ZAKON

O ZADUŽIVANjU I UPRAVLjANjU DUGOM JAVNOG SEKTORA

(Objavljen u "Sl. listu RCG", br. 11 od 20. februara 2004; 13/2004)

Opšte odredbe

Član 1

Ovim zakonom uređuje se način i postupak zaduživanja Države; ustanovljavaju limiti zaduživanja, funkcionisanje i odgovornost organa javnog sektora za upravljanje državnim dugom; uređuje se način izdavanja državnih garancija; uređuje vođenje podataka i izvještavanje o dugu javnog sektora.

Član 2

Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:
- javni sektor: državni organi, javna preduzeća čiji je osnivač Država, lokalna samouprava, vanbudžetski fondovi i sva domaća pravna lica koja su najmanje 51% u državnom vlasništvu;
- zaduživanje: zaduživanje u zemlji (interno) i u inostranstvu ( eksterno);
- kratkoročno zaduživanje: zaduživanje sa rokom dospijeća od jedne godine ili manje;
- javni dug je ukupan dug javnog sektora Države koji se sastoji od unutrašnjeg i spoljnjeg duga nastalog zaduživanjem u ime Države ili preuzimanjem duga od strane Države, kao rezultat davanja garancija ili drugih akata na osnovu kojih Država izričito priznaje dug;
- državne garancije su garancije koje u ime Države izdaje Skupština ili Vlada u svrhu obezbjeđenja otplate zajma ili hartija od vrijednosti, u slučaju da krajnji korisnik ili emitent hartija od vrijednosti u propisanom roku ne izvrši obavezu;
- kontragarancija je garancija koju Država daje Srbiji i Crnoj Gori kada je Srbija i Crna Gora garant za izmirivanje obaveza po ugovoru o kreditu čija se sredstva koriste za potrebe Države ili za druge namjene u Državi;
- knjiga javnog duga je evidencija javnog duga;
- knjiga izdatih garancija Države je evidencija obaveza po osnovu datih garancija zajmova i predstavlja evidenciju duga;
- direktne pozajmice Države su zajmovi koje Država daje domaćim pravnim licima;
-on-lendingje oblik zajma kada Država sredstva koja je primila od drugog zajmodavca daje krajnjim korisnicima;
- državne hartije od vrijednosti su kratkoročne i dugoročne hartije od vrijednosti koje izdaje Država;
- Komisija za politiku duga je tijelo koje formira Vlada;
- Strategija duga je politika koju utvrđuje Vlada, na predlog Komisije za politiku duga;
- godišnji program zaduživanja je program zaduživanja Države, izdavanja garancija, davanja pozajmica ion-lendingakoji se planira za svaku godinu;
- privilegovana informacija je informacija koja nije dostupna javnosti, a značajna je za utvrđivanje cijene državne hartije od vrijednosti.

Zaduživanje javnog sektora

Član 3

Država se zadužuje u cilju finansiranja potreba Države, za izvršavanje preuzetih obaveza i finansiranje investicija (kapitalnih izdataka).
Zaduživanje Države mora da bude ekonomično i racionalno tako da se finansijski rizik svodi na najmanju mjeru.

Član 4

Država se može zaduživati eksternim ili internim zaduživanjem.
Eksterno zaduživanje Države može se vršiti donošenjem odgovarajućeg akta od strane Vlade Republike Crne Gore (u daljem tekstu: Vlada) u skladu sa uslovima pod kojima se zajam odobrava.
Zaduživanje iz stava 2 ovog člana može se vršiti radi finansiranja investicionih projekata, nabavke robe i usluga, finansiranja programa ekonomskih i strukturalnih prilagođavanja, razvoja i finansiranja projekata, finansiranja budžeta, refinansiranja postojećih obaveza po osnovu duga Države ili državnih garancija.
Zakonom, odnosno odlukom iz stava 2 ovog člana utvrđuju se izvori finansijskih sredstava i način izmirivanja obaveza Države koje nastaju ili mogu nastati na osnovu ugovorenih zajmova.
O internom (domaćem) zaduživanju Države za finansiranje budžeta, nabavke roba i usluga, finansiranje postojećih obaveza i finansiranje investicionih projekata odlučuje Vlada.
Vlada donosi odluku o zaduživanju za finansiranje budžetskog deficita dugoročno, odnosno kratkoročno i na inostranom tržištu.

Član 5

Strategijom duga se utvrđuju prioriteti i kvalifikovanost investicionih projekata Države čija implementacija zahtijeva potpuno ili djelimično finansiranje iz sredstava inostranih zajmova.
Inicijativa za uključivanje u Strategiju duga koju predlažu subjekti javnog sektora dostavlja se posebnom odjeljenju Ministarstva finansija (u daljem tekstu: Ministarstvo), koje će dati ocjenu njihove finansijske opravdanosti, definisati prioritete i dostaviti Komisiji za politiku duga radi utvrđivanja predloga Strategije duga i dostavljanja Vladi na usvajanje.
Aktom o osnivanju bliže će se regulisati, način rada i funkcionisanje Komisije iz stava 2 ovog člana, koju sačinjavaju ministar finansija (u daljem tekstu: ministar), ministar ekonomije i predsjednik Savjeta Centralne banke Crne Gore.
Javna preduzeća čiji je osnivač Država i domaća pravna lica koja su najmanje 51% u državnom vlasništvu svoje investicione projekte dostavljaće organu iz stava 2 ovog člana, nakon dobijene saglasnosti ministarstva nadležnog za oblast u kojoj posluje.

Član 6

Godišnji program zaduživanja Države (u daljem tekstu: Program) koji je sastavni dio budžeta predlaže Vlada na osnovu Strategije duga.
Programom iz stava 1 ovog člana se planira zaduživanje Države, izdavanje državnih garancija, davanje zajmova ion-lendinga.

Član 7

Program zaduživanja se zasniva na analizi očekivanih efekata novog zaduživanja Države i državnih garancija na postojeći državni dug i njegovu otplatu, analizi novog davanja pozajmica ion-lendingzajmova sa procjenom uticaja državnog duga na privredu Države i uticaja na budžet.
Program će se koristiti kao osnova za određivanje granica godišnjeg zaduživanja Države.
Ministarstvo će Vladi jednom godišnje prezentirati detaljan izvještaj o realizaciji Programa.

Član 8

Vlada može donijeti odluku o davanju pozajmica ili posebnih oblika zajmova iz sredstava dobijenih putem eksternog zaduživanja Države u svrhu unapređenja ekonomskih aktivnosti koje su dio državnih programa razvoja.
Odlukom iz stava 1 ovog člana bliže će se uztvrditi način i uslovi vraćanja sredstava i instrumenti obezbjeđenja vraćanja sredstava od krajnjih korisnika sredstava, kao i lice koje će, u ime Vlade, zaključiti ugovor o zajmu.
Ugovorom o zajmu utvrdiće se uslovi i način vraćanja zajma, sredstva obezbjeđenja, troškovi koji nastaju kod prijema, distribucije i otplate zajma, odnosno servisiranja zajma.

Član 9

Vlada može donijeti odluku o eksternom zaduživanju u slučaju vanrednih situacija koje nastanu kao posljedica prirodnih katastrofa ili iz razloga nacionalne bezbjednosti radi pribavljanja potrošnih dobara i usluga ili finansiranje vanrednih troškova.

Član 10

Vlada može razmotriti opciju finansiranja konkretnih programa unapređenja privredne aktivnosti sredstvima prihoda od prodaje prehrambenih proizvoda nabavljenih putem eksternog zaduživanja Države.
Prehrambeni proizvodi se mogu nabavljati iz sredstava dobijenih eksternim zaduživanjem Države isključivo pod uslovom da je domaća proizvodnja dobara koja su predmet uvoza nedovoljna, a po prethodnom mišljenju ministarstva nadležnog za oblast u kojoj se dobra proizvode.

Član 11

Javna preduzeća čiji je osnivač Država i domaća pravna lica koja su najmanje 51% u državnom vlasništvu mogu se eksterno zaduživati na osnovu odluke Vlade.
Odlukom Vlade iz stava 1 ovog člana utvrđuju se i izvori otplate zajma do konačne otplate i oblici garancije za uredno izmirenje zajma.

Član 12

Državni organ koji zastupa Državu u imovinsko-pravnim odnosima, na zahtjev inostranog kreditora, izdaje pravno mišljenje kojim potvrđuje da je ustavna i zakonska procedura zaduživanja ispoštovana.

Upravljanje javnim dugom

Član 13

Cilj upravljanja javnim dugom je smanjenje troškova zaduživanja Države, odnosno servisiranja javnog duga u skladu sa najmanjim stepenom rizika i razvojem domaćeg tržišta kapitala.
Javnim dugom upravlja Ministarstvo.
Ministarstvo učestvuje u aktivnostima koordiniranja, ugovaranja i formalizaciji za svako novo zaduživanje Države, kao i za nadzor i obezbjeđivanje ispunjenja preduslova za državno zaduživanje, nove emisije državnih hartija od vrijednosti ili izdavanje državnih garancija.
Ministarstvo obavlja poslove za sve vidove reugovaranja, restrukturiranja, refinansiranja i sve modalitete zamjene sa postojećim državnim dugom ili dugom koji će preuzeti Država.
Ministarstvo izvršava sva plaćanja po zajmovima uzetih od strane Države.
Ministar finansija, po ovlašćenju Vlade, potpisuje ugovore o zaduženju.

Član 14

Ministarstvo će voditi evidenciju svih potencijalnih izvora finansiranja i kreditnih linija ponuđenih od strane vlada inostranih država, multilateralnih, bilateralnih ili komercijalnih subjekata, uključujući i evidenciju finansijskih uslova u vezi sa njima. Ministarstvo će ocijeniti vjerovatne efekte finansiranja iz svakog od navedenih izvora na finansije Države.
Ministarstvo je odgovorno za analizu potreba refinansiranja ili restrukturiranja ukupnog ili parcijalnog državnog duga, kao i za identifikaciju uslova koji će kreditorima biti ponuđeni u procesu reugovaranja.

Član 15

Ministarstvo analizira i ocjenjuje kreditne ponude i uslove na finansijskim tržištima u cilju državnog zaduživanja na međunarodnim tržištima, sagledava rokove i uslove ugovora o spoljnjem zaduživanju Države, korisnost daljeg pregovaranja i predlaže izmjene navedenog zaduživanja, koje će dostavljati Vladi.
Ministarstvo će sprovesti analizu i procjenu opcija eksternog zaduživanja Države na tržištu, kao i rokova i uslova ugovora o internom zaduživanju Države.

Član 16

Ministarstvo priprema i dostavlja Vladi, u okviru izvještaja o realizaciji makroekonomske politike za tekuću godinu, izvještaje i prateće analize o stanju javnog duga koje naročito sadrže:
- analizu postojeće ekonomske situacije u Državi i uslove kreditiranja;
- uticaj navedenih odluka na finansije javnog sektora;
- utvrđivanje perspektiva daljeg finansiranja i rasta državnog duga;
- preporuke u vezi sa događajima i aktivnostima na međunarodnom nivou u vezi sa kreditiranjem i zaduživanjem, razvojem međunarodnog tržišta kapitala, inicijativom ili kreditnim aranžmanima predloženim ili prihvaćenim od strane međunarodnih finansijskih institucija, kao i komentare događaja, kako u zemlji, tako i u inostranstvu, koji su relevantni za kreditnu situaciju Države.

Član 17

Knjigu javnog duga i knjigu državnih garancija vodi Ministarstvo.
U knjizi javnog duga vodi se eksterni i interni dug, a u knjizi garancija sve izdate garancije Države.
Bližu sadržinu knjiga iz stava 1 ovog člana propisaće Ministarstvo.

Državne garancije

Član 18

Skupština ili Vlada, u zavisnosti od zahtjeva zajmodavca, mogu izdati garancije: Srbiji i Crnoj Gori, javnom sektoru i drugim pravnim licima van javnog sektora, u skladu sa odredbama ovog zakona.
Ministarstvo učestvuje u pregovorima o kreditu za koji se traži državna garancija.
Za kratkoročne kredite Država ne daje garancije.

Član 19

Vlada bliže uređuje postupak za podnošenje zahtjeva i svu potrebnu dokumentaciju za dobijanje državne garancije, kao i uslove i sredstva obezbjeđenja vraćanja zajma koje moraju da ispunjavaju pravna lica iz člana 18 ovog zakona.

Član 20

Dužnik ima obavezu da plati Državi iznos obaveze koju je ona izvršila po osnovu date državne garancije.
Ako je Država po osnovu date državne garancije, kao i u slučaju neposrednog preuzimanja obaveza u svojstvu dužnika izvršila tu obavezu umjesto dužnika, Država ima pravo na povraćaj glavnice, kamate i ostalih troškova koji nastanu zbog neizvršenja, odnosno neblagovremenog izvršenja obaveza.
Pravo na povraćaj sredstava iz stava 2 ovog člana Ministarstvo može ostvariti i smanjenjem sredstava od utvrđenih budžetskih davanja i subvencija do iznosa visine obaveze koji je Država izmirila.

Član 21

Svi subjekti javnog sektora dužni su da podnose izvještaje o svakom povlačenju sredstava zajma, bez obzira da li su zajmovi garantovani od strane Države, u roku od sedam dana od dana svake transakcije, kao i da dostavljaju kvartalne izvještaje o stanju sredstava na pozicijama na kojima se vode ti krediti.
Sva pravna lica, izvan javnog sektora, iz člana 18 ovog zakona, kojima je Država izdala garancije, koje su još uvijek aktivne, za bilo koji kredit, podnose izvještaje o svakom povlačenju sredstava bilo kojih zajmova, bez obzira da li su zajmovi garantovani od strane Države, u roku od sedam dana od dana svake transakcije, kao i da dostavljaju kvartalne izvještaje o stanju sredstava na pozicijama na kojima se vode ti krediti.
Sva pravna lica, izvan javnog sektora, iz stava 2 ovog člana moraju dobiti odobrenje Ministarstva prije ugovaranja bilo kojeg novog kredita, iz bilo kojeg izvora.

Član 22

Državna garancija prestaje da važi:
1) kada dužnik u potpunosti izmiri obavezu na koju se državna garancija odnosi;
2) istekom roka važenja državne garancije utvrđenog u aktu o garanciji;
3) kada se izvrši plaćanje po garanciji u skladu s aktom o garanciji.

Član 23

Odredbe ovog zakona koje se odnose na davanje državne garancije se primjenjuju i na kontragarancije koje izdaje Država.

Član 24

Ministarstvo će obavijestiti resorno ministarstvo nadležno za poslove u oblasti u kojoj dužnik, odnosno korisnik sredstava kredita obavlja djelatnost o namjeri zaključenja ugovora o kreditu za koji se traži garancija Države.

Član 25

Vlada, na predlog ministarstva, utvrđuje predlog osnove za vođenje pregovora i zaključivanje ugovora o zajmu za koje se izdaje garancija.
Ministarstvo dostavlja Vladi izvještaj sa pregovora o kreditu iz člana 18 stav 2 ovog zakona, sa tekstom ugovora o kreditu.

Član 26

Ministarstvo vrši kontrolu sprovođenja tehničkih i finansijskih odredaba ugovora o zajmu, odnosno zajmu za koje je Država dala državnu garanciju.

Državne hartije od vrijednosti

Član 27

Država izdaje kratkoročne i dugoročne hartije od vrijednosti i to: državne zapise i obveznice.
Državne hartije od vrijednosti izdaju se u dematerijalizovanom obliku.

Član 28

Vlada donosi odluku o emisiji hartija od vrijednosti.
Odlukom iz stava 1 ovog člana bliže će se regulisati vrijednost, uslovi, način prodaje i rokovi emisije.
Ministar može ovlastiti Centralnu banku ili drugo pravno lice za obavljanje pojedinih poslova u vezi s primarnom prodajom državnih hartija od vrijednosti.

Član 29

Državne hartije od vrijednosti mogu kupovati sva domaća pravna i fizička lica.
Vlada propisuje uslove pod kojim strana pravna i fizička lica mogu kupovati državne hartije od vrijednosti.

Član 30

Kliring i saldiranje svih državnih hartija od vrijednosti koje predstavljaju javni dug Države vrši nadležna institucija u skladu sa Zakonom o hartijama od vrijednosti ("Službeni list RCG", br. 59/00 i 10/01).

Član 31

Vrijednost državnih hartija od vrijednosti isplaćuje se u skladu sa odlukom o emisiji.
Država može prije roka dospjeća otkupiti državne hartije od vrijednosti sa rokom dospjeća dužim od godinu dana, ako je to utvrđeno odlukom o emisiji.

Član 32

Nadzor nad primarnim i sekundarnim tržištem državnih hartija od vrijednosti obavlja Komisija za hartije od vrijednosti osnovana u skladu sa zakonom kojim se uređuje tržište hartija od vrijednosti i drugih finansijskih instrumenata.

Kaznene odredbe

Član 33

Novčanom kaznom od dvadesetostrukog do dvjestostrukog iznosa minimalne zarade u Republici kazniće se za prekršaj pravno lice ako ne plati državi iznos obaveze koju je ona izvršila po osnovu date garancije, po članu 20 ovog zakona.
Za prekršaj iz stava 1 ovog člana kazniće se novčanom kaznom od petostrukog do dvadesetostrukog iznosa minimalne zarade u Republici i odgovorno lice u pravnom licu iz člana 20, kao i odgovorno lice u organu iz člana 20 koji ne može biti odgovoran za prekršaj.

Član 34

Novčanom kaznom od dvadesetostrukog do dvjestostrukog iznosa minimalne zarade u Republici kazniće se za prekršaj pravno lice iz člana 18 ovog zakona ako zaključi ugovor o kreditu za koji se traži garancija Države, a prethodno ne obavijesti ministarstvo o namjeri da zaključi ugovor o kreditu.
Za prekršaj iz stava 1 ovog člana kazniće se odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od petostrukog do dvadesetostrukog iznosa minimalne zarade u Republici.

Prelazne i završne odredbe

Član 35

Vlada će utvrditi mjere koje su potrebne za prilagođavanje iznosa neizmirenog duga, kao i koeficijente odnosa između iznosa neizmirenih kreditnih obaveza i društvenog bruto proizvoda (DBP) po metodologiji koja se primjenjuje u zemljama članicama Evropske Zajednice, a koja ne premašuje maksimum koji preporučuje Evropska Zajednica.
Vrijednost društvenog bruto proizvoda, koji će biti osnovica za utvrđivanje koeficijenta iz stava 1 ovog člana, utvrđuje se po tržišnim cijenama.
U smislu stava 1 ovoga člana, iznos neizmirenog duga predstavlja bruto iznos konsolidovanog duga po nominalnoj vrijednosti koji je sa stanjem na dan 31. decembra svake godine neizmiren prema javnom sektoru i kako je definisano od strane Evropske Zajednice.

Član 36

Povlačenje sredstava sa bankovnih računa Ministarstva i od strane kreditora u cilju naplate potraživanja po osnovu zajma ne može se izvršiti bez saglasnosti Ministarstva.
Sve isplate glavnice, kamate, provizija ili naknada u vezi sa uzetim kreditima ili garancijama datim od strane Države izvršavaće se u skladu sa preciznim instrukcijama Ministarstva, koje se izdaju posebno, u svakom konkretnom slučaju.
Ministarstvo će propisati potrebne mjere za izmirenje kreditnih obaveza u rokovima utvrđenim ugovorima o zajmu i ugovorima o davanju garancije.

Član 37

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o zaduživanju Republike Crne Gore u inostranstvu i davanju garancija i supergarancija po određenim kreditima ("Službeni list SRCG", br. 7/91).

Član 38

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom listu Republike Crne Gore".