Na temelju članka 40. stavka 3. i članka 41. stavka 4. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", br.109/93.), ministar financija donosi

PRAVILNIK

O OBLIKU I SADRŽAJU POREZNE PRIJAVE TE NAČINU OBRAČUNAVANjA UPLAĆENIH PREDUJMOVA I RAZLIKA DOHOTKA PO GODIŠNjEM OBRAČUNU

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 91 od 12 studenog 1994)

1. POREZNI OBVEZNIK

Članak 1.

(1) Porezni obveznik u užem smislu jest fizička osoba
koja je prema Zakonu o porezu na dohoak (u daljnjem
tekstu Zakon) obvezna plaćati porez (u daljnjem tekstu: obveznik poreza na dohodak).
(2) Porezni obveznik u širem smislu jest pravna i fizička osoba koja solidarno jamči za porez, mora obustaviti i platiti porez za račun trećih, predati poreznu prijavu, voditi poslovne knjige i ispuniti druge obveze koje propisuje Zakon.
(3) Porezni obveznik nije onaj tko mora dati obavijest o tuđem predmetu, predočiti isprave, dati stručno mišljenje ili mora dozvoliti pristup zemljištima i poslovnim prostorijama. U tom slučaju radi se o obvezama trećih osoba radi razjašnjenja činjeničnog stanja značajnog za oporezivanje.

Članak 2.

(1) Obveznik poreza na dohodak može istodobno biti i obveznik poreza na dobit ako se bavi poduzetništvom koje podliježe oporezivanju prema Zakonu o porezu na dobit. U t.om slučaju obveze plaćanja poreza na dohodak i poreza na dobit postoje neovisno jedna o drugoj, ali se isključuju za isti dohlodak.
(2) Ako više osoba zajednički ostvaruje dohodak koji se oporezuje prema Zakonu o porezu na dohodak, porezni obveznik jest svaka osoba zasebno za svoj udio u zajedničkomu dohotku (članak 13. Zakona).

Članak 3

(1) Kriterij za utvrđivanje tuzemnog poreznog obveznika jest isključivo njegovo prebivalište ili uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj.
(2) Tuzemna porezna obveza započinje rođenjem djeteta ili prijavom prebivališta ili uobičajenog boravišta poreznog obveznika u Republici Hrvatskoj (tuzemstvo). Ona prestaje smrću poreznog obveznika ili odjavom njegova prebivališta ili uobičajenog boravišta.
(3) Nasljednik jest porezni obveznik u širem smislu za sve porezne obveze koje proistječu iz dohotka što ga je ostavitelj ostvario do svoje smrti. Nasljednik jest porezni obveznik u užem smislu za dohodak koji mu pritječe iz naslijeđenih izvora dohotka.

Članak 4.

(1) Smatra se da neka osoba ima prebivalište tamo gdje ima na raspolaganju stan neprekidno najmanje 182 dana i ako se iz okolnosti može zaključiti da će taj stan zadržati i koristiti. Stalni boravak u stanu nije nužan. Porezni obveznik može imati više stanova, pa stoga u poreznomu smislu i više prebivališta. Tada se za oporezivanje mjerodavno prebivalište utvrđuje prema članku 88. ovoga Pravilnika.
(2) Ako porezni obveznik ima istodobno prebivalište u inozemstvu i tuzemstvu, smatra se tuzemnim poreznim obveznikom.
(3) Prilikom utvrđivanja obveze plaćanja poreza na dohodak primijenit će se dvostrani i višestrani ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

Članak 5.

(1) Smatra se da neka osoba ima uobičajeno boravište tamo gdje boravi u okolnostima koje ukazuju na to da se na tomu mjestu ili na tomu području ne zadržava samo privremeno.
(2) Uobičajenim boravištem smatra se vremenski boravak u razdoblju od najmanje 182 dana. Kratkotrajna izbivanja ne smatraju se prekidom razdoblja boravka. Uobičajenim boravištem ne smatra se boravak isključivo u svrhu posjeta, odmora, terapije u toplicama ili radi zadovoljavanja sličnih osobnih potreba pod uvjetom da ne traju duže od jedne godine.
(3) Uobičajeno boravište ne mora biti vezano samo za jedno mjesto, ali se mora nalaziti na teritoriju Republike Hrvatske.

Članak 6.

Ako se promijeni status poreznog obveznika iz tuzemnog u inozemnog i obrnuto, nastaju dva odvojena razdoblja utvrđivanja poreza (članak 4. stavak 2. Zakona).

2. UTVRIVANjE POREZNE OSNOVICE PO NAČELU REALNOG GODIŠNjEG DOHOTKA

Članak 7.

U pravilu se oporezuju svi naplaćeni dohoci. Pri tome se osigurava ravnomjerno oporezivanje realnog godišnjeg dohotka.

Članak 8.

(1) Osnovica poreza na dohodak, prema članku 3. Zakona, utvrđuje se kako slijedi:
dohodak od nesamostalnog rada,
+ dohodak od samostalne djelatnosti,
+ dohodak od imovine i imovinskih prava,
= ukupni iznos svih dohodaka,
- gubici preneseni prema članku 36. Zakona,
= ukupni iznos dohodaka nakon umanjenja za prenesene gubitke,
- osobni odbici za poreznog obveznika i članove obitelji prema članku 35. Zakona,
= porezna osnovica za primjenu stopa iz članka 5. Zakona,
2) Na tuzemnog poreznog obveznika primjenjuje se načelo oporezivanja svjetskog dohotka, što znači da se oporezuju svi dohoci ostvareni u tuzemstvu i inozemstvu, i to prema tuzemnim propisima. Inozemni dohoci koji bi podlijegali porezu na dobit da se ostvaruju u tuzemstvu ne ulaze u osnovicu poreza na dohodak. Za inozemne dohotke ne može se birati oporezivanje prema ostvarenoj dobiti (članak 14. Zakona).
(3) U poreznu osnovicu za godišnji porez ne ulaze oni dohoci na koje je plaćen porez po odbitku koji se smatra konačnim, a porezni obveznik ne zahtijeva njihovo uključivanje. To su:
1. dohodak od povremenog nesamostalnog rada (članak 9. Zakona)
2. dohodak od imovinskih prava (članak 34. Zakona),
3. dohodak od poljoprivrede i šumarstva utvrđen na temelju katastarskog prihoda ako je jedini izvor dohotka (članak 56. Zakona).
(4) Porezni obveznik može zahtijevati uključivanje dohodaka iz stavka 3. ovoga članka, kako bi ostvario izravnanje s gubicima iz ostalih dohodaka, korištenje odbitka gubitka prenesenog prema članku 36. Zakona i osobnih odbitaka prema članku 35. Zakona.

Članak 9.

(1) Pozitivni dohoci i negativni dohoci (gubici) iste vrste i različitih vrsta saldiraju se.
(2) Kod tuzemnog poreznog obveznika i za gubitke vrijedi načelo svjetskog dohotka, što znači da se inozemni gubici mogu prebiti s tuzemnim dohocima.
(3) Kod inozemnih poreznih obveznika načelo tuzemnog dohotka vrijedi i u odnosu prema gubicima, što znači da se samo gubici u tuzemstvu mogu saldirati s tuzemnim dohocima.
(4) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, gubici od otuđenja nekretnina i imovinskih prava prema članku 30. stavku 4. Zakona, smiju se odbiti od dohodaka od otuđenja nekretnina odnosno imovinskih prava samo u istoj godini.
(5) Gubici iz prethodnih poreznih razdoblja odbijaju se od ukupnog iznosa dohodaka koji preostaju nakon prebijanja pozitivnih dohodaka svih vrsta s gubicima od samostalne djelatnosti.
(6) Odbitak gubitaka prenesenih prema članku 36. Zakona provodi se uvijek prije osobnih odbitaka iz članka 35 Zakona.

Članak 10

Pri utvrđivanju oporezivih dohodaka odredbe ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i višestranih sporazuma imaju prednost pred odredbama Zakona. Ako se pravo na oporezivanje inozemnih dohodaka tuzemnog poreznog obveznika ili tuzemnih dohodaka inozemnog poreznog obveznika prema ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja prenese na neku drugu državu, taj se dohodak ne uzima u obzir.

3. OPĆA NAČELA UTVRIVANjA OPOREZIVIH DOHODAKA

3.1. OPOREZIVI I NEOPOREZIVI DOHOCI I DOHOCI OSLOBOENI OD POREZA

Članak 11.

(1) Dohoci su oporezivi samo onda ako su ostvareni na tržištu.
(2) Oporezivi su, u načelu, sljedeći tržišni dohoci:
1. dohoci ostvareni na tržištu rada - dohoci od nesamostalnog rada (članak 3. stavak 1. točka 1. Zakona),
2. dohoci ostvareni na tržištu robe i usluga - dohoci od samostalne djelatnosti (članak 3. stavak 1.točka 2. Zakona),
3. dohoci (najamnine, zakupnine, licencije i slićno) ostvareni na tržištu prava korištenja nekretnina, pokretnina, imovinskih prava, patenata, autorskih prava i drugoga, dohoci od imovine i imovinskih prava (članak 3. stavak 1. točka 3. Zakona).

Članak 12.

(1) Budući da se ne ostvaruju na tržištu, nisu oporezivi sljedeći primici:
1. nasljedstva i darovi,
2. privatne ili javne potpore, primjerice pomoć za uzdržavanje, socijalna pomoć i drugo (članak 6. točke 1., 2., 3., 4. i točka 9. Zakona),
3. odštete koje nisu u svezi s gospodarskom djelatnošću,
4. rad za osobne potrebe npr. posao domaćice, sadnja povrća za osobne potrebe, popravak vlastite kuće, odnosno ne mogu se priznati izdaci kao što su plaćanje poreza na nasljedstva i darove, poreza na dohodak i sličnih poreza, poreza na promet na osobnu potrošnju, plaćanje kazni i ostalih sličnih prisilnih davanja (članak 19. stavak 1. točka 2. Zakona).
(2) Budući da nedostaje namjera da se djelatnošću ostvari višak primitaka u odnosu prema izdacima, nisu oporezivi :
1. primici do visine dokazanih izdataka u svezi s djelatnošću koja je od opće koristi ili ima počasni karakter,
2. primici koji su povezani s hobijima, a ovi se izdaci ne mogu odbiti:
1. izdaci za privatnu potrošnju (upotrebu dohotka),
2. izdaci u svezi s hobijima.
(3) Budući da ne postoji tržišna razmjena dobara, iako postoji namjera da se ostvaruju viškovi, sljedeći primici nisu oporezivi, odnosno ovi se izdaci ne mogu odbiti:
1. primici/izdaci koji su povezani s natjecanjima i igrama na sreću,
2 primici/izdaci koji su povezani s igrama ako se ne radi o aktivnostima u smislu obrtničkog poslovanja ili zani manja.
(4) Budući da dohoci, s obzirom na njihove izvore, ne smiju biti višestruko