Na temelju članka 5. Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju sukladnosti ("Narodne novine" br. 20/2010) ministar gospodarstva, rada i poduzetništva donosi

PRAVILNIK

O METODAMA KVANTITATIVNE ANALIZE TROKOMPONENTNIH MJEŠAVINA TEKSTILNIH VLAKANA

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 41 od 07 travnja 2010)

Članak 1.

Ovaj se Pravilnik odnosi na kvantitativnu analizu trokomponentnih mješavina tekstilnih vlakana, metodama ručnog i kemijskog razdvajanja ili njihovom kombinacijom.

Članak 2.

Za pripremu probnih uzoraka kao i uzoraka za analizu primjenjuju se odredbe iz Dodatka I Pravilnika o metodama kvantitativne analize dvokomponentnih mješavina tekstilnih vlakana.

Članak 3.

Kod službenih ispitivanja za određivanje sirovinskog sastava tekstilnih proizvoda sastavljenih iz trokomponentnih mješavina vlakana, obvezatna je primjena odredbi iz Dodatka I ovoga Pravilnika i Dodatka I Pravilnika o metodama kvantitativne analize dvokomponentnih mješavina tekstilnih vlakana, te odredbi Pravilnika o sirovinskom sastavu i nazivima tekstila.

Članak 4.

Svaki laboratorij koji je odgovoran za ispitivanje trokomponentnih mješavina mora u svom izvješću o ispitivanju navesti sve podatke propisane u točkiVDodatka I ovoga Pravilnika.

Članak 5.

Analize trokomponentnih mješavina tekstilnih vlakana prema odredbama ovoga Pravilnika, mogu provoditi labaratoriji koji zadovoljavaju zahtjeve norme HRN EN ISO/IEC 17025.

Članak 6.

Stupanjem na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o određenim metodama kvantitativne analize dvokomponentnih mješavina tekstilnih vlakana ("Narodne novine" br. 135/05).

Članak 7.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Narodnim novinama".
Klasa: 011-01/10-01/45
Urbroj: 526-03-01/1-10-1
Zagreb, 30. ožujka 2010.
Ministar
mr. sc. Đuro Popijač, v. r.

DODATAK I

METODE KVANTITATIVNE ANALIZE TROKOMPONENTNIH MJEŠAVINA TEKSTILNIH VLAKANA

OPĆENITO

Uvod

Metode kvantitativne analize mješavina vlakana temelje se na dva postupka, ručnom odvajanju i kemijskom odvajanju različitih vrsta vlakna.
Metoda ručnog odvajanja treba se koristiti kad god je moguće, s obzirom da ona općenito daje točnije rezultate nego kemijska metoda. Može se koristiti za sve tekstilije čije komponente vlakna ne čine intimnu mješavinu, kao što je to na primjer:
- kod pređa sastavljenih od nekoliko sastavnih elemenata od kojih je svaki sastavljen od samo jedne vrste vlakna ili
- tkanina kod kojih je osnova izrađena od drugačije vrste vlakna nego li potka ili
- pletiva koja je moguće rasplesti, do pojedinačnih pređa od različitih vrsta vlakana.
Općenito, metode kvantitativne kemijske analize temelje se na selektivnom otapanju pojedinih komponenti. Postoje četiri moguće varijante ove metode:
1. Pri uporabi dvaju različitih uzoraka za ispitivanje, komponenta (a) se otapanjem odvaja iz prvog uzorka za ispitivanje, a druga komponenta (b) se otopi iz drugog uzorka za ispitivanje. Neotopljeni ostaci iz svakog uzorka za ispitivanje se važu i postotni udio svake od dviju topljivih komponenata se računa na temelju odgovarajućih gubitaka mase. Postotak treće komponente (c) izračuna se iz razlike.
2. Pri uporabi dvaju različitih uzoraka za ispitivanje, komponenta (a) se otapanjem odvaja od prvog uzorka za ispitivanje, a dvije komponente (a i b) se otapaju iz drugog uzorka za ispitivanje. Neotopljeni ostatak prvog uzorka za ispitivanje se važe i iz gubitka mase izračuna se postotni udio komponente (a). Neotopljeni ostatak drugog uzorka za ispitivanje se važe i on odgovara postotku komponente (c). Postotak treće komponente (b) izračuna se iz razlike.
3. Pri uporabi dvaju različitih uzoraka za ispitivanje, dvije komponente (a i b) se otapanjem odvajaju iz prvog uzorka za ispitivanje, a dvije komponente (b i c) iz drugog uzorka za ispitivanje. Neotopljeni ostaci odgovaraju komponenti (c) u prvom slučaju, odnosno komponenti (a) u drugom. Postotak treće komponente (b) se računa iz razlike.
4. Pri uporabi samo jednog uzorka za ispitivanje, nakon uklanjanja jedne od komponenti, netopljeni ostatak koji sadrži druge dvije komponente se važe i postotak topljive komponente se računa iz gubitka mase. Jedno od dva vlakna u ostatku se dalje otapa, neotopljena komponenta se važe i postotak druge topljive komponente se računa iz gubitka mase.
Kada je moguće birati, savjetuje se uporaba jedne od prvih triju varijanti.
U slučajevima u kojima se koristi kemijska analiza, stručnjak odgovoran za analizu mora se pobrinuti za izbor metoda, što uključuje i izbor otapala kojima se otapa samo određeno vlakno(a), ostavljajući drugo vlakno(a) nedirnutim.
Tablica iz DodatkaIIIsadrži primjere trokomponentnih mješavina, kao i metode kvantitativne analize dvokomponentnih mješavina, koje se načelno mogu koristiti za analizu trokomponentnih mješavina.
Preporučuje se, kad god je to moguće, provoditi kemijsku analizu uporabom barem dvije od četiri gore navedene varijante, kako bi se mogućnost pogreške smanjila na minimum.
Mješavine vlakana koje se prerađuju, a u manjoj mjeri i one koje se oplemenjuju, mogu sadržavati nevlaknaste tvari, kao što su masnoće, vosak ili sredstva za oplemenjivanje, ili tvari topljive u vodi, a koje su sastavni dio prirode vlakana ili su dodane radi olakšavanja postupka prerade. Nevlaknaste tvari se prije analize moraju ukloniti, pa je zbog toga navedena metoda prethodne obrade za uklanjanje ulja, masnoća, voskova i vodotopljivih tvari.
Osim toga, tekstilije mogu sadržavati smole ili druge tvari dodane radi dobivanja posebnih svojstava. Takva tvar, uključujući bojila u iznimnim slučajevima, mogu ometati djelovanje reagensa na topljive komponente i/ili mogu biti uklonjene reagensom djelomično ili u potpunosti. Ove vrsta dodanih tvari mogu stoga prouzročiti greške te ih je potrebno ukloniti prije analize uzorka. Ako to nije moguće, tada se ni metode kvantitativne kemijske analize dane u DodatkuIIIne mogu primjenjivati.
Bojila u obojenim vlaknima smatraju se sastavnim dijelom vlakna, te se ona ne uklanjaju.
Analize se provode na temelju apsolutno suhe mase pa je u nastavku opisan postupak za određivanje suhe mase.
Rezultat se dobiva tako da se apsolutno suhoj masi svakog vlakna doda vrijednost odgovarajućeg trgovačkog dodatka, navedenih u DodatkuIIPravilnika o sirovinskom sastavu i nazivima tekstila.
Prije provedbe bilo kakve analize, potrebno je provesti identifikaciju svih vlakana koja se nalaze u mješavini. U nekim kemijskim metodama, može reagens upotrebljen za otapanje topljive(ih) komponente(i) djelomično otopiti i netopljivu komponentu mješavine, pa je preporučljivo kad god je to moguće, koristiti takve reagense koji imaju mali ili nikakav učinak na netopljiva vlakna. Ako se zna da će tijekom analize doći do gubitka mase, rezultat se mora korigirati pa su stoga navedeni potrebni faktori korekcije. Ovi faktori su utvrđeni međulaboratorijskim ispitivanjima, na vlakanima koja su prethodno očišćena, obradom sa reagensom kako je navedeno u metodi analize. Ovi faktori korekcije primjenjuju se samo za neotopljena vlakna. Ako prije ili tijekom obrade dođe do razgradnje vlakana potrebno je primijeniti druge faktore korekcije. Ako se mora koristiti četvrta varijanta, u kojoj je tekstilno vlakno bilo podvrgnuto uzastopnom djelovanju dvaju različitih otapala, potrebno je upotrijebiti faktore