Na temelju članka 3. Uredbe o državnim potporama ("Narodne novine", broj 50/2006), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 27. ožujka 2008. godine donijela

ODLUKU

O OBJAVLjIVANjU PRAVILA O DRŽAVNOJ POTPORI ZA OSIGURANjE KRATKOROČNIH IZVOZNIH KREDITA

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 39 od 04 aprila 2008)

I.
Pravila o državnoj potpori za osiguranje kratkoročnih izvoznih kredita sadržana su u Priopćenju Komisije državama članicama o primjeni članaka 92. i 93. Ugovora o EZ-u na kratkoročno osiguranje kratkoročnih izvoznih kredita 31997Y097(01), (SL C 281, 17. 9. 1997., str. 4.-10); 52001DžC0802(01), (SL C 217, 2. 8. 2001, str. 2-3); 52004DžC1211(03), (SL C 307, 11. 12. 2004., str. 12-12); 52005DžC1222(07), (SL C 325, 22. 12. 2005, str. 22-23).
II.
Tekst akta u kojem su sadržana pravila iz točkeI. ove Odluke, u prijevodu na hrvatski jezik, glasi:

Priopćenje Komisije državama članicama sukladno članku 93. stavku 1. Ugovora o EZ-u o primjeni članaka 92. i 93. Ugovora na osiguranje kratkoročnih izvoznih kredita

(97/C 281/03)
1.
Uvod
1.1. Države članice održavaju aktivnu politiku podrške svojoj izvoznoj industriji. Od ukupne potpore država članica proizvodnji tijekom razdoblja od 1992. do 1994., 7 % je otišlo na podršku izvozu, pretežno u obliku povoljnih uvjeta za izvozne kredite i izvozno-kreditno osiguranje1.
1.2. Izvozne subvencije izravno utječu na tržišno natjecanje između takmaca potencijalnih dobavljača robe i usluga. Priznajući njihove pogubne učinke, Komisija je kao čuvar tržišnog natjecanja prema Ugovoru uvijek strogo osuđivala izvoznu potporu trgovini unutar Zajednice2. Međutim, iako podrška država članica njihovu izvozu izvan Zajednice također može utjecati na tržišno natjecanje unutar Zajednice3, Komisija nije sustavno intervenirala u ovo područje prema pravilima o državnim potporama iz članaka 92., 93. i 94. Ugovora. Za to je postojalo nekoliko razloga. Prvo, ovo je područje djelomično uređeno odredbama Ugovora o vanjskoj trgovini, člancima 112. i 113., a članak 112. uistinu određuje usklađivanje izvozne potpore. Drugo, potpora izvozu izvan Zajednice ne utječe samo na tržišno natjecanje unutar Zajednice, već i na konkurentnost izvoznika Zajednice prema onima iz trgovinskih partnera Zajednice koji daju sličnu potporu. Konačno, napredak u nadzoru potpora postignut je prema trgovinskim odredbama Ugovora te prema OECD-u i NjTO-u.
1.3. Dok se do sada Komisija suzdržavala od primjene svojih nadzornih ovlasti putem državnih potpora u područjima izvoznih kredita i izvoznih kreditnih osiguranja, djelovanje Skupine Vijeća za izvozne kredite4 i predmeti pred Sudom Europskih zajednica5 pokazali su kako barem u jednom području, području osiguranja kratkoročnih izvoznih kredita stvarna ili potencijalna narušavanja tržišnog natjecanja u Zajednici opravdavaju djelovanje Komisije sukladno pravilima o državnim potporama bez čekanja na napredak na ostalim područjima. Narušavanja tržišnog natjecanja mogu nastati ne samo između izvoznika različitih država članica u njihovom izvozu izvan Zajednice, već također između izvozno-kreditnih osiguravatelja koji nude svoje usluge u Zajednici.
1.4. Svrha ovog Priopćenja jest uklanjanje onih narušavanja nastalih zbog državnih potpora u sektoru poslovanja izvozno-kreditnog osiguranja u kojem postoji tržišno natjecanje između javnih izvozno-kreditnih osiguravatelja ili izvozno-kreditnih osiguravatelja s javnom podrškom i privatnih izvozno-kreditnih osiguravatelja. Ovaj trgovački sektor izvozno-kreditnog osiguranja odnosi se na osiguranje kratkoročnih izvozno kreditnih rizika unutar Zajednice i s mnogo zemalja izvan nje. Ovi se rizici nazivaju "utrživima" te će biti definirani u Odjeljku 2. niže. Definicija trenutno obuhvaća samo takozvane "komercijalne", nasuprot "političkim" rizicima u trgovini unutar Zajednice i s većinom zemalja OECD-a, popisanih u Dodatku. Iako su države članice učinile znatne napore za otklanjanje potpora iz trgovačkog sektora izvozno-kreditnog osiguranja u očekivanju djelovanja Zajednice, jedinstveno tržište zahtijeva mjere zaštite kako bi se osigurala jednakopravnost u svim slučajevima.
Ovo Priopćenje ne uređuje srednjoročne i dugoročne izvozno-kreditne rizike koji su većinom neutrživi u ovome trenutku. U ovom području činitelji koji su doveli Komisiju do odustajanja od ekstenzivne uporabe svojih nadzornih ovlasti u području državnih potpora još uvijek upućuju protiv ovakvog djelovanja. Umjesto ovoga se čine napori za usklađenjem uvjeta izvozno-kreditnog osiguranja, premija i politike pokrivenosti zemalja, uzimajući u obzir programe u trećim zemljama kako se ne bi potkopala konkurentnost izvoznika Zajednice.
1.5. Odjeljak 2. ovog priopćenja opisuje strukturu tržišta izvozno-kreditnog osiguranja i razlikuje trgovački odnosno tržišni sektor u kojem djeluju privatni osiguravatelji i koje je pokriveno ovim priopćenjem između privatnih i javnih izvozno-kreditnih osiguravatelja, te obrazlaže zašto i u kojem opsegu se primjenjuju članci o državnim potporama Ugovora. Konačno, u odjeljku 4. Komisija izražava koje mjere smatra nužnim za osiguranje uklanjanja preostalih državnih potpora iz tržišnog sektora popisanih u Odjeljku 3. te za koje će mjere od država članica tražiti provedbu, ako je potrebno, sukladno članku 93. stavku 1. Ugovora.

2. Tržišni i netržišni sektori kratkoročnog izvozno-kreditnog osiguranja

2.1. Izvješće Skupine Vijeća za izvozne kredite (nadalje Izvješće), pritužbe privatnih izvozno-kreditnih osiguravatelja i predmeti pred Sudom Europskih zajednica pokazuju da u nekim državama članicama iste "službene" izvozno-kreditne agencije koje osiguravaju srednjoročne i dugoročne rizike izvoznicima za račun ili s jamstvom države, također posluju za račun ili s jamstvom6 države u dijelovima tržišta kratkoročnog izvozno-kreditnog osiguranja gdje su u tržišnom natjecanju s privatnim izvozno-kreditnim osiguravateljima koji nemaju takve veze s državom. Predmetne "službene" izvozno-kreditne agencije mogu biti tijela državne uprave, trgovačka društva u državnom vlasništvu ili pod državnom kontrolom ili potpuno u privatnom vlasništvu ili pod privatnom kontrolom. Za potrebe ovog priopćenja, ove agencije nazivaju se "javni izvozno-kreditni osiguravatelji ili izvozno-kreditni osiguravatelji s javnom podrškom". Kao i "službene" agencije koje posluju ujedno i u srednjem/dugoročnom i kratkoročnom području, tako i neki izvozno-kreditni osiguravatelji u privatnom vlasništvu i kontroli koji daju kratkoročno osiguranje mogu imati podršku njihovih vlada putem jamstava ili jednakih sporazuma o reosiguranju za neke segmente njihova poslovanja. Ovi se osiguravatelji također moraju kategorizirati kao "javni ili s javnom podrškom". S druge strane, izvozno-kreditni osiguravatelji koji pretežito ili isključivo posluju na kratki rok bez poslovanja za račun ili s jamstvom7 države za bilo koje njihovo poslovanje nazivaju se "privatni izvozno-kreditni osiguravatelji".
Izvješće je pokazalo da u slučaju ako javni izvozno-kreditni osiguravatelji ili izvozno-kreditni osiguravatelji s javnom podrškom posluju za račun ili s jamstvom države na dijelovima kratkoročnog tržišta u kojima su u tržišnom natjecanju s privatnim osiguravateljima, oni uživaju određene financijske prednosti koje mogu narušiti tržišno natjecanje protiv privatnih osiguravatelja. U niti jednoj zemlji javni izvozno-kreditni osiguravatelji ili izvozno-kreditni osiguravatelji s javnom podrškom nemaju monopol nad kratkoročnim poslovanjem.
Jedno od najtežih područja kojima se bavi Izvješće jest davanje reosiguranja od države, bilo izravno ili neizravno. Izvješće utvrđuje sporazume o reosiguranju koji pružaju 100 % pokrivenosti te su jednaki jamstvu kao subvenciji. Prihvaćeno je da sredstva reosiguranja u kojima država samo sudjeluje ili tek podržava ugovore o reosiguranju u privatnom sektoru mogu također davati prednost osiguravateljima koji imaju korist od istih pred privatnim osiguravateljima koji ne primaju ovakvu podršku, te tako mogu narušavati tržišno natjecanje.
2.2. Unatoč recentnim poboljšanjima - javni izvozno-kreditni osiguravatelji ili izvozno-kreditni osiguravatelji s javnom podrškom sve više razdvajaju svoje kratkoročno poslovanje u zasebna trgovačka društva ili uvode zasebno računovodstvo - već je napomenuto gore kako je potrebno djelovati u svrhu stvaranja priželjkivane jednakopravnosti. Prvi je zadatak određivanje sektora u kojem postoji konkurentno tržište. Kao odlučujući kriterij za razlikovanje tržišnog sektora Izvješće koristi pitanje je li privatno reosiguranje općeprisutno, a ne samo prisutno u pojedinačnim slučajevima. Primijećeno je kako je općenito odgovor pozitivan za komercijalne rizike nejavnih kupaca, ali kako je za političke rizike (uključujući rizike javnih kupaca, rizike valutnih prijenosa i nekomercijalne rizike katastrofa) prisutni kapacitet toliko nedovoljan da bi se pokrivanje ovih rizika moglo posve smatrati komercijalnom djelatnošću. Temeljem analize privatnog tržišta reosiguranja upućivanjem na tri kriterija trajanja, lokacije i naravi osiguranog rizika, Izvješće smatra da "utrživi" rizici trebaju uključiti