Na temelju članka 3. Uredbe o državnim potporama ("Narodne novine", broj 50/2006), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 27. ožujka 2008. godine donijela

ODLUKU

O OBJAVLjIVANjU PRAVILA O DRŽAVNOJ POTPORI U OBLIKU NAKNADE ZA JAVNE USLUGE

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 39 od 04 aprila 2008)

I. Pravila o državnoj potpori u obliku naknade za javne usluge sadržana su u Odluci Komisije od 28. studenoga 2005. o primjeni članka 86. stavka 2. Ugovora o EZ-u na državne potpore koje se dodjeljuju u obliku naknada određenim poduzetnicima kojima je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa (SL L 312/67, 29. 11. 2005., str. 67 - 73, Okviru Zajednice o državnim potporama u obliku naknada za obavljanje usluga u javnom interesu 52005Džc1129(01)(SL C 297/4, 29. 11. 2005., str. 4 - 7.) i Presudi Europskog suda od 24. srpnja 2003. Predmetu C-280/00 Altmark Trans GmbH i Regierungsprasidium Magdeburg protiv Nahverkehrsgesellschaft Altmark GmbH 62000J0280, (IES /2003/ str. I-07747).
II. Tekst akta u kojem su sadržana pravila iz točkeI. ove Odluke, u prijevodu na hrvatski jezik, glasi:

ODLUKA KOMISIJE od 28. studenoga 2005.

o primjeni članka 86. stavka 2. Ugovora o osnivanju Europske zajednice na državnu potporu u obliku naknade za javne usluge koja se dodjeljuje određenim poduzetnicima kojima je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa

(2005/842/EZ)
KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,
uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice (dalje kao: Ugovor o EZ-u), a posebno njegov članak 86. stavak 3.,
budući da:
(1) Članak 16. Ugovora o EZ-u nalaže, ne dovodeći u pitanje članke 73., 86. i 87., da Zajednica upotrijebi svoje ovlasti kako bi osigurala da se usluge od općeg gospodarskog interesa obavljaju u skladu s načelima i uvjetima koji im omogućuju ispunjavanje njihovih ciljeva.
(2) Kako bi se neke usluge od općega gospodarskoga interesa obavljale u skladu s načelima i pod uvjetima koji im omogućuju ispunjenje njihovih ciljeva, može se ukazati potreba za financijskom potporom države, kojom bi se pokrio dio ili svi posebni troškovi koji proizlaze iz obveze pružanja javnih usluga. Sukladno članku 295. Ugovora o EZ-u, kako ga tumači sudska praksa Suda Europskih zajednica i Prvostupanjskog suda Europskih zajednica, sa stajališta prava Zajednice nije važno obavljaju li takve usluge od javnog gospodarskog interesa javni ili privatni poduzetnici.
(3) U svezi s tim, članak 86. stavak 2. Ugovora o EZ-u navodi da su poduzetnici kojima je povjereno obavljanje usluga od javnog gospodarskog interesa, ili oni koji imaju značajke monopola koji ostvaruje prihod, podložni pravilima sadržanima u Ugovoru, a posebno pravilima o tržišnom natjecanju. Međutim, članak 86. stavak 2. dopušta izuzeća od pravila sadržanih u Ugovoru o EZ-u, ukoliko je ispunjeno nekoliko uvjeta. Prvo, mora postojati akt kojim država ovlašćuje poduzetnika za izvršavanje određenih zadataka. Drugo, to se ovlaštenje mora odnositi na obavljanje usluge od općeg gospodarskog interesa. Treće, izuzeće mora biti nužno za izvođenje dodijeljenih zadataka te razmjerno s tim ciljem (u daljnjem tekstu: "uvjet nužnosti"). Konačno, razvoj trgovine ne smije biti pogođen u onoj mjeri u kojoj bi to bilo u suprotnosti s interesima Zajednice.
(4) U svojoj presudi u slučaju Altmark Trans GmbH i Regionalna vlada (Regierungspräsidium) Magdeburg protiv Nahverkehrsgesellschaft Altmark Gmb1 (Altmark), Sud je odlučio da naknada za javne usluge ne predstavlja državnu potporu u smislu članka 87. Ugovora o EZ-u ukoliko su ispunjena četiri kumulativna uvjeta. Prvo, poduzetniku koji prima naknadu mora zaista biti povjerena obveza pružanja javnih usluga i te usluge moraju biti jasno definirane. Drugo, parametri na temelju kojih se izračunava naknada moraju biti utvrđeni unaprijed, na nepristran i transparentan način. Treće, naknada ne smije premašiti iznos nužan za pokrivanje svih ili dijela troškova pretrpljenih tijekom obveze pružanja javnih usluga, uzimajući u obzir relevantne prihode i razumnu dobit. Konačno, ukoliko u konkretnom slučaju poduzetnik koji bi trebao izvršavati obveze javnih usluga nije odabran u skladu s postupkom javne nabave koji bi omogućio odabir ponuditelja koji bi takve usluge mogao pružiti po najpovoljnijim uvjetima za zajednicu, visina potrebne naknade mora se odrediti na temelju analize troškova koji bi nastali tipičnom poduzetniku, kojim se dobro upravlja i koji je primjereno opskrbljen prijevoznim sredstvima.
(5) Ukoliko su ispunjena navedena četiri uvjeta, naknada za javne usluge ne predstavlja državnu potporu te se ne primjenjuju članci 87. i 88. Ugovora o EZ-u. Ukoliko države članice ne poštuju te uvjete te ukoliko su ispunjeni opći uvjeti za primjenu članka 87. stavka 1., naknada za javne usluge predstavlja državnu potporu koja je podložna člancima 73., 86., 87. i 88. Ugovora o EZ-u. Ovu Odluku stoga treba primjenjivati samo na one naknade za javne usluge koje predstavljaju državnu potporu.
(6) Članak 86. stavak 3. omogućava Komisiji odrediti značenje i opseg iznimke iz članka 86. stavak 2. Ugovora o EZ-u te utvrditi pravila kojima je cilj omogućiti, gdje je to potrebno, učinkovit nadzor ispunjenja uvjeta navedenih u članku 86. stavku 2. Stoga je potrebno utvrditi uvjete pod kojima su pojedini sustavi naknada usklađeni s člankom 86. stavkom 2. te nisu podložni obvezi prethodnog prijavljivanja iz članka 88. stavka 3. Ugovora.
(7) Takva se potpora može proglasiti usklađenom samo ukoliko se odobrava kako bi se osiguralo pružanje usluga koje predstavljaju usluge od općeg gospodarskog interesa iz članka 86. stavka 2. Ugovora o EZ-u. Iz sudske prakse proizlazi da, uz iznimku onih sektora u kojima je područje uređeno zakonodavstvom Zajednice, države članice imaju visok stupanj slobode pri definiranju koje će usluge svrstati među usluge od općeg gospodarskog interesa. Stoga, uz iznimku sektora koji su uređeni zakonodavstvom Zajednice, zadatak je Komisije pobrinuti se da ne nastanu očite pogreške pri definiranju usluga od općeg gospodarskog interesa.
(8) Kako bi se mogao primjenjivati članak 86. stavak 2. Ugovora o EZ-u, poduzetnik koji prima državnu potporu mora biti izričito ovlašten od strane države članice za obavljanje određene usluge od općeg gospodarskog interesa. U skladu sa sudskom praksom u svezi s tumačenjem članka 86. stavka 2. Ugovora o EZ-u, u takvom aktu, odnosno aktima o ovlaštenju, potrebno je navesti barem točnu narav, opseg i trajanje dodijeljene obveze pružanja javnih usluga te identitet dotičnih poduzetnika.
(9) Kako bi se osiguralo ispunjenje uvjeta navedenih u članku 86. stavku 2. Ugovora o EZ-u, nužno je utvrditi preciznije uvjete koje je potrebno ispuniti vezano uz povjeravanje pružanja usluga od općeg gospodarskog interesa. Uistinu se iznos naknade može pravilno izračunati i provjeriti tek ukoliko su obveze poduzetnika u pogledu javnih usluga, te bilo kakve obveze države jasno definirane u formalnom aktu nadležnih javnih tijela unutar određene države članice. Oblik instrumenta može se razlikovati od države članice do države članice, no u njemu bi trebalo navesti barem točnu narav, opseg i trajanje dodijeljenih obveza javnih usluga i identitet poduzetnika kojima su povjerene, kao i troškove koji će iz toga proizlaziti za tog poduzetnika.
(10) Pozivaju se države članice da se prilikom definiranja javnih usluga te ocjenjivanja ispunjenja obveze pružanja navedenih usluga od strane poduzetnika, u što većoj mjeri konzultiraju, uzimajući osobito u obzir korisnike tih usluga.
(11) Štoviše, kako bi se izbjeglo neopravdano narušavanje tržišnog natjecanja, članak 86. stavak 2. zahtijeva da naknada ne premašuje iznos koji je nužan za pokrivanje troškova poduzetnika nastalih uslijed pružanja javnih usluga, uzimajući u obzir relevantne prihode i razumnu dobit. Pod tim se podrazumijevaju stvarni troškovi koje trpi taj poduzetnik.
(12) Naknada koja premašuje iznos potreban za pokriće troškova tog poduzetnika nije nužna za obavljanje usluge od općeg gospodarskog interesa te stoga predstavlja neprimjerenu državnu potporu koju je potrebno vratiti državi. Naknada odobrena poduzetniku za obavljanje usluge od općeg gospodarskog interesa, koju poduzetnik zapravo koristi za djelovanje na drugom tržištu, također nije nužna za obavljanje usluge od općeg gospodarskog interesa te stoga također predstavlja neprimjerenu državnu potporu koju je potrebno vratiti državi.
(13) Kako bi se osigurala usklađenost s uvjetom nužnosti iz članka 86. stavka 2. Ugovora o EZ-u, nužno je donijeti odredbe u vezi s izračunom i nadzorom iznosa odobrene naknade. Države članice bi trebale redovito vršiti provjere kako dodijeljena naknada ne bi dovela do prekomjerne naknade. Ipak, kako bi se za poduzetnike i države članice osigurala minimalna mjera fleksibilnosti, ukoliko iznos prekomjerne naknade ne premašuje 10 % od iznosa godišnje naknade, trebala bi