Na temelju članka 12. Statuta Hrvatske psihološke komore, Zagreb, Mlinarska 38, Skupština Komore je na svojoj 4. sjednici održanoj dana 3. srpnja 2004. godine donijela

KODEKS

ETIKE PSIHOLOŠKE DJELATNOSTI

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 13 od 26 siječnja 2005)

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Etički kodeks psihologa (u nastavku teksta: Kodeks) sadrži zajednički sustav vrijednosti kojih su se psiholozi obvezni pridržavati u svom stručnom radu.
(2) U svom području interesa i djelovanja psiholog će prihvaćati objašnjenja o psihičkom funkcioniranju koja su temeljena na valjanim i provjerljivim znanstvenim spoznajama. Tako stečene i usvojene spoznaje on primjenjuje u različitim profesionalnim situacijama i ulogama.
(3) Psiholog može djelovati kao znanstvenik-istraživač, nastavnik, odgajatelj, dijagnostičar, terapeut, supervizor, savjetnik, sudski vještak i slično.
(4) Psihologu mora biti cilj širiti valjane spoznaje o čovjeku i njegovom ponašanju i primjenjivati ih s ciljem poboljšanja kvalitete života pojedinca i ljudske zajednice.
(5) Psiholog mora uvažavati i isticati temeljno značenje slobode istraživanja i izražavanja u znanosti, podučavanju i publiciranju. Ovu slobodu će shvaćati kao temelj znanosti i svekolikog ljudskog napretka.
(6) Psiholog će nastojati zajednici u kojoj djeluje pomagati pri upoznavanju i razumijevanju pojava koje se tiču ljudskog doživljavanja i ponašanja. Pri tome će isticati i podupirat slobodu izbora vlastitog ponašanja svakog pojedinca, ukoliko to ponašanje ne šteti drugima.
(7) Osobna je odgovornost i zadaća svakog psihologa ostvarenje najviših etičkih standarda vlastitog ponašanja. Dužnost mu je poticati etično ponašanje kod svojih učenika, studenata, suradnika i kolega. Njegova je dužnost, nadalje, savjetovati se s kolegama ukoliko ima etičkih dvojbi. Svaki psiholog, međutim, u svom djelovanju nastupa kao nezavisna osoba, te dopunjava i oplemenjuje pravila dana ovim Kodeksom osobnim sustavom humanih vrijednosti, vlastite kulture i životnog iskustva.

II. TEMELjNA NAČELA

1. Uvažavanje ljudskih prava i dostojanstva osobe

Članak 2.

(1) U svom radu i profesionalnom djelovanju psiholog će iskazivati bespogovorno štovanje temeljnih ljudskih prava, dostojanstva i vrijednosti svih ljudi. Razvoj tih vrijednosti nastojat će poticati kod svakog pojedinca s kojim dolazi u profesionalni doticaj uvažavajući pravo pojedinca na privatnost i tajne, kao i njegovo pravo na samoodređenje.
(2) Psiholog mora biti svjestan postojanja individualnih i kulturalnih razlika među ljudima s obzirom na dob, spol, rasu, nacionalnost, etničko porijeklo, religijsku pripadnost, seksualnu orijentaciju, tjelesne osobine, jezik i socioekonomski status. Postojeće razlike će prihvaćati na otvoren i tolerantan način. Psiholog će nastojati u svojem radu otkloniti sve oblike diskriminacije, te neće sudjelovati u bilo kakvom obliku nepoštenih i neetičnih diskriminirajućih odnosa.
2. Kompetentnost

Članak 3.

(1) Psiholog će nastojati ostvariti i zadržati visoku razinu kompetentnosti u svom radu. Svjestan granica svojih znanja i vlastite stručnosti pružat će samo one usluge i služit će se samo onim tehnikama za koje je kvalificiran obrazovanjem ili iskustvom. U onim područjima djelatnosti u kojima nisu utvrđeni pouzdani strukovni standardi, poduzimat će nužne mjere opreza s ciljem zaštite osoba s kojima dolazi u profesionalni doticaj.
(2) Psiholog mora biti svjestan važnosti znanstvenih i profesionalnih dosega i ograničenja u područjima kojima se bavi.
(3) Psiholog mora biti svjestan dinamike razvoja psihologije kao znanosti i primijenjene discipline, te će pratiti ovu dinamiku i stalno stjecati i razvijati nove spoznaje i vještine.
3. Profesionalna i znanstvena odgovornost

Članak 4.

Psiholog mora biti svjestan profesionalne i znanstvene odgovornosti prema osobama s kojima dolazi u profesionalni doticaj, prema zajednici i društvu u kojemu živi i radi. Moralni standardi i ponašanje moraju biti takvi da potiču izgradnju pozitivnog stava javnosti prema psihologiji i prema psiholozima. Dužan je poticati profesionalnu i znanstvenu etiku svojih kolega. Kada je to potrebno savjetuju se s kolegama s ciljem sprečavanja ili izbjegavanja neetičnog ponašanja.
4. Integritet znanosti i struke

Članak 5.

Psiholog će težiti promicanju integriteta psihologijske znanosti, obrazovanja psihologa i psihološke prakse. U ovim nastojanjima mora biti otvoren, pošten i uvažavati druge. Mora biti realan i korektan u opisivanju rezultata istraživanja, podučavanja, pruženih usluga i slično. Mora izbjegavati ponašanja koja mogu na bilo koji način nanijeti štetu slici psihologa ili psihologije kao struke. Ulogu psihologa u društvu objašnjavat će svim zainteresiranim strankama, te nastojati djelovati u skladu s tom pozitivnom ulogom.

III. ETIČKI STANDARDI

a) Opći standardi
1. Profesionalni i znanstveni odnosi

Članak 6.

Psiholog pruža usluge dijagnosticiranja, terapijskog rada, istraživanja, supervizija, savjetovanja i ostalih psiholoških usluga isključivo u kontekstu profesionalnih i znanstvenih odnosa ili uloga.
2. Opis prirode i rezultata psiholoških usluga

Članak 7.

(1) Pri pružanju profesionalnih usluga pojedincima, skupinama ili organizacijama, psiholog je dužan koristiti jezik i termine koji su posve razumljivi primateljima usluga. Dužan je unaprijed pružiti podatke o prirodi svojih usluga, dati odgovarajuće podatke nakon pruženih usluga, te obrazložiti eventualne rezultate i istaći zaključke.
(2) Ukoliko je psiholog zakonima ili nekim drugim propisima spriječen u davanju podataka iz stavka 1. ovog članka određenim pojedincima ili skupinama, on im to mora unaprijed dati do znanja.
3. Upoznavanje korisnika psiholoških usluga s rezultatima psihološke procjene

Članak 8.

(1) Na zahtjev korisnika psiholoških usluga psiholog ga je dužan upoznati s rezultatima procjene njegovog psihičkog stanja.
(2) Iznimno, ako psiholog ocijeni da bi upoznavanjem korisnika psiholoških usluga s procjenom njegovog psihičkog stanja, korisnika psiholoških usluga doveo u teže psihičko stanje ili ocijeni da bi nastale štetne posljedice po korisnika psiholoških usluga odnosno po druge osobe iz njegove okoline, psiholog može korisnika psiholoških usluga samo djelomično upoznati s rezultatima ili mu uskratiti informaciju i zatražiti od nadležnih tijela odnosno stručnjaka poduzimanje potrebnih mjera za rješavanje ocijenjene situacije.

4. Kvaliteta odnosa s osobama s kojima se dolazi u profesionalni doticaj

Članak 9.

(1) Psiholog se svjesno ne smije ponašati na načine koji bi mogli ugrožavati osobe s kojima dolazi u doticaj. Psiholog ih ni u kojem slučaju neće podcjenjivati ili ponižavati, te će nastoji svesti na najmanju moguću mjeru traume tamo gdje se one mogu predvidjeti ili kada su neizbježne.
(2) U profesionalnom radu i ostalim djelatnostima koje dotiču profesionalnu ulogu psihologa zabranjeno je na bilo koji način seksualno ugrožavati ili stupati u seksualne odnose s osobama s kojima se dolazi u profesionalni doticaj.
5. Osobni problemi i pružanje profesionalnih usluga

Članak 10.

(1) Psiholog mora biti svjestan da osobni problemi i vlastiti sukobi mogu utjecati na profesionalnu učinkovitost. U skladu s tim dužan je izbjegavati poduzimanje bilo kakvih aktivnosti koje bi mogle negativno utjecati na učenike, studente, sudionike u vlastitim istraživanjima, korisnike psiholoških usluga, kolege ili druge osobe s kojima dolaze u doticaj.
(2) Psiholog mora biti svjestan vlastitih problema, te je dužan odmah potražiti pomoć s ciljem sprečavanja eventualnih vlastitih problema u profesionalnom radu.
(3) Ako psiholog procijeni da uslijed osobnih problema nije u mogućnosti obavljati svoju stručnu djelatnost, on ju je dužan privremeno ograničiti, ili je za neko vrijeme, odnosno zauvijek prestati obavljati.
6. Zlouporaba utjecaja i rada psihologa

Članak 11.

(1) Psiholog mora biti svjestan da njegov znanstveni i profesionalni stav i procjena mogu utjecati na život drugih ljudi, te stoga mora biti krajnje oprezan da se njegova uloga ne bi na bilo koji način zlouporabila.
(2) Psiholog neće sudjelovati u stručnim aktivnostima kada se može pretpostaviti da bi se njegove vještine ili dobiveni podaci mogli krivo koristiti, osim ako za to ne postoje predviđeni korektivni mehanizmi.
(3) Psiholog neće sudjelovati u aktivnostima koje su usmjerene manipulaciji pojedinaca, skupina ili javnog mnijenja, a u službi su promocije nečije socijalne moći.
(4) Ako psiholog uoči zlouporabu ili krivu interpretaciju rezultata vlastitog rada, dužan je poduzeti odgovarajuće korake da ispravi ili na najmanju moguću mjeru svede ovakve zlouporabe ili krive interpretacije.
7. Višeznačni odnosi

Članak 12.

(1) U mnogim zajednicama i situacijama psiholog ne može izbjeći neprofesionalne kontakte s osobama s kojima je inače u profesionalnom odnosu (korisnik psiholoških usluga, studenti, učenici, ispitanici). Psiholog stoga mora uvijek biti dovoljno osjetljiv i oprezan da ovi neformalni kontakti nemaju moguće negativne posljedice na te osobe. Psiholog mora izbjegavati ovakve odnose, ako pretpostavlja da oni mogu utjecati na njegovu objektivnost ili da mogu interferirati s učinkovitosti njegove profesionalne uloge. U skladu s tim, psiholog će izbjegavati preuzimanje profesionalnih obveza u situacijama kada već postojeći odnosi predstavljaju rizik, tj. mogu se negativno odraziti na dotičnu osobu.
(2) Ako psiholog uoči da postoje ili se stvaraju