Na temelju članka 43. stavka 10. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine", broj 87/08, 86/09, 92/10 - ispr. i 90/1 1) ministar znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske

ODLUKU

O PROGRAMU HRVATSKOGA JEZIKA ZA PRIPREMNU NASTAVU ZA UČENIKE OSNOVNE I SREDNjE ŠKOLE KOJI NE ZNAJU ILI NEDOVOLjNO POZNAJU HRVATSKI JEZIK

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 151 od 23 decembra 2011)

>. Ovom se odlukom donosi Program hrvatskoga jezika za pripremnu nastavu za učenike osnovne i srednje škole koji ne znaju ili nedovoljno poznaju hrvatski jezik.
.
>. Sadržaj Programa iz točkeI. sastavni je dio ove odluke.
>.
>. Pripremna nastava provodi se prema Programu iz točkeI. ove odluke i organizira u školskoj ustanovi koju utvrđuje ured državne uprave nadležan za poslove obrazovanja, odnosno Gradski ured Grada Zagreba nadležan za poslove obrazovanja.
.
>. Ova odluka stupa na snagu s danom donošenja.
Klasa: 023-03/11-01/00008
Urbroj: 533-17-11-0005
Zagreb, 30. studenoga 2011.
Ministar
dr. sc. Radovan Fuchs, v. r.

PROGRAM HRVATSKOGA JEZIKA

ZA PRIPREMNU NASTAVU
za učenike osnovne i srednje škole koji ne znaju ili nedovoljno poznaju hrvatski jezik
Uvod
Program hrvatskoga jezika za pripremnu nastavu namijenjen je učenicima koji ne znaju ili nedovoljno poznaju hrvatski jezik, na temelju čl. 43. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (MZOŠ, 2008) i Zakona o izmjenama i dopunama zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (MZOŠ, 2010.). Može poslužiti učenicima hrvatskoga kao inoga jezika u različitu odnosu prema hrvatskomu jeziku. Jedna su vrsta učenici oni koji žive u Hrvatskoj i kojima je neki od manjinskih jezika materinski jezik. Njima je hrvatski drugi jezik, ali ga neki od njih slabije ili vrlo slabo poznaju jer se (gotovo) isključivo služe materinskim jezikom, i u domu i u okolini gdje žive. Drugu vrstu učenika čine oni koji su se nedavno doselili u Hrvatsku i kojima je hrvatski strani jezik. Treća su vrsta učenici nasljedni govornici koji u nekome stupnju poznaju hrvatski, barem u pojedinim jezičnim djelatnostima.
Koncepcija programa utemeljena je na odgojno-obrazovnim ciljevima jezično-komunikacijskoga područja Nacionalnoga okvirnoga kurikula (MZOŠ, 2010) i u skladu je s načelima holističkoga, humanističkoga, komunikacijskoga i funkcionalnoga pristupa učenju i poučavanju.
Svrhu, ciljeve i obrazovna postignuća Programa valja ostvariti prema načelima funkcionalno-komunikacijskoga sustava na različitim vrstama tekstova s obzirom na razvojnu dob, jezično predznanje i kulturološko-socijalno okružje iz kojega učenik dolazi i u koje dolazi.
Vrjednovanje obrazovnih postignuća učenika treba biti isključivo formativno.
Obrazovna postignuća zadana su na općoj razini tako da se mogu prilagoditi svakomu učeniku prema njegovim obilježjima, poglavito potrebama, dobi i predznanju.
0.1. Vremenski okvir
Predviđeno je da program traje 70 sati s mogućim odstupanjima (do 7 sati više ili manje) s obzirom na individualno napredovanje svakoga učenika. Program je namijenjen za pripremnu nastavu i podrazumijeva intenzivno učenje hrvatskoga jezika tijekom najviše jedne nastavne godine. Učenici koji njime brže ovladaju moći će se prije uključiti u redovnu nastavu, djelomično ili potpuno.
0.2. Svrha
Učenicima inojezičnim govornicima hrvatskoga treba omogućiti usvajanje i ovladavanje hrvatskim jezikom za sporazumijevanje u svakodnevnom životu: praćenje nastave, snalaženje u školskom okruženju, komunikaciju u bližoj i široj zajednici. Potrebno je stvoriti društveno-afektivno ozračje pogodno za usvajanje i ovladavanje hrvatskim kao inim jezikom da bi učenicima omogućili shvaćanje važnosti komunikacijske kompetencije zbog uključivanja u školski i svakodnevni život u novoj okolini.
0.3. Način provedbe programa
Ciljevi i obrazovna postignuća zadana su na općoj razini tako da se mogu prilagoditi svakomu učeniku, stoga je Program temelj za izradu individualiziranih programa za svakoga učenika s obzirom:
- na pojedinačne potrebe učenika: njegovo predznanje, razvojnu dob, kulturno i društveno okružje iz kojega učenik dolazi i u koje dolazi;
- na školski kurikul, godišnji plan i program škole, razred u koji je učenik uključen;
- na uvjete održavanja nastave u školi: broj učenika, broj učitelja, prostor, oblike rada: pojedinačno, u paru, u skupini.
Također je važno naglasiti da napredak i procjenu postignuća učenika treba pratiti kontinuirano i s obzirom na napredak učenika, prilagođavati i izmjenjivati metode i strategije učenja i poučavanja korisniku Programa (učeniku).
U odabiru lingvometodičkih predložaka treba poštivati načelo od jednostavnijega prema složenom i to s obzirom na teme, ustroj teksta, jezične strukture i rječnik. Poučavanje i učenje treba započeti na kratkim jednostavnim obavijesnim tekstovima (na početku i pojedinačnim riječima, izrazima i rečenicama), a potom postupno, s obzirom na individualni napredak učenika, uključivati i neknjiževne i književnoumjetničke tekstove. Tekstovi u početku učenja jezika trebaju biti kratki, neopširni, pisani razumljivim stilom i jezikom, a s napretkom učenika mogu postajati sve dulji i složeniji. Opsežniji i složeni.
Jezične strukture (morfološke i sintaktičke) u lingvometodičkim predlošcima također trebaju bit odabrane u skladu s predznanjem učenika od najjednostavnijih (za učenike bez znanja hrvatskoga ili s minimalnim znanjem) do složenih (za učenike koji nedostatno poznaju hrvatski jezik). Lingvometodički predlošci trebaju biti i leksički prikladni, u početku učenja s najčešćim riječima (onima koje se najčešće pojavljuju u pisanim ili govorenim tekstovima izvornih govornika hrvatskoga jezika), fonološki manje zahtjevnim, u konkretnom ili čestom značenju, a kasnije s rjeđim riječima, obilježenim riječima, riječima u njihovu prenesenom ili manje čestom značenju. U početku učenja valja birati prototipne riječi, one koje najbolje predstavljaju određene kategorije ili skupine riječi, koje s ostalim članovima kategorija, odnosno skupine, dijele najviše obilježja (npr. prototipni je predstavnik kategorije voće jabuka, a ne lješnjak; prototipna je imenica za oprimjerivanje sklonidbe imenica ženskoga roda lopta, a ne ruka zato što u nekim padežima ruka ima sibilariziranu osnovu - ruci).
Kao lingvometodički predlošci mogu poslužiti obavijesni, neknjiževni i književnoumjetnički tekstovi, govorni i pisani. Govorni tekstovi mogu biti govorno sastavljeni ili napisani pa pročitani. Pisani tekstovi moraju biti napisani pisanim ili tiskanim slovima na standardnom hrvatskom jeziku. Tekstovi mogu biti izvorni ili jezično prilagođeni, a valja ih birati s obzirom na dob, predznanje, potrebe i interese korisnika (učenika) Programa.
Jednostavni obavijesni tekstovi imaju ulogu prijenosa obavijesti: obavijesti iz školske i svakodnevne sredine, kratke i jednostavne upute za snalaženje.
Neknjiževni tekstovi uključuju tekstove tiskovina i elektroničkih medija (novinske, televizijske, internetske, udžbeničke tekstove...) i sadržajno trebaju obuhvatiti sve školske predmete, odnosno aktualne životne teme i sadržaje bliske svakodnevnom iskustvu, životu i interesu učenika. Učenike valja poučavati na tekstovima različitih funkcionalnih stilova.
Književnoumjetnički tekstovi mogu biti: kratke priče, anegdote, šale, pjesme i slično. Najprije moraju biti pisani na standardnom hrvatskom jeziku, a poslije se mogu koristiti i tekstovi dijalekta u kojem korisnik Programa živi.
Kao predlošcima u nastavi valja se služiti i filmovima (dokumentarnim, igranim ili animiranim), reklamama, pjesmama, stripovima, fotografijama, slikama, ilustracijama i slično.
1. Ciljevi
Ciljevi su oblikovani s obzirom na učenje i poučavanje koje je utemeljeno na načelima komunikacijsko-funkcionalnoga sustava što podrazumijeva rad na tekstu.
1.1. Slušanje
- Razumjeti obavijesne, neknjiževne i književnoumjetničke tekstove (od jednostavnih prema složenima) u cijelosti na globalnoj razini.
- Razumjeti i uz uputu ili samostalno izdvojiti glavnu ideju i važne pojedinosti iz različitih vrsta obavijesnih tekstova, neknjiževnih i književnoumjetničkih tekstova (od jednostavnih prema složenima).
- Razumjeti i uz uputu ili samostalno izdvojiti pojedinačne ideje obavijesnih, neknjiževnih i književnoumjetničkih tekstova (od jednostavnih prema složenima).
- Razumjeti i uz uputu ili samostalno izdvojiti ključne riječi iz obavijesnih, neknjiževnih i književnoumjetničkih tekstova (od jednostavnih prema složenima).
- Razumjeti i poštovati obilježja hrvatske, svoje i drugih kultura u svojemu bližemu okružju u obavijesnim, neknjiževnim i