-------------------
NAPOMENA REDAKCIJE:
Zakon je ukinut, osim čl. 85 do 94 (koji se odnose na stambene zadruge), na osnovu Zakona o etažnoj svojini ("Sl. list RCG", br. 21/95).
-------------------
ZAKON
O STAMBENIM ODNOSIMA
(Objavljen u "Sl. listu SRCG", br. 45/90)
I. OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Radni ljudi i građeni rješavaju svoje stambene potrebe izgradnjom ili kupovinom stana, otkupom stana, poboljšanjem uslova stanovanja u postojećim stanovima, korišćenjem stana u društvenoj, državnoj, mješovitoj i privatnoj svojini, u skladu sa ovim zakonom.
Član 2.
O održavanju i upravljanju stambenim zgradama i stanovima staraju se nosioci prava raspolaganja na tim zgradama i stanovima sopstvenici stanova i poslovnih prostorija u tim zgradama, nosioci stanarskog prava i zakupci, na način utvrđen ovim zakonom i drugim propisima.
Član 3.
Za korišćenje stanova plaća se stanarina odnosno zakupnina.
Član 4.
Stanom, u smislu ovog zakona, smatra se skup prostorija namijenjenih za stanovanje koje čine jednu građevinsku cjelinu i imaju zaseban ulaz.
Stambenom zgradom, u smislu ovog zakona, smatra se zgrada koja je u cjelini ili većim dijelom namijenjena za stanovanje, ako se koristi u tu svrhu.
Član 5.
Članovima porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava u smislu ovog zakona, smatraju se: supružnik, djeca, (rođena u braku i van braka, usvojena pastorčad) roditelji supružnika, (otac, majka, očuh, maćeha, usvojilac) supružnici djece i unučad, koja sa njim stanuju.
Članovima porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava smatraju se i lica koja je nosilac stanarskog prava ili njegov supružnik po zakonu dužan da izdržava ili su ta lica dužna da njih izdržavaju, a koja zajedno s njima stanuju, kao i lica koja s nosiocem stanarskog prava žive u ekonomskoj zajednici više od deset godina.
Član 6.
Korisnikom stana, u smislu ovog zakona, smatraju se nosilac stanarskog prava i članovi njegovog porodičnog domaćinstva, zakupac stana i članovi njegovog porodičnog domaćinstva kao i druga lica koja zajedno s njim stanuju.
Stanarom, u smislu ovog zakona smatraju se korisnici stana, podstanari, članovi porodičnog domaćinstva podstanara koji s njim stanuju kao zakupci poslovnih prostorija u stambenoj zgradi.
Član 7.
Stan za službene potrebe ne smatra se stanom, u smislu odredaba ovog zakona.
Stan iz stava 1. ovog člana koristi se na način utvrđen opštim aktom nosioca prava raspolaganja na tom stanu.
Član 8.
Stambenim organom, u smislu ovog zakona smatra se opštinski organ uprave nadležan za stambene poslove.
II. FINANSIRANjE STAMBENE IZGRADNjE
Član 9.
Radni ljudi i građani rješavaju svoje lične i porodične stambene potrebe, po pravilu, ličnim sredstvima.
Član 10.
Preduzeća i druge organizacije i zajednice obezbjeđuju finansijska sredstva za rješavanje stambenih potreba radnika, u skladu sa svojim potrebama i mogućnostima, na način i visini utvrđenoj opštim aktom.
Član 11.
Radni ljudi koji vrše samostalnu djelatnost ličnim radom i radnici u radnom odnosu kod tih radnih ljudi obezbjeđuju sredstva za zadovoljavanje stambenih potreba u skladu sa kolektivnim ugovorom, koji se zaključuje po propisima o radnim odnosima.
Član 12.
Sredstva za zadovoljavanje stambenih potreba penzionera i invalida izdvajaju se na načelima uzajamnosti i solidarnosti, u zajednici penzijskog i invalidskog osiguranja u okviru sredstava kojima ta zajednica raspolaže, na način i u visini utvrđenoj opštim aktom zajednice, u skladu sa zakonom.
Član 13.
Društveno-politička zajednica obezbjeđuje sredstva odnosno stanove za rješavanje stambenih potreba socijalno ugroženih lica, kao i za naknadu dijela stanarine pojedinim kategorijama korisnika stanova.
Član 14.
Preduzeće i druge organizacije i zajednice mogu da daju kredite za izgradnju ili kupovinu stanova u svojini i za poboljšanje uslova stanovanja.
Sredstva kredita mogu se koristiti i kao učešće za dobijanje kredita kod banke.
Bliži uslovi, kao i način dodjele kredita uređuju se opštim aktom preduzeća odnosno organizacije i zajednice.
Član 15.
Pod poboljšanjem uslova stanovanja u smislu člana 14. ovog zakona podrazumijeva se izvođenje radova na zgradi, odnosno stanu, kao što su popravka ili zamjena vitalnih djelova zgrade (krov, temelj, fasada, instalacije, izolacije i sl.), izgradnja, dogradnja i pripajanje prostorija, odnosno uvođenje instalacija koje postojeći stan nema.
Član 16.
Lica koja su bila obveznici plaćanja doprinosa za stambenu izgradnju imaju pravo na nadoknadu revalorizovanog iznosa sredstava, koja su po tom osnovu izdvajala.
Uslovi i način nadoknade iz stava 1. ovog člana uređuju se posebnim propisom.
III. OTKUP STANA I SUSVOJINA NA STANU
a) Otkup stana
Član 17.
Nosilac stanarskog prava, zakupac stana ili, uz njihovu saglasnost članovi porodičnog domaćinstva, kao i lica koja su u odnosu na nosioca stanarskog prava odnosno zakupca u prvom naslednom redu, mogu da otkupe stan koji koristi nosilac stanarskog prava.
Nosilac prava raspolaganja dužan je da, saglasno odredbama ovog zakona, omogući otkup stana licu iz stava 1. ovog člana.
Član 18.
O otkupu stana u smislu člana 17. ovog zakona zaključuje se pismeni ugovor.
Ugovor iz stava 1. ovog člana sadrži naročito: podatke o stanu, vrijednosti stana, uslove, rokove i način otplate, kao i obavezu upisa u javne knjige, stavljanje hipoteke na stanu do isplate stana u cjelini.
Član 19.
Lice koje otkupljuje stan dužno je da, u roku od 30 dana od dana zaključenja ugovora, podnese zahtjev za upis prava svojine i teret hipoteke u zemljišne odnosno druge javne knjige o evidenciji nepokretnosti i pravima na njima, kada stiče pravo svojine.
U slučaju da stan nije uknjižen u zemljišnim knjigama odnosno drugim javnim evidencijama o nepokretnostima, nosilac prava raspolaganja čiji se stan otkupljuje obavezan je da u roku od 30 dana od dana zaključenja ugovora o otkupu stana podnese zahtjev za stavljanje hipoteke u intabulacionu knjigu.
Članovi porodičnog domaćinstva lica koje otkupljuje stan imaju pravo stanovanja u stanu u skladu sa zakonom kojim se uređuje pravo svojine i druga stvarna prava.
Član 20.
Otkup stana vrši se pod uslovima da:
1) početnu cijenu stana čini revalorizovana građevinska vrijednost stana umanjena za procenat otpisane vrijednosti stana,
2) godišnja visina otplate iznosi najmanje dvostruki iznos propisane stope amortizacije stana,
3) rok otplate bude 35 godina, ukoliko lice koje otkupljuje stan ne zahtijeva kraći rok,
4) se naplaćeni dio otkupne cijene stana revalorizuje početkom svake kalendarske godine,
5) se stavi hipoteka na stan do isplate stana u cjelini.
Revalorizovana građevinska vrijednost stana, u smislu stava 1. ovog člana utvrđuje se tako što se postojeća knjigovodstvena vrijednost stana i stambene zgrade usklađuje sa prosječnom ugovorenom građevinskom cijenom kvadratnog metra - stana u polugodištu za koje su objavljeni statistički podaci, i tako utvrđena usklađuje se sa kretanjem cijena na malo na nivou Republike, za period od isteka tog polugodišta do mjeseca prodaje stana.
Član 21.
Revalorizovana građevinska vrijednost stana utvrđena saglasno odredbi člana 20. ovog zakona umanjuje se do 20%, ako se lice koje otkupljuje stan obaveže da cijenu stana isplati odjednom.
Kupac može u svako doba isplatiti ostatak cijene stana, koja se u cjelosti revalorizuje na način i po kriterijumima koji važe na dan isplate.
Član 22.
Republički organ uprave nadležan za stambene poslove propisaće bliže uslove i način utvrđivanja vrijednosti stana u smislu čl. 20. i 21. ovog zakona.
Član 23.
U slučaju otkupa stana čija je nabavna vrijednost u knjigovodstvu otpisana preko 50% utvrđuje se njegova prometna vrijednost procjenom, u skladu sa propisima kojima se uređuje promet nepokretnosti, umanjena po stopi od 1% za svaku godinu starosti stana, s tim da to umanjenje ne može da bude veće od 50% od prometne vrijednosti.
Član 24.
Uplatom prve mjesečne otkupne rate prestaje obaveza plaćanja stanarine za otkupljeni stan.
b) Susvojina na stanu
Član 25.
Susvojina na stanu se stiče kupovinom idealnog dijela stana i ulaganjem ličnih sredstava u finansiranju radova na poboljšanju uslova stanovanja.
Vrijednot stana u slučaju zasnivanja susvojine utvrđuje se shodno odredbama člana 20. ovog zakona.
Član 26.
Susvojina na stanu može se steći ako vrijednost idealnog dijela stana na kome se zasniva pravo svojine iznosi najmanje 5% od vrijednosti stana, a kad pređe 50% od vrijednosti cijelog stana pravo prvenstvenog useljenja u stan u slučaju njegovog ispražnjenja imaju naslednici ili lica na koja je prenijeto pravo susvojine pravnim poslom, s tim da na dijelu stana na kome ne postoji susvojina imaju položaj zakupca.
Suvlasnik idealnog dijela stana u susvojini ima pravo da otkupljuje stan u idealnim djelovima, dok ga u cjelosti ne stekne u svojinu.
Nasleđivanjem idealnog dijela stana ne dira se u prava lica koja koriste taj stan po propisima o stambenim odnosima.
Član 27.
O zasnivanju susvojine zaključuje se ugovor kojim se uređuju međusobni odnosi sopstvenika idealnog dijela stana i nosioca prava raspolaganja na stanu, veličina idealnog dijela stana izražena u procentu, prava i obaveze u pogledu korišćenja, otuđenja i popravki stana, uslovi, način i rokovi izvršenja ugovora.
Član 28.
Susvojina se stiče kupovinom idealnog dijela stana kad:
1) nosilac stanarskog prava kupi idealni dio stana koji dobije na korišćenje odnosno koji koristi,
2) nosilac stanarskog prava doplati razliku između vrijednosti većeg, odnosno konformnijeg stana i stana koji je do tada koristio,
3) raniji sopstvenik u postupku eksproprijacije na ime pravične naknade otkupi idealni dio stana koji mu se obezbeđuje,
4) raniji sopstvenik ili nosilac stanarskog prava, u postupku eksproprijacije doplati razliku za veći, odnosno komforniji stan,
5) sopstvenik stana odnosno porodične stambene zgrade sporazumom sa pravnim licem prenese tom licu u svojinu zgradu odnosno stan u zamjenu za veći odnosno komforniji stan na kome stiče susvojinu srazmjerno vrijednosti zgrade odnosno stana koji je prenio u svojinu pravnom licu.
Nosilac stanarskog prava koji uz saglasnost nosioca prava raspolaganja uloži lična sredstva u radove na zgradi odnosno stanu kojima se poboljšavaju uslovi stanovanja (član 15.), stiče susvojinu na stanu srazmjerno vrijednosti tih radova u odnosu na vrijednost stana koji koristi, pod uslovima propisanim ovim zakonom.
IVUPRAVLjANjE I ODRŽAVANjE STAMBENIH ZGRADA I STANOVA
Član 29.
Stambene zgrade i stanovi moraju se redovno održavati.
Održavanje obuhvata:
1) investiciono održavanje stambene zgrade i stana (popravka krova, popravka zajedničkih uređaja i instalacija u zgradi i stanovima, popravka lifta i dr.).
2) tekuće održavanje zajedničkih djelova u zgradi (čišćenja hodnika, stepeništa i dvorišta, krečenje hodnika, redovno održavanje lifta i dr.),
3) tekuće održavanje stana (krečenje, bojenje stolarije i dr.).
Republički organ uprave nadležan za stambene poslove bliže će propisati vrste radova u smislu stava 2. ovog člana.
Član 30.
Nosilac prava raspolaganja, stara se o investicionom i tekućem održavanju iz člana 29. stav 2. tač. 1. i 2. ovog zakona.
Nosilac stanarskog prava, zakupac stana i sopstvenik stana stara se o tekućem održavanju stana iz člana 29. stav 2. tačka 3. ovog zakona.
Član 31.
Radi ostvarivanja zajedničkih interesa i ciljeva u održavanju stambenih zgrada i stanova, kao nezamjenljivog uslova života i rada radnih ljudi i građana, može se osnovati javno preduzeće (u daljem tekstu: stambeno preduzeće).
Član 32.
Stambeno preduzeće vrši sljedeće zadatke i poslove:
1) stara se o investicionom održavanju stambenih zgrada i tekućem održavanju stambenih zgrada,
2) organizuje nastojničku službu u stambenim zgradama,
3) zaključuje ugovore o korišćenju stanova i ugovore o zakupu stana,
4) vrši utvrđivanje, obračun i naplatu stanarine, zakupnine, naknade za održavanje i drugih obaveza u vezi sa korišćenjem i održavanjem stanova i zgrada,
5) vodi evidenciju stambenih zgrada i stanova, kao i nosioca stanarskog prava i evidenciju uređaja, instalacija i opreme u stambenim zgradama,
6) vrši druge poslove i zadatke utvrđene aktom o osnivanju.
Za vršenje poslova iz stava 1. ovog člana stambenom preduzeću obezbjeđuju se sredstva iz stanarine i zakupnine koju plaćaju korisnici i sopstvenici stanova, poslovnih prostorija u stambenim zgradama, u skladu sa aktom o osnivanju i ovim zakonom.
Član 33.
Nosilac prava raspolaganja na stambenoj zgradi može sam organizovati investiciono održavanje stambenih zgrada i stanova ili te poslove povjeriti stambenom preduzeću odnosno drugom pravnom licu.
Ako u stambenoj zgradi ima više nosilaca prava raspolaganja na stanovima i sopstvenika stanova, oni mogu ugovoriti način održavanja stambene zgrade i stana, tako što će neko od njih preuzeti te poslove ili te poslove povjeriti stambenom preduzeću odnosno drugom pravnom licu.
Dok se održavanje stanova i stambenih zgrada ne uredi u smislu odredaba stava 2. ovog člana, o investicionom održavanju stambenih zgrada i stanova i tekućem održavanju zajedničkih djelova stambene zgrade, dužno je da se stara stambeno preduzeće sa svim pravima i obavezama nosioca prava raspolaganja na tim stanovima i zgradama.
Kad nosilac prava raspolaganja sam preuzme održavanje stambene zgrade ili te poslove povjeri drugom pravnom licu dužan je da poslove održavanja obavlja u skladu s odredbama ovog zakona propisanim za stambeno preduzeće.
Član 34.
Sopstvenik stana odnosno poslovnog prostora kao posebnog dijela zgrade dužan je da pravnom licu koje održava stambene zgrade i stanove plaća troškove održavanja zgrade obračunate na osnovu prosječnih troškova održavanja ukupnog stambenog fonda, kao i druge troškove koji proističu iz poslovanja stambenim fondom, na način utvrđen propisima o svojinsko-pravnim odnosima.
Sopstvenik stana kao posebnog dijela zgrade koji nije zaključio ugovor o načinu održavanja zgrade odnosno stana iz stava 1. ovog člana, dužan je da učestvuje u troškovima investicionog održavanja stambenih zgrada i stanova i tekućeg održavanja zajedničkih djelova zgrade, na način propisan zakonom kojim se uređuje pravo svojine i druga stvarna prava.
Član 35.
Održavanje stambenih zgrada i stanova organizuje se tako da se obezbijedi stalna ispravnost, upotrebljivost i sigurnost svih vitalnih djelova uređaja, instalacija i opreme zgrade kao cjeline, koji služe svim korisnicima zgrade, bez obzira ko je nosilac prava raspolaganja odnosno svojine na djelovima te zgrade odnosno njen korisnik.
Član 36.
Stambena zgrada ima svojstvo pravnog lica, koje predstavlja predsjednik zbora stanara.
Zbor stanara čine nosioci stanarskog prava, zakupci stanova, nosioca prava svojine na posebnim djelovima zgrade, koji stanuju u tim zgradama, kao i zakupci poslovnih i drugih prostorija.
Izvršni organ zbora stanara je kućni savjet.
Član 37.
Zbor stanara ima prvo i dužnost da:
1) odlučuje o načinu korišćenja zajedničkih prostorija u zgradi i zemljišta koje služi stambenoj zgradi,
2) odlučuje o načinu raspoređivanja troškova zajedničkog osvjetljenja, održavanja čistoće u zajedničkim prostorijama i drugim zajedničkim troškovima stambene zgrade koje plaćaju korisnici stanova i poslovnog prostora,
3) stara se o primjeni kućnog reda u stambenoj zgradi, ispravnosti protivpožarnih i drugih sredstava,
4) predlaže mjere za održavanje stambene zgrade, zajedničkih prostorija i uređaja u zgradi,
5) obavještava davaoca stana na korišćenje kada je stan ispražnjen odnosno kada ga ne koristi nosilac stanarskog prava ili drugo lice.
Zajedničkim prostorijama u smislu stava 1. tačke 1) ovog člana smatraju se potkrovlja, perionice, sušionice i druge prostorije koje služe svim stanarima, u skladu sa njihovom namjenom.
Član 38.
Zbor stanara može pojedine poslove iz svoje nadležnosti da prenose na kućni savjet.
Zbor stanara donosi svoje odluke većinom od ukupnog broja stanara stambene zgrade.
Član 39.
Skupština opštine donosi odluku o kućnom redu u stambenim zgradama.
Član 40.
U cilju praćenja racionalnog utroška stanarine i zakupnine namijenjene za održavanje stambenih zgrada i stanova i efikasnijeg sprovođenja poslova održavanja, pravno lice koje održava stambene zgrade i stanove za svaku stambenu zgradu, formira program tekućeg i investicionog održavanja, investiciono-tehničke dokumentacije i druge vrste evidencije.
Član 41.
Za korišćenje stana nosilac stanarskog prava plaća stanarinu.
Član 42.
Stanarina koju nosilac stanarskog prava plaća za korišćenje stana sadrži iznos:
1) amortizacije stana, utvrđene u skladu sa propisima kojim se uređuje amortizacija,
2) troškova investicionog održavanja zgrade i stana i tekućeg održavanja zgrade utvrđenih najmanje u visini polovine stope amortizacije, i
3) iznos zakonskih i ugovorenih obaveza (osiguranje, usluge javnog preduzeća, nastojnička služba i dr.).
Član 43.
Osnovicu za obračun stanarine predstavlja revalorizovana građevinska vrijednost stana, utvrđena na način iz člana 20. ovog zakona.
Način određivanja osnovice za utvrđivanje visine stanarine propisuje republički organ uprave nadležan za stambene poslove.
Stanarina se plaća za protekli mjesec najkasnije do desetog dana u mjesecu.
Član 44.
Obaveza utvrđena ovim zakonom za nosioca stanarskog prava u pogledu plaćanja stanarine i drugih troškova u vezi sa korišćenjem stambene zgrade i stana, primenjuje se i na nosioca stanarskog prava na stanu u svojini građana.
Stanarina iz stava 1. ovog člana plaća se neposredno sopstveniku stana.
V. KORIŠĆENjE STANOVA
Član 45.
Stanovi mogu da se koriste po osnovu zakupa i po osnovu stanarskog prava.
Nosilac prava raspolaganja na stanu opštim aktom uređuje, u smislu stava 1. ovog člana, način korišćenja svojih stanova.
Član 46.
Davalac stana na korišćenje može pravo davanja stana na korišćenje da prenese drugom pravnom licu.
Član 47.
Stanovi na kojima je nosilac prava raspolaganja opština po osnovu nacionalizacije, konfiskacije, nasleđa i poklona, stanovi stečeni iz amortizacije ovih stanova, kao i sredstva stečena iz njihove amortizacije i prodaje mogu da se koriste za:
1) rješavanje stambenih potreba učesnika NOR-a, koji nijesu penzioneri ili nijesu u radnom odnosu, civilnih invalida rata i građana iz člana 13. ovog zakona,
2) rješavanje stambenih potreba lica koja se iseljavaju iz nehigijenskih stanova i zgrada sklonih padu.
a) Korišćenje stana po osnovu zakupa
Član 48.
Davalac stana na korišćenje može dati na korišćenje stan po osnovu zakupa, u skladu sa ovim zakonom i opštim aktom.
Po osnovu zakupa mogu da se koriste stanovi koji se ne koriste po osnovu stanarskog prava, ako zakonom nije drugačije određeno.
Član 49.
Putem zakupa daju se na korišćenje:
1) stanovi namijenjeni za sticanje dohotka,
2) stanovi koji po veličini ne odgovaraju licima koji po redu prvenstva dobijaju stan sa stanarskim pravom, dok mu se ne dodjeli odgovarajući stan,
3) drugi stanovi određeni za davanje u zakup.
Član 50.
O korišćenju stana putem zakupa, pravima i obavezama zakupodavca i zakupca i drugim uslovima, zakupa zaključuje se ugovor o zakupu, u skladu sa propisima o obligacionim odnosima, ovim zakonom i opštim aktom davaoca stana na korišćenje.
Ugovor o zakupu stana zaključuje se u pismenom obliku.
Ugovor o zakupu stana zaključuje se na neodređeno vrijeme, ako ovim zakonom i ugovorom o zakupu nije drugačije određeno.
Ugovor o zakupu stana prestaje odnosno može se otkazati pod uslovima i u slučajevima koji su ovim zakonom utvrđeni za prestanak stanarskog prava, odnosno otkaz ugovora o korišćenju stana, kao i iz razloga utvrđenih ugovorom o zakupu stana, u skladu sa ovim zakonom.
b) Korišćenje stana sa stanarskim pravom
Član 51.
Na stanu u društvenoj odnosno državnoj svojini može postojati stanarsko pravo.
Davalac stana na korišćenje može davati na korišćenje stan sa stanarskim pravom u skladu sa ovim zakonom i opštim aktom.
Član 52.
Stanarsko pravo stiče se danom zakonitog useljenja u stan, na osnovu ugovora o korišćenju stana.
Stanarsko pravo ne može se prodavati odnosno kupovati ili na drugi način, suprotno zakonu, prenositi odnosno sticati.
Član 53.
Nosilac stanarskog prava može imati stanarsko pravo samo na jedan stan.
Nosilac stanarskog prava koji koristi dva ili više stanova na osnovu ugovora o korišćenju stana, dužan je da o tome bez odlaganja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana kada je počeo da koristi stanove, obavijesti stambeni organ i istovremeno izvrši izbor stana koji će da koristi.
Ako nosilac stanarskog prava iz stava 1. ovog člana ne izvrši izbor stana odnosno ne isprazni drugi stan stambeni organ će, po saslušanju stranke, riješiti iz kojeg se stana odnosno stanova takvo lice ima iseliti, vodeći pri tome računa o stambenim potrebama njegovog porodičnog domaćinstva.
Svako zainteresovano lice može predložiti stambenom organu da donese rješenje o iseljenju lica iz stava 2. ovog člana.
Stambenim organom u smislu stava 3. ovog člana smatra se organ na čijoj se teritoriji nalazi prebivalište lica iz stava 1. ovog člana.
Član 54.
Ako nosilac stanarskog prava ili član njegovog porodičnog domaćinstva ima ili stekne u svojinu stan ili porodičnu stambenu zgradu u određenim naseljenim mjestima u opštini koja, u smislu odredaba ovog zakona, odgovara potrebama tih lica, mogu da nastave da koriste stan sa stanarskim pravom ako:
1) zaključe ugovor o otkupu stana, na rok koji ne može biti duži od 15 godina, ili
2) zaključe ugovor o susvojini na stanu od najmanje 50% vrijednosti stana, s tim da preostali dio stana otkupe najkasnije za 15 godina, ili
3) daju ovlašćenja davaocu stana na korišćenje da stan odnosno porodičnu stambenu zgradu u svojini može da izdaje u zakup dok po odredbama ovog zakona koristi stan sa stanarskim pravom.
U slučaju da nosilac stanarskog prava ne postupi na način određen u stavu 1. ovog člana, u roku od 90 dana od dana sticanja stana odnosno porodične zgrade u svojini, stambeni organ će po službenoj dužnosti donijeti rješenje o iseljenju svih lica i stvari iz stana.
Skupština opštine određuje naseljena mjesta na koja se primjenjuje odredba stava 1. ovog člana imajući u vidu podobnost stanovanja, stepen opremljenosti naseljenog mjesta infrastrukturnim objektima i sl.
Član 55.
Porodičnom stambenom zgradom odnosno stanom u smislu člana 54. ovog zakona smatra se i zgrada odnosno stan u svojini za koji nije izdata upotrebna dozvola, a organ nadležan za izdavanje upotrebne dozvole utvrdi da je stambena zgrada odnosno stan podoban za stanovanje, s obzirom na ispunjenje bitnih tehničkih uslova za izdavanje upotrebne dozvole.
Član 56.
Nosilac stanarskog prava na isti stan može biti samo jedno lice.
Kad stanarsko pravo stekne jedan od supružnika koji živi u zajedničkom domaćinstvu, nosilac stanarskog prava je i drugi supružnik.
U slučaju razvoda braka raniji supružnici mogu sporazumno odlučiti ko će od njih biti nosilac stanarskog prava na stanu.
Ako ne dođe do sporazuma u smislu stava 3. ovog člana sud će na zahtjev jednog ili oba razvedena supružnika, odlučiti ko će da bude nosilac stanarskog prava, vodeći računa o stambenim potrebama razvedenih supružnika, njihove djece i drugih lica koja zajedno s njima stanuju, kao i o ostalim okolnostima slučaja.
Član 57.
Ako se neko lice useli u stan ili u zajedničku prostoriju u zgradi protivno odredbama ovog zakona odnosno stan koristi bez ugovora o korišćenju stana ili ugovora o zakupu, svako zainteresovano lice može predložiti stambenom organu da donese rješenje o ispražnjenju stana.
Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana može se u roku od tri dana izjaviti žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja.
Prilikom izvršenja rješenja iz stava 1. ovog člana, licu koje se iseljava ne obezbeđuje se nužni smještaj.
Troškovi prinudnog ispražnjenja iz stana padaju na teret lica koje se iseljava.
Član 58.
Korisnici stana koji stanuju zajedno s nosiocem stanarskog prava imaju pravo da koriste stan pod uslovima iz ovog zakona.
Članovima porodičnog domaćinstva pripada pravo iz stava 1. ovog člana i poslije smrti nosioca stanarskog prava.
Član 59.
Kad nosilac stanarskog prava umre i članovi njegovog porodičnog domaćinstva nastave s korišćenjem stana, a u stanu nije ostao drugi supružnik kao nosilac stanarskog prava oni će sporazumno između sebe odrediti jedno lice za nosioca stanarskog prava i o tome obavijestiti davaoca stana na korišćenje i pravno lice koje održava stambene zgrade i stanove.
Ako članovi porodičnog domaćinstva ne postignu sporazum u smislu stava 1. ovog člana, davalac stana na korišćenje odrediće koje će lice među članovima porodičnog domaćinstva biti nosilac stanarskog prava.
Ako davalac stana na korišćenje smatra da ni jedno od lica koja su ostala u stanu poslije smrti nosioca stanarskog prava nema pravo da po odredbama člana 58. ovog zakona, nastavi sa korišćenjem stana, može tužbom sudu tražiti iseljenje svih lica koja su ostala u stanu.
Član 60.
Nosilac stanarskog prava može da zamijeni stan sa drugim nosiocem stanarskog prava ili sa davaocem stana na korišćenje koji ima useljiv stan.
Zamjena stana može da se vrši između više nosilaca stanarskog prava odnosno davalaca stana na korišćenje, radi razdvajanja, odnosno spajanja porodičnog domaćinstva.
Zakupci stanova mogu među sobom, kao i sa nosiocima stanarskog prava, da zamjenjuju stanove uz saglasnost davaoca stana na korišćenje odnosno zakupodavca, pod uslovom da se ne mijenja dotadašnji osnov korišćenja stana.
Član 61.
Pri pokretanju postupka za zamjenu stana nosilac stanarskog prava dužan je da od davaoca stana zatraži da mu se obezbijedi stan kakav želi da pribavi zamjenom.
Ako davalac stana u roku od 30 dana od podnošenja zahtjeva ne obezbijedi takav stan, nosilac stanarskog prava može da vrši zamjenu u skladu sa ovim zakonom.
Nosioci stanarskog prava dužni su da davaocima stana na korišćenje odnosno sopstvenicima stanova i pravnom licu koje održava stambene zgrade i stanove dostave primjerak zaključenog ugovora o zamjeni stanova u roku od 15 dana od dana zaključenja ugovora.
Član 62.
Davalac stana na korišćenje može pred nadležnim sudom da zahtijeva poništenje ugovora o zamjeni stana ako:
1) prije zamjene stana nije postupljeno po obavezi iz člana 61. stav 1. ovog zakona,
2) je nosiocu stanarskog prava dat otkaz ugovora o korišćenju stana,
3) je stan dobijen na korišćenje po osnovu svojstva radnika u udruženom radu, a nije istekla obaveza po datom stanu na korišćenje,
4) se radi o prividnoj zamjeni stana (kada se lice koje je zaključilo ugovor o zamjeni stana ne preseli u zamijenjeni stan ili kada se preseli a ne koristi zamijenjeni stan ili kada ne postoji stan koji se zamjenjuje).
Kada se poništi ugovor o zamjeni stana naložiće se i povraćaj u pređašnje stanje.
Davalac stana na korišćenje može da podnese zahtjev za poništenje ugovora o zamjeni stana u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge iz stava 1. ovog člana a najdocnije u roku od dvije godine od izvršene zamjene.
Član 63.
Stan u društvenoj odnosno državnoj svojini ne može se koristiti u drugu svrhu osim za stanovanje, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
Član 64.
Nosilac stanarskog prava dužan je da pri korišćenju stana postupa brižljivo i da čuva stan od kvara i oštećenja.
Nosilac stanarskog prava dužan je da koristi stan, zajedničke djelove i uređuje u zgradi i zemljište koje služi upotrebi zgrade, u skladu sa njihovom namjenom.
Nosilac stanarskog prava je dužan da omogući predstavniku davaoca stana na korišćenje pregled stana i uvid u njegovo korišćenje na osnovu posebnog rješenja davaoca stana na korišćenje.
Kad se nosilac stanarskog prava trajno iseljava iz stana, dužan je da stan preda davaocu stana na korišćenje u stanju u kome je stan primio, uzimajući u obzir promjene do kojih je došlo redovnom upotrebom stana.
Ako davalac stana i nosilac stanarskog prava ne postignu sporazum u pogledu stanja u kome se stan nalazi u vrijeme prodaje, svaka od strana može tražiti da stambeni organ u postupku obezbjeđenja dokaza utvrdi stanje u kome se stan predaje.
Član 65.
Useljenje u stan može se izvršiti tek po zaključenju ugovora o korišćenju stana.
Ugovor o korišćenju stana zaključuje se između lica kome je konačnom odlukom nadležnog organa stan da na korišćenje i davaoca stana na korišćenje odnosno pravnom licu koje, u ime i za račun davaoca stana na korišćenje vrši poslove održavanja stambenih zgrada i stanova.
Član 66.
Ugovor o korišćenju stana zaključuje se u pismenom obliku.
Ugovor o korišćenju stana sadrži, naročito:
1) naznačenje ugovornih strana,
2) naznačenje akta o dodjeli stana na korišćenje,
3) naznačenje stana (ulica i broj zgrade, stana, prostorija, ukupna površina stana),
4) ime i prezime svih korisnika stana,
5) odredbe o stanarini (iznos i način plaćanja stanarine),
6) odredbe o međusobnim obavezama ugovornih strana u odnosu na održavanje stana i uređaja u zgradi,
7) mjesto i datum zaključivanja ugovora i potpis ugovornih strana.
Nosilac stanarskog prava dužan je da prijavi pravnom licu koje održava stambene zgrade i stanove svaku promjenu u pogledu broja korisnika stana u roku od 15 dana od dana nastale promjene.
Član 67.
Otkaz ugovora o korišćenju stana može se dati nosiocu stanarskog prava ako:
1) nosilac stanarskog prava ili drugi korisnik stana koristi stan za svrhu protivno ugovoru ili na drugi način kojim se stanu ili zajedničkim prostorijama i uređajima njihovom krivicom nanosi šteta,
2) nosilac stanarskog prava ili drugi korisnik stana koristi stan na način kojim korisnike drugog stana ometa u mirnom korišćenju stana,
3) nosilac stanarskog prava zaostane sa plaćanjem stanarine i naknade za korišćenje zajedničkih uređaja u zgradi u periodu duže od tri mjeseca neprekidno,
4) nosilac stanarskog prava izdaje cio stan drugim licima kao podstanarima,
5) je dobio stan na korišćenje kao uslov iz radnog odnosa da ostane na radu određeni period vremena, a taj uslov nije izvršio niti je oslobođen te obaveze.
Otkaz ugovora o korišćenju stana iz razloga navedenih u stavu 1. tačka 1) ovog člana može se dati ako je nosilac stanarskog prava prethodno opomenut od strane pravnog lica koje održava stambene zgrade i stanove i ako u primjerenom roku nije otklonio štetu koju je izazvao svojom krivicom.
Član 68.
Nosiocu stanarskog prava može se dati otkaz ugovora o korišćenju stana ako stambene prostorije izdaje većem broju podstanara bez saglasnosti davaoca stana na korišćenje.
U slučaju iz stava 1. ovog člana nosiocu stanarskog prava obezbjeđuje se stan koji odgovara dijelu stana koji nosilac stanarskog prava koristi sa članovima porodičnog domaćinstva, ne računajući površinu dijela stana izdatog podstanarima.
Član 69.
Davalac stana na korišćenje odnosno pravno lice koje održava stambene zgrade i stanove može otkazati nosiocu stanarskog prava ugovor o korišćenju stana u slučaju kada se, saglasno propisu skupštine opštine, mijenja namjena zgrade odnosno stana (pretvaranje stambenog prostora u poslovni, obezbjeđenje stanova za određene kategorije radnika u blizini radnih mjesta i sl.), pod uslovom da je nosiocu stanarskog prava prethodno obezbijeđen odgovarajući stan.
Davalac stana na korišćenje snosi troškove preseljenja nosioca stanarskog prava u slučajevima iz stava 1. ovog člana.
Član 70.
Ugovor o korišćenju stana prestaje ako se zgrada ili dio zgrade mora rušiti na osnovu rješenja nadležnog organa (eksproprijacija, izgradnja) ili zato što stan ne odgovara higijenskim uslovima ili postoji opasnost po život stanara.
Iseljenje nosioca stanarskog prava iz razloga navedenih u stavu 1. ovog člana sprovodi se na osnovu rješenja nadležnog organa skupštine opštine, a može se izvršiti tek pošto se nosiocu stanarskog prava obezbijedi odgovarajući stan.
Žalba na rješenje iz stava 2. ovog člana ne zadržava njegovo izvršenje.
Član 71.
Kao odgovarajući stan, u smislu odredaba čl. 68., 69. i 70. ovog zakona smatra se stan koji, uzimajući u obzir sve uslove stanovanja, a naročito veličinu, udobnost i mjesto na kome se stan nalazi bitno ne pogoršava uslove stanovanja nosioca stanarskog prava koji bi se u taj stan uselio.
Član 72.
Davalac stana na korišćenje može nosiocu stanarskog prava, koji koristi stan veće površine od površine utvrđene opštim aktom, otkazati ugovor o korišćenju stana, pod uslovom da mu prethodno, kao zamjenu, obezbijedi odgovarajući stan.
Član 73.
Kada je odredbama ovog zakona utvrđena obaveza za nosioca stanarskog prava da se iseli iz stana, ta obaveza se odnosi i na sva druga lica koja koriste stan.
Član 74.
Otkaz ugovora o korišćenju stana može dati davalac stana na korišćenje odnosno pravno lice koje održava stambene zgrade i stanove, tužbom sudu.
Nosilac stanarskog prava otkazuje ugovor pismeno, vansudskim putem prvog u mjesecu, a otkazni rok istekom posljednjeg dana u mjesecu, u kome je dat otkaz.
c) Sustanarski odnosi
Član 75.
Na sustanarske odnose primjenjuju se odredbe ovog zakona koje se odnose na stanarsko pravo ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Novi sustanarski odnosi ne mogu se zasnivati po odredbama ovog zakona.
Sustanar je nosilac stanarskog prava na onim stambenim prostorijama koje koristi kao sustanar.
Član 76.
Nosilac prava korišćenja na stambenoj zgradi odnosno stanu kao posebnom dijelu zgrade i sopstvenik porodične stambene zgrade odnosno stana u kojima postoje sustanarski odnosi mogu, u skladu sa propisima o građenju, vršiti prepravke u stanu u cilju izdvajanja sustanarskih djelova stana.
Vršenju prepravki u stanu sustanari se ne mogu protiviti ako se tim prepravkama ne pogoršavaju njihovi uslovi stanovanja.
Član 77.
Nosilac prava korišćenja odnosno sopstvenik stana može dati otkaz ugovora o korišćenju stana svim sustanarima, ako im obezbijedi stanove koji odgovaraju dijelu stana koji su kao sustanari koristili.
-------------------
NAPOMENA REDAKCIJE:
Na osnovu Odluke Ustavnog suda SRCG ("Sl. list RCG", br. 34/94), odredba člana 77. u dijelu koji glasi "odnosno sopstvenika stana" nije u saglasnosti sa Ustavom RCG i prestaje da važi.
-------------------
Član 78.
Ako se jedan sustanar iseli, prostorije koje je on koristio ne mogu se dati na korišćenje novom sustanaru.
Nosilac prava korišćenja odnosno sopstvenik stana može po iseljenju jednog od sustanara, otkazati drugom sustanaru ugovor o korišćenju stana, ako mu obezbijedi drugi stan koji odgovara dijelu stana koji je koristio kao sustanar.
Kad poslije iseljenja jednog sustanara ostanu u stanu dva ili više sustanara, nosilac prava korišćenja, odnosno sopstvenik stana odlučuje kako će među njima raspodijeliti ispražnjeni dio stana.
Član 79.
Sustanar može zahtijevati da se iz stana iseli drugi sustanar koji ga ometa u mirnom korišćenju stana, pod uslovima koji su ovim zakonom predviđeni za otkaz ugovora o korišćenju stana nosioca stanarskog prava koji ometa drugog nosioca stanarskog prava u mirnom korišćenju stana.
Sustanar može izvršiti zamjenu dijela stana koji koristi za drugi stan ili prostorije, samo uz saglasnost nosioca prava korišćenja odnosno sopstvenika stana.
Član 80.
Sve sporove između sustanara koji proističu iz sustanarskog odnosa rješava nadležni sud.
VI. KORIŠĆENjE STANA U SVOJINI GRAĐANA
Član 81.
Nosilac stanarskog prava koji je stanarsko pravo stekao prije stupanja na snagu ovog zakona na stan u svojini građana ima prava i obaveze koje se ovim zakonom propisuju za nosioca stanarskog prava koji koristi stan, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Sopstvenik stana, iz stava 1. ovog člana ima, po pravilu, i prava i obaveze davaoca stana na korišćenje.
-------------------
NAPOMENA REDAKCIJE:
Na osnovu Odluke Ustavnog suda SRCG ("Sl. list RCG", br. 14/93), odredbe člana 81. prestale su da važe.
-------------------
Član 82.
Nosilac stanarskog prava na stanu u svojini građana ne može zamjenom tog stana da oteža mogućnost sopstvenika za iseljenje nosioca stanarskog prava.
Pod otežavanjem mogućnosti u smislu stava 1. ovog člana smatra se naročito zamjena sa licem koje ima veći broj članova porodičnog domaćinstva od onog koji koristi stan.
-------------------
NAPOMENA REDAKCIJE:
Na osnovu Odluke Ustavnog suda SRCG ("Sl. list RCG", br. 14/93), odredbe člana 82. prestale su da važe.
-------------------
Član 83.
Sopstvenik porodične stambene zgrade ili stana može radi zadovoljavanja ličnih i porodičnih stambenih potreba, tražiti iseljenje nosioca stanarskog prava iz porodične stambene zgrade ili stana, ako mu ponudi u zamjenu manji stan koji odgovara potrebama nosioca stanarskog prava i članova njegovog porodičnog domaćinstva.
Ako nosilac stanarskog prava u porodičnoj stambenoj zgradi ili stanu izdaje dio stana u zakup, sopstvenik može radi zadovoljavanja ličnih i porodičnih stambenih potreba, tražiti iseljenje nosioca stanarskog prava, ako mu ponudi u zamjenu drugi stan koji je po veličini i opremi srazmjeran dijelu stana koji koristi za stanovanje sa članovima porodičnog domaćinstva, ne računajući površinu dijela stana koji izdaje u zakup.
U slučajevima iz stava 1. ovog člana sopstvenik porodične stambene zgrade ili stana snosi troškove koje određuje nadležni sud u vanparničnom postupku.
-------------------
NAPOMENA REDAKCIJE:
Na osnovu Odluke Ustavnog suda SRCG ("Sl. list RCG", br. 14/93), odredbe člana 83. prestale su da važe.
-------------------
Član 84.
Po tužbi za ispražnjenje porodične stambene zgrade ili stana rješava nadležni sud.
-------------------
NAPOMENA REDAKCIJE:
Na osnovu Odluke Ustavnog suda SRCG ("Sl. list RCG", br. 14/93), odredbe člana 84. prestale su da važe.
-------------------
VII. STAMBENE ZADRUGE
Član 85.
Radni ljudi i građani mogu, radi rješavanja svojih stambenih potreba i izgradnje poslovnih prostorija, osnovati stambenu zadrugu.
Ostvarivanje ciljeva iz stava 1. ovog člana društvena zajednica može pomagati blagovremenom dodjelom zemljišta za građenje oslobađanjem od poreza na ulaganja u stambenu izgradnju i dr.
Član 86.
Radni čovjek odnosno građanin može biti član samo jedne stambene zadruge.
Stambena zadruga osniva se sporazumom radnih ljudi i građana (u daljem tekstu: zadrugari).
Član 87.
Član stambene zadruge može biti radni čovjek i građanin koji nema u svojini stan ili ima stan u svojini koji ne odgovara potrebama njegovog porodičnog domaćinstva.
Član stambene zadruge može biti i građanin koji koristi stan, koji ne odgovara potrebama njegovog domaćinstva.
Član stambene zadruge može biti radni čovjek odnosno građanin koji želi da stekne u svojinu poslovnu prostoriju za obavljanje privredne djelatnosti ličnim radom i sredstvima rada u svojini građana.
Rješenje o ispunjavanju uslova u smislu st. 1. i 2. ovog člana donosi stambeni organ.
Član 88.
Predmet poslovanja stambene zadruge može biti:
1) prikupljanje ličnih sredstava zadrugara za izgradnju odnosno kupovinu stambenih zgrada, stanova i poslovnih prostorija,
2) organizovanje različitih oblika štednje zadrugara, sredstvima banaka, preduzeća i drugih organizacija i zajednica radi izgradnje stambene zgrade ili stana u svojini ili susvojini i zaključivanje ugovora o kreditu,
3) obavljanje investitorskih poslova i izvođačkih radova na izgradnji stambenih zgrada, stanova i poslovnih prostorija zadrugara, kao i kupovina stambenih zgrada, stanova i poslovnih prostorija u svojini građana,
4) pribavljanje i pripremanje za izgradnju i komunalno opremanje građevinskog zemljišta radi stambene izgradnje, pod uslovima za uređenje građevinskog zemljišta koji su utvrđeni u opštini,
5) nabavka građevinskog i drugog materijala za izgradnju i održavanje objekata,
6) održavanje stambenih zgrada, stanova i poslovnih prostorija zadrugara,
7) obavljanje i drugih djelatnosti za svoje članove a od interesa za razvoj stambenog zadrugarstva.
Stambena zadruga posluje s trećim licima u svoje ime a za račun svojih članova.
Član 89.
Članstvo u stambenoj zadruzi prestaje istupanjem, isključenjem ili smrću člana stambene zadruge.
Protiv odluke o isključenju iz stambene zadruge, član stambene zadruge može podnijeti žalbu skupštini stambene zadruge.
Član 90.
Međusobna prava i obaveze stambene zadruge i njenih članova koja se odnose na štednju, sticanje prava svojine na stambenu zgradu, stan ili poslovnu prostoriju i održavanje stambenih zgrada i stanova, uređuju se ugovorom, u skladu sa zakonom.
Ugovor o međusobnim pravima i obavezama stambene zadruge i njenih članova u pogledu sticanja prava svojine na stambenu zgradu, stan, odnosno poslovnu prostoriju sadrži, naročito:
1) naznačenje stambene zgrade, stana odnosno poslovne prostorije po položaju, veličini, kategoriji i sl,
2) cijenu stambene zgrade, stana, odnosno poslovne prostorije i iznos koji je član zadruge dužan da plaća na ime usluga i otplate cijena tih prostorija,
3) uslove i rokove plaćanja iznosa koji čine obavezu člana stambene zgrade,
4) rok u kome član stambene zadruge stiče stambenu zgradu, stan odnosno poslovnu prostoriju u svojini.
Ugovor iz stava 1. ovog člana zaključuje se u pismenom obliku.
Prava članova stambene zadruge koja proizlaze iz statuta stambene zadruge ne mogu se isključiti ugovorom.
Član 91.
Zadrugar može kao učešće za kupovinu stambenih zgrada, stanova i poslovnih prostorija unijeti umjesto novčanih sredstava stan u svojini, građevinsko zemljište, građevinski materijal i dr.
Vrijednost nepokretnosti iz stava 1. ovog člana utvrđuje se u skladu sa propisima o prometu nepokretnosti.
Član 92.
Stambena zadruga je dužna da omogući sticanje i upis prava svojine porodične stambene zgrade, odnosno stana kao posebnog dijela zgrade ili poslovne prostorije članu stambene zadruge najkasnije u roku od šest mjeseci nakon dobijanja dozvole za upotrebu objekta.
Član 93.
Zadrugar koji je prestao biti član stambene zadruge ima pravo da zahtijeva, saglasno statutu zadruge i ugovoru, povraćaj vrijednosti uplaćenih sredstava na ime otplate vrijednosti zgrade, stana, odnosno poslovne prostorije.
Zadrugar ima pravo na povraćaj sredstava uplaćenih na ime predujma za otplatu vrijednosti stambene zgrade odnosno stana, odnosno poslovne prostorije, a po odbitku iznosa režijskih troškova.
U slučaju prestanka stambene zadruge sve obaveze u pogledu otplate kredita za stan odnosno poslovnu prostoriju preuzimaju zadrugari u skladu sa ugovorom.
VIII. KAZNENE ODREDBE
Član 94.
Novčanom kaznom od 4500 dinara do 45.000 kazniće se za privredni prestup preduzeće, organizacija ili drugo pravno lice:
1) ako sredstva izdvojena za zadovoljavanje stambenih potreba koristi protivno čl. 10. i 14. ovog zakona,
2) ako ne omogući otkup stana (član 17. stav 2.),
3) ako ne postupi po odredbi člana 19. stav 2. ovog zakona,
4) ako utvrdi povoljnije uslove otkupa stana od propisanih (član 20.),
5) ako se ne stara o investicionom i tekućem održavanju iz člana 29. stav 2. tač. 1. i 2. ovog zakona,
6) ako raspolaže stanom bez donijetog opšteg akta ili protivno uslovima utvrđenim u tom aktu (čl. 45, 48 i 51.),
7) ako da stan na korišćenje u zakup bez zaključenog ugovora o zakupu (član 50).
Za privredni prestup iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u preduzeću, organizaciji i drugom pravnom licu novčanom kaznom od 1500 do 25.000 dinara.
Član 95.
Novčanom kaznom od 4500 do 45.000 dinara kazniće se za privredni prestup, stambena zadruga:
1) ako primi lice koje je član druge stambene zadruge (član 86.),
2) ako za člana stambene zadruge primi lice protivno uslovima iz člana 87. ovog zakona,
3) ako se bavi djelatnošću koja nije predmet poslovanja stambene zadruge (član 88.),
4) ako u roku iz člana 99. ne uskladi svoje poslovanje sa odredbama ovog zakona.
Za privredni prestup iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u stambenoj zadruzi novčanom kaznom od 1500 do 25.000 dinara.
Član 96.
Novčanom kaznom od 1000 do 2000 dinara kazniće se za prekršaj građanin:
1) ako ne postupi po odredbi člana 19. stav 1.
2) ako se ne stara o tekućem održavanju stana (član 30. stav 2.),
3) ako koristi stan bez ugovora o zakupu (član 50),
4) ako ne obavijesti stambeni organ da koristi dva ili više stanova (član 53.),
5) ako postupa suprotno članu 61. stav 3. i članu 64 ovog zakona,
6) ako se useli u stan bez prethodno zaključenog ugovora (član 65.),
7) ako ne prijavi pravnom licu koje održava stambene zgrade sve promjene u pogledu broja korisnika stana (član 66.),
8) ako nastavi sa korišćenjem stana i poslije iseljenja nosioca stanarskog prava (član 73.),
9) ako se protivi vršenju prepravki u cilju izdvajanja sustanarskih djelova stana (član 76.).
IX. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 97.
Sredstva koja su se na dan stupanja na snagu ovog zakona izdvajala u zajednici i invalidskog i penzijskog osiguranja za rješavanje stambenih potreba penzionera i invalida, izdvajaće se u visini utvrđene stope na dosadašnji način, dok se u skladu sa odredbama ovog zakona ne utvrdi način izdvajanja sredstava za te namjene, a najduže do 31. 12. 1992. godine.
Sredstva koja su se na dan stupanja na snagu ovog zakona izdvajala za solidarnu stambenu izgradnju izdvajaće se u visini utvrđene stope na dosadašnji način, dok se u skladu sa odredbama ovog zakona ne utvrdi način izdvajanja sredstava za te namjene, a najduže do 31. 12.1992. godine.
Član 98.
Stanovi i stambene zgrade koji su na dan stupanja na snagu ovog zakona bile udružene u samoupravnu interesnu zajednicu stanovanja u opštini, smatraju se da su danom organizovanja stambenog preduzeća udružene u stambeno preduzeće, ako nosilac prava raspolaganja ne donese odluku o drugačijem načinu održavanja stambenih zgrada i stanova.
Skupština opštine uređuje način preuzimanja prava i obaveza u pogledu sredstava samoupravnih interesnih zajednica stanovanja koje prestaju sa radom.
Član 99.
Preduzeća i druge organizacije i zajednice dužne su da usklade svoja opšta akta u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Postojeći ugovori o korišćenju stana zaključeni do dana stupanja na snagu ovog zakona ostaju na snazi i na njih će se primjenjivati odredbe ovog zakona, ukoliko ovim zakonom nije drugačije određeno.
Član 100.
Ako je postupak pred stambenim organom pokrenut prije stupanja na snagu ovog zakona i nije donijeto prvostepeno rješenje, postupak će se nastaviti po odredbama ovog zakona.
Ako je prvostepeno rješenje donijeto prije stupanja na snagu ovog zakona postupak po žalbi nastaviće se i okončati po ranijim propisima.
Ako u slučaju iz stava 2. ovog člana prvostepeno rješenje bude poništeno i predmet vraćen prvostepenom organu, postupak će se nastaviti i predmet raspraviti po odredbama ovog zakona.
Član 101.
Pravo člana porodičnog domaćinstva odnosno drugog korisnika stana na sticanje stanarskog prava u svojstvu nosioca stanarskog prava, koji to pravo nije ostvario do dana stupanja na snagu ovog zakona, a gdje je rok za pokretanje postupka za ostvarivanje toga prava protekao, utvrdiće se prema zakonu koji je važio u momentu nastajanja uslova za ostvarivanje toga prava.
Član 102.
Postupak za davanje stana na korišćenje, odnosno dodjelu kredita za stambenu izgradnju, započet prije stupanja na snagu ovog zakona a nije donijeta odluka, okončaće se po odredbama ovog zakona.
Postupak započet kod suda po ranijim propisima o stambenim odnosima nastaviće se po odredbama ovog zakona, ako na dan njegovog stupanja na snagu nije donesena prvostepena sudska odluka.
Član 103.
Propisi na osnovu ovlašćenja iz ovog zakona donijeće se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 104.
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju da važe:
1) Zakon o stambenim odnosima ("Službeni list SRCG", br. 21/85),
2) Zakon o samoupravnim interesnim zajednicama stanovanja ("Službeni list SRCG", br. 18/86),
3) Zakon o utvrđivanju vrijednosti, revalorizaciji i amortizaciji stambenih zgrada i stanova ("Službeni list SRCG", br. 14/79 i 14/87),
4) Zakon o stambenim zadrugama ("Službeni list SRCG", br. 16/81, 17/82, 12/86 i 17/87).
Član 105.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom listu Socijalističke Republike Crne Gore".
-------------------
NAPOMENA REDAKCIJE:
Ustavni sud SRCG utvrdio je sledeće:
ODLUKA
O UTVRĐIVANjU DA NIJESU U SKLADU SA USTAVOM NEKE ODREDBE ZAKONA O STAMBENIM ODNOSIMA ("Sl. list SRCG", br. 45/90)
Ustavni sud SR Crne Gore, na osnovu odredaba člana 409. stav 1. tačka 1. i člana 417. stav 1. Ustava SR Crne Gore i člana 18. stav 1. tačka 2. Zakona o Ustavnom sudu SR Crne Gore, na sjednici od 18. jula 1991. godine, donio je
ODLUKU
(Objavljena u "Sl. listu SRCG", br. 38/91)
1. Utvrđuje se da nijesu u skladu sa Ustavom SR Crne Gore odredbe čl. 81, 82, 83. i člana 84. Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SRCG", br. 45/90).
2. Danom dostavljanja ove odluke Skupštini Socijalističke Republike Crne Gore počinje teći rok utvrđen odredbom člana 417. stav 2. Ustava SR Crne Gore.
3. Ova odluka objaviće se u "Službenom listu Socijalističke Republike Crne Gore".
Obrazloženje
Rješenjem Ustavnog suda SR Crne Gore u br. 50/90 od 28. marta 1991. godine, pokrenut je postupak za ocjenjivanje ustavnosti odredaba čl. 81, 82, 83. i člana 84. Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SRCG", br. 45/90), kojima se uređuje korišćenje stana u svojini građana, na način što se njima i dalje zadržava stanarsko pravo građana koje su oni svojevremeno stekli na stanovima u svojini građana (GlavaVIZakona).
Skupština Socijalističke Republike Crne Gore, u odgovoru na rješenje o pokretanju postupka, ističe da se odredbe čl. 81, 82, 83. i člana 84. Zakona o stambenim odnosima, u suštini, odnose na tzv. kategoriju zaštićenih stanara, koji su svojevremeno, na osnovu saveznog zakona, stekli svojstvo nosioca stanarskog prava na stanu u svojini građana, a ovlašćenje da se zakonom urede ova pitanja sadržano je u odredbama člana 191. Ustava Socijalističke Republike Crne Gore.
Ustavni sud, u toku postupka i na sjednici od 18. jula 1991. godine, nakon razmatranja sadržine odredaba čl. 81, 82, 83. i člana 84. navedenog zakona, utvrdio je da su iste nesaglasne sa Ustavom Socijalističke Republike Crne Gore.
Odredbama GlaveVIZakona, utvrđeno je: da nosilac stanarskog prava na stanu u svojini građana koji je to pravo stekao prije stupanja na snagu ovog zakona ima prava i obaveze koje se ovim zakonom propisuju za nosioca stanarskog prava na stanu, ako ovim zakonom nije drukčije određeno (član 81. stav 1); da sopstvenik stana, po pravilu, ima prava i obaveze davaoca stana na korišćenje (član 81. stav 2); da nosilac stanarskog prava na stanu u svojini građana ne može zamjenom tog stana da oteža mogućnost sopstvenika za iseljenje nosioca stanarskog prava, a naročito zamjenom stana sa licem koje ima veći broj članova porodičnog domaćinstva (član 82); da sopstvenik porodične stambene zgrade ili stana, može radi zadovoljavanja ličnih i porodičnih stambenih potreba, tražiti iseljenje nosioca stanarskog prava iz porodične stambene zgrade ili stana ako mu u zamjenu ponudi manji stan koji odgovara njegovim potrebama i potrebama članova njegovog porodičnog domaćinstva (član 83. stav 1); da, ako nosilac stanarskog prava u porodičnoj stambenoj zgradi ili stanu izdaje dio stana u zakup, sopstvenik može radi zadovoljavanja ličnih i porodičnih stambenih potreba, tražiti iseljenje nosioca stanarskog prava, ako mu ponudi u zamjenu drugi stan koji je po veličini i opremi srazmjeran dijelu stana koji koristi za stanovanje sa članovima porodičnog domaćinstva, ne računajući površinu dijela stana koju izdaje u zakup (član 83. stav 2); da troškova iseljenja u navedenim slučajevima, koje određuje nadležni sud u vanparničnom postupku, snosi sopstvenik porodične stambene zgrade ili stana (član 83. stav 3) i da po tužbi za ispražnjenje porodične stambene zgrade ili stana rješava nadležni sud (član 84).
Ustavom Socijalističke Republike Crne Gore utvrđeno je da se građanima zajemčuje pravo svojine na stambene zgrade i stanove i da ih njihov vlasnik može dati na korišćenje drugom i po tom osnovu sticati dohodak, pod uslovima i na način koji su utvrđeni zakonom (AmandmanXLI; da stanarsko pravo može postojati na stanu u društvenoj i državnoj svojini pod uslovima utvrđenim zakonom (AmandmanLXXIIItačka 10) i da se pravo građana na korišćenje stana na kome postoji pravo svojine uređuje zakonom (Član 191. stav 2).
Iz citiranih ustavnih odredaba, dakle, proizilazi da stanarsko pravo, kao pravo trajnog korišćenja stana radi zadovoljavanja ličnih i porodičnih stambenih potreba, može postojati na stanu u društvenoj i državnoj svojini, a ne i na stanu u svojini građana. Ustavom se građanima zajemčuje pravo svojine na stambene zgrade i stanove i utvrđuje princip da se prava građana na korišćenje stana na kome postoji pravo svojine uređuje zakonom, ali se uređivanje ovog prava građana, po ocjeni Ustavnog suda, ne može vršiti na način kojim bi se dovelo u pitanje ostvarivanje Ustavom zajemčenog prava svojine sopstvenika stana. Međutim, iz citiranih odredaba navedenog zakona, proizilazi da se tim odredbama sopstvenici stanova, u kojima žive građani koji su ranije stekli stanarsko pravo na tim stanovima, faktički onemogućavaju da koriste Ustavom zajemčeno pravo svojine i slobodnog raspolaganja svojom imovinom. Ovo stoga, što se iseljenje nosioca stanarskog prava iz porodične stambene zgrade ili stana u svojini, može izvršiti samo u slučaju ako mu sopstvenik tog stana ponudi stan koji odgovara potrebama nosioca stanarskog prava i potrebama članova njegovog porodičnog domaćinstva. Drugim riječima, ukoliko sopstvenik stana, odnosno porodične stambene zgrade nije u mogućnosti da nosiocu stanarskog prava koji stanuje u njegovom stanu, obezbijedi drugi odgovarajući stan, objektivno nije u mogućnosti ni da ostvaruje Ustavom zajemčeno pravo svojine na tom stanu, što je nesaglasno sa Ustavom.
Na osnovu iznijetih razloga i odredaba član 417. Ustava SR Crne Gore, odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Odluka o objavljivanju zasniva se na odredbi člana 427. Ustava SR Crne Gore.
ODLUKA
O PRESTANKU VAŽENjA ODREDABA ČL. 81, 82, 83. I ČLANA 84. ZAKONA O STAMBENIM ODNOSIMA
Ustavni sud Republike Crne Gore, na osnovu odredbe člana 115. stav 1. Ustava Republike Crne Gore, na sjednici od 25 marta 1993. godine, donio je
ODLUKU
(Objavljena u "Sl. listu RCG", br. 14/93)
1. Odredbe čl. 81, 82, 83. i člana 84. Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SR Crne Gore", broj 45/90), za koje je Ustavni sud SR Crne Gore, Odlukom U. br. 50/90 od 18. jula 1991. godine ("Službeni list SR Crne Gore", broj 38/91) utvrdio da nijesu u skladu sa ranijim Ustavom SR Crne Gore, prestaju da važe.
2. Odredbe čl. 81, 82, 83. i člana 84. navedenog zakona prestaju da važe danom objavljivanja ove odluke.
Ova odluka objaviće se u "Službenom listu Republike Crne Gore".
Obrazloženje
Ustavni sud SR Crne Gore, Odlukom U. br. 50/90 od 18. jula 1991. godine ("Službeni list SR Crne Gore", broj 38/91) utvrdio je da odredbe čl. 81, 82, 83. i člana 84. Zakona o stambenim odnosima ("Službeni list SR Crne Gore", br. 45/90) nijesu u skladu sa ranijim Ustavom SR Crne Gore.
Odluka Ustavnog suda SR Crne Gore dostavljena je Skupštini SR Crne Gore 14. septembra 1991. godine.
S obzirom da Skupština Republike Crne Gore nije, u vrijeme važenja ranijeg Ustava Republike Crne Gore, uskladila navedene odredbe Zakona o stambenim odnosima sa tim ustavom, Ustavni sud smatra da navedene zakonske odredbe ne mogu ostati u pravnom sistemu Republike Crne Gore, budući da ovaj zakon nije usklađivan ni sa novim Ustavom Republike Crne Gore, koji je usvojen i proglašen 12. oktobra 1992. godine. Saglasno ovome, Ustavni sud je ocijenio da su se stekli uslovi da svojom odlukom utvrdi da odredbe čl. 81, 82, 83. i člana 84. Zakona prestaju da važe.
Osporene odredbe navedenog zakona prestaju da važe danom objavljivanja ove odluke, saglasno odredbi člana 115. stav 1. Ustava Republike Crne Gore.
Na osnovu iznijetih razloga, odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Odluka o objavljivanju zasniva se na odredbi člana 116. stav 3. Ustava Republike Crne Gore.