Na osnovi članka 60. Statuta Hrvatskog fonda za razvoj, Upravni odbor Hrvatskog fonda za razvoj na sjednici održanoj 25. lipnja 1991. godine donio je
PRAVILNIK
O KRITERIJIMA I UVJETIMA ZA SUFINANCIRANjE RAZVOJNIH PROGRAMA
(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 34 od 16 srpnja 1991)
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Sredstvima Hrvatskog fonda za razvoj (u daljnjem tekstu: Fond) sufinanciraju se programi kojima se ostvaruju utvrđeni razvojni ciljevi gospodarske politike Republike, a osobito oni programi kojima se utječe na uspostavljanje povoljnije privredne strukture, te otklanjaju ili ublažavaju neravnomjernosti u regionalnom razvitku, i kroz to doprinosi rješavanju socijalnih problema u Republici.
Članak 2.
S ciljem ostvarivanja odredbi članka 1. ovog pravilnika, a u skladu s odredbama Zakona o Hrvatskom fondu za razvoj i odredbama Statuta Hrvatskog fonda za razvoj, sredstva Fonda koriste se za financiranje ili sufinanciranje razvojnih programa, otkup vrijednosnih papira i za druga trajna ulaganja u banke, programe restrukturiranja postojećih i osnivanje novih poduzeća, za otplatu obveza po kreditima odnosno otkup duga poduzeća, te za financiranje razvojnih programa koji su sastavni dio pretvorbe vlasništva društvenih poduzeća.
Članak 3.
Fond plasira sredstva isključivo po kriteriju profitabilnosti i sigurnosti.
Sredstva Fonda se plasiraju odnosno koriste prvenstveno za poticanje proizvodnog investiranja s naglaskom na razvoju malih i srednjih poduzeća.
Sredstva za sufinanciranje razvojnih programa odobravaju se u pravilu poduzećima s poznatim vlasnikom, te ocijenjenim bonitetom zajmotražioca.
Članak 4.
Usmjeravanje sredstava Fonda vrši se putem:
- kreditnog (su)financiranja, i
- nekreditnog (su)financiranja.
Privremeno neiskorištena sredstva Fond kratkoročno plasira na tržištu novca radi očuvanja njegove realne vrijednosti i ostvarivanje prinosa.
Članak 5.
S ciljem očuvanja vrijednosti sredstava Fonda i osiguravanja urednog izvršavanja njegovih obveza po odobrenim sredstvima kao i urednog vraćanja sredstava koja su Fondu stavljena na raspolaganje, svi plasmani Fonda moraju biti pokriveni instrumentima garancije:
- naplative bankarske garancije,
- hipoteka na imovinu, i
- osiguranje kredita kod osiguravajućih zavoda.
Bankarska garancija kao neopozivo jamstvo banke koja vrijedi do konačne otplate duga (osnovnog duga i kamate) na koju se ista odnosi treba biti izdana s klauzulom "na prvi poziv" ili "bez prigovora" čime se osigurava praktično bezuvjetno jamstvo banke da će platiti dospjelu obavezu vjerovniku ukoliko to ne učini glavni dužnik. Jamstvo s ovom klauzulom znači da dužnik (banka) ne može isticati uobičajene prigovore koji se inače mogu isticati u obvezno, pravnim odnosima.
U određenim slučajevima Fond može kao instrument garancije prihvatiti i cesiju potraživanja poduzeća dužnika u korist Fonda.
Kao polog za dobivanje kredita mogu poslužiti i dionice odnosno otkupljivanje dionica koje se stavljaju u polog za dobivanje kredita.
Članak 6.
Pod kreditnim financiranjem iz članka 4. ovog pravilnika smatra se:
- sufinanciranje razvojnih programa odobravanjem kredita na osnovi konkretnih investicionih projekata/programa,
- odobravanje sredstava poduzećima u leasing operacijama, kao određeni stand-by kredit investitoru, na način da bi se iz takvog kredita isplaćivale ugovorene rate partneru (bilo stranom - ukoliko Fond bude mogao raspolagati potrebnim deviznim sredstvima - bilo domaćem) od kojeg je preuzeta oprema u leasing, s tim da nakon isplate posljednje rate ona postaje vlasništvo investitora, a ovaj ostaje dužnik Fondu,
- factoring operacije u cilju podrške poduzećima. Ako poduzeće isporučuje svoje proizvode, u prvom redu kapitalna dobra, kupcu koji traži nabavku te robe na kredit, a samo poduzeće (proizvođač) nema sredstava da odobri kredit, Fond bi isplatio isporučioca i time preuzeo kreditno potraživanje od kupca, i sl.
Članak 7.
Pod nekreditnim financiranjem iz članka 4. ovog pravilnika smatra se:
- kupovina dionica odnosno obveznica,
- emitiranje dionica odnosno obveznica,
- sufinanciranje razvojnih programa putem kupovine vrijednosnih papira poduzeća,
- sufinanciranje putem otkupa dugova poduzeća i po toj osnovi stjecanja vlasničkog udjela u poduzeće/društvu,
- otkup potraživanja poduzeća od kupaca u inozemstvu,
- učestvovanje u financiranju programa/projekata putem izdavanja raznih garancija, i sl.
Kada se radi o ulaganjima Fonda u vrijednosne papire, Fond će ulagati sredstva samo u one obveznice koje imaju bonitet odnosno u dionice koje su naplative na burzi po cijenama po kojima bi Fond povratio realno uložena sredstva.
Članak 8.
Sredstva Fonda u pogledu globalne visine i namjene usmjeravanja, utvrđuju se programom rada i financijskim planom Fonda, pri čemu se u skladu s odredbom stavka 3. članka 11. Zakona o Hrvatskom fondu za razvoj usklađuje visina ulaganja za pojedine namjene sa sredstvima koja se posebno i osiguravaju za te namjene.
II. KRITERIJI PLASMANA SREDSTAVA S INVESTICIJSKOG RAČUNA
1. Korisnici sredstava
Članak 9.
Na sredstva za sufinanciranje razvojnog programa mogu konkurirati sve pravne i fizičke osobe koje obavljaju privrednu djelatnost i imaju sjedište na području Republike Hrvatske kao i strane pravne i fizičke osobe koje kroz zajedničko ulaganje investiraju u program koji se realizira na području Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: investitor).
Na sredstva za sufinanciranje razvojnog programa iz stavka 1. ovoga članka mogu u pravilu konkurirati samo poduzeća/društva s poznatim vlasnikom.
2. Podnošenje zahtjeva
Članak 10.
Zahtjev za sufinanciranje razvojnog programa podnosi se u pisanom obliku.
Uz zahtjev za sufinanciranje razvojnog programa iz članka 9. ovog pravilnika prilažu se:
1. investicijski program sačinjen u skladu sa Zajedničom metodologijom za ocjenjivanje društvene i ekonomske opravdanosti investicije i efikasnosti investiranja ("Službeni list SFRJ", br. 50/87), s ocjenom programa od strane poslovne banke investitora,
2. podaci o bonitetu zajmotražioca (investitora),
3. procjena vrijednosti imovine kada se radi o vlasnicima radnji, poljoprivrednicima i sl. koji kao garanciju za kreditnu sposobnost vraćanja sredstava daju hipoteku na tu imovinu.
Članak 11.
Za investicije čija predračunska vrijednost prelazi dinarsku protuvrijednost od 100 000 DEM investicijski program naveden u točki 1. stavka 2. članka 10. ovog pravilnika izrađuje se u skladu s Operativnim uputstvom za izradu investicijske studije - programa.
Za investicije čija je ukupna predračunska vrijednost manja od visine utvrđene prethodnim stavkom, investicijski program izrađuje se u skladu s Uputstvom za izradu, provjeru i praćenje manjih investicijskih projekata.
Za podnošenje zahtjeva iz stavka 2. ovog članka direktor Fonda može propisati standardizirane obrasce.
Članak 12.
Fond može zatražiti da se o određenom programu za koji se podnosi zahtjev Fondu za sufinanciranje očituje ministarstvo u čiju nadležnost spada konkretni program s gledišta njegove usklađenosti s gospodarskom politikom Republike.
Članak 13.
Zahtjev za sufinanciranje programa iz članka 10. ovog pravilnika s prilozima dostavlja se Fondu u dva primjerka.
Prilozi iz članka 10. ovog pravilnika koji se dostavljaju uz zahtjev za odobrenje kredita ne mogu biti stariji od šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva.
3. Obrada zahtjeva
Članak 14.
Zahtjevi koji nisu predani s prilozima iz članka 10. ovog pravilnika vraćaju se podnosiocu zahtjeva neriješeni.
Članak 15.
Zahtjevi koji su podneseni skladno odredbama ovog pravilnika obrađuju se i pripremaju za rješenje.
U obradi zahtjeva Fond:
- provjerava gospodarsku opravdanost programa,
- provjera usklađenost programa s gospodarskom politikom i ocjenjuje