OSNOVNI

KRIVIČNI ZAKON REPUBLIKE HRVATSKE

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 31 od 16 travnja 1993, 108/95, 16/96, 28/96)

(Pročišćeni tekst)

OPĆI DIO

Glava prva

OSNOVNE ODREDBE

Osnova i granice krivičnopravne prinude

Članak 1.

Zaštita čovjeka, građanina Republike Hrvatske i drugih osnovnih vrijednosti Republike i primjenjivanje krivičnopravne prinude, kad je nužna i u kojoj mjeri za suzbijanje opasnih djelatnosti po subjekte navedene u ovom članku, predstavlja osnov i granice za određivanje Krivičnih djela i propisivanje Krivičnih sankcija.

Zakonitost u određivanju krivičnih djela i propisivanje krivičnih sankcija

Članak 2.

Nikome ne može biti izrečena kazna ili druga krivična sankcija za djelo koje, prije nego što je počinjeno, nije zakonom bilo određeno kao krivično djelo i za koje nije bila zakonom propisana kazna.

Obvezna primjena blažega krivičnog zakona

Članak 3.

(1) Na počinitelja se krivičnoga djela primjenjuje zakon koji je važio u vrijeme kad je krivično djelo počinjeno.
(2) Izmijeni li se zakon nakon počinjenja krivičnog djela, jedanputa ili više puta; primijenit će se zakon koji je blaži za počinitelja.

Krivične sankcije i njihova opća svrha

Članak 4.

(1) Krivične su sankcije, kazne, uvjetna osuda i sudska opomena, sigurnosne mjere i odgojne mjere.
(2) Opća je svrha propisivsnja i izricanja krivičnih sankcija suzbijanja društveno opasnih djelatnosti kojima se povređuju ili ugrozavaju društvene vrijednosti zaštićene Krivičnim zakonodavstvom.

Ograničenja u izvršenju krivičnih sankcija

Članak 5.

Počinitelju krivičnoga djela u izvršenju Krivične sankcije mogu biti oduzeta ili ograničena određena prava samo onoliko koliko to odgovara naravi i sadrzaju te sankcije i samo na način kojim se osigurava poštivanje počiniteljeve ličnosti i njegovo ljudsko dostojanstvo.

Glava druga

KRIVIČNO DJELO I KRIVIČNA ODGOVORNOST

1. Opće odredbe o krivičnome djelu i krivičnoj odgovornosti

Krivično djelo

Članak 6.

(1) Krivično je djelo društveno opasno djelo koje je zakonom određeno kao krivično djelo i kojemu su obilježja određena zakonom.
(2) Nije krivično djelo ono djelo koje je, iako sadrzava obilježja krivičnoga djela određena zakonom, neznatno društveno opasno zbog maloga značenja i zbog neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica.

Nužna obrana

Članak 7.

(1) Nije krivično djelo ono djelo koje je počinjeno u nužnoj obrani.
(2) Nužna je ona obrana koja je neophodna da bi počinitelj od sebe ili drugoga odbio istodobni protupravni napad.
(3) Počinitelj koji prekorači granice nužne obrane može se blaže kazniti a, ako je prekoračenje počinio zbog jake razdraženosti ili prepasti izvazvane napadom, može se i osloboditi kazne.

Krajnja nužda

Članak 8.

(1) Nije krivično djelo ono djelo koje je počinjeno u krajnjoj nuždi.
(2) Krajrija nužda postoji kad je djelo počinjeno radi toga da počinitelj otkloni od sebe ili drugoga istodobnu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tome počinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo.
(3) Počinitelj koji sam izazove opasnost, ali iz nehata, ili prekorači granice krajnje nužde može se blaže kazniti, a ako je prekoračenje počinjeno uz osobito olakotne okolnosti, može se i osloboditi kazne.
(4) Nema krajnje nužde ako je počinitelj bio duzan izložiti se opašnosti.

Krivična odgovornost

Članak 9.

(1) Krivično je odgovoran počinitelj koji je uračunljiv i koji krivično djelo počini s umišljajem ili iz nehata.
(2) Za krivično djelo počinjeno iz nehata počinitelj je krivično odgovoran, samo kad to zakon određuje.

Uračunljivost

Članak 10.

(1) Nije uračunljiv počinitelj koji u vrijeme izvršenja krivičnoga djela nije mogao shvatiti značenje svojega djela ili nije mogao upravljati svojim postupcima zbog trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostaloga duševnog razvoja neuračunljivosti.
(2) Počinitelj krivičnoga djela kojemu je sposobnost da shvati značenje svojega djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekoga stanja iz stavka 1. ovoga članka može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost).
(3) Krivično je odgovoran počinitelj krivičnoga djela koji je upotrebom alkohola, droga ili na drugi način doveo sebe u stanje u kojemu nije mogao shvatiti značenje svojega djela ili upravljati svojim postupcima, ako je prije nego što se je doveo u to stanje djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u odnosu prema krivičnome djelu kod njega postojao nehat, a zakon za takvo djelo predviđa krivičnu odgovornost i za nehat.

Umišljaj

Članak 11.

Krivično je djelo počinjeno s umišljajem kad je počinitelj bio svjestan svojega djela i htio njegovo izvršenje ili kad je bio svjestan da zbog njegova činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njezino nastupanje.

Nehat

Članak 12.

Krivično je djelo počinjeno iz nehata kad je počinitelj bio svjestan da zbog njegova činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona neće nastupiti, ili kad nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima morao i mogao biti svjestan te mogućnosti.

Odgovornost za težu posljedicu

Članak 13.

Kad iz krivičnoga djela proizazi teza posljedica za koju zakon propisuje težu kaznu, ta se kazna može izreći ako je počinitelj u odnosu prema toj posljedici postupao iz nehata.

Stvarna zabluda

Članak 14.

(1) Nije krivično odgovoran počinitelj koji u vrijeme izvršenja krivičnoga djela nije bio svjestan nekoga njegova zakonom određenoga obilježja ili koji je pogrešno držao da postoje okolnosti prema kojima bi, da su one stvarno postojale, to djelo bilo dopušteno.
(2) Ako je počinitelj bio u zabludi zbog nehata, krivično je odgovoran za krivično djelo počinjeno iz nehata kad zakon i za takvo djelo određuje krivičnu odgovornost.

Pravna zabluda

Članak 15.

Počinitelj se krivičnoga djela koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno može blaže kazniti ili osloboditi kazne.

2. Pripremanje i pokušaj krivičnoga djela

Pripremanje

Članak 16.

(1) Tko s umišljajem priprema izvršenje krivičnoga djela kaznit će se samo kad to, zbog posebne društvene opasnosti pripremanja. zakon izričito određuje.
(2) Pripremanje se krivičnoga djela može zakonom odrediti kao posebno krivično djelo ili se zakonom može propisati kažnjavanje za pripremanje određenoga krivičnoga djela.
(3) Kad zakon propisuje kažnjavanje za pripremanje određenoga krivičnoga djela, pripremanje se može sastojati u nabavljanju ili osposobljavanju sredstava za izvršenje krivičnoga djela, u uklanjanju prepreka za izvršenje krivičnoga djela, u dogovaranju. planiranju ili organiziranju s drugima izvršenja krivičnoga djela te u drugim radnjama kojima se stvaraju uvjeti za neposredno izvršenje krivičnoga djela, a koje ne predstavljaju radnju izvršenja.

Pokušaj

Članak 17.

(1) Tko s umišljajem započne izvršenje krivičnoga djela, ali ga ne dovrši, kaznit će se za pokušaj krivičnoga djela ako se za to djelo prema zakonu može izreći kazna zatvora od pet godina ili teza kazna, a za pokušaj drugoga krivičnog djela samo kad zakon izričito propisuje kažnjavanje i za pokušaj.
(2) Počinitelj će se za pokušaj kazniti u granicama kazne propisane za krivično djelo, a može se i blaže kazniti.

Nepodobni pokušaj

Članak 18.

Počinitelj koji pokuša počiniti krivično djelo nepodobnim sredstvom ili prema nepodobnom predmetu može se osloboditi kazne.

Dobrovoljni odustanak

Članak 19.

(1) Počinitelj koji je pripremao ili pokušao počiniti krivično djelo, ali je dobrovoljno odustao od njegova izvršenja, može se osloboditi kazne.
(2) U slučaju dobrovoljnog odustanka, počinitelj će se kazniti za one radnje koje čine neko drugo samostalno krivično djelo.

3. Suučesništvo u krivičnome djelu

Suizvršilaštvo

Članak 20.

Počini li više osoba, sudjelovanjem u radnji izvršenja ili na drugi način, zajednički krivično djelo, svaka će se od njih kazniti kaznom propisanom za to djelo.

Poticanje

Članak 21.

(1) Tko drugoga s umišljajem potakne da počini krivično djelo kaznit će se kao da ga je sam počinio.
(2) Tko drugoga s umišljajem potiće na izvršenje krivičnoga djela za koje se prema zakonu može izreći kazna od pet godina zatvora ili teza kazna a djelo ne bude ni pokušano, kaznit će se kao za pokušaj krivičnoga djela.

Pomaganje

Članak 22.

(1) Tko drugome s umišljajem pomogne u izvršenju krivičnoga djela kaznit će se kao da ga je sam počinio, a može se i blaže kazniti.
(2) Pomaganjem se u izvršenju krivičnoga djela smatra osobito, davanje savjeta ili uputa kako da se počini krivično djelo, stavljanje počinitelju na raspolaganje sredstava za izvršenje krivičnoga djela, uklanjanje prepreka za izvršenje krivičnoga djela te unaprijed obećano prikrivanje krivičnoga djela, počinitelja, sredstava kojima je krivično djelo počinjeno, tragova krivičnoga djela ili predmeta pribavljenih Krivičnim djelom.