Na temelju točkeVII. Odluke o uvjetima za podizanje robe koja je pod carinskim nadzorom prije obračuna i naplate carine i drugih opterećenja pri uvozu robe ("Narodne novine", br. 62/92), ministar financija donosi

PRAVILNIK

O KORIŠTENjU BANKOVNE GARANCIJE U CARINSKOM POSTUPKU

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 82 od 06 kolovoza 1999)

Članak 1.

Ovim Pravilnikom uređuju se odnosi između carinskog obveznika - nalogodavca za izdavanje garancije (u daljnjem tekstu: carinski obveznik), Carinske uprave Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: korisnik garancije) i banke izdavatelja garancije (u daljnjem tekstu: izdavatelj garancije) u postupku vezanom za izdavanje bankovne garancije, postupak i način prihvata garancije, te sadržaj i način korištenja garancije za osiguranje namirenja nastalih carinskih obveza ili carinskih obveza koje bi mogle nastati, te poreza na dodanu vrijednost, posebnih poreza i drugih opterećenja koje je Carinska uprava po posebnim propisima ovlaštena naplaćivati prilikom uvoza, izvoza ili provoza robe, kao i kamata koje su nastale ili bi mogle nastati u svezi s carinskim obvezama za koje je garancija izdana i prihvaćena (u daljnjem tekstu: carinske obveze).

Članak 2.

Izdavanjem bankovne garancije banka se obvezuje da će platiti carinske obveze koje carinski obveznik do njihove dospjelosti nije platio.
Carinski obveznik može podnijeti garanciju za plaće svih carinskih obveza nastalih tijekom razdoblja važenja odnosne bankovne garancije, te bankovnu garanciju za carinske obveze za pojedinu vrstu carinskih obveza (posebna bankovna garancija), kao i za carinske obveze nastale iz određenog carinskog pravnog odnosa (pojedinačna bankovna garancija).
Pojedinačna bankovna garancija podnosi se mjerodavnoj carinarnici, a ostale vrste garancije Središnjem uredu Carinske uprave.

Članak 3.

Bankovna garancija podnosi se u tri primjerka na ovjeru ustrojstvenoj jedinici Zavoda za platni promet kod koje se vodi žiroračun banke naznačen u garanciji.
Carinska uprava Republike Hrvatske može prihvatiti bankovnu garanciju koju je izdala banka sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.
Ovjerom podnijete bankovne garancije Carinska uprava rješava o prihvaćanju te garancije.
Ne prihvati li podnijetu bankovnu garanciju Carinska uprava Republike Hrvatske o tome donosi rješenje. Primjerak rješenja dostavlja se i izdavatelju odnosne bankovne garancije.
Izvornik ovjerene garancije pohranjuje se u Carinskoj upravi (Središnjem uredu, odnosno mjerodavnoj carinarnici). Dva primjerka ovjerene garancije vraćaju se carinskom obvezniku, od kojih carinski obveznik jedan primjerak dostavlja izdavatelju garancije.
Središnji ured Carinske uprave odmah obavještava carinarnice o prihvaćanju bankovne garancije.
Carinski obveznik ne može u carinskom postupku pozvati na garanciju banke sljedeći radni dan od dana kada je Središnji ured Carinske uprave prihvatio garanciju.

Članak 4.

Rok važenja bankovne garancije kojom se osigurava plaćanje mogućih carinskih obveza ne može biti kraći od šest mjeseci, odnosno kraći od roka u kojem carinska obveza može dospjeti, produženom za 90 dana radi naplate. Početak i istek roka važenja u bankovnoj garanciji označava se danom, mjesecom i godinom, a obveza banke izdavatelja u svakom slučaju prestaje u roku naznačenom za prestanak važenja odnosne bankovne garancije, produženom za 90 dana, ako Zavodu za platni promet u tom roku ne bude dostavljen ovršni naslov za naplatu nenamirene carinske obveze po osnovi te garancije.
Ako je rok važenja bankovne garancije protekao, a carinske obveze koje su njome bile osigurane još nisu ili nisu u cijelosti plaćene odnosno još uvijek mogu nastati, nova garancija koju polaže carinski obveznik mora sadržavati i odredbu da se po osnovi te garancije mogu naplatiti i carinske obveze koje su bile osigurane prethodnom garancijom.
Bankovnu garanciju je moguće produžiti prije isteka roka njezina važenja.
Na pisani zahtjev carinskog obveznika Carinska uprava Republike Hrvatske vratit će položenu garanciju, ako utvrdi da su plaćene sve carinske obveze pokrivene s tom garancijom, utvrdi da odnosne carinske obveze više ne mogu nastati, odnosno da je namirenje odgovarajuće carinske obveze osigurano drugim odgovarajućim instrumentom.
Izdavatelj garancije može u svako doba opozvati izdanu bankovnu garanciju. Opoziv bankovne garancije dostavlja se u pisanom obliku korisniku garancije, poštom preporučeno s povratnicom. Opoziv stupa na snagu osmoga dana od dana njegova prijama od strane korisnika garancije. U slučaju opoziva, odnosna bankovna garancija vrijedi za carinske obveze koje su do dana stupanja opoziva na snagu bile osigurane opozvanom garancijom, a izdavatelja garancije može se pozvati na plaćanje do roka isteka garancije naznačenog u toj garanciji, produženog za 90 dana.

Članak 5.

Ako je to utvrđeno bankovnom garancijom izdatom u korist otpremničke tvrtke, takva garancija može se koristiti u postupku carinjenja robe drugih osoba, ako se ta otpremnička tvrtka u odnosnome carinskom postupku pojavljuje kao opunomoćeni otpremnik.
Carinski obveznik se ne može u postupku carinjenja robe pozvati na garanciju, ako nije namirio već dospjele carinske obveze.
Iznimno, carinarnica može carinskom obvezniku koji ne udovoljava uvjetu iz stavka 2. ovoga članka, dozvoliti carinjenje živih životinja, lako pokvarljive robe i rezervnih dijelova za nužno tekuće održavanje opreme koja je u uporabi.

Članak 6.

Pri odlučivanju o prihvatu podnijete bankovne garancije Carinska uprava Republike Hrvatske vodi računa o urednosti carinskog poslovanja carinskog obveznika u prethodno provedenim postupcima, te pravodobnosti i cjelovitosti izmirenja dospjelih carinskih obveza, a pri utvrđivanju visine garancijom zajamčene svote, i o vrsti i opsegu carinskog poslovanja carinskog obveznika.
U pogledu visine garancijom zajamčene svote polazi se od mjesečnog prosjeka obračunatih i mogućih svota carinskih obveza u razdoblju šest mjeseci koji