Na osnovi članaka 93. i 94. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine" broj 25/92 - pročišćeni tekst) Samostalni sindikat ugostiteljstva i turizma Hrvatske i Hrvatska gospodarska komora, zaključili su 8. srpnja 1994. godine u Zagrebu

KOLEKTIVNI UGOVOR

ZA DJELATNOST UGOSTITELjSTVA I TURIZMA HRVATSKE

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 67 od 21 rujna 1994)

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovaj Kolektivni ugovor (u daljnjem tekstu: Ugovor) primjenjuje se na sve radnike zaposlene kod pravnih i fizičkih osoba (u daljnjem tekstu: poslodavac) na teritoriju Republike Hrvatske, u slijedećim grupacijama:
0801 UGOSTITELjSTVO
0802 TURISTIČKO POSREDOVANjE
06203 MARINE S NAUTIČKIM USLUGAMA
06303
Odredbe ovog Ugovora primjenjuju se i na hotele, restorane i druge ugostiteljske i turističke objekte koji obavljaju turističko-ugostiteljsku djelatnost komercijalnog karaktera u sastavu organizacija drugih djelatnosti.
Pod pojmom radnik, u smislu primjene ovog Ugovora, podrazumijevaju se svi radnici zaposleni na određeno ili neodređeno vrijeme, s punim, nepunim i skraćenim radnim vremenom, kao i radnici koji poslove svog radnog mjesta obavljaju kod kuće.
Ovaj Ugovor primjenjuje se i na učenike i studente na praksi.

Članak 2.

Odredbe ovog Ugovora primjenjuju se neposredno, ako za primjenu pojedinih odredbi nije potrebna odgovarajuća razrada u kolektivnom ugovoru odnosno općem aktu poslodavca.
Ako bi posebnim kolektivnim ugovorom odnosno općim aktom poslodavca neko pravo radnika bilo utvrđeno u manjem opsegu od prava koja proizlaze iz ovog Ugovora, primjenjuju se odredbe ovog Ugovora.

ZASNIVANjE RADNOG ODNOSA I RASPOREIVANjE RADNIKA

Članak 3.

Ako radnik ne počne raditi danom koji je određen odlukom o izboru odnosno ugovorom o zapošljavanju, poslodavac može odrediti drugi dan početka rada.

Članak 4.

Pokusni rad za radnike do trećeg stupnja stručne spreme ne može se utvrditi u trajanju dužem od tri mjeseca.

Članak 5.

Radnik može biti raspoređen na druge poslove odnosno može mu prestati radni odnos zbog toga što nema potrebno znanje i sposobnosti i ne ostvaruje predviđene rezultate rada na svom radnom mjestu, samo kad se to utvrdi u odgovarajućem postupku.
Postupak utvrđivanja potrebnog znanja i sposobnosti za obavljanje poslova radnog mjesta poslodavac počinje prikupljanjem podataka o radu radnika, o čemu se obavještava radnik. Poslodavac je dužan u postupku saslušati radnika. O početku postupka obavještava se sindikalni povjerenik.
Poslodavac ne može donijeti odluku prije nego što se očituje o mišljenju sindikata kojega je radnik član.

Članak 6.

Radnik može biti raspoređen iz jednog u drugo mjesto rada na udaljenost veću od 55 km ako poslodavac osigura smještaj za radnika ili mu nadoknadi povećane troškove.
Uvjeti smještaja odnosno visina troškova koji se priznaju utvrđuju se posebnim kolektivnim ugovorom.
Poslodavac ne može radnika rasporediti iz jednog u drugo mjesto rada na udaljenost veću od 50 km radnicu za vrijeme trudnoće, majku s djetetom do 7 godina starosti, invalida, samohranog roditelja, roditelja teže hendikepiranog djeteta koji zbog toga radi sa skraćenim radnim vremenom i sindikalnog povjerenika, bez njihovog pristanka.

ZDRAVLjE, SIGURNOST I ZAŠTITA NA RADU

Članak 7.

Poslodavac je dužan poduzeti mjere nužne za sigurnost i zdravlje radnika, uključujući mjere za sprečavanje rizika na radu, pružanje informacije i osposobljavanje radnika za rad na siguran način, te brigu za potrebnu organizaciju i sredstva. Poslodavac je dužan kod uvođenja novih tehnologija informirati radnike, odnosno njihove povjerenike za sigurnost na radu, o tehnološkim karakteristikama i mogućim utjecajima tih tehnologija na zdravlje i sigurnost radnika.
U cilju prilagođavanja tehničkom napretku, poslodavac je u obvezi planirati tehnološki razvoj proizvodnog ili radnog procesa općenito, na način da stalno nastoji opasne tehnologije uklanjati iz radnog procesa, zamjenjujući ih neopasnim ili manje opasnim.

Članak 8.

U odnosu na provođenje mjera zaštite na radu sindikalni povjerenik ima pravo i dužnost:
- sudjelovati u planiranju unapređivanja uvjeta rada, uvođenja nove tehnologije, uvođenja novih supstanci u radni i proizvodni proces,
- biti obaviješten o svim promjenama od utjecaja na sigurnost i zdravlje radnika,
- primati primjedbe radnika na primjenu propisa i provođenje mjera zaštite na radu,
- prisustvovati inspekcijskim pregledima i informirati inspektora o svojim zapažanjima i zapažanjima radnika čiji je povjerenik,
- pozvati inspektora rada kada ocijeni da su ugroženi život i zdravlje radnika, a poslodavac to propušta ili odbija učiniti,
- obrazovati se za obavljanje ovih poslova, stalno provjeravati i unapređivati znanje, pratiti i prikupljati informacije od značaja za njegov rad,
- staviti prigovor na inspekcijski nalaz i mišljenje,
- svojom aktivnošću poticati ostale radnike na rad na sigvran način.

Članak 9.

Radnik koji u slučaju ozbiljne prijeteće i neizbježne opasnosti po život i zdravlje napusti svoje radno mjesto ili opasno područje, ne smije biti doveden u lošiji položaj zbog svog postupka i uživa zaštitu od bilo kakvih posljedica. U slučaju iz stavka 1. ovog članka radnik je dužan oba vijestiti odgovornu osobu kod poslodavca ili sindikalnog povjerenika.

RADNO VRIJEME

Članak 10.

Raspored tjednog radnog vremena - njegov početak i završetak, te dnevni odmor, odnosno vrijeme pauze, utvrđuje se kolektivnim ugovorom ili općim aktom poslodavca, odnosno ugovorom o zapošljavanju, prema specifičnostima pojedinih poslova.
Raspored radnog vremena potrebno je u pisanom obliku staviti na uvid radnicima.

Preraspodjela radnog vremena

Članak 11.

U objektima sa cjelogodišnjim poslovanjem preraspodjela sati zaposlenim radnicima mora se osigurati i na način da se fond sati za preraspodjelu iskoristi do kraja kalendarske godine. U slučaju da to nije moguće, poslodavac je dužan radniku isplatiti novčanu naknadu u visini broja prekovremenih sati.

Članak 12.

U objektima sa sezonskim poslovanjem preraspodjela sati zaposlenim radnicima mora se osigurati na način da se fond sati za preraspodjelu iskoristi u kalendarskoj godini do početka sljedeće sezone. U slučaju da to nije moguće, poslodavac je dužan radniku isplatiti novčanu naknadu u visini broja prekovremenih sati.

ODMORI I DOPUSTI

Članak 13.

Radnik ima pravo na odsutnost s rada uz naknadu plaće do sedam radnih dana u godini u slučajevima:
- sklapanja braka,najmanje 4 dana
- rođenja djeteta,najmanje 2 dana
- smrti bračnog supružnika,roditelja,djece, najmanje 5 dana
- smrti djedova,baka,braće i sestara,najma- nje 3 dana
- selidbe u drugo mjesto,najmanje 2 dana
- elementarne nesreće, najmanje 5 dana
- teške bolesti ili liječenja člana uže obitelji (roditelji i djeca) izvan mjesta stanovanja, najmanje 3 dana
- u slučaju većih oštećenja ili uništenja materijalnih dobara kao posljedice rata ili oružanog sukoba, najmanje 5 dana
- radi smještaja prognanih ili izbjeglih osoba, najmanje 1 dan
- radi traženja članova obitelji
- djece, supružnika, roditelja, braće i sestara nestalih u ratu ili oružanom sukobu, najmanje 5 dana Ako se tijekom godine ponovi neki slučaj iz prvog stavka, radnik može ostvariti pravo na odsutnost s rada uz naknadu plaće i duže od sedam dana u godini.

Članak 14.

Radniku se može odobriti neplaćeni dopust do 30 dana u slučajevima:
- njege člana obitelji koja nije medicinski indicirana,
- izgradnje ili popravka kuće ili stana,
- liječenja na vlastiti trošak,
- obrazovanja, osposobljavanja, usavršavanja ili specijalizacije na vlastiti trošak, te u drugim opravdanim slučajevima. Kada to okolnosti zahtijevaju i dopuštaju, neplaćeni dopust u slučajevima iz stavka 1. ovog članka može se odobriti u trajanju dužem od 30 dana.

Članak 15.

U granicama duljine godišnjeg odmora koje su određene Zakonom, trajanje godišnjeg odmora utvrđuje se:
- prema uvjetima rada 2-4 dana
- prema doprinosu radnika na radu 0-5 dana
- prema složenosti poslova u skladu s tarifnim razredima 1-3 dana
- prema radnom stažu 1-8 dana
- prema posebnim socijalnim uvjetima 1-3 dana
Broju dana utvrđenom kolektivnim ugovorom, odnosno općim aktom poslodavca, prema kriterijima iz prethodnog stava, pribraja se na zakonski minimum trajanja godišnjeg odmora od osamnaest (18) radnih dana, s tim da ne može prijeći Zakonom utvrđeni maksimum.
Na zahtjev radnika poslodavac mora omogućiti korištenje godišnjeg odmora u dva dijela. U takvom slučaju radnik najmanje 15 dana prije