Na temelju članka 11. stavak 4. Uredbe o provedbi carinskih mjera u vezi s robom kojom se povređuje pravo intelektualnog vlasništva ("Narodne novine", br. 106/03), ministar financija donosi

PRAVILNIK

O NAČINU POLAGANjA, UNOVČAVANjU I POVRATU INSTRUMENTA OSIGURANjA ZA NAMIRENjE TROŠKOVA ČUVANjA I ODRŽAVANjA ROBE PRI PROVEDBI CARINSKIH MJERA ZBOG POVREDE PRAVA INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 167 od 22 listopada 2003)

Članak 1.

Ovim Pravilnikom potanje se uređuju uvjeti i način polaganja, unovčavanja i povrata instrumenata osiguranja za namirenje troškova čuvanja i održavanja robe prema kojoj se provode carinske mjere propisane Uredbom o provedbi carinskih mjera u vezi s robom kojom se povređuje pravo intelektualnog vlasništva (u daljnjem tekstu: Uredba), zbog postojanja osnovane sumnje da se njezinim puštanjem u slobodan promet, izvozom, ponovnim izvozom ili stavljanjem u carinski postupak s odgodom plaćanja carine povrjeđuje neko od prava intelektualnoga vlasništva.
Troškovima čuvanja i održavanja robe u smislu ovoga Pravilnika smatraju se troškovi prijevoza robe od mjesta na kojemu se zatekla u trenutku podnošenja zahtjeva za poduzimanje carinskih mjera, odnosno prve službene radnje u slučaju poduzimanja tih mjera po službenoj dužnosti, do mjesta određenog za njezin privremeni smještaj, istovara i eventualne prilagodbe za smještaj, čuvanja tokom smještaja, poduzimanja mjera za njezino održavanje u tehnički ili komercijalno-ispravnom stanju, te utovara i prijevoza do mjesta gdje će se roba ponovno podnijeti carinarnici ili mjesta koje carinarnica u te svrhe odobri.

Članak 2.

Instrument osiguranja za namirenje troškova čuvanja i održavanja robe polaže se Carinskoj upravi:
a) uz zahtjev za provedbu carinskih mjera (članak 11. stavak 1. Uredbe),
b) uz pisano priopćenje o namjeri podnošenja tužbe zbog povrede prava intelektualnog vlasništva (članak 14. stavak 4. u vezi s člankom 11. stavak 2. Uredbe), ili
c) pri postupanju Carinske uprave po službenoj dužnosti (članak 20. u vezi s člankom 11. stavak 2. Uredbe).
Instrument osiguranja iz stavka 1. ovoga članka odnosi se na naknadu troškova nastalih tokom cijeloga razdoblja provedbe carinskih mjera, tj. od trenutka privremenoga zastajanja s provedbom zahtijevanoga carinskog postupka ili postupanja, pa do okončanja njezina privremenog zadržavanja ili zadržavanja po donošenju pravomoćne sudske odluke ili po drugom pravnom osnovu.
Osiguranje iz stavka 1. ovoga članka polaže se u obliku bankovne garancije. U slučaju polaganja osiguranja uz pisano priopćenje iz članka 14. stavak 1. ili uz zahtjev iz članka 20. stavak 3. Uredbe, privremeno, do podnošenja bankovne garancije, a najduže za razdoblje do 30 dana, kao instrument osiguranja može se koristiti gotovinski polog.
Bez podnošenja osiguranja iz stavka 1. ovoga članka Carinska uprava ne može donijeti rješenje o privremenom zadržavanju robe ili rješenje o zadržavanju robe.

Članak 3.

Naknadu troškova čuvanja i održavanja iz članka 1. stavak 2. ovoga Pravilnika, na temelju ispostavljenoga računa, podnositelj zahtjeva izravno plaća posjedniku carinskog skladišta ili drugoj osobi koja po nalogu ili uz odobrenje Carinske uprave čuva i održava robu u smislu članka 1. stavak 2. ovoga Pravilnika.
Ako naknada iz stavka 1. ovoga članka ne bude o dospijeću namirena, namirit će se aktiviranjem instrumenata osiguranja iz članka 2. stavak 1. ovoga Pravilnika.

Članak 4.

Minimalna visina svote osiguranja garancije iz članka 2. stavak 1. točka a) ovoga Pravilnika ne može biti manja od 50.000 kuna.
Minimalnu visinu jamstvene svote instrumenata osiguranja iz članka 2. stavak 1. točka b) i c) ovoga Pravilnika utvrđuje Carinska uprava na temelju proračunatog iznosa tih troškova za jednomjesečno razdoblje i predvidivog trajanja privremenog smještaja odnosne robe.
Obrazloženi prijedlog proračuna troškova čuvanja i održavanja za jednomjesečno razdoblje iz stavka 1. i 2. ovoga članka, utemeljen na tarifi javnoga carinskoga skladišta ili posebnome predračunu carinskoga skladišta ili druge osobe registrirane za obavljanje djelatnosti čuvanja i održavanja robe podnosi se uz zahtjev za poduzimanje carinskih mjera.
Predvidivo razdoblje trajanja smještaja robe iz stavka 2. ovoga članka je tri mjeseca, ako Carinska uprava sukladno okolnostima slučaja ne utvrdi dulje razdoblje.
Minimalna visina svote osiguranja iz stavka 2. ovoga članka utvrđuje se množenjem proračunate svote iz stavka 3. s brojem mjeseci iz stavka 4. ovoga članka.

Članak 5.

Osiguranje za namirenje troškova čuvanja i održavanja u obliku bankovne garancije polaže se dostavljanjem Carinskoj upravi četiri primjerka bankovne garancije prije donošenja rješenja o zahtjevu za poduzimanjem carinskih mjera za zaštitu prava intelektualnog vlasništva (članak 11. stavak 1. Uredbe), odnosno pri podnošenju pisanog priopćenja o namjeri podnošenja tužbe za povredu prava intelektualnog vlasništva (članak 14. stavak 4. Uredbe) ili zahtjeva iz članka 20. stavak 2. Uredbe.
Prije prihvaćanja podnijete bankovne garancije Carinska uprava naznačuje tvrtku, sjedište i adresu osobe kojoj je povjereno čuvanje i održavanje robe (korisnik garancije), te po jedan ovjereni primjerak dostavlja korisniku, banci garantu i podnositelju zahtjeva, a četvrti ostavlja za svoje službene potrebe.
Ako podnositelj nije u mogućnosti prije donošenja rješenja o zahtjevu za poduzimanje carinskih mjera ili uz pisano priopćenje iz stavka 1. ovoga članka priložiti valjanu bankovnu garanciju, može kao privremeno osiguranje za namirenje troškova čuvanja i održavanja do podnošenja garancije, a za razdoblje ne duže od 30 dana, u svoti određenoj sukladno članku 4. stavak 2. ovoga Pravilnika položiti gotovinu na račun koji naznači Carinska uprava (gotovinski polog).

Članak 6.

Bankovnom garancijom iz članka 5. stavak 1. ovoga Pravilnika banka garant se obvezuje da će na prvi poziv i bez prigovora posjedniku carinskog skladišta ili drugoj osobi koja po nalogu ili uz odobrenje Carinske uprave čuva i održava robu prema kojoj se provode carinske mjere zbog postojanja osnovane sumnje za povredu prava intelektualnoga vlasništva (korisnik garancije) platiti Carinskoj upravi ili korisniku garancije svaku svotu naknade troškova čuvanja ili održavanja odnosne robe, koju o dospjelosti ne namiri podnositelj zahtjeva za provođenje tih mjera, a najviše do visine jamstvene svote naznačene u garanciji.
Rok važenja bankovne garancije ne može biti kraći od 3 niti duži od 12 mjeseci, a naplata se može izvršiti i u produženom roku 30 dana od dana prestanka važenja garancije (respiro razdoblje).
Ako u bankovnoj garanciji naznačeni rok važenja ističe prije okončanja postupka za provedbu carinskih mjera, valjanost odnosne bankovne garancije može se produžiti dostavom Carinskoj upravi, najmanje osam dana prije isteka toga roka, pisane izjave banke garanta o produžetku važenja garancije za naredno ili podnošenjem nove bankovne garancije.

Članak 7.

Bankovna garancija iz članka 5. stavak 1. ovoga Pravilnika mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:
a) identifikacijske podatke o banci garantu,
b) numeričku oznaku garancije,
c) identifikacijske podatke o nalogodavcu za izdavanje garancije,
d) identifikacijske podatke ili način određivanja podataka o korisniku garancije,
e) opis garancijskih obveza putem pozivanja na odgovarajuće odredbe Uredbe,
f) razdoblje važenja garancije,
g) jamstvenu svotu,
h) mjesto i datum izdavanja garancije,
i) potpis ovlaštene osobe i štambilju banke garanta,
j) identifikacijske podatke o prihvatu garancije od strane Carinske uprave, te
k) potpis ovlaštenoga službenika i pečat Carinske uprave.
Bankovna garancija izdaje se u sadržaju sukladnom obrascima, koji su otisnuti u prilogu A, B ili C ovoga Pravilnika i njegovim su sastavnim dijelom.
Pri ispisivanju bankovne garancije ogledni primjerci obrazaca iz stavka 2. ovoga članka rabe se kako slijedi:
a) obrazac iz priloga A: u slučaju kada je prethodno podnijet zahtjev za poduzimanje carinskih mjera iz članka 9. stavak 1., ako se garancija podnosi kao instrument za zajedničko osiguranje naknade troškova čuvanja i održavanja, na temelju posebnoga zahtjeva Carinske uprave iz članka 11. stavak 2. Uredbe, u svim postupcima za provedbu carinskih mjera koji će se pokrenuti ili voditi tijekom naznačenoga jamstvenoga razdoblja,
b) obrazac iz priloga B: u slučaju kada se bankovna garancija sukladno članku 14. stavak 4. Uredbe podnosi kao instrument za pojedinačno osiguranje za namirenje troškova čuvanja i održavanja naknadno, uz pisano priopćenje korisnika garancije Carinskoj upravi o namjeri podnošenja tužbe zbog povrede određenoga prava intelektualnoga vlasništva iz članka 14. stavak 1. Uredbe, te
c) obrazac iz priloga C: u slučaju provedbe carinskih mjera po službenoj dužnosti, ako se sukladno članku 20. stavak 2. Uredbe bankovna garancija kao instrument za pojedinačno osiguranje za namirenje troškova čuvanja i održavanja podnosi uz naknadni zahtjev za poduzimanje carinskih mjera iz članka 9. stavak 1. Uredbe.

Članak 8.

Gotovinski polog uplaćuje se na račun koji naznači Carinska uprava.

Članak 9.

Iz položene bankovne garancije ili gotovinskog pologa namiruju se neplaćene svote naknade troškova čuvanja i održavanja iz članka 1. stavka 2. ovoga Pravilnika, ako podnositelj zahtjeva sukladno ispostavljenom računu, u roku osam dana ne namiri dospjelu naknadu troškova čuvanja i održavanja.
Sukladno stavku 1. ovoga članka, dospjela a nenamirena naknada troškova čuvanja i održavanja namiruje se:
a) iz bankovne garancije, na pisani zahtjev Carinske uprave ili korisnika garancije banci garantu, sukladno propisima o unovčavanju bankovnih garancija "na prvi poziv" ili