Na temelju članka 3. Uredbe o državnim potporama ("Narodne novine", broj 50/2006), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 18. travnja 208. godine, donijela

ODLUKU

O OBJAVLjIVANjU PRAVILA O DRŽAVNOJ POTPORI KINEMATOGRAFSKOJ I OSTALOJ AUDIOVIZUALNOJ DJELATNOSTI

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 46 od 23 aprila 2008, 144/11)

>. Pravila o državnim potporama kinematografskoj i ostaloj audiovizualnoj djelatnosti sadržana su u Priopćenju Komisije Vijeću, Europskom parlamentu, Gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o nekim pravnim aspektima u vezi s kinematografskim i ostalim audiovizualnim djelatnostima 52001DC0534, (SL C 43, 16.02.2002, str. 6-17); 52004DC0171, (SL C 123, 30.4.2004, str. 1-7); 52007DžC0616, (SL C 134, 16.06.2007, str.5.).
Pravila o državnim potporama kinematografskoj i ostaloj audiovizualnoj djelatnosti sadržana su i u Priopćenju Komisije o kriterijima ocjene državnih potpora sukladno Priopćenju Komisije o određenim pravnim aspektima u vezi s kinematografskom i ostalim audiovizualnim djelatnostima (Priopćenje o kinematografiji) od 26. rujna 2001. godine (52009DžC0207(01), SL C 31, 7. 2. 2009., str. 1.).
.
>. Tekst akta u kojem su sadržana pravila iz točkeI. ove Odluke, u prijevodu na hrvatski jezik, glasi:
Priopćenje Komisije Vijeću, Europskom parlamentu, Gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o određenim pravnim aspektima u vezi s kinematografskim i ostalim audiovizualnim djelatnostima ( SL C 43, 16.02.2002.)

1. UVOD

Audiovizualna djela, a posebno kinematografija, imaju važnu ulogu u oblikovanju europskih identiteta, kako u odnosu na zajedničke aspekte širom Europe tako i odnosu na kulturnu raznolikost koja je obilježje naših različitih tradicija i povijesti. Ona su bitan element dobrog funkcioniranja našeg demokratskog sustava zbog znatnog utjecaja na društvo. Ona su i u središtu promjena koje proizlaze iz razvoja informacijskog društva: nova tehnološka dostignuća nude nove moćnosti promicanja kulture i očuvanja baštine, te povećanja uzajamnog razumijevanja širom Europe. Ali povećanje distribucijskih putova raspoloživih distribuciji audiovizualne robe ne vodi automatski do povećanja stvaranja kvalitetnih sadržaja.
Načela audiovizualne politike Zajednice iznesena su u Priopćenju Komisije od prosinca 1999.1 te su i danas u potpunosti važeća. Prvotna svrha uređivanja audiovizualnog sektora jest zaštita određenih ciljeva od javnog interesa kao što su pluralizam, kulturna i jezična raznolikost te zaštita maloljetnika. Na europskoj razini, mora se održati potrebna ravnoteža koja jamči supsidijarnost u području u kojem su glavne nadležnosti na nacionalnoj ili regionalnoj razini, istovremeno osiguravajući europskim poduzetnicima potpuno iskorištavanje europske dimenzije. Ključni europski instrumenti posebno razvijeni u ovom području, Direktiva o televiziji bez granica za aspekte uređivanja, te program MEDIA plus za mehanizme podrške, imaju za svoj glavni cilj europskim poduzetnicima u ovom sektoru u potpunosti omogućiti iskorištavanje prednosti europskog jedinstvenog tržišta.
Audiovizualna djela imaju jedinstvena obilježja zbog svoje dvojne prirode: ona su gospodarska roba, koja nudi važne mogućnosti za stvaranje bogatstva i zapošljavanja. 1999. godine europsko audiovizualno tržište2 bilo je procijenjeno na 58.3 milijardi eura (+ 8,7% v 1998). Ona su i kulturno dobro koje istovremeno odražava i oblikuje naša društva. Stoga, razvoj ovog sektora nikada nije bio prepušten isključivo zakonu tržišta.
Dolazak novih tehnologija nije utjecao na preporod kinematografije u Europi; pokazalo se da te nove tehnologije ne zamjenjuju postojeće medije već nude dodatnu zaradu medijskim operatorima. Ukupna prodaja kino ulaznica u Europi porasla je sa 662 milijuna 1995. na 844 milijuna 2000. (+27%)3. Do ovog porasta došlo je u najmanju ruku zbog porasta broja kino dvorana u Europi, posebno multipleksa (+22% 1999. v 1995.)3 kao i zbog poboljšane opreme kino dvorana. Posljednji podaci4 pokazuju da je TV gledanost u Europi prošle godine porasla u većini država članica.
Od audiovizualnih djela, ističu se kinematografska djela zbog cijene proizvodnje i kulturnog značaja: proračuni za proizvodnju kinematografskih filmova znatno su viši od drugih audiovizualnih sadržaja, ona su češće predmet međunarodnih koprodukcija i trajanje njihova razdoblja iskorištavanja je duže, uz mogućnost uporabe svih distribucijskih putova kina, DVD-a i videokazeta (za prodaju i iznajmljivanje), kopiranja s Interneta i televizije (plaćanje prema gledanju, plaćanje prema programu, besplatno gledanje). Kinematografska djela suočavaju se sa snažnom konkurencijom izvan Europe5. Distribucija europskih djela izvan zemlje njihova porijekla je slaba, iako se primjećuje uzlazi trend: prema određenim procjenama, europski ne-nacionalni filmovi dosegli su više od 10%6 ukupne prodaje ulaznica 1999. u odnosu na 8% 1996.
Zbog posebnih značajki kinematografije, Komisija je u svom priopćenju o audiovizualnoj politici 1999. naznačila potrebu detaljnijeg pregleda brojnih pitanja s ciljem razjašnjavanja pravnog okvira kinematografskog sektora, uključujući primjenu politike državnih potpora u tom području. Cilj ovog pregleda bio je određivanje mjera koje bi se mogle poduzeti za poboljšanje distribucije tih djela u Europi.
Sukladno načelima Bijele knjige o upravljanju7, službe Komisije organizirale su javno savjetovanje na temelju radnog dokumenta8 kako bi sve zainteresirane stranke dobile mogućnost izlaganja svojih gledišta prije nego što Komisija usvoji ovo priopćenje. Sastanak, kojem je nazočilo otprilike 250 zainteresiranih stranaka, održan je 15. lipnja. Komisija je tako dobila mogućnost utvrđivanja središnjih problema s obzirom na one izložene u radnom dokumentu, a zainteresirane stranke mogle su saslušati i međusobno prokomentirati različita gledišta.
Zaprimljeno je 49 pisanih komentara9 država članica, nacionalnih regulatornih i samo-regulatornih tijela, autora, umjetnika, filmskih i televizijskih proizvođača i redatelja, kinematografskih operatora, video i DVD nakladnika/distributera, tijela za prijenos televizijskih sadržaja, industrijskih udruga, predstavnika potrošača i sindikata.
Ovim priopćenjem utvrđuju se političke orijentacije Komisije i prijedlozi proizašli iz savjetovanja. Njime se utvrđuju načela koja se moraju primjenjivati kod primjene propisa za državne potpore u kinematografskom sektoru, te koraci koje treba poduzeti u područjima gdje je potrebno dodatno razmisliti na koji način stvoriti povoljno okruženje za proizvodnju i distribuciju audiovizualnih djela.
___
1 Načela i smjernice za audiovizualnu politiku Zajednice u digitalnom dobu, COM(1999) 657 završni tekst od 14.12. 1999.
2 Europski opservatorij audiovizualnog sektora. Uključuje televiziju, kino, video (kazete i DVD), ali ne i igre.
3 Europski opservatorij audiovizualnog sektora.
4 Europski opservatorij audiovizualnog sektora: prosječna gledanost televizije u Europi kreće se između 144 minute dnevno u Austriji i 239 minuta dnevno u Italiji. Trend je pozitivan u skoro svim državama članicama.
5 Europski opservatorij audiovizualnog sektora: udio tržišta američkih filmova u Europi 2000. godine bio je više od 73%
6 Europski opservatorij audiovizualnog sektora; Lumičre baza podataka; podaci uključuju međunarodne EU/ekstra EU koprodukcije.
7 COM(2001) 428 od 25.7.2001.
8 SEC(2001) 619 od 11.4.2001.
9 Predstavljajući više od 95% proizvodne industrije, filmski redatelji, kinooperateri, vlasnici autorskih prava, tijela za prijenos, sindikati koji predstavljaju radnike audiovizualnog sektora, video i DVD udruge, filmski instituti i države članice. Vidi popis komentara i puni tekst komentara poslanih elektroničkim putem bez molbe za tajnost podataka na: http://europa.eu.int/comm/avpolicy/regul/cine1_en.htm

2. OPĆA ORIJENTACIJA KOMISIJE S OBZIROM NA DRŽAVNE POTPORE KINEMATOGRAFSKOM SEKTORU

Kinematografija i televizijski programski sadržaji su dva najuniverzalnija