Na temelju članka 3. Uredbe o državnim potporama ("Narodne novine", broj 50/2006), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 15. veljače 2006. donijela

ODLUKU

O OBJAVLjIVANjU PRAVILA O DRŽAVNIM POTPORAMA ZA SANACIJU I RESTRUKTURIRANjE

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 20 od 19. veljače 2007)

I.

Pravila o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje sadržana su u Priopćenju Komisije - Smjernice Zajednice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzetnika u teškoćama (SL C 244, 01.10.2004, str. 2.-17.).

II.

Tekst akta u kojem su sadržana pravila iz točkeI. ove Odluke, u prijevodu na hrvatski jezik, glasi:
"UVOD
1. Komisija je 1994. donijela prve Smjernice Zajednice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzetnika u teškoćama(1). 1997. godine Komisija je njima dodala posebna pravila za poljoprivredu(2). Nova je verzija smjernica donesena 1999.(3), a prestaje važiti 9. listopada 2004. godine.
2. Komisija želi ovom verzijom smjernica, čiji se tekst oslanja na ranije smjernice, učiniti određene izmjene te dodati pojašnjenja na koja joj je ukazano iz različitih razloga.
3. Prvo, u odnosu na zaključke sa sastanaka Europskog vijeća iz Stockholma od 23. i 24. ožujka 2001. godine i iz Barcelone od 15. i 16. ožujka 2002. godine, na kojima su Države članice pozvane da nastave smanjivati državne potpore kao udio u bruto domaćem proizvodu te ih preusmjeravati prema horizontalnim ciljevima od zajedničkog interesa, uključujući i ciljeve kohezije, čini se da je potrebna detaljnija provjera narušavanja tržišnog natjecanja do kojih dolazi odobravanjem potpora za sanaciju i restrukturiranje. Ovo je također u skladu sa zaključcima Europskog vijeća održanog u Lisabonu 23. i 24. ožujka 2000. godine, kojima je cilj povećanje konkurentnosti europskog gospodarstva.
4. Istupanje neučinkovitih poduzetnika s tržišta uobičajen je dio funkcioniranja tržišta. Ne može biti pravilo da poduzetnika koji dođe u teškoće spašava država. Potpore za sanaciju i restrukturiranje bile su predmetom nekih od najspornijih slučajeva s područja državnih potpora u prošlosti, te spadaju među vrste državnih potpora koje najviše narušavaju tržišno natjecanje. Prema tome, opće načelo zabrane državnih potpora iz Ugovora treba ostati pravilom, a izuzeća od tog pravila trebaju biti ograničena.
5. Načelo jednokratne dodjele (tzv. načelo "prvog i zadnjeg puta") dodatno je naglašeno kako bi se izbjeglo korištenje ponovljenih potpora za sanaciju ili restrukturiranje u svrhu umjetnog održavanja poduzetnika na životu.
6. Smjernice iz 1999. utvrđuju razliku između potpora za sanaciju i restrukturiranje, pri čemu se potpore za sanaciju definiraju kao privremena pomoć za održanje poduzetnika na životu na vremensko razdoblje koje je potrebno kako bi se pripremio plan restrukturiranja i/ili likvidacije.
U načelu, mjere za restrukturiranje koje se financiraju putem državne potpore ne bi se smjele poduzimati na ovoj razini.
Međutim, takva stroga podjela na sanaciju i restrukturiranje prouzrokovala je probleme. Poduzetnici u teškoćama ponekad već tijekom postupka sanacije moraju poduzeti hitne strukturne mjere kako bi zaustavili ili ublažili sve goru financijsku situaciju.
Stoga, ove Smjernice proširuju pojam "potpora za sanaciju" kako bi se korisniku potpore omogućilo poduzimanje hitnih mjera, uključujući i strukturne mjere, primjerice hitno zatvaranje podružnice ili drugi načini napuštanja djelatnosti koje stvaraju gubitke. Iz razloga hitnosti takvih potpora, Države članice trebale bi imati mogućnost da izaberu skraćeni postupak odobravanja istih.
7. U odnosu na potpore za restrukturiranje, nadograđujući se na smjernice iz 1994., smjernice iz 1999. i dalje zahtijevaju da korisnik potpore u značajnoj mjeri sudjeluje u restrukturiranju.
Revizija tih smjernica treba još jasnije potvrditi načelo znatnog doprinosa restrukturiranju koji mora biti stvaran i ne smije sadržavati potporu.
Doprinos u postupku restrukturiranja od strane korisnika potpore ima dvostruki cilj: s jedne strane, pokazuje da tržišta (vlasnici, vjerovnici) vjeruju u izvedivost ponovne uspostave održivosti poduzetnika u nekom razumnom roku. S druge strane, taj doprinos osigurava da potpora za restrukturiranje bude ograničena na najniži iznos koji je potreban kako bi se ponovno uspostavila rentabilnost, ograničavajući pritom narušavanje tržišnog natjecanja.
U tom će smislu, Komisija zahtijevati i kompenzacijske mjere u svrhu smanjivanja negativnih učinaka na konkurentne poduzetnike.
8. Davanje potpore za sanaciju ili restrukturiranje poduzetnicima u teškoćama može se smatrati opravdanim samo uz određene uvjete. Primjerice, može biti opravdano uvjetovanostima socijalne ili regionalne politike, potrebom uzimanja u obzir pozitivne uloge malih i srednjih poduzetnika u gospodarstvu ili, iznimno, poželjnošću održavanja konkurentne tržišne strukture u slučaju kada bi propast poduzetnika za posljedicu imala stvaranje monopola ili oligopola (visoko koncentriranog tržišta).
S druge strane, ne bi bilo opravdano umjetno održavati poduzetnika na životu u sektoru kojeg dugoročno obilježava strukturalni višak kapaciteta ili kad bi mogao opstati samo uz pomoć ponovljenih intervencija države.
2. DEFINICIJE, PODRUČJE PRIMJENE SMJERNICA I ODNOS PREMA OSTALIM PROPISIMA O DRŽAVNIM POTPORAMA
2.1. Značenje "poduzetnika u teškoćama"
9. Ne postoji definicija Zajednice pojma "poduzetnik u teškoćama". Međutim, u svrhu primjene ovih Smjernica, Komisija smatra da je poduzetnik u teškoćama ako nije sposoban vlastitim sredstvima ili sredstvima koja može pribaviti od svojih vlasnika/dioničara ili vjerovnika spriječiti gubitke, a koji bi, bez vanjske intervencije države, gotovo sigurno kratkoročno ili srednjoročno ugrozili njegov opstanak.
10. U smislu ovih Smjernica smatra se da je poduzetnik u teškoćama, bez obzira na njegovu veličinu, posebice u sljedećim slučajevima:
(a) u slučaju društva s ograničenom odgovornosti(4), ako je više od polovice upisanog odnosno temeljnog kapitala nestalo(5) a više od četvrtine tog kapitala izgubljeno u prethodnih dvanaest mjeseci;
(b) u slučaju trgovačkog društva u kojem su barem neki članovi neograničeno odgovorni za dugove društva(6) ako je više od polovice njegova kapitala prikazanog u financijskim izvještajima trgovačkog društva nestalo a više od četvrtine tog kapitala izgubljeno u prethodnih dvanaest mjeseci;
(c) u slučaju bilo kojeg oblika trgovačkog društva ako temeljem nacionalnih propisa ispunjava uvjete za pokretanje stečajnog postupka.
11. Može se smatrati da je poduzetnik u teškoćama i kada nije ispunjena niti jedna od pretpostavki iz točke 10., posebice ako su prisutni tipični pokazatelji da se radi o poduzetniku u teškoćama, kao što su to primjerice rast gubitaka, smanjenje ukupnog prihoda, rast zaliha, višak kapaciteta, smanjenje novčanih tokova, rast duga, porast troškova kamata i pad ili nulta neto vrijednost imovine.
U najgorem je slučaju poduzetnik već insolventan ili je nad njim temeljem nacionalnih propisa već pokrenut stečajni postupak. U ovom posljednje navedenom slučaju ove Smjernice primjenjivat će se i na potpore koje se dodjeljuju u okviru takvog postupka s ciljem opstanka i nastavka djelovanja poduzetnika.
U svakom slučaju, poduzetnik u teškoćama ima pravo na potporu samo ako dokaže da se ne može oporaviti svojim vlastitim sredstvima ili sredstvima koje primi od svojih vlasnika/dioničara ili drugim izvorima sredstava na tržištu.
12. U smislu ovih Smjernica državna se potpora za sanaciju i restrukturiranje ne može dodijeliti novoosnovanom poduzetniku (trgovačkom društvu) čak ni kada je njegova početna financijska pozicija nesigurna. To je primjerice slučaj kada je novi poduzetnik nastao likvidacijom prijašnjeg poduzetnika ili je samo preuzeo imovinu takvog poduzetnika.
Poduzetnik se u načelu smatra novoosnovanim tijekom prve tri godine od početka poslovanja. Tek po završetku tog razdoblja