Na temelju članka 94. Zakona o radnim odnosime ("Narodne novine", br. 25/92. - pročišćeni tekst) te Općeg kolektivnog ugovora za gospodarstvo ("Narodne novine", br. 47/92) Samostalni sindikat radnika u proizvodnji i preradi metala Hrvatske i Hrvatska gospodarska komora, zaključili su 22. prosinca 1992. godine ovaj

KOLEKTIVNI UGOVOR

ZA DJELATNOST PROIZVODNjE I PRERADE METALA

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 3 od 08 siječnja 1993)

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Kolektivnim ugovorom (u daljnjem tekstu: Ugovorom) uređuju se prava i obveze djelatnika (posloprimaoca) iz rada i na osnovi rada zaposlenih u organizacijama i kod poslodavaca, kao i prava i obveze tih organizacija, odnosno poslodavaca, sukladno zakonu, Općem kolektivnom ugovoru za gospodarstvo te drugim propisima.

Članak 2.

Ugovorom su obuhvaćena prava i obveze djelatnika i organizacije koja nisu obuhvaćena Općim kolektivnim ugovorom za gospodarstvo, a posebno su karakteristična za djelatnost proizvodnje i prerade metala.

Članak 3.

Odredbe Ugovora primjenjuju se:
1. Na sve djelatnike zaposlene u organizacijama koje su razvrstane prema statističkoj nomenklaturi u granama:
- 0103 prerada ugljena
- 0107 crna metalurgija
- 0108 proizvodnja ruda obojenih metala
- 0109 proizvodnja obojenih metala
- 0110 prerada obojenih metala
- 0113 metaloprerađivačka djelatnost
- 0114 strojogradnja
- 0115 proizvodnja prometnih sredstava
- 0116 brodogradnja (primjenjuje se na radnike koji su članovi Samostalnog sindikata u proizvodnji i preradi metala)
- 0117 proizvodnja električnih strojeva i aparata
2. Na sve druge djelatnike zaposlene u organizacijama koje djelatnost iz točke 1. ovog članka obavljaju na teritoriju Republike Hrvatske.
Na sve djelatnike iz ove djelatnosti zaposlene u inozemstvu ukoliko je ovaj Ugovor za njih povoljniji.

II. RASPOREIVANjE DJELATNIKA

Članak 4.

Djelatnik može biti raspoređen iz jednoga mjesta rada u drugo mjesto rada na udaljenost veću od 55 km ako organizacija odnosno poslodavac osigura smještaj za djelatnika ili mu nadoknadi povećanje troškova.
Ako je djelatnik raspoređen na drugo radno mjesto rada iz stava 1. ovog članka na određeno vrijeme organizacija odnosno poslodavac dužan je djelatniku nadoknaditi novčane troškove u visini terenskog dodatka.
Organizacija, odnosno poslodavac ne mogu rasporediti iz jednog u drugo mjesto rada na udaljenost veću od 55 km: djelatnicu za vrijeme trudnoće, majku s djetetom do sedam godina, invalida, samohranog roditelja, roditelja teže hendikepiranog djetata koji zbog toga radi sa skraćenim radnim vremenom i sindikalnog povjerenika bez njihova pristanka.

III. RADNO VRIJEME

Članak 5.

Puno radno vrijeme djelatnika iznosi 40 sati u radnom tjednu. Iznimno, organizacija odnosno poslodavac i sindikat mogu dogovoriti i dulje radno vrijeme od 40 sati tjedno.
Raspored redovnog tjednog radnog vremena na pojedine dane u tjednu, početak i završetak radnog vremena kao i trajanje i vrijeme pauze uredit će direktor, uz prethodno mišljenje sindikata.
Tijekom godine, ako se time postiže učinkovitije poslovanje organizacije, direktor može donijeti odluku o preraspodjeli radnog vremena uz prethodnu najavu, koja se mora objaviti najmanje osam dana prije provođenja te odluke.

IV. ODMORI I DOPUSTI

Članak 6.

Djelatnik ima pravo na odsutnost s rada uz naknadu plaće do sedam radnih dana u godini u slučajevima:
- sklapanje braka tri dana
- rođenje djeteta dva dana
- smrt bračnog supružnika, djeteta ili roditelja četiri dana
- smrt roditelja bračnog supružnika, djedova, baka i sestara dva dana
- selidbe u drugo mjesto tri dana
- selidbe u isto mjesto dva dana
- elementarne nepogode četiri dana
- teška bolest člana uže obitelji (roditelji i djeca izvan mjesta stanovanja) dva dana
- smještaj prognanika i izbjeglica jedan dan
- traženje članova obitelji (djeca, braća, sestre), nestalih u domovinskom ratu ili pomoći članovima obitelji zarobljenih od neprijatelja pet dana
- otklanjanje većih oštećenja kao posljedica bombardiranja i miniranja pet dana
Članak 7.
Godišnji odmor dulji od 18 radnih dana utvrđuje se općim aktom, odnosno kolektivnim ugovorom organizacije, odnosno poslodavca, ovisno o:
1. Uvjeti rada na radu do pet radnih dana
2. Doprinos radnika na radu do četiri radna dana
3. Složenost poslova radnog mjesta do četiri radna dana
4. Dužina radnog staža do šest radnih dana
5. Zdravstveno stanje radnika do tri radna dana
6. Za beneficirani staž do tri radna dana
7. Za neprekidnirad u promjenjivoj smjeni do dva radna dana
Trajanje godišnjeg odmora može iznositi najviše 30 radnih dana. Iznimno godišnji odmor može iznositi više od 30 radnih dana, ali ne više od 45 radnih dana kada djelatnik po točki 1. i 6. ostvaruje maksimum radnih dana prema kriterijima koji se u utvrđuju općim aktom, odnosno kolektivnim ugovorom organizacije.
Broj dana utvrđen prema kriterijima iz prethodnog stavka pribraja se na zakonski minimum trajanja godišnjeg odmora od 18 radnih dana, s tim da ne može prijeći zakonom utvrđeni maksimum.

Članak 8.

Neiskorišteni dio godišnjeg odmora hrvatski vojnik mobiliziran u postrojbe Hrvatske vojske može koristiti po demobilizaciji, bez obzira na to kada je demobiliziran, bez vremenskog ograničenja.

Članak 9.

Tijekom godine djelatnik može koristiti dva radna dana godišnjeg odmora po svojoj želji i potrebi, s tim da najmanje tri dana unaprijed o tome mora upoznati neposrednog rukovodioca.

V. PLAĆE

Članak 10.

Organizacija, odnosno poslodavac, dužni su djelatniku isplatiti najmanje osnovnu plaću utvrđenu u tarifnom dijelu Ugovora, a na temelju članka 21. Općeg kolektivnog ugovora (Prilog I.), neovisno o ostvarenom poslovnom rezultatu organizacije, izuzev u slučajevima utvrđenim Zakonom.

Članak 11.

Kolektivnim ugovorom, odnosno općim aktom poduzeća, izvršit će se razvrstavanje i vrednovanje pojedinih poslova, odnosno radnih mjesta, po stupnjevima složenosti, na osnovi složenosti i normalnih uvjeta rada na tim radnim mjestima.
Pod normalnim uvjetima rada na pojedinom radnome mjestu smatraju se oni uvjeti koji su prisutni tijekom cijelog radnog vremena, koje diktira tehnološki proces i njemu odgovarajuća organizacija rada, odnosno oni koji su uobičajeni na takvim radnim mjestima.

Članak 12.

Vrednovanje i razvrstavanje radnih mjesta izvršeno na temelju složenosti poslova može se korigirati na osnovi uvjeta rada koji se smatraju normalnim za poslove pojedinog radnoga mjesta.
Tom korekturom pojedino radno mjesto određenog stupnja složenosti poslova može biti razvrstano na viši stupanj skale vrednovanja radnih mjesta ukoliko su normalni uvjeti rada na tom radnome mjestu teži od normalnih uvjeta rada na drugim radnim mjestima istoga stupnja složenosti.

Članak 13.

Ugovorom se utvrđuje pravo djelatnika na stimulativni dio plaće. Kriterije i raspodjelu stimulacije utvrđuje organizacija odnosno poslodavac. Iznos stimulativnog dijela plaće nije ograničen.
Na ime stimulacije raspoređuje se najmanje 15% mase sredstava za plaće onoga mjeseca kada je postignuta puna zaposlenost proizvodnih kapaciteta.
Kriterije pune zaposlenosti proizvodnih kapaciteta utvrđuju u svakom pojedinom poduzeću poslovodstvo i sindikat.
Djelatnik mora biti unaprijed upoznat s kriterijima i mjerilima za vrednovanje rezultata rada i iznosom stimulativnog dijela plaće koji mu po toj osnovi pripada.
Na zahtjev djelatnika, poslovodnog organa odnosno poslodavca ili sindikata može se izvršiti stručna arbitraža normi ili drugih mjerila vrednovanja rezultata rada, a do završetka arbitražnog postupka djelatnik ostvaruje