzorak za ispitivanje - onaj dio laboratorijskog osnovnog uzorka na kojem je izvršena prethodna obrada kako bi se uklonile nevlaknaste tvari, a od kojega se uzimaju probni uzorci za ispitivanje. Veličina i priroda laboratorijskog uzorka za ispitivanje bi trebala biti dovoljna da može primjereno prevladati rasipanje laboratorijskog osnovnog uzorka3.
2.4. Probni uzorak za ispitivanje - dio potrebnog materijala za dobivanje pojedinačnih rezultata ispitivanja, odabran iz laboratorijskog uzorka za ispitivanje.
3. NAČELO
Laboratorijski uzorak za ispitivanje se odabire tako da bude predstavnik laboratorijskog osnovnog uzorka za ispitivanje.
Probni uzorci za ispitivanje se uzimaju iz laboratorijskih uzoraka za ispitivanje na način da je svaki od njih predstavnik laboratorijskog uzorka za ispitivanje.
4. UZORKOVANjE VLAKANA
4.1. Neusmjerena vlakna - Laboratorijski uzorak za ispitivanje dobiva se uzimanjem snopića slučajnim odabirom iz laboratorijskog osnovnog uzorka. Cijeli laboratorijski uzorak za ispitivanje se temeljito promiješa pomoću laboratorijske grebenaljke4. Koprena ili mješavina, uključujući i slobodna vlakna i vlakna koja se hvataju za opremu koja se koristi za miješanje, prethodno se obrade. Probni uzorak za ispitivanje se odabere proporcionalno odgovarajućim masama s koprene ili mješavine, sa slobodnih vlakana i s vlakana koja su se zadržala na opremi.
Ako grebenana koprena ostane nepromijenjena (orijentirana vlakna) nakon prethodne obrade, probni uzorci za ispitivanje se uzimaju na način opisan pod 4.2. Ako grebenana koprena prethodnom obradom postane neusmjerena, probni uzorak za ispitivanje se uzima slučajnim odabirom barem 16 snopića prikladne i približno jednake veličine koji se zatim izmiješaju.
4.2. Usmjerena vlakna (koprene, trake, predpređa) - Iz slučajno odabranih dijelova laboratorijskog osnovnog uzorka izreže se najmanje 10 poprečnih presjeka svaki mase od oko 1 g. Takav laboratorijski uzorak za ispitivanje se prethodno obradi. Probni uzorak za ispitivanje se dobije tako da se svih 10 poprečnih presjeka spoji jedan do drugoga te u tom obliku prerežu, kako bi u svakom uzorku bila zastupljena vlakna svih 10 snopića.
5. UZORKOVANjE PREĐE
5.1. Pređa na namotku ili viticama - Uzorak svih namotaka u laboratorijskom osnovnom uzorku. Iz svakog namotka se namota vitica jednake i neprekinute dužine primjenom vitla5uz isti broj okretaja ili na neki drugi način. Laboratorijski uzorak za ispitivanje dobije se tako da se pojedinačne vitice jednakih duljina slože jedna na drugu.
Laboratorijski uzorak za ispitivanje se podvrgne prethodnoj obradi.
Iz laboratorijskog uzorka za ispitivanje uzimaju se probni uzorci za ispitivanje tako da se izrežu snopići pređa jednakih duljina iz snopa vitica pri čemu treba paziti da svaki snop sadrži sve pređe iz uzorka.
Ako je duljinska masa pređe t, a broj namotaka odabranih iz laboratorijskog osnovnog uzorka n, da bi se dobio uzorak za ispitivanje od 10 g, dužine pređe koju treba odmotati iz svakog namotka je
Ako je vrijednost Nt velika, tj. ako je ona veća od 2000, namotaju se deblje vitice i prerežu poprijeko na dva dijela kako bi se dobio uzorak prikladne mase. Krajeve svakog uzorka u obliku trake bi trebalo čvrsto povezati prije prethodne obrade a probni uzorci za ispitivanje se uzimaju između učvršćenih krajeva.
5.2. Pređa osnove - Laboratorijski uzorak za ispitivanje sadrži pređu dobivenu rezanjem sa završetka osnovinog valjka u duljini najmanje 20 cm s tim da sadržava svu pređu iz osnove osim rubne pređe koja se odbacuje. Snop vlakana se zaveže zajedno blizu jednog kraja. Ako je uzorak prevelik za prethodnu obradu kao cjelina, treba ga podijeliti na dva ili više dijela, svaki povezan zajedno radi prethodne obrade, i nakon obrade ponovo ih spojiti. Probni uzorak za ispitivanje se dobiva rezanjem odgovarajuće dužine iz laboratorijskog uzorka za ispitivanje sa mjesta dovoljno udaljenog od učvršćenog kraja tako da sadrži sve niti osnove. Za osnovu koja sadrži N niti, duljinske mase t, dužina uzorka mase 1 g je
6. UZORKOVANjE PLOŠNIH TEKSTILIJA
6.1. Uzorkovanje iz laboratorijskog osnovnog uzorka koji sadrži samo jedan reprezentativni komad plošne tekstilije
- Izreže se dijagonalna traka od jednog kuta prema drugom i odstrane se rubovi. Takva traka je laboratorijski uzorak za ispitivanje. Za dobivanje laboratorijskog uzorka za ispitivanje mase dž g, površina trake će biti
gdje je G masa plošne tekstilije u g/m2
Laboratorijski uzorak za ispitivanje se podvrgne prethodnoj obradi i zatim izreže na četiri jednaka dijela (pravokutnike) koji se polože jedan na drugoga.
Probni uzorci za ispitivanje se uzimaju iz bilo kojeg dijela tako složenog materijala prorezavši kroz sve slojeve, tako da svaki uzorak sadrži jednaku dužinu svih slojeva.
Ako tkanina ima tkani uzorak, širina laboratorijskog uzorka za ispitivanje, izmjerena paralelno sa smjerom osnove, ne smije biti manja od jednog raporta (ponavljanja osnove u uzorku). Ako je, uz ispunjenje ovog uvjeta, laboratorijski uzorak za ispitivanje preširok da bi se obradio u cjelini, izreže se na jednake dijelove koji se prethodno posebno obrade te ih se položi jedan na drugi, vodeći računa da se isti raporti ne poklope.
6.2. Uzorkovanje iz laboratorijskog osnovnog uzorka koji se sastoji od više komada
- Svaki komad se obradi kako je to opisano u 6.1. a rezultati se iskažu posebno za svaki komad.
7. UZORKOVANjE KONFEKCIONIRANIH I GOTOVIH PROIZVODA
Laboratorijski osnovni uzorak je obično konfekcionirani ili gotovi proizvod ili njegov reprezentativni dio.
Ako je to moguće, odredi se postotak različitih dijelova proizvoda koji nemaju isti sirovinski sastav kako bi se provjerila suglasnost s člankom 9. Pravilnika o sirovinskom sastavu, nazivima i označavanju tekstila.
Odabere se reprezentativni dio laboratorijskog uzorka za ispitivanje konfekcioniranog ili gotovog proizvoda, čiji sastav mora biti iskazan na etiketi. Ukoliko proizvod ima više etiketa, reprezentativni laboratorijski uzorci za ispitivanje se uzimaju za svaki dio koji odgovara određenoj etiketi.
Ako proizvod, čiji je sastav potrebno odrediti, nije