Na temelju članka 167. Zakona o zračnom prometu ("Narodne novine", br. 132/98, 178/04 i 46/07), ministar mora, prometa i infrastrukture, donosi

NAREDBU

O USPOSTAVLjANjU POPISA ZRAČNIH PRIJEVOZNIKA KOJI IMAJU ZABRANU IZVOENjA OPERACIJA NA PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 40 od 07 aprila 2008)

Područje primjene

Članak 1.
(1) Ovom se Naredbom utvrđuje primjena istih pravila u Republici Hrvatskoj:
- za uspostavljanje i objavljivanje popisa onih zračnih prijevoznika na koje se zbog sigurnosnih razloga primjenjuje zabrana letenja, i
- za informiranje putnika u zračnom prometu o identitetu zračnog prijevoznika koji izvodi letove na kojima oni putuju,
koja vrijede na području Europske zajednice, a propisana su Uredbom (EZ-a) br. 2111/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2005. o uspostavi popisa zračnih prijevoznika Zajednice na koje se primjenjuje zabrana letenja unutar Zajednice, o informiranju putnika u zračnom prometu o identitetu zračnog prijevoznika koji izvodi let i kojom se ukida članak 9. Direktive 2004/36/EZ (u daljnjem tekstu Uredba (EZ) br.2111/2005).
(2) Prijevod Uredbe (EZ) br. 2111/2005 nalazi se u Dodatku 1. i čini njezin sastavni dio.

Definicije

Članak 2.
(1) Pojmovi koji se koriste u ovoj Naredbi imaju ista značenja kao i pojmovi iz članka 2. Uredbe (EZ) br.2111/2005.
(2) Organizator putovanja (Tour operator) je organizator (a nije zračni prijevoznik) definiran u članku 2. stavku 2. Direktive Vijeća 90/314 (EEZ), od 13. lipnja 1990., o turističkim paket-aranžmanima.

Popis zračnih prijevoznika koji imaju zabranu

izvođenja operacija
Članak 3.
(1) Popis zračnih prijevoznika koji imaju zabranu izvođenja svih operacija na području Zajednice (u daljnjem tekstu Zajednice) i Republike Hrvatske nalazi se u Dodatku 2. točka A.
(2) Popis zračnih prijevoznika kojima je ograničeno izvođenje operacija na području Zajednice i Republike Hrvatske nalazi se u Dodatku 2. točka B.
(3) Dodatak 2. tiskan je uz ovu Naredbu, i čini njezin sastavni dio.
(4) Popise iz stavka 1. i 2. ovoga članka moraju putem svojih internetskih stranica objavljivati:
- Agencija za civilno zrakoplovstvo
- ugovaratelji zračnog prijevoza i
- zračne luke.

Prekršajne odredbe

Članak 4.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj:
(a) Ugovaratelj zračnog prijevoza za neispunjavanje obveza propisanih odredbama:
- članka 11. stavka 1.
- članka 11. stavka 2
- članka 11. stavka 3.; ili
- članka 12. stavka 2.Uredbe (EZ) br.2111/2005.
(b) Zračni prijevoznik za neispunjavanje obveza propisanih odredbom:
- članka 11. stavka 4. Uredbe (EZ) br.2111/2005.
(c) Organizator putovanja (tour operator) za neispunjavanje obveza propisanih odredbom:
- članka 11. stavka 4. Uredbe (EZ) br.2111/2005.
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba ugovaratelja zračnog prijevoza, zračnog prijevoznika i organizatora putovanja, novčanom kaznom od 5.000,00 do 15.000,00 kuna.

Stupanje na snagu

Članak 5.
Ova Naredba stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Narodnim novinama".
Klasa: 011-01/07-02/41
Urbroj: 530-09-07-1
Zagreb, 10. ožujka 2008.

Ministar

mora, prometa i infrastrukture
Božidar Kalmeta, v. r.

DODATAK 1.

UREDBA (EZ-a) br. 2111/2005 EUROPSKOGA
PARLAMENTA I VIJEĆA
od 14. prosinca 2005.
o uspostavi popisa zračnih prijevoznika Zajednice na koje se primjenjuje zabrana letenja unutar Zajednice, o informiranju putnika u zračnom prometu o identitetu zračnog prijevoznika koji izvodi let i kojom se ukida članak 9. Direktive 2004/36/EZ
(Tekst značajan za Europski gospodarski prostor)
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
Uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njezin članak 80. stavak 2.,
Uzimajući u obzir prijedlog Komisije,
Uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskoga i socijalnoga odbora1
Nakon savjetovanja s Odborom regija,
Djelujući u skladu s postupkom utvrđenim člankom 251. Ugovora2,
budući da:
(1) Djelovanje Zajednice u području zračnog prometa mora težiti, kao prioritetnom cilju, osiguravanju visoke razine zaštite putnika od rizika sigurnosti. Štoviše, mora se u potpunosti voditi računa o zahtjevima općenite zaštite potrošača.
(2) Putnike treba obavijestiti o popisu zračnih prijevoznika Zajednice koji ne zadovoljavaju relevantne zahtjeve sigurnosti kako bi se osigurao najviši stupanj transparentnosti. Ovaj se popis Zajednice mora temeljiti na zajedničkim kriterijima donesenim na razini Zajednice.
(3) Zračnim prijevoznicima koji se nalaze na popisu Zajednice treba zabraniti letenje. Zabrane letenja uključene u popis Zajednice moraju se primjenjivati na cjelokupnom području država članica na koje se primjenjuje Ugovor.
(4) Zračni prijevoznici koji nemaju prava prometovanja u jednoj ili više država članica mogu ipak letjeti u i iz Zajednice kada njihove zrakoplove, sa ili bez posade, unajme kompanije koje imaju ta prava. Treba donijeti odredbu da se zabrana letenja uključena u popis Zajednice primjenjuje jednako i na takve zračne prijevoznike, jer bi inače oni mogli prometovati u Zajednici iako ne zadovoljavaju relevantne standarde sigurnosti.
(5) Zračnom prijevozniku na kojeg se primjenjuje zabrana letenja moglo bi se dopustiti korištenje prava prometovanja upotrebom zrakoplova zakupljenog s posadom od zračnog prijevoznika koji nema zabranu letenja uz uvjet da su zadovoljeni relevantni standardi sigurnosti.
(6) Postupak ažuriranja popisa Zajednice mora omogućavati da se odluke donose brzo kako bi se osigurale odgovarajuće i ažurne informacije putnicima zrakoplova i kako bi se jamčilo da se zračni prijevoznici koji su otklonili svoje manjkavosti glede sigurnosti, što je prije moguće, brišu s popisa. Istovremeno, ovi postupci moraju uvažavati prava zračnih prijevoznika da se brane i ne smiju dovoditi u pitanje međunarodne sporazume i konvencije koje su države članice ili Zajednica potpisale, posebno Čikašku konvenciju o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu iz 1944. Provedbene mjere postupka, koje donosi Komisija, moraju posebno voditi računa o ovim zahtjevima.
(7) Kada zračni prijevoznik dobije zabranu letenja, moraju se poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se tom zračnom prijevozniku pomoglo pri otklanjanju manjkavosti zbog kojih je uslijedila zabrana.
(8) U izuzetnim slučajevima, državama članicama treba omogućiti donošenje jednostranih mjera. U hitnim slučajevima i kad su suočene s nepredviđenim problemom sigurnosti, države članice moraju imati mogućnost trenutne zabrane letenja na svom vlastitom području. Osim toga, kada Komisija odluči da nekog zračnog prijevoznika ne stavi na popis Zajednice, države članice također moraju imati mogućnost davanja ili održavanja zabrane letenja radi problema sigurnosti koji ne postoji u drugim državama članicama. Države članice bi morale ove mogućnosti upotrebljavati ograničeno, vodeći računa o interesu Zajednice, kao i radi zauzimanja zajedničkog pristupa u odnosu na sigurnost u zrakoplovstvu. Ovime se ne smije dovoditi u pitanje članak 8. Uredbe (EEZ-a) br. 3922/91 od 16. prosinca 1991. o usklađivanju tehničkih zahtjeva i upravnih postupaka u području civilnog zrakoplovstva3, te članak 10. Uredbe (EZ-a) br. 1592/2002 Europskoga parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2002. o zajedničkim pravilima u području civilnog zrakoplovstva i o uspostavljanju Europske agencije za sigurnost zračnog prometa4.
(9) Informacije o sigurnosti zračnih prijevoznika trebale bi se objavljivati na djelotvoran način, kao na primjer upotrebom Interneta.
(10) Kako bi konkurentni okvir u zračnom prometu rezultirao najvećim mogućim prednostima za kompanije i putnike, važno je da potrošači dobiju potrebne informacije kako bi na temelju njih mogli izvršiti odabir.
(11) Identitet zračnog prijevoznika ili zračnih prijevoznika koji stvarno obavljaju let bitna je informacija. Međutim, potrošači koji sklapaju ugovor o prijevozu, koji se može sastojati od odlaska i povratka, nisu uvijek informirani o identitetu zračnog prijevoznika ili zračnih prijevoznika koji stvarno obavljaju dotični let ili letove.
(12) Direktivom Vijeća