Na temelju članka 104. Zakona o azilu ("Narodne novine", broj 79/07), ministar znanosti, obrazovanja i športa, uz suglasnost ministra unutarnjih poslova, donosi

ODLUKU

O PROGRAMU HRVATSKOG JEZIKA, POVIJESTI I KULTURE ZA TRAŽITELjE AZILA I AZILANTE

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 129 od 28 listopada 2009)

I.
Ovom se Odlukom donosi Program hrvatskog jezika, povijesti i kulture za tražitelje azila i azilante.
II.
Sadržaj Programa hrvatskog jezika, povijesti i kulture za tražitelje azila i azilante iz točkeI. sastavni je dio ove Odluke.
III.
Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u "Narodnim novinama".
Klasa: 602-01/09-01/00286
Urbroj: 533-04-09-0003
Zagreb, 18. rujna 2009.
Ministar
dr. sc. Radovan Fuchs, v. r.

PROGRAM HRVATSKOGA JEZIKA, POVIJESTI I KULTURE

(ZA TRAŽITELjE AZILA, AZILANTE, STRANCE POD PRIVREMENOM ZAŠTITOM I STRANCE POD SUPSIDIJARNOM ZAŠTITOM RADI PRISTUPA OBRAZOVNOM SUSTAVU REPUBLIKE HRVATSKE)

Predgovor

Program se sastoji od dva dijela: Programa hrvatskoga jezika te Programa kulture i povijesti.
Usklađen je prema Zakonu o azilu koji je stupio na snagu 1. siječnja 2008. i Pravilniku o načinu provođenja programa i provjere znanja tražitelja azila, azilanata, stranaca pod privremenom zaštitom i stranaca pod supsidijarnom zaštitom, radi pristupa obrazovnomu sustavu.
Ovisno o njihovoj dobi, kulturi i obrazovanju - djeci tražiteljima azila te onima kojima je odobren status azilanata, strancima pod privremenom zaštitom i strancima pod supsidijarnom zaštitom - treba prići individualnim pristupom. Navedena obrazovna postignuća, teme i ključni pojmovi predstavljaju naputke za učitelje i treba ih prilagođavati svakom pojedincu.
Takvim pristupom, prilagođenim potrebama svakoga djeteta, pokazat će se razumijevanje za njihov kulturološki identitet i time im ujedno naznačiti da dolaze u blisku i prijateljsku sredinu.
Djeca trebaju svoja dosadašnja iskustva uklopiti u iskustva u novoj sredini kako bi je bolje prihvatila i kako bi bila lakše prihvaćena. To je smisao predloženoga programa.

1. HRVATSKI JEZIK

1.0. Uvod

Ovaj je program namijenjen strancima (dakle osobama koje nemaju hrvatsko državljanstvo i osobama bez državljanstva) i to prema čl. 2 Zakona o azilu:
- tražiteljima azila - strancima koji su podnijeli zahtjev, a o kojemu nije donesena konačna odluka;
- azilantima - strancima kojima je odobren azil na temelju odredaba Zakona o azilu (to jest zaštita kojom se ostvaruje ustavna odredba o pružanju utočišta strancu u RH na temelju rješenja Ministarstva unutarnjih poslova o udovoljavanju zahtjeva za azil, sukladno odredbi čl. 4 Zakona o azilu);
- strancima pod privremenom zaštitom - stranci koji u velikom broju dolaze u Republiku Hrvatsku iz zemlje u kojoj je zbog rata ili njemu sličnog stanja, općeg nasilja ili unutarnjih sukoba došlo do kršenja ljudskih prava, ako ih zemlja podrijetla nije spremna ili nije u mogućnosti zaštititi te ukoliko zbog velikog broja osoba nije moguće učinkovito provesti postupak za odobrenje azila u interesu svih osoba koje traže zaštitu te im je odobrena privremena zaštita;
- strancima pod supsidijarnom zaštitom - onima koji ne ispunjavaju uvjete za azil, a za koje se opravdano vjeruje da bi povratkom u zemlju podrijetla bili izloženi trpljenju ozbiljne nepravde i koji stoga nisu u mogućnosti zatražiti zaštitu te zemlje ili je ne želi zatražiti.
Za provođenje programa učenja hrvatskoga jezika ovi su podaci važni jer mogu utjecati na učenikovo afektivno stanje i motivaciju, što su bitni čimbenici za učenje jezika. To se posebno odnosi na pojavu koja se zove strah od jezika (Mihaljević-Djigunović, 1993, 1995, 1998). Učitelj jezika treba to uzeti u obzir s punom osjetljivošću prilikom provođenja programa.

1.0.1. Trajanje programa učenja hrvatskoga jezika

Prema članku 6. Pravilnika djeca stranaca kojima je priznat status azilanata u Republici Hrvatskoj, temeljem Zakona o azilu, upućuju se u program učenja hrvatskoga jezika u trajanju od 3 do 6 mjeseci. Razdoblje koje je nužno za ovladavanje hrvatskim jezikom ovisi o mnogim okolnostima: materinskome jeziku djeteta, ostalim jezicima kojima vlada, njegovoj motivaciji da nauči hrvatski, okolnostima u kojima se nalazi, prilikama da se služi hrvatskim, njegovim osobinama i strategijama kojima se služi u učenju, jezičnoj darovitosti, učiteljima, suučenicima itd.
Ako nisu govornici kojega srodnoga slavenskoga jezika (u kojem slučaju mogu ovladati osnovama hrvatskoga i u kraćem razdoblju), preporuča se da stranci uče hrvatski jezik 6 mjeseci. To se posebno odnosi na nepismenu djecu ili djecu koja su ovladala drugačijim tipom pisma. Ovladavanje hrvatskim jezikom u početnoj je razini zahtjevnije nego ovladavanje nekim drugim jezicima (npr. engleskim) pa je dobro da dijete dobije čvrste osnove, posebno uslijed morfološke složenosti.
Preporučuje se da učenici dnevno imaju najmanje tri sata nastave hrvatskoga. Po potrebi to se može povećati i na veći broj sati ovisno o dobi djeteta i drugim mogućnostima.

1.0.2. Razine i podrazine

Preporučene su i razrađene razine A1 i A2 za ovladavanje hrvatskim jezikom, što je u skladu sa Zajedničkim europskim referentnim okvirom za jezike (CEF 2001, ZEROJ 2005). Budući da se pojedinci mogu uključiti u jezičnu nastavu u bilo koje doba tijekom osnovnoškolskoga razdoblja, obje su razine podijeljene na dvije podrazine: A1.1 i A1.2 te A2.1 i A2.2. To je učinjeno zato da se mogu procjenjivati postignuća i prije završetka cijele razine i da se učenicima omogući ovladavanje podrazinom kako bi se potakla motivacija. K tomu se (ovisno o rezultatima) nakon završene podrazine može razmisliti o uključivanju učenika u još neki od školskih predmeta.
Razine i dob djeteta
Cijeli je program napravljen za učenike u dobi do petnaest godina. To je dobna granica za ulazak u srednju školu. To znači da je ovim programom pokrivena razina hrvatskoga kao stranoga jezika za osnovnu školu.
Djeca usvajaju osnove materinskoga, odnosno prvoga jezika, otprilike s tri godine. Fonološki razvoj u bitnome završava sa šest-sedam godina. Gramatički glavninom završava otprilike s jedanaest-dvanaest godina, što znači da se do tada automatiziraju poglavito morfologija i sintaksa. Semantika i pragmatika nastavljaju se i dalje razvijati, za to nema određene prijelomne dobi (tzv. kritične dobi). To znači da nije svejedno pristupa li dijete programu učenja hrvatskoga u dobi kada je mlađe od 11 - 12 godina ili poslije toga.
Stoga su obje razine i sve podrazine posebno sastavljene za dob od 7 do 11 godina (do jezične automatizacije), a posebno za dob od 11 do 15 godina (po završetku jezične automatizacije). I način kako će se pristupati nekim temama i rječnik kojim će se poučavati hrvatski razlikovat će se prema tome je li riječ o mlađoj ili starijoj osnovnoškolskoj dobi. K tome starija djeca uče nešto brže i imaju bar neke strategije učenja za razliku od mlađih. Vjerojatno je dijete do 11 godine već bilo uključeno u neki oblik školovanja. Na nastavi hrvatskoga jezika starijih učenika (13 - 15 godina) uči se rječnik potreban za program kulture.
Podjela na ove dvije dobne skupine u skladu je s jezičnim mapama koje su napravili stručnjaci za učenje stranih jezika u Republici Hrvatskoj (Bernardi-Britvec i sur., 2006; Andraka i sur., 2006; Adamik i sur., 2006).

1.0.3. Uključivanje u redovnu nastavu

U europskim zemljama ima nekoliko modela uključivanja u nastavu djece koja dolaze iz inozemstva i ne vladaju obrazovnim jezikom škole, najčešće službenim jezikom države.
Učenje hrvatskoga u izdvojenim skupinama
Jedan je način učenja da se strance najprije izdvaja u posebne skupine koje uče jezik i da ih se uključi u nastavu kada dijete bude za to sposobno, prema procjeni učitelja školskoga jezika. Podvrsta je toga načina i mogućnost da se s njima polagano prolazi i gradivo koje su druga djeca učila na nastavi ili rječnik potreban za ovladavanje pojedinim gradivom (Jelaska, 2003). U hrvatskome bi primjeru to značilo da bi profesori hrvatskoga u dodatnim