Na temelju članka 3. Uredbe o državnim potporama ("Narodne novine", broj 50/2006), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 25. ožujka 2009. godine donijela
ODLUKU
O OBJAVLjIVANjU PRAVILA O DRŽAVNOJ POTPORI U OBLIKU JAMSTAVA
(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 39 od 31 ožujka 2009)
I.
Pravila o državnoj potpori u obliku jamstava sadržana su u Obavijesti Komisije o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o Europskoj zajednici u području državnih potpora u obliku jamstava (52008DžC0620(02), SL C 155, 20.06.2008., str. 10.-22.) i Ispravku Obavijesti Komisije o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o Europskoj zajednici u području državnih potpora u obliku jamstava (52008DžC0620(02)R(01), SL C 244, 25.09.2008., str. 32.-32.).
II.
Tekst akata u kojima su sadržana pravila iz točkeI. ove Odluke, u prijevodu na hrvatski jezik, glasi:
"Obavijest Komisije o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o Europskoj zajednici u području državnih potpora u obliku jamstava
(2008/C 155/02)
Ova Obavijest zamjenjuje Obavijest Komisije o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ-u na državne potpore u obliku jamstava
(SL C 71, 11. 3. 2000., str. 14).
1. UVOD
1.1. Pozadina
Ovom se Obaviješću ažurira pristup Komisije državnim potporama dodijeljenima u obliku jamstava, a cilj joj je pružiti državama članicama detaljnije smjernice o načelima na kojima Komisija namjerava temeljiti svoje tumačenje članaka 87. i 88. i njihovu primjenu na državna jamstva. Ova načela trenutno su prikazana u Obavijesti Komisije o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ-u na državne potpore u obliku jamstava1. Iskustva stečena u primjeni ove Obavijesti od 2000. godine ukazuju da bi Komisija trebala preispitati svoju politiku u ovom području. U vezi s tim, Komisija želi podsjetiti, na primjer, na svoju nedavnu praksu kod raznih posebnih odluka2u vezi s potrebom pojedinačnog ocjenjivanja rizika gubitaka vezanih uz svako jamstvo u slučaju programa potpora. Komisija namjerava dodatno učiniti svoju politiku u tom području što transparentnijom kako bi njezine odluke bile predvidive i kako bi se osigurao jednak tretman. Komisija osobito želi pružiti malim i srednjim poduzetnicima i državama članicama "sigurnu luku", za danog poduzetnika na osnovi njegovog financijskog rangiranja, određivanjem minimalne marže koja bi se trebala naplatiti poduzetniku za državno jamstvo, a da se to jamstvo ne smatra potporom u smislu članka 87. stavka 1. Ugovora. Također, svaka razlika između zaračunate premije i minimalne premije mogla bi se smatrati elementom potpore.
1.2. Vrste jamstava
U svom najuobičajenijem obliku, jamstva su povezana sa zajmom ili drugom financijskom obvezom koju zajmoprimac ugovara sa zajmodavcem; ona mogu biti dodijeljena kao pojedinačna jamstva ili unutar programa jamstava.
Međutim, mogu postojati različiti oblici jamstava, ovisno o njihovoj pravnoj osnovi, vrsti transakcije koja se pokriva, njihovom trajanju, itd. Popis nije konačan, a moguće je prepoznati sljedeće oblike jamstava:
- općenita jamstva, tj. jamstva pružena poduzetnicima kao takvima za razliku od jamstava vezanih uz određenu transakciju, što može biti zajam, kapitalno ulaganje, itd.,
- jamstva vezana uz određeni instrument za razliku od jamstava vezanih uz status samih poduzetnika,
- jamstva izdana izravno ili kontragarancije izdane jamcu prve razine,
- neograničena jamstva za razliku od jamstava ograničenih u iznosu i/ili vremenu. Komisija također potporama u obliku jamstva smatra i povoljnije uvjete financiranja koje su dobili poduzetnici čiji pravni oblik ne predviđa stečaj ili druge postupke razrješavanja insolventnosti, odnosno predviđa izričito državno jamstvo ili pokriće gubitaka od strane države. Isto se primjenjuje na stjecanje udjela u poduzetniku od strane države, ako se prihvaća neograničena odgovornost umjesto uobičajene ograničene odgovornosti.
- jamstva koja jasno potječu iz ugovornog izvora (kao što su službeni ugovori, pisma podrške) ili drugog pravnog izvora za razliku od jamstava čiji je oblik manje jasan (kao što su popratna pisma, usmene obveze), moguće uz različite razine podrške koje takvo jamstvo može pružiti.
Posebno u drugom slučaju, nedostatak prikladnih pravnih ili računovodstvenih zapisa često može dovesti do vrlo loše sljedivosti. Ovo vrijedi i za korisnika i za državu, odnosno javno tijelo koje daje jamstvo, i posljedično za informacije dostupne trećoj strani.
1.3. Struktura i područje primjene Obavijesti
U smislu ove Obavijesti:
(a) "program jamstava" označava svaki alat na osnovi kojeg se, bez potrebe daljnjeg provođenja mjera, mogu davati jamstva poduzetnicima koji zadovoljavaju određene uvjete o trajanju, iznosu, temeljnoj transakciji, obliku ili veličini poduzetnika (kao što su mali i srednji poduzetnici);
(b) "pojedinačna jamstva" označava svako jamstvo dodijeljeno poduzetniku, a da nije dano na osnovi programa jamstva.
Odjeljci 3. i 4. ove Obavijesti oblikovani su kako bi bili izravno primjenjivi na jamstva vezana uz određenu financijsku transakciju kao što je zajam. Komisija smatra da su, zbog svoje učestalosti i zbog činjenice da se oni obično mogu kvantificirati, to slučajevi gdje postoji najveća potreba za razvrstavanjem jamstava na ona koja predstavljaju državnu potporu ili ne.
Budući da je u većini slučajeva transakcija koja je pokrivena jamstvom zapravo zajam, ova Obavijest u daljnjem tekstu glavnog korisnika jamstva naziva "zajmoprimcem", a osobu čiji je rizik umanjen izdavanjem državnog jamstva naziva "zajmodavcem". Korištenje ova dva određena pojma također ima za cilj olakšavanje razumijevanja logike iza ovog teksta, budući da je osnovno načelo zajma široko poznato. Međutim, iz ovoga ne slijedi da se Odjeljci 3. i 4. odnose samo na jamstva za zajmove. Oni su primjenjivi na sva jamstva gdje se pojavljuje sličan prijenos rizika kao što je ulaganje u obliku kapitala, uz uvjet da se uzme u obzir mjerodavni profil rizika (uključujući i moguće nedostajanje kolateralizacije).
Obavijest se primjenjuje na sve gospodarske sektore, uključujući sektore poljoprivrede, ribarstva i prometa ne dovodeći u pitanje posebna pravila vezana uz jamstva u predmetnom sektoru.
Ova se Obavijest ne odnosi na kreditna jamstva za izvoz.
1.4. Ostale vrste jamstava
Kada neki oblici jamstava (vidi točku 1.2.) uključuju prijenos rizika na jamca, ali ne pokazuju jednu ili više posebnih značajki koje se spominju u točki 1.3., na primjer kod jamstava osiguranja, potrebno je provesti analizu od slučaja do slučaja, u kojoj se, ako je potrebno, primjenjuju odgovarajući Odjeljci ili metodologije opisane u ovoj Obavijesti.
1.5. Neutralnost
Ova se obavijest primjenjuje neovisno o članku 295. Ugovora te se stoga ne dovode u pitanje pravila kojima se uređuje sustav vlasništva u državama članicama. Po pitanju javnog ili privatnog vlasništva stav Komisije je neutralan.
Posebno, činjenica da je vlasništvo poduzetnika većinom u javnim rukama nije sama po sebi dovoljna da se proglasi državnim jamstvom, uz uvjet da nema izričitih ili neizričitih elemenata jamstva.
2. PRIMJENjIVOST ČLANKA 87. STAVKA 1.
2.1. Opće napomene
Člankom 87. stavkom 1. Ugovora navodi se da svaka potpora koju dodjeljuje država članica ili koja se dodjeljuje kroz izvore države u bilo kojem obliku, a koja narušava ili prijeti narušavanjem tržišnog natjecanja stavljajući određene poduzetnike ili proizvodnju određenih roba u povoljniji položaj, nije u skladu sa slobodnim tržištem u onoj mjeri u kojoj utječe na trgovinu između država članica.
Ovi opći uvjeti jednako se primjenjuju na jamstva. Za druge oblike mogućih potpora, jamstva koja je izravno dala država, to jest središnje, regionalne ili lokalne vlasti, kao i jamstva koja su kroz izvore države dala druga tijela pod kontrolom države, kao na primjer poduzetnici, a koja se mogu pripisati javnoj vlasti3, mogu se smatrati državnom potporom.
Kako bi se izbjegla svaka sumnja, pojam državnih izvora trebalo bi pojasniti u vezi s državnim jamstvima. Pogodnost državnog jamstva jest ta da rizik povezan s jamstvom snosi država. Za to prihvaćanje rizika od strane države, u normalnim okolnostima, trebalo bi platiti odgovarajuću naknadu. Ako se država odrekne te naknade, to istovremeno predstavlja korist za poduzetnika i iscrpljivanje državnih sredstava. U skladu s tim, čak i ako se nikad ne izvrši plaćanje prema uvjetima iz jamstva, svejedno se radi o državnoj potpori u smislu članka 87. stavka 1. Potpora je dodijeljena u trenutku kada se jamstvo izdaje, a ne u trenutku kada se ono poziva na naplatu ili u trenutku kada se izvršava plaćanje prema uvjetima iz jamstva. Predstavlja li jamstvo državnu potporu ili ne, te ako ju predstavlja, koliki je mogući iznos te državne potpore, procjenjuje