Na temelju članka 17. stavka 3. Zakona o veterinarstvu ("Narodne novine", broj 41/07), ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvitka donosi

PRAVILNIK

O DIJAGNOSTIČKOM PRIRUČNIKU ZA INFLUENCU PTICA

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 99 od 29 kolovoza 2008)

Članak 1.

Ovim se Pravilnikom propisuje Dijagnostički priručnik za influencu ptica u skladu s Pravilnikom o mjerama za suzbijanje i kontrolu influence ptica ("Narodne novine", broj 131/06)².

Članak 2.

Dijagnostički priručnik iz članka 1. ovoga Pravilnika tiskan je u Dodatku ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

Članak 3.

Posebni propis iz Dodatka PoglavljaXIV. točke 2. alineje druge i točke 4. ovoga Pravilnika biti će donesen do 30. prosinca 2008. godine.

Članak 4.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama".
Klasa: 011-02/08-01/17
Urbroj: 525-06-08-1
Zagreb, 18. kolovoza 2008.
Ministar
mr. sc. Božidar Pankretić, v. r.
______
¹Pravilnikom se preuzimaju odredbe Odluke Komisije 2006/437/EZ od 4. kolovoza 2006. o odobravanju Dijagnostičkog priručnika za influencu ptica kako je određeno u Direktivi Vijeća 2005/94/EZ.
²Pravilnikom o mjerama za suzbijanje i kontrolu influence ptica ("Narodne novine", broj 131/06) preuzete su odredbe Direktive Vijeća 2005/94/EZ od 20. prosinca 2005. o mjerama Zajednice za kontrolu influence ptica i kojom se ukida Direktiva 92/40/EEZ.
DODATAK
DIJAGNOSTIČKI PRIRUČNIK ZA INFLUENCU PTICA
POGLAVLjEI.
Uvod, ciljevi i pojmovi
1. Radi osiguranja ujednačenih postupaka dijagnostike influence ptica, Dijagnostički priručnik za influencu ptica (u daljnjem tekstu: Dijagnostički priručnik) određuje:
(a) smjernice i minimalne zahtjeve za dijagnostičke postupke, načine uzorkovanja i kriterije za procjenu rezultata laboratorijskih testova u cilju postavljanja ispravne dijagnoze influence ptica;
(b) laboratorijske testove koji se koriste za dijagnozu influence ptica i laboratorijske tehnike koje se koriste za gensko tipiziranje izolata virusa influence ptica;
(c) minimalne biosigurnosne zahtjeve i standarde kvalitete koje dijagnostički laboratoriji moraju provoditi i minimalne biosigurnosne zahtjeve za prijevoz uzoraka.
2. Dijagnostički priručnik je namjenjen nadležnim tijelima odgovornima za kontrolu influence ptica i sadržava načela i primjene laboratorijskih testova, procjenu rezultata testova te laboratorijske tehnike.
3. Za potrebe Dijagnostičkog priručnika, osim pojmova iz članka 2. Pravilnika o mjerama za suzbijanje i kontrolu influence ptica ("Narodne novine", broj 131/06)³, primjenjuje se i pojam: "dijagnostički uzorak" koji označava bilo koji materijal podrijetlom od životinja, uključujući cijelu lešinu koja se prevozi za dijagnostičke ili istraživačke svrhe, osim živih zaraženih životinja.
4. Potvrda influence ptica u peradi i drugih ptica koje se drže u zatočeništvu mora biti u skladu s postupcima, načinima uzorkovanja i kriterijima za procjenu rezultata laboratorijskih testova kako je određeno u ovom Dijagnostičkom priručniku i mora se temeljiti na jednom ili više kriterija, kako slijedi:
(a) nalaz infekcioznog virusa, antigena ili specifičnog genskog materijala u uzorcima tkiva, organa, krvi ili izlučevina peradi ili drugih ptica;
(b) nalaz kliničkih znakova i postmortalnih oštećenja specifičnih za bolest u navedenih ptica;
(c) dokaz specifičnih protutijela u uzorcima krvi navedenih ptica.
5. Potvrda infekcije sisavaca visokopatogenim ili niskopatogenim virusom influence A podtip H5 ili H7 podrijetlom od ptica, mora se temeljiti na jednom ili više kriterija, kako slijedi:
(a) nalaz infekcioznog virusa influence ptica, antigena ili specifičnog genskog materijala u uzorcima tkiva, organa, krvi ili izlučevina sisavaca;
(b) dokaz specifičnih protutijela za influencu ptica u uzorcima krvi sisavaca.
6. Postupci, načini uzorkovanja i kriteriji za procjenu rezultata laboratorijskih testova moraju biti:
(a) u skladu s postupcima koji su određeni u ovom Dijagnostičkom priručniku; ili
(b) odobreni od strane nadležnog tijela uz uvjet da:
- je zadovoljavajuća osjetljivost i specifičnost odobrenog laboratorijskog testa dokazana kroz usporedno testiranje koje je organizirao referentni laboratorij za influencu ptica Europske Zajednice (u daljnjem tekstu: referentni laboratorij Zajednice); ili
- kad procjena određenog laboratorijskog testa nije provedena kroz usporedno testiranje koje je organizirano od strane referentnog laboratorija Zajednice, osjetljivost i specifičnost odobrenog laboratorijskog testa validirana je od strane nacionalnog referentnog laboratorija, a rezultati validacije dokazuju da test odgovara svrsi za koju je namijenjen. Rezultati navedene validacije moraju biti dostavljeni referentnom laboratoriju Zajednice na pregled.
_____
³Člankom 2. Pravilnika o mjerama za suzbijanje i kontrolu influence ptica ("Narodne novine", broj 131/06) preuzete su odredbe članka 2. Direktive Vijeća 2005/94/EZ od 20. prosinca 2005. o mjerama Zajednice za kontrolu influence ptica i kojom se ukida Direktiva 92/40/EEZ.

POGLAVLjEII.

Opis influence ptica s naglaskom na diferencijalnu dijagnozu
1. Etiologija i virulencija
1.1. Influenca ptica je visoko kontagiozna virusna zaraza uzrokovana virusima iz porodice Orthomydžoviridae, rod influenzavirus A. Virusi influence A su jedini ortomiksovirusi za koje je poznato da zaražavaju ptice. Utvrđeno je da su mnoge vrste ptica osjetljive na zaražavanje virusima influence A. Vodene ptice su glavni rezervoar takvih virusa, ali veliki broj izolata niske patogenosti je izdvojen iz kokoši i purana kao glavnih vrsta peradi od gospodarskog značenja, pogođenih s ovom bolesti.
1.2. Virusi influence A dijele zajedničke antigene nukleoproteina i proteina matriksa, ali su razvrstani u podtipove na temelju antigenske srodnosti površinskih glikoproteina hemaglutinina i neuraminidaze. Do danas je poznato 16 podtipova hemaglutinina (H1-H16) i 9 podtipova neuraminidaze (N1-N9). Svaki virus influence ima jedan antigen hemaglutinina i jedan antigen neuraminidaze, koji mogu doći u bilo kojoj kombinaciji.
1.3. Virusi influence A podijeljeni su u dvije skupine na temelju njihove sposobnosti da uzrokuju bolest u prijemljive peradi:
(a) virusi visokopatogene influence ptica (u daljnjem tekstu: VPIP) uzrokuju vrlo tešku bolest koju karakterizira generalizirana infekcija zaražene peradi i koja može imati za posljedicu visoku stopu mortaliteta (do 100%); i
(b) virusi niskopatogene influence ptica (u daljnjem tekstu: NPIP) uzrokuju blagu, pretežno dišnu bolest peradi, osim ako nije došlo pogoršanja bolesti usljed sekundarnih infekcija ili drugih čimbenika.
1.4. Divlje ptice, osobito migratorne vodene ptice, vrlo su važni rezervoari virusa influence A, što je utvrđeno izdvajanjem gotovo svih mogućih kombinacija podtipova hemaglutinina i neuraminidaze iz divljih ptica. Iz divljih ptica su izdvojeni samo virusi NPIP, osim u slučajevima prijenosa virusa visokopatogene influence sa zaražene domaće peradi na divlje ptice.
1.5. Primarni unos virusa influence u peradarske farme najvjerojatnije potječe od izravnog ili neizravnog kontakta s divljim pticama.
1.6. Postoji mogućnost da virusi NPIP uneseni s divljih ptica u uzgoje domaće peradi cirkuliraju neotkriveni, jer obično ne izazivaju ili izazivaju blage kliničke znakove.
1.7. Nakon unosa u uzgoje domaće peradi virusi NPIP podtipova H5 i H7 mogu mutirati u viruse VPIP. Do danas je poznato da samo virusi podtipova H5 i H7 mogu uzrokovati VPIP.
1.8. Premda se čini da je nekoliko mehanizama odgovorno za mutaciju virusa NPIP u viruse VPIP, čimbenici koji dovode do te mutacije nisu poznati. Čini se da u nekim slučajevima mutacija nastaje ubrzo nakon primarnog unosa virusa NPIP iz divljih ptica u uzgoje domaće peradi, dok su u dugim slučajevima virusi NPIP cirkulirali među peradi mjesecima prije takve mutacije. Stoga je nemoguće predvidjeti da li će i kada takva mutacija nastupiti. Međutim, može se zaključiti da ukoliko je cirkulacija virusa NPIP učestalija rizik od mutacije u viruse VPIP je veći.
1.9. Vrijeme inkubacije teško je procijeniti i ono vjerojatno varira ovisno o soju virusa i domaćinu, a obično se navodi trajanje inkubacije od 5 do 6 dana, premda raspon inkubacije u pojedinih jedinki vjerojatno iznosi od nekoliko sati do približno 7 dana.

2. Klinički znakovi u ptica zaraženih virusom VPIP

2.1. Klinički znakovi su vrlo različiti i ovise o čimbenicima kao što su virulencija infektivnog virusa, pogođena vrsta, dob, spol, druge prisutne bolesti, okoliš.
2.2. Rani znakovi bolesti mogu uključiti smanjeno uzimanje vode i hrane i relativno nisku stopu smrtnosti. Alternativno, bolest se u jatu može iznenada pojaviti i veliki broj ptica može uginuti bez ikakvih znakova bolesti ili s minimalnim znakovima potištenosti, inapetence, nakostriješenog perja i temperature. Klinički znakovi bolesti jače su