Na osnovi članka 16. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", br. 19/83, 17/86, 46/92 i 26/93) ministar rada i socijalne skrbi, donosi

PRAVILNIK

O MAKSIMALNO DOPUSTIVIM KONCENTRACIJAMA ŠTETNIH TVARI U ATMOSFERI RADNIH PROSTORIJA I PROSTORA I O BIOLOŠKIM GRANIČNIM VRIJEDNOSTIMA

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 92 od 14 listopada 1993)

Članak 1.

Ovim pravilnikom propisuju se maksimalno dopustive koncentracije (MDK) pojedinih štetnih tvari (plinova, para i suspendiranih tvari - aerosola) u zraku radnih prostorija i prostora, koje prema sadašnjem stupnju saznanja ne izazivaju oštećenje zdravlja zaposlenih i ne zahtijevaju primjenu posebnih pravila zaštite na radu, odnosno primjenu osobnih zaštitnih sredstava.

Članak 2.

U smislu odredaba ovoga pravilnika, pod pojmom štetne tvari podrazumijevaju se sve one tvari koje za vrijeme proizvodnje, rukovanja, transporta, skladištenja ili korištenja ispuštaju ili stvaraju infektivne, iritirajuće, zagušljive, toksične ili druge štetne prašine, dimove, plinove, magle, pare ili vlakna u količinama koje mogu dovesti do oštećenja zdravlja osoba koje s njima dolaze u dodir.

Članak 3.

Ovim pravilnikom propisuju se i biološke granične vrijednosti za 38 štetnih kemijskih tvari. Biološka granična vrijednost predstavlja upozoravajuću razinu štetne tvari ili njenih metabolita u tkivima, tjelesnim tekućinama ili u izdahnutom zraku, bez obzira da li je štetna tvar unesena u organizam inhalacijom, ingestijom ili preko kože.

Članak 4.

Pod radnim prostorijama, u smislu udredaba ovoga pravilnika, smatraju se prostorije u kojima se obavljaju proizvodni i drugi radni procesi odnosno u kojima se kreću ili pretežni dio dnevnog radnog vremena zadržavaju osobe na radu. Pod radnim prostorom u smislu ovoga pravilnika smatra se radni prostor izvan radnih prostorija u kojima se obavlja rad, odnosno u kojem se kreću ili pretežni dio dnevnog radnog vremena zadržavaju osobe na radu. Odredbe ovoga pravilnika ne odnose se na atmosferu naselja u okolini radnih prostorija i prostora, niti na stanovnike tih naselja.

Članak 5.

Maksimalno dopustiva koncentracija štetnih tvari je ona najviša granica koncentracije štetnih plinova, para i aerosola pri temperaturi od 200 C i tlaku zraka od 1013 mbara, u zraku radnih prostorija i prostora, koja prema sadašnjim saznanjima ne dovodi do oštećenja zdravlja pri svakodnevnom osamsatnom radu (uz normalne mikroklimatske uvjete i umjereno fizičko naprezanje), a izražena je u ml/m3 (ppm), odnosno u mg/m3 ili u broju vlakana /cm3. Vrijednost MDK za plinove i pare u ml/m3 (ppm) mogu se preračunati u mg/m3 i obrnuto prema formulama:

M

: 91;3:C (mg/m3) =  ------- x C (ppm)

: 91;4:	      24,04

: 91;5:	   24,04

: 91;1:C (ppm) = ------- x C (mg/m3)

: 91;6:	     M

M = molekulska masa u g

C = koncentracija tvari

Članak 6.

Podaci o maksimalno dopustivirn koncentracijama, kratkotrajno dopustivim koncentracijama te ostali podaci o štetnim plinovima, parama i aerosolima otiskani su u tablici br. 1 uz ovaj pravilnik koja čini njegov sastavni dio.

Članak 7.

Uz brojčane oznake maksimalno dopustivih koncentracija prašina u mg/m3 slovom U ili R označeno je da li se vrijednosti odnose na ukupnu ili respirabilnu prašinu, a slovom dž ako se radi o broju vlakana/cm3 radne atmosfere.

Članak 8.

Ovim pravilnikom propisuju se za određene štetne tvari i kratkotrajno dopustive koncentracije (KDK) koje su više od MDK vrijednosti. KDK je ona koncentracija štetnih tvari kojoj radnik može bez opasnosti od oštećenja zdravlja biti izložen kroz kraće vrijeme. Izloženost KDK štetnih tvari može trajati najviše 15 minuta i ne smije se ponoviti više od četiri puta tijekom