KOLEKTIVNI UGOVOR
O IZMJENI I DOPUNI KOLEKTIVNOG UGOVORA ZA DJELATNOST ZDRAVSTVA U PRIVATNOJ PRAKSI HRVATSKE
(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 127 od 10 novembra 2011)
Aneks br. 1
Članak 1.
opunjuje se članak 72. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva u privatnoj praksi Hrvatske, "Narodne novine" 28/10. (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor) tako, da se u stavku 1. nakon podstavka 3. utvrđuje novi podstavak 4.1i to kao slijedi:
(4) "ako je tijekom kalendarske godine u radnom odnosu kod više poslodavaca s nepunim radnim vremenom, pa pri tome pravo na godišnji odmor za tu godinu ostvaruje kod svih poslodavaca, srazmjerno vremenu rada/poslodavac, u odnosu na puno radno vrijeme, ukupno trajanje godišnjeg odmora u zbroju dana/svi poslodavci može trajati, kako je propisano ovim Kolektivnim ugovorom, za rad u punom radnom vremenu kod jednog poslodavca."
U istom članku 72. Kolektivnog ugovora, nakon stavka 2. utvrđuje se novi stavak 3. u tekstu i to kako slijedi:
(3) "Radnik ostvaruje pravo na godišnji odmor, na način kako je propisano ZOR-om, kada mu prestane radni odnos kod poslodavca u polovici mjeseca, odnosno kada mu radni odnos prestaje nakon 1. 7."
Članak 2.
Članak 93. stavak 2. Kolektivnog ugovora mijenja se tako, da se u tablici, pod red. br. 3. riječ "ugovorni" briše.
Članak 3.
U članku 125. stavku 2. i 3., članku 131. stavku 2. i članku 132. riječ "naknada" zamjenjuje se sa riječju "plaća", u odgovarajućem padežu, kada se riječ "plaća" u tekstu norme veže za poseban oblik rada, kao što je to dežurstvo i rad po pozivu.
Članak 4.
ekst članka 1582. Kolektivnog ugovora zamjenjuje se u cijelosti s novim tekstom i to kako slijedi:
"1. Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim javnim prijevozom.
2. Radnik koji ima manje od 1 km od mjesta stanovanja do mjesta rada ili do stanice međumjesnog prijevoza, nema pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza.
3. Ako nije organiziran mjesni javni prijevoz koji omogućava radniku redovit dolazak na posao i odlazak s posla, radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza koja se utvrđuje u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran.
4. U slučaju da postoji mogućnost kupnje godišnje karte, radnik ima pravo na godišnju kartu ako mu je to povoljnije, ili na 1/11 cijene godišnje karte koja se isplaćuje svakog mjeseca u godini.
5. Ako nema mogućnosti kupnje godišnje, već samo mjesečne karte, radnik koji stanuje više od 1 km od mjesta rada, ima pravo na mjesečnu kartu, uz uvjet da mu je to povoljnije ili pravo na isplatu troškova mjesnog prijevoza u visini cijene mjesečne karte.
6. Radnik kojem nije organiziran mjesni javni prijevoz na posao i s posla ima pravo na naknadu za mjesni prijevoz u skladu s odredbama stavka 4. i 5. ovoga članka, ovisno o udaljenosti mjesta stanovanja od mjesta rada.
7. Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla međumjesnim javnim prijevozom u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne, odnosno pojedinačne karte, ukoliko je mjesto stanovanja udaljeno do 50 km od mjesta rada.
8. U mjestu u kojem je javni prijevoz organiziran na način da se mjesečnom ili godišnjom kartom pokrivaju mjesni i međumjesni javni prijevoz (tzv. prijevozne zone), radnik koji koristi takvu vrstu prijevoza ne ostvaruje pravo iz stavka 4. i 5. ovoga članka.
10. Ako radnik mora sa stanice međumjesnog javnog prijevoza koristiti i mjesni prijevoz, stvarni izdaci utvrđuju se u visini troškova mjesnog i međumjesnog javnog prijevoza.
11. Troškovi mjesnog prijevoza radnika do najbliže stanice međumjesnog prijevoza utvrđuju se u skladu s odredbom stavka 4. i 5. ovoga članka, ovisno o udaljenosti mjesta stanovanja od stanice međumjesnog prijevoza.
12. Ako postoji više mogućnosti korištenja javnog prijevoza, o povoljnosti odlučuje poslodavac uzimajući u obzir vremenski najprihvatljiviji prijevoz za radnika, uvažavajući racionalnost troškova.
13. Ako nije organiziran međumjesni javni prijevoz koji omogućava radniku redovit dolazak na posao i odlazak s posla, radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza koja se utvrđuje u visini cijene karte međumjesnog javnog prijevoza za istu udaljenost na tom području.
14. Naknada troškova prijevoza isplaćuje se unazad i to najkasnije posljednjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec.
15. Iznimno od stavka 1. do 14. ovoga članka, naknada troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza na posao i s posla ne isplaćuje se u slučaju godišnjeg odmora, porodnog dopusta i bolovanja, te drugih osnova izostanka s rada.
17. Pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla ima pod jednakim uvjetima iz ovoga članka i onaj radnik koji ne koristi javni prijevoz, nego osobni automobil i sl.
18. Pravo na troškove prijevoza nema onaj radnik koji ostvaruje pravo na besplatan prijevoz."
Članak 5.
Dopunjuje se Kolektivni ugovor tako, da se nakon članka 166. utvrđuje novi podnaslov i novi članci 166/1. do 166/8. i to kako slijedi:
Dar3radniku u novcu za operativne zahvate, liječenje, kupnju lijekova i...
Članak 166/1.
Radnik može od svog poslodavca ostvariti dar u novcu za plaćanje troškova svog operativnog zahvata, ili bolničkog liječenja ili nabavke lijekova ili ortopedskih pomagala, ili jedno, drugo i treće kumulativno, ako jedan osnov uvjetuje drugi ili se kauzalno povezuje s tim osnovom, u cijelosti ili u jednom dijelu.
Dar iz prethodnog stavka za radnika nema značenje plaće.
Dar iz stavka 1. za poslodavca ima značenje poslovnog rashoda, ako ga daje u skladu s odredbama poreznih propisa i ovog Kolektivnog ugovora.
Članak 166/2.
Dar iz prethodnog članka radnik može ostvariti na teret svog poslodavca, samo uz uvjet, da