Na temelju članka 94. stavak 4. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", br. 25/92 - pročišćeni tekst) i u skladu sa Općim kolektivnim ugovorom za gospodarstvo ("Narodne novine", broj 47/92.), Samostalni sindikat radnika u grafičkoj, informativnoj i izdavačkoj djelatnosti Hrvatske i Hrvatska gospodarska komora Sektor industrije - Grafičko-prerađivačka industrija (u nastavku teksta: ugovorne strane) zaključili su dana 2. prosinca 1992. godine ovaj

KOLEKTIVNI UGOVOR

ZA GRAFIČKO-PRERAIVAČKU I NOVINSKO-NAKLADNIČKU DJELATNOST

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 86 od 12 studenog 1992)

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Kolektivnim ugovorom za grafičko-prerađivaćku i novinsko-nakladničku djelatnost (u nastavku teksta: Kolektivni ugovor) uređuju se prava i obveze radnika iz rada i na osnovi rada zaposlenih u poduzećima i kod poslodavaca koji se bave grafičkom djelatnošću, preradom papira i izradom predmeta od papira te novinsko-nakladničkom djelatnošću, kao i prava i obveze tih poduzeća i poslodavaca u skladu sa zakonom, Općim kolektivnim ugovorom za gospodarstvo i drugim propisima.

Članak 2.

Ovaj Kolektivni ugovor obvezuje sva poduzeća odnosno poslodavce koji se u Republici Hrvatskoj bave djelatnošću iz članka 1. ovog Kolektivnog ugovora i sve radnike u tim poduzećima odnosno kod poslodavaca.

Članak 3.

Pod pojmom radnik u smislu primjene ovog Kolektivnog ugovora podrazumijevaju se svi radnici zaposleni na neodređeno ili određeno vrijeme, s punim, nepunim ili skraćenim radnim vremenom, kao i radnici koji poslove radnog mjesta obavljaju kod kuće.

Članak 4.

Odredbe ovog Kolektivnog ugovora primjenjuju se neposredno, osim ako za primjenu pojedinih odredbi nije potrebna odgovarajuća razrada u kolektivnim ugovorima odnosno općim aktima poduzeća ili kod poslodavaca.
Ako bi u kolektivnim ugovorima odnosno općim aktima poduzeća ili kod poslodavca neko pravo radnika bilo utvrđeno u manjem opsegu od prava koja proizlaze iz ovog Kolektivnog ugovora, primjenjuju se odredbe ovog Kolektivnog ugovora.

II. ZASNIVANjE RADNOG ODNOSA I POKUSNI RAD

Članak 5.

Prije zasnivanja radnog odnosa može se obaviti provjeravanje stručnih i drugih radnih sposobnosti kandidata. Provjeru obavlja komisija od tri člana sastavljena od osoba koje imaju najmanje jednak stupanj stručne spreme koju ima radnik čije se sposobnosti provjeravaju.
Provjera se može obavljati putem testiranja, izradom pismenog rada ili nekog predmeta, razgovorom i dr.
U slućaju negativnog rezultata provjere, ne može se donijeti odluka o zasnivanju radnog odnosa.

Članak 6.

Kolektivnim ugovorom poduzeća ili općim aktom u poduzeću odnosno ugovorom o radu kod poslodavca utvrđuje se potreba i postupak provjere stručnih i radnih sposobnosti radnika za vrijeme trajanja pokusnog rada na pojedinom radnom mjestu.
Pokusni rad može trajati najduže šest mjeseci ovisno o grupi poslova u kojoj je određeno radno mjesto.
Vrijeme pokusnog rada za pojedina radna mjesta može biti:
- za radna mjesta uI. iII. grupi najviše mjesec dana;
- za radna mjesta uIII. iIV. grupi najviše dva mjeseca;
- za radna mjesta u V,VI. iVII. grupi najviše tri mjeseca;
- za radna mjesta u VIII,IX. iX. grupi najviše šest mjeseci.

III. ZDRAVLjE I SIGURNOST NA RADU

Članak 7.

Dužnost je svakog radnika brinuti se o vlastitoj sigurnosti i zdravlju, kao i sigurnosti i zdravlju drugih radnika i osoba na koje utječu njegovi postupci tijekom rada, a u skladu s osposobljenošću i uputama koje mu je osiguralo poduzeće odnosno poslodavac.

Članak 8.

Radnik ima pravo dobiti rad ako mu prijeti neposredna opasnost po život i zdravlje zato što nisu poduzete mjere zaštite na radu.
U slučaju iz stavka 1. ovog članka, nadležni organ poduzeća odnosno poslodavac mora odmah pristupiti uklanjanju neposredne opasnosti za život i zdravlje radnika, a radnika može za to vrijeme rasporediti na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi odgovarajućeg zanimanja.

IV. RADNO VRIJEME

Članak 9.

Puno radno vrijeme radnika iznosi 40 sati tjedno.
Puno radno vrijeme radnika iznosi u pravilu osam sati dnevno.

Članak 10.

Radno vrijeme u tjednu može se rasporediti u najmanje pet uzastopnih radnih dana.

V. ODMORI I DOPUSTI

Članak 11.

Duljina godišnjeg odmora utvrđuje se u skladu sa zakonom, s time da se minimum od 18 radnih dana do najviše propisanog maksimuma povećava primjenom slijedećih kritetrija:
- po osnovi uvjeta rada do 3 dana,
- po osnovi doprinosa radnika u radu do 2 dana,
- prema složenosti poslova do 3 dana,
- prema ukupnom radnom stažu do 12 dana,
- prema posebnim socijalnim uvjetima do 2 dana.
Radnik ima pravo koristiti dva puta po jedan dan godišnjeg odmora po želji uz obvezu da o tome izvijesti poslodavca najmanje jedan dan ranije s time da bitno ne remeti proces rada.

Članak 12.

Radnik ima pravo na odsutnost s rada uz naknadu plaće do 7 radnih dana godišnje, s tim da u pojedinačnim slučajevima ostvaruje slijedećaprava:

- sklapanje braka 4 dana,

- rođenje djeteta 3 dana,

- smrt bračnog supružnika, djeteta ili roditelja 5 dana,

- smrt roditelja, bračnog supružnika, djedova i baka, braće i sestara 3 dana,

- ako zbog smrti treba putovati izvan mjesta stanovanja još 1 dan,

- selidbe u drugo mjesto 3 dana,

- selidbe u istom mjestu 2 dana,

- elementarne nepogode 5 dana,

- teške bolesti člana uže obltelji (roditelji i djeca) 3 dana,

- polaganje ispita za školovanje 1 dan.

Ako se tijekom godine ponovi neki slučaj iz stavka 1., radnik izuzetno ima pravo na odsutnost s rada uz naknadu plaće i duže od sedam dana u godini.

VI. PLAĆA

Članak 13.

Poduzeće odnosno poslodavac dužan je radniku za njegov rad isplatiti plaću, koja se sastoji od:
- osnovne plaće - utvrđene po osnovi složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i normalnih uvjeta rada na radnom mjestu;
- stimulativnog dijela plaće - povećanje plaće po osnovi ostvarenih rezultata rada radnika;
- dodataka - povećanje plaće po osnovi radnog staža i uvjeta rada težih od normalnih.
a) Osnovna plaća

Članak 14.

Osnovna plaća radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak utvrđena na osnovi složenosti poslova radnog mjesta i normalnih uvjeta rada na tom radnom mjestu, a u skladu s odredbama ovog Kolektivnog ugovora, predstavlja najniži iznos kojega je poduzeće odnosno poslodavac dužan radniku isplatiti.

Članak 15.

Najnižu osnovnu plaću ugovorne strane utvrđuju u mjesečnom iznosu u visini 33.000. - HRD.
Ako nakon utvrđivanja i objave najniže osnovne plaće troškovi života, prema podacima Zavoda za statistiku Hrvatske, prerastu iznad 5 posto, ugovorne strane će započeti pregovore o visini najniže osnovne plaće.
Svaka ugovorna strana može pokrenuti inicijativu za korekciju najnže osnovne plaće. Ugovorne strane dužne su ocijeniti opravdanost utvrđivanja novog iznosa najniže osnovne plaće. Pregovori moraju biti završeni najduže u roku 30 dana od dana kada jedna od ugovornih stana pokrene pismenu inicijativu.
Kolektivnim ugovorima i općim aktima poduzeća izvršit će se razvrstavanje i vrednovanje pojedinih poslova odnosno radnih mjestana osnovi složenosti i normalnih uvjeta rada na tim radnim mjestima.
Svi poslovi, odnosno radna mjesta razvrstavaju se u najmanje deset grupa, a odnos između osnovne plaće najniže i najviše vrednovanog radnog mjesta ne može biti manji od 1:4.

Članak 17.

Složenost poslova određenog radnog mjesta utvrđuje se tako da se vrijednost poslova najnižeg stupnja složenosti množi koeficijentom složenosti utvrđenim za grupu poslova kojoj pripada dotično radno mjesto polazeći od slijedećih opredjeljenja.

_________________________________________________________________________________

Grupa   Složenost poslova                                                       Koeficijent     Najniža

poslova                                                                 složenosti      satnica HRD

: