Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas:

ZAKON

O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI ŽIVOTINjA

(Objavljen u "Sl. listu RCG", br. 39/92, 59/92)

I. OPŠTE ODREDBE

Član 1.

Zdravstvena zaštita životinja u smislu ovog zakona obuhvata aktivnosti, postupke, poslove i mjere: zdravstvene zaštite životinja od zaraznih i parazitskih bolesti, liječenje životinja, sprečavanje prenošenja zaraznih, bolesti koje se mogu prenijeti sa životinja, životinjskim sirovinama, proizvodima i otpacima na ljude, kao i određene mjere za unapređivanje stočarstva i stočarske proizvodnje.
Mjere propisane ovim zakonom primjenjuju se na životinje, sirovine, proizvode i otpatke životinjskog porijekla, objekte u kojima se: drže, uzgajaju, kolju i prodaju životinje, proizvode, prerađuju, skladište i prodaju proizvodi, sirovine i otpaci životinjskog porijekla, ljekovi, pomoćna ljekovita sredstva, sredstva za dijagnostičko ispitivanje, sredstva za dezinfekciju, dezinsekciju, deratizaciju i stočna hrana.

Član 2.

Zdravstvena zaštita životinja je djelatnost od posebnog društvenog interesa.

Član 3.

Zaštita životinja od zaraznih bolesti i zaštita zdravlja ljudi od zaraznih bolesti koje se sa životinja ili životinjskim sirovinama, proizvodima i otpacima mogu prenijeti na ljude (zoonoze) vrši se preduzimanjem propisanih ili naređenih veterinarsko-sanitarnih mjera na osnovu odredbi ovog zakona i Zakona o zdravstvenoj zaštiti životinja od zaraznih bolesti koje ugrožavaju cijelu zemlju (u daljem tekstu: savezni zakon) kao i propisa donesenih na osnovu tih zakona.
Mjere za unapređivanje stočarstva i stočarske proizvodnje o izvršavanju odredbi ovog zakona vrše se u skladu sa propisima o unapređivanju stočarstva.

Član 4.

Veterinarsko-sanitarna inspekcijska kontrola vrši se u skladu sa odredbama ovog zakona, saveznog zakona, kao i propisa donesenih na osnovu tih zakona.

Član 5.

Pored zaraznih bolesti životinja koje ugrožavaju cijelu zemlju propisanih saveznim zakonom, zarazne i parazitske bolesti čije je utvrđivanje postojanja, sprečavanja, suzbijanja i iskorijenjivanja od posebnog interesa za Republiku Crnu Goru (u daljem tekstu: Republika), su:
1) Boginje živine (Variola avium);
2) Virusna diarea goveda (Diarrhoea bovina);
3) Gangrenozno zapaljenje vimena ovaca i koza (Mastitis gangenosa ovium et caprarum);
4) Zarazni Ektim ovaca i koza (Ecthyma contagiasum ovim et caprarum);
5) Enterotoksemija ovaca i dizenterija jagnjadi (Enteroteodžaemia ovum et dysenteria agnorum);
6) Zarazna šepavost ovaca (Dermatitis interdigitalis ovium);
7) Zarazna upala vimena krava (Mastitis infectiosa bovum);
8) Kolera živine (Rastevrellosis avium);
9) Kontagiozna agalakcija (Agalactia contagiosa ovium et carprium) ovaca i koza;
10) Metiljavost (Fasciolosis);
11) Piroplazmoza (Piroplasmosis);
12) Šuga domaćih životinja (Sarcoptiasis, Chorioptiasis, Psoroptiasis);
13) Šuštavac i parašuštavac (Gangrena emphysematosa et cedema malignum);
14) Trihomonijaza (Trihomoniasis);
15) Ugrk (Hypodermosis);
16) Enzootski pobačaj ovaca (Vibriofetis ovis, Salmonela abortus ovis i dr.).

Član 6.

Naročito opasnim zaraznim bolestima životinja, u smislu ovog zakona, smatraju se:
1) Afrička kuga svinja (Pestis fricana suum);
2) Bjesnilo (Lyissa);
3) Goveđa kuga (Pestis bovina);
4) Zarazna uzetost svinja (Encefalomyellitis enzootica suum);
5) Klasična kuga svinja (Pestis suum clasica);
6) Konjska kuga (Pestis eljuorium);
7) Kuga peradi (Pestis avium);
8) Bolesti pčela (Varoosis, Acariasis, Nosemosis, Pestis aprium, Varoza, Akaroza, Nozemoza i kuga pčela);
9) Njukastl bolesti živine (Morbus Nenjcastle);
10) Plućna zaraza goveda (Pleutopheumonia contagiosa bovum);
11) Slinavka i šap (Aphtac epizootikae);
12) Bruceloza (Brucelosis);
13) TBC-goveda (Tuberculosis bovium);
14) Crni prišt (Antradž);
15) Enzootska leukoza goveda;
16) Infektivna anemija konja (Anemia infectiosa Eljuorum);
17) Sakagija (Malleus);
18) Proljećna viremija šarana (Viremia vernalis Cyprini i Eritrodermatitis cyprini).

Član 7.

Ako se pojavi opasnost od drugih zaraznih bolesti životinja, Vlada Republike Crne Gore propisaće mjere za zaštitu od tih bolesti.
Bliže propise o sprečavanju, otkrivanju, suzbijanju i iskorijenjivanju zaraznih bolesti životinja iz člana 5. ovog zakona donosi Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.

Član 8.

Za obavljanje poslova zdravstvene zaštite životinja osniva se jedinstvena veterinarska ustanova.
Radi obavljanja svoje djelatnosti javna veterinarska ustanova organizuje veterinarske stanice (veterinarske ambulante, veterinarske punktove), specijalističku veterinarsku dijagnostiku, stočarsko-veterinarske centre za reprodukciju i vještačko osjemenjavanje i veledrogeriju.
Pored ustanova iz stava 1. ovog člana, poslove zdravstvene zaštite životinja mogu da obavljaju: veterinarski instituti, poljoprivredna preduzeća, zemljoradničke zadruge i fizička lica, na način i pod uslovima propisanim ovim zakonom.

Član 9.

Pravna i fizička lica koja se bave organizovanom stočarskom proizvodnjom odnosno uzgojem i držanjem životinja dužni su da obezbijede stalnu zdravstvenu zaštitu svojih životinja.

Član 10.

Sredstva za sprovođenje mjera zdravstvene zaštite životinja određuju se i koriste u skladu sa ovim zakonom.
Republika obezbjeđuje sredstva za osnivanje i početak rada javne veterinarske ustanove i za poslove sprečavanja, otkrivanja, suzbijanja i iskorijenjivanja zaraznih bolesti životinja.

Član 11.

Javna veterinarska ustanova, veterinari koji se bave privatnom veterinarskom praksom, kao i veterinari koji su osnovali privatnu veterinarsku apoteku mogu osnovati veterinarsku komoru.
Veterinarska komora osniva se radi usklađivanja postupka i rada u oblasti veterinarstva, organizovanja i unapređivanja stručnog i naučno-istraživačkog rada, poštovanja kodeksa i etike veterinarske profesije, ostvarivanja saradnje sa domaćim i međunarodnim organizacijama, naučnim i obrazovnim institucijama i dr. saglasno zakonu, statutu i drugim aktima komore.

Član 12.

Pravna i fizička lica koja se bave proizvodnjom i prometom životinja, proizvoda, sirovina i otpadaka životinjskog porijekla, dužni su da izvršavaju mjere za sprečavanje, otkrivanje, suzbijanje i iskorijenjivanje zaraznih bolesti na način i u rokovima koje odredi Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva, u skladu sa odredbama ovog zakona.

II. ZDRAVSTVENA ZAŠTITA ŽIVOTINjA

1. Mjere za sprečavanje pojava zaraznih bolesti životinja

Član 13.

Radi sprečavanja, otkrivanja, suzbijanja i iskorijenjivanja zaraznih bolesti, mjere zdravstvene zaštite životinja od zaraznih bolesti sprovode se na osnovu posebnih programa koji se donose za određeni vremenski period.
Programima iz stava 1. ovog člana utvrđuju se bolesti, mjere, vrijeme, način, izvršioci, kontrola izvršenja mjera, izvori i način obezbijeđenja i korišćenja sredstava za zdravstvenu zaštitu životinja.

Član 14.

Program mjera zdravstvene zaštite životinja donosi Vlada Republike Crne Gore za period od pet godina.
Programom mjera iz stava 1. ovog člana određuje se obim mjera zdravstvene zaštite životinja, dijagnostička ispitivanja, vakcinacija i druge mjere radi zaštite životinja od zaraznih bolesti i sprečavanja prenošenja zaraznih bolesti koje se sa životinja mogu prenijeti na ljude. Programom mjera se utvrđuje i obim potrebnih sredstava za realizaciju programa koja se obezbjeđuju u budžetu Republike.
Na osnovu programa mjera iz stava 1. ovog člana donosi se operativni program mjera kojim se utvrđuju konkretne mjere, rokovi, način sprovođenja tih mjera, izvršioci, kontrola sprovođenja, obim i način finansiranja.
Operativni program iz stava 3. ovog člana donosi Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva do kraja godine za narednu godinu.
Radi obezbijeđenja zaštite ljudi od zoonoza Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva donosi program preventivnih mjera od zoonoza.

Član 15.

Radi sprečavanja pojava zaraznih bolesti životinja preduzeće se sljedeće preventivne mjere:
1) vakcinacija životinja;
2) dijagnostička i druga ispitivanja;
3) veterinarsko-sanitarna kontrola životinja, životinjskih proizvoda, sirovina i otpadaka životinjskog porijekla u proizvodnji, prometu i skladištenju;
4) veterinarsko-sanitarna kontrola i ispitivanje higijenske ispravnosti vode za napajanje životinja i stočne hrane, sirovina i aditiva za proizvodnju stočne hrane, kao i objekata u kojima se stočna hrana proizvodi, prodaje i skladišti;
5) veterinarsko-sanitarna kontrola objekata i opreme za proizvodnju, preradu, skladištenje i promet životinja, proizvoda, sirovina i otpadaka životinjskog porijekla i ljekova, pomoćnih ljekovitih sredstava i sredstava za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju;
6) veterinarsko-sanitarna kontrola zdravstvenog stanja priplodnih zapata, muških priplodnih životinja za prirodno i veštačko osjemenjavanje, dobijanje, skladištenje i promet sjemena za vještačko osjemenjavanje i oplođenih jajnih ćelija za oplođavanje životinja;
7) veterinarsko-sanitarna kontrola zdravstvenih i higijenskih uslova u inkubatorima i zdravstvenog stanja u jatima čija se jaja upotrebljavaju za inkubiranje;
8) veterinarsko-sanitarna kontrola prostorija u kojima se vrši otkup i skladištenje sirovih koža, vune, krzna, dlaka, rogova i kostiju;
9) veterinarsko-sanitarna kontrola neškodljivog uklanjanja i iskorišćavanja životinjskih leševa i otpadaka, klaničnih konfiskata i krvi;
10) veterinarsko-sanitarna kontrola stanica za dezinfekciju u kojima se vrši dezinfekcija sredstava za transport životinja, proizvoda, sirovina i otpadaka životinjskog porijekla;
11) popis i registracija pasa;
12) popis i označavanje i drugih vrsta životinja ako se ukaže potreba;
13) dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija;
14) obezbjeđenje minimuma veterinarsko-sanitarnih uslova u dvorištima i objektima individualnih vlasnika za držanje i proizvodnju pojedinih vrsta životinja;
15) formiranje higijeničarske službe radi neškodljivog uklanjanja pasa i mačaka lutalica na human način;
16) dijagnostički pregledi životinja, čije se mlijeko upotrebljava za ljudsku i životinjsku ishranu.

Član 16.

Proizvodnja i držanje životinja (gajenje, čuvanje); klanje životinja; prerada i obrada mesa, mlijeka, riba i drugih proizvoda životinjskog porijekla za javnu potrošnju; sabiranje mlijeka; prodaja životinja (stočne pijace, otkupna mjesta); proizvodnja i promet ljekova, pomoćnih ljekovitih sredstava, sredstava za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju; liječenje životinja i dijagnostička ispitivanja; neškodljivo uklanjanje životinja i životinjskih konfiskata mogu se obavljati samo u objektima koji ispunjavaju propisane veterinarsko-sanitarne uslove u pogledu lokacije, uslova izgradnje, opreme, uslova za obavljanje veterinarskih pregleda i drugih propisanih uslova.
Odobrenje za izgradnju, odnosno upotrebu objekata iz stava 1. ovog člana može se izdati po prethodno pribavljenoj saglasnosti nadležnog organa iz stava 4. ovog člana da je tehnička dokumentacija izrađena, odnosno da je objekat izgrađen u skladu sa veterinarsko-sanitarnim uslovima propisanim za tu vrstu objekata.
Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva propisaće bliže veterinarsko-sanitarne uslove za izgradnju i opremu pojedinih vrsta objekata iz stava 1. ovog člana, koji se ne propisuju saveznim zakonom.
Rješenje o ispunjenosti veterinarsko-sanitarnih uslova za objekte iz stava 1. ovog člana donosi Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.

Član 17.

Stočna hrana, sirovine i aditivi za njenu proizvodnju i voda za napajanje životinja moraju biti higijenski ispravni i ne smiju sadržavati materije štetne po zdravlje životinja.
Preduzeća i druga pravna i fizička lica koja se bave proizvodnjom i preradom stočne hrane, moraju vršiti laboratorijska ispitivanja sirovina i proizvoda na higijensku ispravnost u procesu proizvodnje i gotovog proizvoda prije stavljanja u promet i o tome voditi evidenciju.
Način vođenja evidencije, kao i odgovarajuće obrasce propisuje Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.

Član 18.

Ispitivanje uzoraka stočne hrane, sirovina, aditiva i vode za napajanje životinja obavljaju ovlašćene specijalističke službe.

Član 19.

Skupština opštine je dužna da obezbijedi organizovano sakupljanje i neškodljivo uklanjanje životinjskih leševa i preduzima mjere za hvatanje i uništavanje pasa i mačaka lutalica, preko higijeničarske službe, savremenim metodama i na human način.
Bliže propise o sakupljanju i neškodljivom uklanjanju životinjskih leševa donosi Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.

2. Mjere za otkrivanje zaraznih bolesti

Član 20.

U cilju otkrivanja zaraznih bolesti životinja obavezno se vrši:
1) praćenje epizootiološke situacije;
2) sprovođenje dijagnostičkih ispitivanja;
3) utvrđivanje uzroka oboljenja ili uginuća životinja u slučaju sumnje da je životinja obolela ili uginula od zarazne bolesti.

Član 21.

Držalac životinja u slučaju sumnje da je životinja oboljela ili uginula od zarazne bolesti dužan je da:
1) odvoji zdrave životinje od sumnjivih;
2) ne dozvoli ulazak neovlašćenih lica u dvorište odnosno staju;
3) spriječi izlazak životinja iz dvorišta, odnosno staje;
4) sačuva uginulu životinju do dolaska veterinara;
5) omogući uzimanje materijala za dijagnostička ispitivanja;
6) prijavi odmah postojanje sumnje da li je životinja oboljela ili uginula od zarazne bolesti veterinaru, najbližoj veterinarskoj stanici i opštinskom organu uprave nadležnom za poslove veterinarstva.
Smatra se da postoji sumnja na zaraznu bolest kada se u nekoj staji, oboru ili stadu među životinjama pojave dva ili više slučajeva oboljenja sa sličnim ili istim simptomima, ili dođe do naglog uginuća životinja bez vidljivog uzroka.

Član 22.

U slučaju sumnje ili neposredne opasnosti od zaraznih bolesti životinja, javna i druga veterinarska služba, dužna je da bez odlaganja preduzme mjere za utvrđivanje i sprečavanje širenja bolesti i o tome obavijesti Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.
Pri preduzimanju mjera iz stava 1. ovog člana obavezno je dostavljanje materijala na laboratorijsko i drugo ispitivanje radi utvrđivanja zaraznih bolesti.
U slučaju sumnje da su životinje oboljele ili uginule od naročito opasnih zaraznih bolesti iz člana 6. ovog zakona, specijalistička veterinarska dijagnostika dužna je da sama obezbijedi uzimanje materijala.
Držalac životinja je dužan da, u slučaju iz st. 2. i 3. ovog člana, omogući uzimanje potrebnog materijala radi ispitivanja.

3. Mjere za suzbijanje i iskorijenjivanje zarazne bolesti

Član 23.

Kada se dijagnostički utvrdi postojanje zarazne bolesti životinja, prema prirodi i stepenu opasnosti u zaraženom ili ugroženom području, Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva naređuje jednu ili više sljedećih mjera:
1) izdvajanje zdravih od bolesnih životinja;
2) zatvaranje oboljelih životinja ili zatvaranje zaraženih dvorišta (ekonomija, farmi, objekata), u kojima je zarazna bolest dijagnostikovana;
3) zabranu ili ograničenje kretanja životinja;
4) zabranu iznošenja iz zaraženih dvorišta (ekonomija, farmi, objekata) životinja, proizvoda, sirovina i otpadaka životinjskog porijekla, kao i drugih predmeta kojima se mogu prenijeti uzročnici zarazne bolesti;
5) klanje, odnosno ubijanje zaraženih životinja ili životinja sumnjivih na zaraznu bolest na human i stručan način;
6) neškodljivo uklanjanje zaklanih, odnosno ubijenih životinja, konfiskata i drugih predmeta s kojima se mogu prenijeti uzročnici zaraznih bolesti;
7) zabranu održavanja sajmova, pijaca, izložbi, dogona (otkupnih mjesta, otkupnih stanica) i drugih smotri životinja;
8) zabranu klanja zaraženih životinja ili životinja za koje se sumnja da su zaražene;
9) zabranu ili ograničavanje pripusta životinja, kao i dobijanja, obrade, prometa i uskladištenja sjemena za vještačko osjemenjavanje i oplođenih jajnih ćelija za oplođavanje životinja;
10) vakcinaciju, dijagnostička i druga ispitivanja i liječenje životinja;
11) zabranu ili ograničenje kretanja lica koja su došla u dodir sa zaraženim, odnosno životinjama sumnjivim na zarazu, proizvodima, sirovinama i otpacima životinjskog porijekla, od zaraženih odnosno životinja sumnjivih na zarazu;
12) zatvaranje (blokiranje) zaraženih naselja i područja;
13) zatvaranje (kontumacija) pasa i mačaka, kao i neškodljivo uništavanje pasa i mačaka lutalica na human način;
14) kastraciju zaraženih životinja;
15) dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju dvorišta, obora, štala, pašnjaka, napajališta i drugih mjesta na kojima se nalaze ili su se nalazile zaražene, odnosno životinja sumnjive na zarazu i predmeti koji su bili u kontaktu sa zaraženim, odnosno životinjama sumnjivim na zarazu.
Mjere iz stava 1. ovog člana mogu se narediti i ako postoji opasnost od pojave zarazne bolesti.

Član 24.

Izuzetno, veterinarski inspektor može da dozvoli otpremu, odnosno dopremu prijemčivih životinja iz, ili u zaraženo područje ili mjesto, klanje, preradu i tehničko iskorišćavanje zaraženih i životinja sumnjivih na zaraznu bolest iz člana 23. stav 1. tač. 3, 5. i 8. ovog zakona.

Član 25.

U naročito opasnim slučajevima, kada pojava zaraza izaziva velike ekonomske štete, kao i zaraze od neposredne opasnosti po zdravlje ljudi i sl. naređuje se privremena zabrana rada objekata u kojima se obavlja klanje, prerada, skladištenje proizvoda, sirovina i otpadaka životinjskog porijekla i stočne hrane.
U slučaju pojave naročito opasnih zaraznih bolesti životinja Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva može, pored mjera iz člana 23. st. 1, 2. i 4. ovog zakona privremeno da zabrani održavanje javnih i drugih skupova građana u zaraženom i ugroženom području.

Član 26.

Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva utvrđuje granicu zaraženog ili ugroženog područja i po potrebi formira ekipe veterinarskih radnika koje upućuje u zaraženo ili ugroženo područje.
Ako postoji opasnost da se zarazna bolest unese na teritoriju Republike, Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva može na ugroženom području da naredi da se:
1) na određenim mjestima (saobraćajni putevi, mostovi, skele, željezničke stanice, luke i sl.) sprovodi kontrola prometa životinja, životinjskih sirovina, proizvoda, otpadaka i stočne hrane;
2) na teritoriji Republike zabrani, ograniči ili uslovno dozvoli dovoz životinja, životinjskih sirovina, proizvoda i otpadaka životinjskog porijekla.

Član 27.

O pojavi, odnosno prestanku zaraznih bolesti javna veterinarska ustanova dužna je da odmah izvijesti Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva, veterinarske službe susjednih opština, specijalističku veterinarsku dijagnostiku, organe veterinarske službe VJ, odgovarajuća preduzeća i građane na terenu opštine, a u slučaju pojave zoonoza i Ministarstvo nadležno za poslove zdravstva.

4. Zaštita životinja pri izvođenju zdravstvene zaštite, izvođenju eksperimenata i drugih postupaka sa životinjama od mučenja i zlostavljanja

Član 28.

Pri sprovođenju mjera zdravstvene zaštite životinja, izvođenju eksperimenata na životinjama i izvođenju drugih postupaka sa životinjama, držaoci životinja, veterinarski radnici i građani dužni su da zaštite životinje od mučenja i zlostavljanja.
Bliže propise o mjerama iz stava 1. ovog člana i vrsti sredstava koja se mogu koristiti za ubijanje životinja na human način donosi Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.

5. Veterinarsko-sanitarne mjere u prometu životinja, proizvoda, sirovina i otpadaka životinjskog porijekla, ljekova, pomoćnih ljekovitih sredstava za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju

Član 29.

U unutrašnjem prometu držalac životinja dužan je da, u slučajevima utvrđenim saveznim zakonom, za kopitare, papkare, perad, ribe, kuniće, pčele, divljač, mačke i pse ima i da na zahtjev ovlašćenog lica pokaže uvjerenje o zdravstvenom stanju životinja.
Uvjerenje o zdravstvenom stanju životinja izdaje, produžava i vrši prenos veterinarska stanica odnosno ambulanta, koja se nalazi na teritoriji držaoca životinja.
Uvjerenje važi 10 dana od dana izdavanja, odnosno od dana njegovog produženja, a za pčelinje zajednice tri mjeseca.
Produženje važenja uvjerenja o zdravstvenom stanju životinja vrši se na poleđini uvjerenja.
Za izdavanje i produženje važenja uvjerenja o zdravstvenom stanju životinja, kao i prenos uvjerenja iz stava 1. ovog člana plaća se naknada u skladu sa ovim zakonom. Od naplaćene naknade 80% pripada veterinarskoj stanici odnosno ambulanti, a 20% je prihod Republike.
Vlasnik kupljene životinje dužan je da odmah izvrši prenos uvjerenja iz stava 1. ovog člana na svoje ime.
O izdatim, produženim uvjerenjima o zdravstvenom stanju životinja, kao i o prenosu uvjerenja vodi se posebna evidencija.
Način vođenja evidencije i obrasce iz stava 7. ovog člana propisuje Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.

Član 30.

Uvjerenje iz člana 29. ovog zakona može se izdati samo na osnovu dokaza o izvršenim preventivnim mjerama odnosno dijagnostičkim ispitivanjima propisanim zakonom odnosno propisom donijetim na osnovu zakona.
Uvjerenje o zdravstvenom stanju životinja ne smije se izdati ako u mjestu porijekla životinja postoji zarazna bolest, koja se može prenijeti tom vrstom životinje.

Član 31.

Životinje u unutrašnjom prometu staviće se u karantin radi ispitivanja u slučajevima, ako:
1) držalac životinje nema uvjerenje o zdravstvenom stanju životinje ili je uvjerenje nevažeće (nepotrebni podaci, istekao rok za produženje i dr.);
2) za pošiljke životinja ne postoji potvrda o zdravstvenom stanju pošiljke, odnosno ako na uvjerenju o zdravstvenom stanju nije potvrđeno da je izvršen propisani veterinarsko-sanitarni pregled;
3) postoji sumnja ili je utvrđeno da životinja boluje od zarazne bolesti;
4) životinja potiče iz zaraženog ili ugroženog područja;
5) nije moguće utvrditi porijeklo životinje.
Karantin iz stava 1. ovog člana dužno je da obezbijedi Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.
Troškove karantina iz stava 1. ovog člana snosi držalac odnosno pošiljalac životinje.
Bliže uslove koje treba da ispunjava karantin propisuje Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.

Član 32.

Prodaja stoke može se vršiti samo na stočnim pijacama.
Stočne pijace, sajmovi, izložbe i dogoni stoke moraju biti izgrađeni na ocjeditom terenu, ograđeni i snabdjeveni vodom za piće i uređeni tako da se mogu lako čistiti i dezinfikovati.
Objekti iz stava 2. ovog člana moraju biti pod stalnom veterinarsko-sanitarnom inspekcijskom kontrolom.
Bliže propise o uslovima koje moraju ispunjavati objekti iz stava 2. ovog člana donosi Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.

Član 33.

Uvezene životinje i sjeme za vještačko osjemenjavanje uvoznik drži u karantinu radi ispitivanja.
Mjesto karantina, vrstu dijagnostičkih i drugih ispitivanja, veterinarsku službu koja će vršiti ispitivanja odnosno liječenja životinja u karantinu određuje Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.

Član 34.

Životinje koje se nabavljaju u zemlji mogu se uvesti u zapat ili tovilište tek po izvršenom veterinarsko-sanitarnom pregledu i odobrenju Ministarstva nadležnog za poslove veterinarstva.
Organ iz stava 1. ovog člana može narediti da se prije ili kod uvođenja nabavljenih životinja u zapat ili tovilište, izvrše određene mjere zdravstvene zaštite (karantiranje, vakcinacija, dijagnostička i druga ispitivanja).

Član 35.

Preduzeća koja se bave lovstvom i lovačka društva dužna su da obezbijede uslove za privremeni smještaj i veterinarsko-sanitarni pregled divljači poslije ulova i odstrela radi dobijanja potvrde za divljač koja se šalje u hladnjače ili druga mjesta sakupljanja, odnosno skladištenja.

Član 36.

Pravna i fizička lica koja se bave otkupom, prometom ili preradom kože, obavezni su da vode evidenciju o poreklu otkupljenih koža. Evidencija se vodi odvojeno za kože koje potiču od životinja zaklanih u klanicama, a odvojeno za kože koje potiču od životinja zaklanih bez veterinarsko-sanitarnog pregleda, kao i za kože koje potiču od uginulih životinja.
Kože iz stava 1. ovog člana moraju biti vidno obilježene, rednim brojem evidencije.
Evidencija kože od životinja zaklanih u klanicama sadrži sljedeće podatke: redni broj, datum otkupa, naziv pravnog lica odnosno prezime i ime fizičkog lica od kojeg je kože otkupljena i broj koža.
Evidencija koža od životinja zaklanih bez veterinarsko-sanitarnog pregleda, odnosno od uginulih životinja sadrži sljedeće podatke: redni broj, datum otkupa, naziv pravnog lica odnosno prezime i ime fizičkog lica od kojeg je kože otkupljena, mjesto odakle koža potiče, oznaku i broj koža i rezultat izvršenog ispitivanja na crni prišt.
Pravna i fizička lica koja se bave otkupom sirove kože dužna su da od svake kože koja potiče od životinja zaklanih bez veterinarsko-sanitarnog pregleda, odnosno od uginulih životinja dostave uzorak specijalističkoj veterinarskoj dijagnostici radi ispitivanja na crni prišt (askolizacija). Uzorci moraju imati istu oznaku, broj evidencije, kao i kože od kojih potiču.

Član 37.

Askolizaciju vrši specijalistička veterinarska dijagnostika koju ovlasti Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.
Specijalistička veterinarska dijagnostika iz stava 1. ovog člana dužna je da o rezultatima askolizacije pismeno obavijesti isporučioca uzorka i Ministarstvo nadležno za poslove veterinarske inspekcije.
Troškove askolizacije snose pravna i fizička lica koja se bave otkupom, prometom i preradom sirovih koža.
Bliže propise o postupku i načinu vršenja askolizacije donosi Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.

Član 38.

Stavljanje u promet ljekova, pomoćnih ljekovitih sredstava i sredstava za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju na malo, mogu obavljati veterinarske stanice i veterinari koji obavljaju privatnu veterinarsku praksu, veterinarske apoteke i apoteke u zdravstvu u skladu sa ovim zakonom.
U veterinarskim apotekama mogu raditi samo diplomirani veterinari sa položenim stručnim ispitom.
Bliže uslove koje u pogledu kadra, prostora i opreme moraju ispunjavati veterinarske apoteke, kao i uslove o načinu izdavanja i upotrebi ljekova koje se upotrebljavaju u veterinarstvu propisuje Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.

Član 39.

Promet seruma, vakcina i dijagnostičkih sredstava za sprovođenje vakcinacija i dijagnostičkih ispitivanja vrši veterinarska veledrogerija.

6. Naknada štete

Član 40.

Naknada za štetu nastalu zbog preduzimanja mjera zdravstvene zaštite životinja utvrđene ovim i saveznim zakonom, vlasniku životinja, pripada pod uslovima da je izvršio propisane preventivne i druge mjere, u sljedećim slučajevima:
1) ako je životinja ubijena ili zaklana po naređenju nadležnog organa;
2) ako je došlo do uginuća ili klanja životinja kao posledica naređenih mjera;
3) ako su predmeti oštećeni ili uništeni kao posljedica izvršenja naređenih mjera od nadležnog organa.

Član 41.

Vlasniku životinja ne pripada naknada za nastalu štetu iz člana 40. ovog zakona:
1) ako pojavu ili sumnju na zarazno oboljenje nije prijavio veterinaru, nadležnoj veterinarskoj ustanovi ili Ministarstvu nadležnom za poslove veterinarstva u roku od tri dana od momenta kada je pojavu ili sumnju na zarazu mogao uočiti;
2) ako nije izvršio naređene mjere nadležnog organa;
3) ako je dopremio životinje iz zaraženog ili ugroženog područja.

Član 42.

Visina naknade štete iz člana 40. ovog zakona utvrđuje se prema tržišnoj cijeni koju bi ubijena, zaklana ili uginula životinja odnosno oštećeni ili uništeni predmeti imali u momentu ubijanja, klanja ili uginuća, odnosno uništenja ili oštećenja predmeta.
Utvrđivanje vrijednosti životinja, odnosno predmeta vrši komisija koju imenuje Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.
Komisija iz stava 2. ovog člana dužna je da sačini zapisnik koji sadrži broj, vrstu i težinu ubijenih, zaklanih ili uginulih životinja, odnosno opis oštećenih ili uništenih predmeta, kao i mišljenje o visini naknade.
Komisija je dužna da jedan primjerak zapisnika odmah dostavi Ministarstvu nadležnom za poslove veterinarstva, a jedan primjerak vlasniku životinja odnosno oštećenih ili uništenih predmeta.
Rješenje o naknadi štete donosi Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.
Zahtjev za naknadu štete iz člana 40. ovog zakona podnosi vlasnik životinja odnosno oštećenih ili uništenih predmeta u roku od 30 dana od dana uručenja zapisnika o nastaloj šteti.

III. OBAVLjANjE POSLOVA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE ŽIVOTINjA

1. Uslovi i način obavljanja poslova zdravstvene zaštite životinja

Član 43.

Poslove zdravstvene zaštite životinja: zaštitu životinja od zaraznih bolesti i parazitskih bolesti i liječenje, sprečavanje prenošenja zaraznih bolesti koje se sa životinja mogu prenijeti na ljude (zoonoze), čuvanje, promet i upotrebu ljekova, pomoćnih ljekovitih sredstava i sredstava za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju, proizvodnju, nabavku, čuvanje i promet sjemena za vještačko osjemenjivanje i oplođenje jajne ćelije, obavljanje poslova reprodukcije, selekcije vještačkog osjemenjavanja, ispitivanje kvalitativnih i zdravstvene ispravnosti proizvoda, sirovina i otpadaka životinjskog porijekla u proizvodnji i prometu, ispitivanje higijenske ispravnosti stočne hrane i dodataka stočnoj hrani, ispitivanje životinja, proizvoda, sirovina i otpadaka životinjskog porijekla i stočne hrane na biološku, hemijsku i radiološku kontaminaciju, obezbjeđivanje zaštite čovjekove sredine u oblasti uzgoja životinja, proizvodnje, prometa i skladištenja proizvoda, sirovina i otpadaka životinjskog porijekla i stočne hrane, obavlja javna veterinarska ustanova, veterinarske stanice, specijalistička veterinarska dijagnostika, stočarsko-veterinarski centri za vještačko osjemenjavanje i reprodukciju, veterinarski instituti i veterinari koji obavljaju privatnu veterinarsku praksu.
Ustanove, preduzeća i fizička lica koja obavljaju poslove zdravstvene zaštite životinja, dužna su da u slučaju sumnje na pojavu zaraznih bolesti odmah omoguće dijagnostikovanje zaraznih bolesti životinja, a u hitnim slučajevima u svako doba pružaju zdravstvenu zaštitu životinja.
Hitnim slučajem smatra se postojanje neposredne opasnosti po život životinja (teške povrede, krvarenje, naduv, težak porođaj, opasnost od ugušenja zbog zastoja stranog tijela u jednjaku ili dušniku i sl.).

Član 44.

U vršenju poslova zdravstvene zaštite životinja veterinarska stanica obavlja poslove:
1) prati zdravstveno stanje životinja, predlaže i preduzima mjere za sprečavanje, otkrivanje, suzbijanje i iskorijenjivanje zaraznih i parazitskih bolesti životinja i zaraznih bolesti koje se sa životinja mogu prenijeti na ljude;
2) vrši dijagnostička ispitivanja u cilju otkrivanja zaraznih i drugih bolesti životinja i sprovodi imunoprofilaktičke mjere;
3) liječi oboljele životinje;
4) vrši veterinarsko-sanitarne preglede životinja za klanje i proizvoda životinjskog porijekla u proizvodnji i prometu, prevoznih sredstava i uzorkovanje proizvoda, sirovina i otpadaka životinjskog porijekla i druge poslove utvrđene ovim zakonom;
5) obavlja promet na malo ljekova, pomoćnih ljekovitih sredstava, sredstava za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju, stočne hrane i dijetetskih preparata;
6) sprovodi mjere dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije u objektima za držanje, proizvodnju i promet životinja, proizvoda, sirovina i otpadaka životinjskog porijekla, proizvodnju i promet stočne hrane i drugim objektima;
7) sprovodi veterinarsko-sanitarne mjere u reprodukciji životinja (vještačko osjemenjavanje, sprečavanje i suzbijanje steriliteta, povećanje plodnosti, selekcije i dr.);
8) sprovodi mjere zdravstvene zaštite životinja u karantinu;
9) organizuje i vrši sistematsko obrazovanje držalaca životinja (uzgoj, ishrana, reprodukcija);
10) obrazovanje veterinarskih radnika za poslove opštenarodne odbrane;
11) i druge aktivnosti za koje je registrovana.

Član 45.

Veterinarska stanica može da obavlja poslove iz člana 44. tač. 1. do 11. ovog zakona, ako ima:
1) najmanje tri veterinara sa položenim stručnim ispitom i jednog diplomiranog inženjera poljoprivrede - stočarskog smjera, ako se bavi poslovima selekcije;
2) opremu i instrumente za postavljanje kliničke i patoanatomske dijagnoze, opremu i instrumente za vršenje dijagnostičkih ispitivanja i imuno-profilaktičkih mjera;
3) opremu i instrumente za liječenje životinja, hirurške intervencije, porodiljstvo i vještačko osjemenjavanje, sterilizaciju, dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju;
4) opremu za čuvanje i skladištenje ljekova, seruma, vakcina i dijagnostičkih sredstava i sjemena za vještačko osjemenjavanje, sredstava za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju;
5) prostorije za pregled, liječenje i vještačko osjemenjavanje životinja, sterilizaciju instrumenata, smještaj i čuvanje ljekova, smještaj sredstava za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju, kao i smještaj radnika;
6) prostoriju za prihvat bolesnih, odnosno sumnjivih životinja;
7) ograđeno dvorište, uređen i betoniran (asfaltiran) prostor za prihvat životinja i uređeno zatvoreno đubrište;
8) toplu i hladnu tekuću vodu i sistem za odvođenje otpadnih voda;
9) neophodne količine ljekova, pomoćnih ljekovitih sredstava i sredstava za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju;
10) zaštitnu odjeću i obuću za svoje radnike.
Bliže uslove iz stava 1. ovog člana propisuje Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.
Ispunjenost uslova iz stava 1. ovog člana utvrđuje Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.

Član 46.

Veterinarska stanica preko veterinarske ambulante može obavljati poslove iz člana 44. stav 1. ovog zakona, osim poslova iz stava 1. tač. 6, 8. i 10. ako ima najmanje jednog veterinara sa položenim stručnim ispitom i ako su ispunjeni uslovi iz člana 46. stav 1. ovog zakona, osim uslova u pogledu prostorije za privremeni smještaj bolesnih životinja i uslova za vršenje dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije.
Veterinarska stanica može obavljati poslove liječenja i vještačkog osjemenjavanja životinja na punktovima, ako posjeduje najmanje jednu prostoriju za rad i potrebnu opremu za obavljanje tih poslova.
Ispunjenost uslova iz stava 1. ovog člana utvrđuje Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.

Član 47.

Stočarsko-veterinarski centar za reprodukciju i vještačko osjemenjavanje obavlja sljedeće poslove:
1) veterinarsko-sanitarnu kontrolu pri dobijanju, obradi, skladištenju, prometu sjemena za vještačko osjemenjavanje i oplođenih jajnih ćelija;
2) kontrolu zdravstvenog stanja priplodnih životinja i njihove sposobnosti za razmnožavanje, stalni interni nadzor nad dobijanjem, obradom, skladištenjem i prometom sjemena za vještačko osjemenjavanje i oplođenih jajnih ćelija;
3) zdravstvenu zaštitu priplodnih životinja od zaraznih i drugih bolesti životinja u svom centru;
4) dobijanje i presađivanje oplođenih jajnih ćelija;
5) pružanje stručne pomoći veterinarskim radnicima kod vještačkog osjemenjavanja i liječenja steriliteta;
6) dijagnostička ispitivanja za sopstvene potrebe zdravstvenog stanja i kvaliteta sjemena za vještačko osjemenjavanje i suzbijanje neplodnosti.

Član 48.

Stočarsko-veterinarski centar za reprodukciju i vještačko osjemenjavanje može obavljati poslove iz člana 47. ovog zakona ako:
1) zapošljava najmanje dva veterinara - specijaliste za reprodukciju i vještačko osjemenjavanje;
2) ima prostorije, opremu i sredstva za dobijanje, obradu i promet sjemena za vještačko osjemenjavanje, internu kontrolu zdravstvenog stanja priplodnih životinja i njihove sposobnosti za reprodukciju, sjemena i jajnih ćelija za vještačko osjemenjavanje, zdravstvenu zaštitu i liječenje priplodnih životinja.
Bliže uslove iz stava 1. ovog člana propisaće Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.

Član 49.

Specijalistička veterinarska dijagnostika obavlja poslove:
1) prati sistematski epizootiološku situaciju na području Republike i o tome izrađuje i dostavlja izvještaj Ministarstvu nadležnom za poslove veterinarstva;
2) predlaže mjere za sprečavanje, otkrivanje, suzbijanje i iskorijenjivanje zaraznih, parazitskih i uzgojnih bolesti;
3) prati sprovođenje Programa mjera zdravstvene zaštite životinja na području Republike;
4) vrši laboratorijske (bakteriološke, serološke, virusološke, parazitske, hemijske, biohemijske i radiološke) dijagnostičke pretrage u veterinarstvu;
5) vrši laboratorijska ispitivanja zdravstvene i kvalitativne ispravnosti proizvoda i sirovina životinjskog porijekla;
6) vrši laboratorijska ispitivanja zdravstvene ispravnosti stočne hrane, sirovina i dodataka stočnoj hrani;
7) vrši laboratorijska ispitivanja zdravstvene i kvalitativne ispravnosti sjemena za vještačko osjemenjavanje i oplođenje jajnih ćelija;
8) vrši promet seruma, vakcina i dijagnostičkih sredstava prema Programu mjera zdravstvene zaštite životinja;
9) prati i sprovodi mjere zaštite radne i životne sredine od negativnih uticaja uzgoja stoke;
10) obavještava Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva o pojavi odnosno prestanku neke zarazne bolesti životinja, a kod zoonoza i Ministarstvo nadležno za poslove zdravstva;
11) vrši i druge poslove za koje su registrovane i ispunjavaju uslove.

Član 50.

Veterinarski instituti mogu da obavljaju, pored poslova iz člana 49. stav 1. ovog zakona i poslove:
1) kliničkih i laboratorijskih ispitivanja seruma, vakcina, hemijsko-farmaceutskih i dijetetskih sredstava u veterinarstvu;
2) predlaganja, izrade i praćenje programa i stručnih rješenja zasnovanih na najnovijim dostignućima nauke i prakse iz oblasti zdravstvene zaštite, uzgoja i reprodukcije životinja.
Dijagnostičko ispitivanje materijala radi utvrđivanja zaraznih bolesti iz čl. 5. i 6. ovog zakona vrše veterinarski instituti i specijalistička veterinarska dijagnostika po jedinstvenoj metodologiji koju propisuje Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.

Član 51.

Specijalistička veterinarska dijagnostika i veterinarski instituti mogu da obavljaju poslove iz čl. 49. i 50. ovog zakona ako zapošljavaju četiri veterinara - specijaliste iz epizootiologije, mikrobiologije i imunologije, reprodukcije i vještačkog osjemenjavanja domaćih životinja s porodiljstvom i jednog veterinara - specijalistu higijene i tehnologije namirnica životinjskog porijekla, odnosno magistra ili doktora veterinarskih nauka sa odgovarajućim specijalizacijama.
Bliže uslove iz stava 1. ovog člana propisaće Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.
Ispunjenost uslova za obavljanje poslova iz stava 1. ovog člana utvrđuje Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.
Rješenje o ispunjenosti uslova za obavljanje poslova iz stava 1. ovog člana objavljuje se u "Službenom listu Republike Crne Gore".

Član 52.

Pravna i fizička lica koja se bave stočarskom proizvodnjom mogu da obavljaju poslove zdravstvene zaštite životinja za sopstvene potrebe iz člana 44. tač. 1, 2, 3, 6. i 7. ovog zakona, izuzev poslova po Programu mjera zdravstvene zaštite životinja, ako ispunjavaju uslove iz člana 46. ovog zakona.
Ispunjenost uslova iz stava 1. ovog člana utvrđuje Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.

Član 53.

Veterinar može obavljati privatnu veterinarsku praksu iz člana 44. tač. 1, 2, 3, 5, 6, 7. i 11. ovog zakona, izuzev imuno-profilaktičkih mjera, a ako ispunjava sljedeće uslove:
1) da ima završen veterinarski fakultet i položen stručni ispit;
2) da ima odgovarajuće prostorije i opremu za obavljanje poslova zdravstvene zaštite životinja.
Bliže uslove iz stava 1. ovog člana propisuje Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.
Ispunjenost uslova iz stava 1. ovog člana utvrđuje Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.

Član 54.

Specijalistička veterinarska dijagnostika, veterinarska stanica, poljoprivredna preduzeća i veterinari, kao i druga pravna i fizička lica, koja sprovode mjere zdravstvene zaštite životinja dužni su da vode evidenciju o liječenju, vakcinaciji, dijagnostičkim i patoanatomskim ispitivanjima i da te podatke dostavljaju Ministarstvu nadležnom za poslove veterinarstva.
Obrasce, vrste i način vođenja evidencije iz stava 1. ovog člana, vrste podataka i rokove za dostavljanje ovih podataka nadležnom organu utvrđuje Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.

Član 55.

Nadzor nad stručnim radom na poslovima zdravstvene zaštite životinja iz čl. 44, 46, 47, 49, 50, 52. i 53. ovog zakona vrši Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva preko posebne stručne komisije.

Član 56.

U postupku nadzora nad stručnim radom utvrđuje se:
1) način i efikasnost pružanja usluga zdravstvene zaštite životinja;
2) da li se stručni rad i pružanje usluga obavlja u skladu sa dostignućima veterinarske nauke i prakse.
Ukoliko se prilikom nadzora utvrde nedostaci, Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva izdaje nalog da se oni otklone u određenom roku.
Ukoliko se pri kontroli izvršenja rješenja utvrdi da po nalogu nije postupljeno, Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva donosi rješenje o privremenoj zabrani rada službi iz čl. 44, 46, 47, 49, 50, 51. i 53. ovog zakona odnosno njenog djela, dok se nedostaci ne otklone.
Žalba na rješenje iz stava 3. ovog člana ne odlaže izvršenje rješenja.
Žalba na rješenje podnosi se Ministarstvu nadležnom za poslove veterinarstva.
Stranke nad kojima se vrši nadzor nad stručnim radom, dužne su da pruže potrebne podatke i obavještenja koja se odnose na stručni rad.

2. Veterinarski radnici

Član 57.

Veterinarski radnici su:
1) veterinar;
2) veterinarski tehničar, i
3) veterinarski bolničar.
Veterinar, odnosno veterinarski radnik koji ima završen VII stepen stručne spreme i položen stručni ispit, može obavljati sve stručne poslove zdravstvene zaštite životinja.
Veterinarski tehničar, odnosno veterinarski radnik koji ima završen IV stepen stručne spreme i položen stručni ispit, može obavljati stručno-tehničke poslove zdravstvene zaštite životinja, koji nijesu vezani za postavljanje dijagnoze i određivanje načina liječenja životinja i laboratorijske poslove tehničke prirode.
Veterinarski bolničar, odnosno veterinarski radnik koji ima završen III stepen stručne spreme, može obavljati pomoćne poslove u oblasti zdravstvene zaštite životinja pod nadzorom veterinara.
Licima koja nemaju propisanu stručnu spremu zabranjeno je vršenje poslova zdravstvene zaštite životinja i drugi veterinarski zahvati i kastracije.

Član 58.

Veterinar i veterinarski tehničar, koji prvi put stupaju na rad u javnu ili privatnu veterinarsku službu primaju se u svojstvu pripravnika.
Pripravnički staž za veterinare traje godinu dana, a za veterinarske radnike sa IV stepenom stručne spreme šest mjeseci.
Veterinar i veterinarski tehničar mogu samostalno obavljati poslove ako u roku od godinu dana nakon isteka pripravničkog staža polože stručni ispit.
Veterinar i veterinarski tehničar dok ne polože stručni ispit mogu obavljati poslove iz člana 57. ovog zakona samo pod nadzorom veterinara sa položenim stručnim ispitom.
Bliže propise o stručnom ispitu, programu i načinu polaganja propisuje Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.

3. Javna veterinarska ustanova

Član 59.

Javnu veterinarsku ustanovu iz člana 8. ovog zakona osniva Skupština Republike Crne Gore.
Aktom o osnivanju veterinarske ustanove utvrdiće se naročito: naziv i sjedište javne veterinarske ustanove, djelatnost ustanove, upravljanje, način unutrašnjeg organizovanja i vršenja djelatnosti, međusobni ekonomski odnosi ustanove, i njenih organizacionih djelova i njihova ovlašćenja, iznos sredstava za osnivanje i početak rada ustanove i način obezbjeđenja sredstava za vršenje djelatnosti ustanove, način učešća osnivača u upravljanju, odlučivanju i nadzoru nad ustanovom; lice koje će obavljati poslove privremenog poslovodnog organa; rok za donošenje statuta i imenovanje direktora.

Član 60.

Javna veterinarska ustanova dužna je da obezbijedi stručno i racionalno obavljanje poslova zdravstvene zaštite životinja.
Ako javna veterinarska ustanova zbog nedostatka kadrova, opreme, sredstava ili bilo kojeg drugog razloga nije u mogućnosti da blagovremeno i stručno izvrši poslove u skladu sa utvrđenim Programom mjera zdravstvene zaštite životinja i drugim propisima, dužna je da o tome obavijesti Skupštinu Republike Crne Gore, radi preduzimanja odgovarajućih mjera.

Član 61.

Javnom veterinarskom ustanovom rukovodi direktor.
Za direktora javne veterinarske ustanove može se imenovati lice za završenim veterinarskim fakultetom i položenim stručnim ispitom.
IV SREDSTVA ZA SPROVOĐENjE MJERA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE ŽIVOTINjA

Član 62.

Sredstva za sprovođenje mjera zdravstvene zaštite životinja obezbjeđuju se iz sljedećih izvora:
1) Budžeta Republike;
2) naknada za izvršeni pregled životinja, izdavanja i produžavanja važenja uvjerenja o zdravstvenom stanju životinja, kao i prenosa uvjerenja o zdravstvenom stanju životinja;
3) naknada za izvršene veterinarsko-sanitarne preglede utvrđene saveznim zakonom i članom 65. ovog zakona i
4) ostalih izvora.
Sredstva iz ovog člana uplaćuju se na poseban račun Ministarstva nadležnog za poslove veterinarstva i koriste se u skladu sa članom 66. ovog zakona.

Član 63.

Naknada za izdavanje uvjerenja o zdravstvenom stanju životinja plaća se gotovinski za životinje iz člana 29. stav 5. ovog zakona.
Za uvjerenje o zdravstvenom stanju životinja koje se izdaje ili produžava za više grla životinja, odnosno košnica, naknada se plaća za svako grlo odnosno košnicu.
Visinu naknade iz st. 1. i 2. ovog člana utvrđuje Vlada Republike Crne Gore posebnim aktom.

Član 64.

Naknada za izdavanje uvjerenja o zdravstvenom stanju životinja ne plaća se:
1) ako se na osnovu dotrajalog izdaje novo uvjerenje;
2) ako se u uvjerenju upisuju spoljne promjene na životinji (tetovir broj, kastracija i sl.).

Član 65.

Za izvršene veterinarsko-sanitarne preglede utvrđene saveznim zakonom, plaća se naknada čiju visinu utvrđuje Vlada Republike Crne Gore.
Naknada iz stava 1. ovog člana, koristi se za namjene iz člana 66. ovog zakona.
Sredstva koja se ne utroše u tekućoj godini prenose se za iste namjene u narednu godinu.

Član 66.

Sredstva za sprovođenje mjera zdravstvene zaštite životinja iz čl. 62. i 65. ovog zakona, koriste se za:
1) praćenje, otkrivanje, kliničku i laboratorijsku dijagnostiku zaraznih bolesti životinja na području Republike;
2) finansiranje vakcinacija i dijagnostičkih ispitivanja životinja utvrđenih Programom mjera zdravstvene zaštite životinja;
3) naknadu štete za životinje koje su ubijene, zaklane ili uginule, usljed naređenih mjera i za predmete oštećene ili uništene usljed naređenih mjera;
4) sprovođenje zatvaranja (blokade) zaraženog ili na zarazu sumnjivog područja (dvorišta, ekonomije);
5) neškodljivo uklanjanje leševa ili uginulih životinja usljed naređenih mjera, kao i opremu i sredstva potrebna za neškodljivo uklanjanje leševa ili uginulih životinja i za hvatanje i uništavanje pasa i mačaka lutalica;
6) dezinfekciona sredstva i opremu za dezinfekciju, kao i za vršenje dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije u zaraženom ili ugroženom području;
7) obezbjeđivanje vakcina i dijagnostičkih sredstava;
8) učešće u troškovima izgradnje karantina;
9) sprovođenje veterinarsko-sanitarne kontrole i kontrole kvaliteta sirovina i proizvoda životinjskog porijekla, stočne hrane i vode za napajanje životinja;
10) sprovođenje veterinarsko-sanitarne kontrole zdravstvene ispravnosti sjemena za vještačko osjemenjavanje i oplođenje jajne ćelije za oplođavanje životinja i sprovođenje zdravstvene kontrole u oblasti reprodukcije i vještačkog osjemenjavanja;
11) ispitivanje ispravnosti ljekova i pomoćnih ljekovitih sredstava stavljenih u promet kada se posumnja u njihovu ispravnost;
12) naknada naučnoj i specijalističkoj službi za izradu programa i praktičnih rješenja pri sprečavanju, otkrivanju, suzbijanju i iskorijenjivanju zaraznih bolesti kao i za usavršavanje mjera zdravstvene zaštite životinja;
13) isplatu naknade za rad i naknade troškove licu koje učestvuje u suzbijanju naročito opasnih zaraznih bolesti;
14) naknade veterinarskim stanicama za povjerene i izvršene stručne poslove inspekcijskog nadzora;
15) specijalizaciju veterinarskih radnika i propagandu;
16) usavršavanje veterinarskih inspektora i unapređivanje rada veterinarske inspekcije (nabavka opreme, prevoznih sredstava i sl.);
17) izvršavanje i drugih mjera zdravstvene zaštite životinja utvrđenih ovim zakonom i drugim propisima.
Raspored sredstava iz stava 1. ovog člana koja se obezbeđuju iz budžeta Republike utvrđuje Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva u skladu sa Programom mjera zdravstvene zaštite životinja.

V. VETERINARSKA INSPEKCIJA

Član 67.

Nadzor nad izvršavanjem ovog zakona i drugih propisa iz oblasti zdravstvene zaštite životinja i kvalitativne i zdravstvene ispravnosti proizvoda i sirovina životinjskog porijekla u proizvodnji i prometu vrši Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.

Član 68.

Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva vrši inspekcijsku kontrolu preko veterinarskih inspektora.

Član 69.

Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva stara se za obezbjeđenje finansijskih sredstava za sprovođenje Programa mjera zdravstvene zaštite životinja i drugih mjera za čije sprovođenje se obezbjeđuju sredstva iz budžeta Republike.

Član 70.

U vršenju inspekcijske kontrole veterinarski inspektor je ovlašćen da:
1) vrši kontrolu nad sprovođenjem Programa mjera zdravstvene zaštite životinja u javnoj veterinarskoj ustanovi i kod držalaca životinja;
2) vrši nadzor nad izdavanjem uvjerenja o zdravstvenom stanju životinja iz čl. 29. i 30. ovog zakona;
3) kontroliše sprovođenje propisanih mjera i uslova u karantinu uvezenih životinja;
4) obavlja veterinarsko-sanitarni nadzor nad karantinom;
5) vrši kontrolu veterinarsko-sanitarnih uslova pri dobijanju, obradi i skladištenju sjemena za vještačko osjemenjavanje životinja i oplođenih jajnih ćelija u stočarsko-veterinarskom centru za reprodukciju i vještačko osjemenjavanje životinja;
6) vrši veterinarsko-sanitarnu kontrolu obavljanja poslova vještačkog osjemenjavanja i muških priplodnih grla koja se koriste za prirodno parenje;
7) vrši kontrolu u proizvodnji i prometu ljekova, pomoćnih ljekovitih sredstava, estrogenih preparata, aditiva i sredstava za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju;
8) kontroliše način držanja, uskladištenja i stručnu upotrebu ljekova, pomoćnih ljekovitih sredstava i sredstava za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju;
9) kontroliše higijensku ispravnost stočne hrane, koncentrovane stočne hrane i sirovina za stočnu hranu u proizvodnji i prometu;
10) vrši veterinarsko-sanitarnu kontrolu i pregled objekata iz člana 16. ovog zakona;
11) zabranjuje proizvodnju i promet proizvoda, sirovina i otpadaka životinjskog porijekla, kojima se mogu prenijeti zarazne bolesti životinja, odnosno ugroziti zdravlje ljudi;
12) naređuje uništenje, odnosno uništava proizvode, sirovine i otpatke životinjskog porijekla, iz tačke 11. ovog člana;
13) naređuje otklanjanje nedostataka, odnosno privremeno zabranjuje upotrebu prostorija, opreme i objekata, a može izreći i mjeru zabrane obavljanja djelatnosti u objektima iz tačke 10. ovog člana, dok se ne otklone utvrđeni nedostaci ili ne pribavi veterinarsko-sanitarna saglasnost;
14) vrši veterinarsko-sanitarne preglede i kontrole životinja za klanje, mesa i drugih proizvoda životinjskog porijekla na mjestima proizvodnje, uskladištenja i u prometu;
15) obavlja veterinarsko sanitarni pregled pošiljaka životinja, nadzor i kontrolu veterinarsko-sanitarne, zdravstvene i kvalitativne ispravnosti pošiljaka proizvoda, sirovina i otpadaka životinjskog porijekla i sredstava kojima se obavlja prevoz proizvoda, sirovina i otpadaka životinjskog porijekla;
16) vrši kontrolu sirovina i proizvodno-tehnološkog procesa za proizvode namjenjene inostranstvu, u skladu sa posebnim zahtjevima zemalja uvoznica;
17) kontroliše da li radnici iz tačke 10. ovog člana imaju propisanu stručnu spremu, odnosno da li za ovu djelatnost ispunjavaju posebne zdravstvene uslove.
1) prati kretanje i naređuje mjere za otkrivanje, sprečavanje, suzbijanje i iskorijenjivanje zaraznih, parazitskih i uzgojnih bolesti životinja kada se pojave ili ugroze teritoriju dvije ili više opština;
2) privremeno zabranjuje promet životinja, proizvoda, sirovina i otpadaka životinjskog porijekla, odnosno zabranjuje rad objekata koji podliježu veterinarsko-inspekcijskoj kontroli na području opštine pri pojavi naročito opasnih zaraznih bolesti životinja;
3) daje saglasnost da su tehničkom dokumentacijom za izgradnju i rekonstrukciju obezbijeđeni propisani veterinarsko-sanitarni uslovi i da su, prije puštanja u rad izgrađenog, odnosno rekonstruisanog objekta ispunjeni propisani uslovi iz člana 16 ovog zakona;
4) određuje uslov za stavljanje u karantin uvezenih životinjskih proizvoda, sirovina i otpadaka u unutrašnjem prometu;
5) obavlja veterinarsko-sanitarni pregled pošiljaka životinja, životinjskih proizvoda, sirovina i otpadaka u unutrašnjem prometu;
6) obavlja veterinarsko-sanitarni pregled životinja određenih za klanje, mesa i proizvoda životinjskog porijekla prije stavljanja u promet;
7) obavlja veterinarsko-sanitarni pregled prevoznih sredstava kojima se obavlja prevoz životinja, životinjskih proizvoda, sirovina i otpadaka u unutrašnjem prometu.
Veterinarska inspekcija vodi evidenciju o izvršenoj veterinarskoj kontroli, naloženim mjerama, izvršenim rješenjima i drugim podacima od značaja za rad inspekcije.
Propise o načinu vođenja evidencije donosi Ministarstvo nadležno za poslove veterinarstva.

Član 71.

(Brisan)

Član 72.

Kad veterinarski inspektor posumnja u veterinarsko-sanitarnu, zdravstvenu ili kvalitativnu ispravnost sirovina i proizvoda životinjskog porijekla, veterinarsko-sanitarnu ispravnost sjemena za vještačko osjemenjavanje životinja i oplođenje jajne ćelije, stočne hrane i vode za napajanje životinja, a ne može to sam da utvrdi, ili ako proizvođač, odnosno stranka to izričito zahtijeva, uzeće potreban broj uzoraka na propisan način i dostaviti ovlašćenoj laboratoriji na ispitivanje (analizu).
Stranka je dužna da veterinarskom inspektoru stavi besplatno na raspolaganje potrebne količine uzoraka radi laboratorijskog ispitivanja.
O uzimanju uzoraka sastavlja se zapisnik.
Stranka nezadovoljna rezultatom analize, može tražiti superanalizu uzoraka uzetih u isto vrijeme i na isti način, u roku od tri dana od dana obavještenja o rezultatima analize.
Ako su rezultati analize i superanalize različiti, mjerodavan je rezultat superanalize.
Troškove analize i superanalize svih uzoraka iz st. 1. i 4. ovog člana snosi stranka od koje je uzet uzorak.

VI. KAZNENE ODREDBE

Član 73.

Novčanom kaznom u iznosu od desetostrukog do tristostrukog iznosa minimalne zarade u Republici kazniće se za prekršaj preduzeće ili drugo pravno lice ako:
1) ne postupi ili u određenom roku ne postupi po naredbi nadležnog organa za sprovođenje mjera iz čl. 15. i 23. ovog zakona;
2) izgradi ili rekonstruiše objekat za koji nije pribavio saglasnost, odnosno koristi objekat koji ne ispunjava propisane uslove (član 16);
3) ne preduzima mjere u slučaju sumnje da su životinje oboljele od zaraznih bolesti (član 21. stav 1. tač. 1-5. i član 43. stav 2);
4) uvezene životinje i sjeme za vještačko osjemenjavanje ne drži u karantinu radi ispitivanja (član 33. stav 1);
5) nabavljene životinje uvede u zapat ili tovilište bez izvršenog veterinarsko-sanitarnog pregleda nadležnog organa (član 34);
6) stavlja u promet ljekove, pomoćna ljekovita sredstva, odnosno sredstva za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju za upotrebu u veterinarstvu protivno odredbama člana 38. ovog zakona;
7) ne vrši promet seruma, vakcina i dijagnostičkih sredstava preko veterinarske veledrogerije (član 39);
8) vrši veterinarsku djelatnost, a ne ispunjava propisane uslove (čl. 44-51).
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana, kazniće se i odgovorno lice u preduzeću ili drugom pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od jedne polovine do dvadesetostrukog iznosa minimalne zarade u Republici.

Član 74.

Novčanom kaznom u iznosu od desetostrukog do tristostrukog iznosa minimalne zarade u Republici kazniće se za prekršaj preduzeće ili drugo pravno lice ako:
1) ne upotrebljava propisanu vrstu i tip zaštitnih sredstava za sprečavanje pojava zaraznih i parazitskih bolesti životinja ili ih ne upotrebljava na propisan način (član 7. stav 2);
2) ne vrši kontrolu zdravstvenog stanja priplodnih zapata i grla muških priplodnih grla koja se koriste za prirodno i vještačko osjemenjavanje i za dobijanje oplođenih jajnih ćelija (član 15. stav 1. tačka 7);
3) ne vrši kontrolu zdravstvenog stanja inkubatora i zapata živine čija se jaja koriste za inkubiranje (član 15. stav 1. tačka 3);
4) vrši promet mlijeka i mliječnih proizvoda koji potiču od životinja koje nijesu pregledane na propisan način (član 15. stav 1. tačka 17);
5) ne vrši ispitivanje higijenske ispravnosti stočne hrane i vode za napajanje životinja i ne vodi propisanu evidenciju (član 17);
6) protivno privremenoj zabrani koju je naredio nadležni organ održi javni ili drugi skup u zaraženom ili ugroženom području (član 25. stav 2);
7) ne obavlja, odnosno ne vrši na propisan način, poslove iz čl. 30, 44, 47, 49. i 50. ovog zakona;
8) ne obezbijedi uslove za pregled i privremeni smještaj odstreljene divljači (član 35);
9) ljekove, pomoćna ljekovita sredstva, sredstva za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju izdaju i primjenjuju lica koja za to nijesu ovlašćena (član 38. st. 2. i 3);
10) nastavi sa radom suprotno rješenju iz člana 56. stav 3. ovog zakona.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana, kazniće se i odgovorno lice u preduzeću ili drugom pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od jedne polovine do dvadesetostrukog iznosa minimalne zarade u Republici.
Za prekršaj iz tačke 10. ovog člana izreći će se i zaštitna mjera zabrane vršenja djelatnosti od jedne do tri godine.

Član 75.

Novčanom kaznom u iznosu od desetostrukog do tristostrukog iznosa minimalne zarade u Republici kazniće se za prekršaj preduzeće ili drugo pravno lice ako:
1) ne postupi ili u određenom roku ne postupi po nalogu nadležnog organa za sprovođenje mjera zdravstvene zaštite životinja (član 15. stav 1. i član 22. stav 1);
2) ne vrši uklanjanje životinjskih leševa, klaničnih konfiskata, otpadaka i krvi, shodno odredbama člana 16. stav 1. i člana 19. ovog zakona;
3) odmah ne preduzme mjere na utvrđivanju pojave zarazne bolesti (član 22. st. 1. i 2);
4) ne omogući specijalističkoj veterinarskoj službi uzimanje potrebnog materijala radi ispitivanja (član 22. stav 2);
5) ne vrši zaštitu životinja od mučenja i zlostavljanja (član 28. stav 1);
6) novi vlasnik životinja za kupljenu životinju odmah ne izvrši prenos uvjerenja o zdravstvenom stanju životinja na svoje ime (član 29. stav 6);
7) pri obavljanju karantina uvezenih životinja ne postupa po rješenju iz člana 33. stav 2. ovog zakona;
8) pri otkupu, prometu i preradi kože ne postupi po odredbama člana 36. ovog zakona;
9) ne postupi u skladu sa odredbama člana 43. stav 2. ovog zakona;
10) ne vodi evidenciju ili u roku ne dostavi određene podatke (član 54);
11) ne pruži potrebne podatke i obavještenja pri vršenju nadzora nad stručnim radom (član 56. stav 6);
12) veterinar i veterinarski radnik sa IV stepenom stručne spreme obavljaju poslove zdravstvene zaštite životinja bez položenog stručnog ispita, a po isteku godine dana od obavljenog pripravničkog staža (član 57. stav 2. i član 58. stav 3);
13) veterinar i veterinarski radnik sa IV stepenom stručne spreme samostalno obavljaju poslove zdravstvene zaštite životinja bez položenog stručnog ispita koji se obavljaju pod nadzorom ovlašćenog veterinarskog radnika (član 58. stav 4);
14) ne sprovede pripravnički staž po utvrđenom programu (član 58);
15) ako u određenom roku ne izvrši rješenje veterinarskog inspektora (član 70);
16) ako veterinarskom inspektoru ne stavi besplatno na raspolaganje potrebne količine uzoraka (član 72. stav 2).
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana, kazniće se i odgovorno lice u preduzeću ili drugom pravnom licu novčanom kaznom od jedne polovine do dvadesetostrukog iznosa minimalne zarade u Republici.

Član 76.

Novčanom kaznom u iznosu od jedne polovine do dvadesetostrukog iznosa minimalne zarade u Republici kazniće se za prekršaj pojedinac ako:
1) ne postupi ili u određenom roku ne postupi po nalogu nadležnog organa za sprovođenje mjera zdravstvene zaštite životinja (član 15. stav 1. tač. 1. i 2, član 20. stav 1. tač. 2. i 3. i član 23);
2) stavlja u promet priplodne životinje koje nijesu slobodne od zaraznih bolesti (član 15. stav 1. tačka 7);
3) ne vrši kontrolu zdravstvenog stanja inkubatora i zapata živine čija se jaja koriste iz inkubiranja (član 15. stav 1. tačka 8);
4) ne izvrši popis i registraciju pasa (član 15. stav 1. tačka 12);
5) obavlja promet ili koristi za ishranu ljudi i životinja, mlijeko i mliječne proizvode koji potiču od životinja koje nijesu pregledane na propisan način (član 15. stav 1. tačka 17);
6) stavlja u promet proizvode životinjskog porijekla suprotno odredbama člana 16. ovog zakona;
7) vrši klanje životinja u objektu koji ne ispunjava propisane uslove ili na nedozvoljenim mjestima (član 16);
8) zahtijeva klanje kupljene životinje na nedozvoljenom mjestu suprotno odredbama člana 16. ovog zakona;
9) izgrađuje ili rekonstruiše objekat, odnosno otpočne proizvodnju u objektu za koji nije pribavljena saglasnost (član 16);
10) u slučaju sumnje da su životinje oboljele od zaraznih bolesti ne preduzme propisane mjere (član 21. stav 1. tač. 1. do 5);
11) ne omogući specijalističkoj veterinarskoj službi uzimanje potrebnog materijala radi ispitivanja (član 22. stav 4);
12) ne vrši zaštitu životinja od mučenja i zlostavljanja (član 28. stav 1);
13) novi vlasnik životinja za kupljenu životinju odmah ne izvrši prenos uvjerenja o zdravstvenom stanju životinja na svoje ime (član 29. stav 6);
14) uvezene životinje ne drži u karantinu radi ispitivanja (član 33. stav 1), odnosno pri obavljanju karantina ne postupa po rješenju iz člana 33. stav 2. ovog zakona;
15) nabavljene životinje uvede u zapat ili tovilište bez izvršenog veterinarsko-sanitarnog pregleda (član 34);
16) pri otkupu, prometu i preradi koža ne postupa po odredbama člana 36. ovog zakona;
17) obavlja poslove zdravstvene zaštite životinja, druge veterinarske zahvate i kastracije, a za to nema propisanu stručnu spremu (član 57. stav 5);
18) ako u određenom roku ne izvrši rješenje veterinarskog inspektora (član 70);
19) ako veterinarskom inspektoru ne stavi besplatno na raspolaganje potrebne količine uzoraka (član 72. stav 2).
Za prekršaj iz stava 1. tač. 5. i 8. u povratu izreći će se i zaštitna mjera zabrane vršenja te djelatnosti od šest mjeseci do dvije godine.

Član 77.

Novčanom kaznom u iznosu od jedne polovine do dvadesetostrukog iznosa minimalne zarade u Republici kazniće se za prekršaj veterinar koji vrši poslove u okviru veterinarske djelatnosti ličnim radom bez svojstva pravnog lica, a nema obezbjeđene uslove iz člana 53. ovog zakona.

Član 78.

Novčanom kaznom u iznosu od jedne polovine do dvadesetostrukog iznosa minimalne zarade u Republici kazniće se za prekršaj veterinar koji obavlja veterinarsku djelatnost ličnim radom ako:
1) gradi ili rekonstruiše objekat za liječenje životinja za koji nije pribavio saglasnost, odnosno koristi objekat koji ne ispunjava propisane uslove (član 16);
2) odmah ne prijavi postojanje sumnje da su životinje oboljele od zaraznih bolesti Ministarstvu nadležnom za poslove veterinarstva (član 22. stav 1);
3) odmah ne preduzme mjere na utvrđivanju pojave zaraznih bolesti (član 22. stav 1);
4) ne postupi u skladu sa odredbama člana 43. stav 2. ovog zakona;
5) obavlja poslove zdravstvene zaštite životinja za koje nije ovlašćen (član 53);
6) ne vodi obaveznu evidenciju iz člana 54. ovog zakona);
7) nastavi sa radom suprotno rješenju iz člana 56. stav 3. ovog zakona;
8) ne pruži potrebne podatke i obavještenja pri vršenju nadzora nad njegovim stručnim radom (član 56. stav 6);
9) ako ima u radnom odnosu veterinara ili veterinarskog radnika sa IV stepenom stručne spreme bez položenog stručnog ispita, a po isteku godine dana od obavljenog pripravničkog staža (član 57. stav 2. i član 58. st. 3. i 5).

Član 79.

Za prekršaj iz čl. 76. i 78. ovog zakona, pored kazne izreći će se i zaštitna mjera oduzimanja predmeta koji su bili upotrebljavani za izvršenje prekršaja ili su pribavljeni, odnosno nastali izvršavanjem prekršaja.

Član 80.

Mandatnom kaznom do trostrukog iznosa minimalne zarade u Republici kazniće se za prekršaj odgovorno lice u preduzeću ili drugom pravnom licu, odnosno građanin ako:
- u objektu iz člana 16 ovog zakona obavlja djelatnost, a u pogledu lične radne higijene, higijene prostorija i opreme ne ispunjava propisane veterinarsko-sanitarne uslove ili ne obezbjeđuje propisane uslove držanja namirnica životinjskog porijekla u prometu.
Za prekršaj iz stava 1 ovog člana kazniće se i lice koje samostalno obavlja djelatnost ličnim radom sredstvima u svojini građana, mandatnom kaznom do trostrukog iznosa minimalne zarade u Republici.

VII. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 81.

Skupština Republike Crne Gore osnovaće javnu veterinarsku ustanovu iz člana 59. ovog zakona najkasnije do 1. septembra 1992. godine.
Javna veterinarska ustanova iz stava 1. ovog člana otpočeće sa radom 1. novembra 1992. godine.

Član 82.

Magistri i doktori veterinarskih nauka koji su u radnom odnosu u specijalističkim veterinarskim službama i veterinarskim institutima, a obavljaju poslove za koje nemaju propisanu specijalizaciju iz: epizootilogije, mikrobiologije sa imunologijom, reprodukcije i vještačkog osjemenjavanja domaćih životinja sa porodiljstvom i higijene i tehnologije životnih namirnica životinjskog porijekla, danom stupanja na snagu ovog zakona, nastavljaju i dalje sa radom na istim poslovima do isteka godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 83.

Bliži propisi na osnovu ovlašćenja iz ovog zakona donijeće se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Do donošenja propisa iz stava 1. ovog člana primjenjivaće se postojeći propisi koji nijesu u suprotnosti sa odredbama ovog zakona.

Član 84.

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o zdravstvenoj zaštiti životinja ("Službeni list Republike Crne Gore", br. 2/82, 29/89, 39/89 i 48/91).

Član 85.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom listu Republike Crne Gore".


Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas: