ZAKON
O SARADNjI SA MEĐUNARODNIM KRIVIČNIM SUDOM
(Objavljen u "Sl. listu CG", br. 53 od 7. avgusta 2009)
I. OSNOVNE ODREDBE
Predmet zakona
Član 1
Ovim zakonom uređuje se saradnja državnih organa Crne Gore sa Međunarodnim krivičnim sudom i izvršavanje drugih obaveza, u skladu sa Rimskim statutom Međunarodnog krivičnog suda (u daljem tekstu: Statut), kao i druga pitanja u vezi gonjenja učinilaca krivičnih djela iz člana 5 Statuta, odnosno krivičnih djela protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom koja se odnose na kršenje međunarodnog humanitarnog prava iz Krivičnog zakonika Crne Gore.
Saradnja sa Međunarodnim krivičnim sudom
Član 2
(1) Vlada Crne Gore (u daljem tekstu: Vlada) ostvaruje saradnju i druge oblike komunikacije sa Međunarodnim krivičnim sudom diplomatskim putem, preko ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa ili neposredno u slučaju hitnosti ili ako postoje drugi opravdani razlozi.
(2) Izuzetno, saradnja i komunikacija iz stava 1 ovog člana mogu se ostvariti i preko INTERPOL-a ili druge međunarodne organizacije o čemu će se odmah obavijestiti ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa (u daljem tekstu: Ministarstvo).
Ostvarivanje saradnje
Član 3
(1) Zahtjev za saradnju ili izvršenje odluke Međunarodnog krivičnog suda dostavlja se Ministarstvu.
(2) Nakon utvrđivanja formalne valjanosti zahtjeva iz stava 1 ovog člana, Ministarstvo taj zahtjev dostavlja sudu, državnom tužiocu, drugom državnom organu ili organu državne uprave, radi postupanja u skladu sa ovim zakonom.
(3) Ako Ministarstvo utvrdi da zahtjev iz stava 1 ovog člana ne sadrži podatke predviđene Statutom, zatražiće od Međunarodnog krivičnog suda da zahtjev dopuni.
(4) Organi iz stava 2 ovog člana obavještavaju Međunarodni krivični sud o preduzetim radnjama ili upućuju zahtjev za saradnju ili pružanje pravne pomoći preko Ministarstva, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
(5) Izuzetno, u slučaju hitnosti ili kad to zahtijeva drugi opravdani razlog, saradnja ili izvršenje drugih obaveza iz st. 1 i 4 ovog člana može se ostvariti neposredno.
(6) Ukoliko se saradnja ostvaruje neposredno, organi iz stava 2 ovog člana obavještavaju Ministarstvo o preduzetim radnjama.
Nadležnost
Član 4
Nadležnost suda, državnog tužilaštva i drugog državnog organa ili organa državne uprave koji postupa po zahtjevu za saradnju Međunarodnog krivičnog suda određuje se prema propisima koji važe za određivanje nadležnosti u postupku u kojem se obavlja radnja kojom se ostvaruje saradnja.
Obaveznost postupanja po zahtjevu
Član 5
Sud, državno tužilaštvo i drugi državni organ ili organ državne uprave obavezan je da postupa po zahtjevu Međunarodnog krivičnog suda, osim u slučajevima predviđenim Statutom.
Hitnost postupanja
Član 6
Postupak po zahtjevu Međunarodnog krivičnog suda je hitan.
Obaveza dostavljanja podataka
Član 7
Pravna i fizička lica dužna su da organima iz člana 3 stav 2 ovog zakona dostave podatke, isprave, snimke i predmete i obavještenja potrebna za preduzimanje radnji iz njihove nadležnosti od značaja za saradnju i izvršenje odluka Međunarodnog krivičnog suda.
Zaštita svjedoka, žrtve i drugog lica
Član 8
(1) U krivičnom postupku koji se sprovodi u Crnoj Gori protiv učinilaca krivičnih djela protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom koja se odnose na kršenje međunarodnog humanitarnog prava iz Krivičnog zakonika koja istovremeno predstavljaju krivična djela iz člana 5 Statuta, kao i u postupku po zahtjevu Međunarodnog krivičnog suda, primjenjivaće se najviši standardi zaštite i poštovanja dostojanstva svjedoka, žrtve i njihovih porodica, u skladu sa zakonom.
(2) U postupku iz stava 1 ovog člana, po potrebi, obezbijediće se posebna zaštita sudije, državnog tužioca i drugog lica koje učestvuju u postupku.
Zastupanje pred Međunarodnim krivičnim sudom
Član 9
(1) Radi zaštite prava i interesa Crne Gore ili interesa njenih državljana Crnu Goru u postupku pred Međunarodnim krivičnim sudom, po pravilu, zastupa Vrhovni državni tužilac Crne Gore (u daljem tekstu: Vrhovni državni tužilac).
(2) Vlada može, na predlog Ministarstva ili na zahtjev Vrhovnog državnog tužioca, odrediti i drugo lice koje ima potrebna stručna znanja i iskustvo radi zastupanja Crne Gore u postupku pred Međunarodnim krivičnim sudom radi zaštite prava i interesa Crne Gore ili interesa njenih državljana.
Značenje izraza u ovom zakonu
Član 10
Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:
1) Tužilac je ovlašćeni tužilac predviđen članom 42 Statuta;
2) državni tužilac je tužilac koji je nadležan za krivično gonjenje učinilaca krivičnih djela u Crnoj Gori;
3) okrivljeni je lice protiv koga se u Crnoj Gori vodi postupak za krivično djelo iz člana 8 stav 1 ovog zakona ili lice čiju predaju traži Međunarodni krivični sud;
4) Pravila su Pravila o postupku i izvođenju dokaza donesena na osnovu člana 51 Statuta;
5) nadležni organ je sud, državni tužilac, drugi državni organ ili organ državne uprave koji u ostvarivanju saradnje sa Međunarodnim krivičnim sudom preduzimaju radnje po zahtjevu tog suda, u skladu sa ovim zakonom.
II. KRIVIČNO GONjENjE U CRNOJ GORI
Nadležnost suda u Crnoj Gori i drugih organa
Član 11
(1) Za krivična djela iz člana 8 stav 1 ovog zakona nadležan je sud u Crnoj Gori ukoliko su izvršena na teritoriji Crne Gore ili je učinilac ili žrtva državljanin Crne Gore.
(2) Izuzetno, neće se pokrenuti krivični postupak u Crnoj Gori, ako se postupak već vodi pred Međunarodnim krivičnim sudom.
(3) Sud u Crnoj Gori je nadležan za vođenje postupka protiv učinioca krivičnog djela iz člana 8 stav 1 ovog zakona i kad je učinilac lišen slobode u Crnoj Gori ili joj je izručen, bez obzira na mjesto izvršenja i njegovo državljanstvo, a krivični postupak nije sproveden pred Međunarodnim krivičnim sudom ili sudom druge države, ili ako nema uslova da se učiniocu sudi pred Međunarodnim krivičnim sudom, sudom države u kojoj je krivično djelo izvršeno, sudom države čiji je učinilac državljanin ili drugim sudom koji je nadležan za suđenje ili pred kojim se može očekivati sprovođenje pravičnog postupka.
(4) U slučajevima iz stava 3 ovog člana, kao i u slučaju kad je postupak sproveden u drugoj državi suprotno međunarodno priznatim standardima pravičnog suđenja, protiv učinioca se može pokrenuti krivični postupak uz odobrenje Vrhovnog državnog tužioca.
Primjena propisa o krivičnom postupku
Član 12
Nadležni organi u postupku saradnje sa Međunarodnim krivičnim sudom preduzimaju radnje na način propisan ovim zakonom i drugim propisima kojima se uređuje krivični postupak u Crnoj Gori.
Nadležnost za vođenje krivičnog postupka
Član 13
Krivično gonjenje okrivljenih za krivična djela iz člana 8 stav 1 ovog zakona preduzima nadležni državni tužilac, a sudi im nadležni sud u Crnoj Gori u skladu sa propisima kojima se uređuje nadležnost tih organa u krivičnom postupku.
Primjena posebnih odredbi
Član 14
Na otkrivanje učinilaca krivičnih djela iz člana 8 stav 1 ovog zakona i vođenje krivičnog postupka protiv tih lica shodno se primjenjuju odredbe zakona koje se odnose na postupanje nadležnih organa u postupku za krivična djela organizovanog kriminala i druge oblike najtežih krivičnih djela.
Prijava državnom tužiocu
Član 15
Ako se krivično gonjenje učinilaca krivičnih djela iz člana 8 stav 1 ovog zakona iz stvarnih ili pravnih razloga ne može preduzeti u Crnoj Gori, Vrhovni državni tužilac će o tome obavijestiti Ministarstvo, koje će u skladu sa članom 14 Statuta obavijestiti Tužioca.
Obavještenje Tužioca
Član 16
(1) Kad Tužilac obavijesti Crnu Goru da postoje razlozi za pokretanje istrage pred Međunarodnim krivičnim sudom za krivično djelo iz člana 5 Statuta za koje bi mogao biti nadležan sud u Crnoj Gori, Ministarstvo će to obavještenje proslijediti Vrhovnom državnom tužiocu.
(2) Ako je obavještenje iz stava 1 ovog člana povjerljivo, njegov sadržaj predstavlja tajni podatak u skladu sa zakonom kojim se uređuje tajnost podataka.
Postupanje državnog tužioca i drugih nadležnih organa
Član 17
(1) Ministarstvo će, u roku od trideset dana od dana prijema obavještenja iz člana 16 stav 1 ovog zakona, obavijestiti Tužioca da li se u Crnoj Gori vodi krivični postupak.
(2) Ako se u Crnoj Gori ne vodi postupak za krivično djelo iz člana 16 stav 1 ovog zakona, Vrhovni državni tužilac i drugi nadležni organ će hitno preduzeti mjere radi utvrđivanja da li postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo to krivično djelo.
(3) U slučaju iz stava 2 ovog člana, Vrhovni državni tužilac će redovno obavještavati Ministarstvo o preduzetim radnjama u postupku koji se vodi u Crnoj Gori, a Vlada će, po potrebi ili na zahtjev Međunarodnog krivičnog suda, o tome obavijestiti Tužioca.
(4) Ako je u Crnoj Gori već pokrenut krivični postupak za krivično djelo iz člana 16 stav 1 ovog zakona, Vlada će od Međunarodnog krivičnog suda zatražiti da Crnoj Gori ustupi predmet.
(5) Ukoliko Međunarodni krivični sud odobri istragu Tužioca i pored spremnosti Crne Gore da preduzme gonjenje, Crna Gora može, u skladu sa Statutom i Pravilima, podnijeti žalbu.
III. PRAVNE POSLjEDICE POSTUPKA PRED MEĐUNARODNIM KRIVIČNIM SUDOM
Ne bis in idem
Član 18
(1) Okrivljenom o čijoj je krivici odlučio Međunarodni krivični sud ne može se za isto krivično djelo suditi u Crnoj Gori, niti se može izvršiti presuda suda u Crnoj Gori koja se odnosi na isto krivično djelo.
(2) Na zahtjev državnog tužioca ili okrivljenog o čijoj krivici je odlučio Međunarodni krivični sud staviće se van snage presuda suda u Crnoj Gori za isto krivično djelo, shodnom primjenom odredaba Zakonika o krivičnom postupku koje se odnose na ponavljanje krivičnog postupka (nepravo ponavljanje).
Nemogućnost istovremenog postupanja
Član 19
(1) Protiv istog okrivljenog ne može se za isto krivično djelo voditi krivični postupak u Crnoj Gori istovremeno sa postupkom pred Međunarodnim krivičnim sudom.
(2) U slučaju kad je protiv okrivljenog u toku postupak pred sudom u Crnoj Gori, a Međunarodni krivični sud protiv istog okrivljenog započne krivični postupak zbog istog krivičnog djela, postupak pred sudom u Crnoj Gori će se prekinuti danom predaje okrivljenog Međunarodnom krivičnom sudu, odnosno njegovim pojavljivanjem pred tim sudom na drugi način.
(3) Nakon što Međunarodni krivični sud započne postupak, neće se protiv okrivljenog za isto krivično djelo pokrenuti postupak u Crnoj Gori.
(4) Ako je presuda suda u Crnoj Gori za isto krivično djelo postala pravnosnažna, neće se izvršiti, a ako je izvršenje u toku, prekinuće se danom predaje okrivljenog Međunarodnom krivičnom sudu.
(5) Ako je okrivljeni predat Međunarodnom krivičnom sudu, prekinuće se i svi krivični postupci koji se vode protiv njega, kao i izvršenje druge kazne. Za vrijeme prekida postupka pred sudom u Crnoj Gori ili prekida izvršenja kazne rok zastarjelosti i rokovi za preduzimanje pojedinih procesnih radnji ne teku.
Nastavak postupka u Crnoj Gori
Član 20
(1) Ako Međunarodni krivični sud ne odluči o krivici za jedno ili više krivičnih djela za koja se u Crnoj Gori vodio krivični postupak, koji je prekinut radi vođenja postupka pred Međunarodnim krivičnim sudom, taj postupak se može nastaviti pred sudom u Crnoj Gori, odnosno može se izvršiti pravosnažna presuda suda u Crnoj Gori ili nastaviti prekinuto izvršenje presude, kao i započeti krivično gonjenje u slučaju kad do njegovog pokretanja nije došlo zbog toga što je postupak vođen pred Međunarodnim krivičnim sudom.
(2) Kad su presudom Međunarodnog krivičnog suda obuhvaćena samo neka krivična djela za koja postoji pravosnažna presuda suda u Crnoj Gori sud će preinačiti presudu u pogledu kazne, shodnom primjenom odredaba Zakonika o krivičnom postupku koje se odnose na ponavljanje krivičnog postupka (nepravo ponavljanje).
IV. LIŠENjE SLOBODE I PREDAJA OKRIVLjENOG
Zahtjev za predaju okrivljenog
Član 21
(1) Lišenje slobode i predaja okrivljenog vrši se na osnovu zahtjeva za predaju okrivljenog Međunarodnom krivičnom sudu i sprovodi u skladu sa Statutom i ovim zakonom.
(2) Obrazloženi zahtjev za predaju okrivljenog Međunarodni krivični sud zajedno sa potrebnim podacima, ispravama, izjavama i obavještenjima potrebnim za utvrđenje identiteta okrivljenog dostavlja Ministarstvu koje ga prosljeđuje državnom tužiocu i, kad je to potrebno, organu uprave nadležnom za policijske poslove (u daljem tekstu: policija).
(3) Na postupak predaje okrivljenog shodno se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje pružanje međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima.
Stranke i obavezna odbrana
Član 22
(1) Stranke u postupku predaje su okrivljeni, Međunarodni krivični sud i državni tužilac koji zastupa zahtjev za predaju.
(2) Tokom cijelog postupka predaje okrivljeni mora imati branioca.
Lišenje slobode
Član 23
(1) Ministarstvo će, radi izvršenja, policiji bez odlaganja dostaviti nalog za lišenje slobode koji je dostavio Međunarodni krivični sud.
(2) Policija će lišiti slobode okrivljenog ili lice čije privremeno lišenje slobode traži Međunarodni krivični sud i bez odlaganja ga sprovesti nadležnom višem sudu u cilju sprovođenja postupka predaje. Ako je to lice u bjekstvu, policija će preduzeti potrebne mjere iz svoje nadležnosti da se ono pronađe i liši slobode.
Postupak pred sudijom
Član 24
(1) Sudija pojedinac nadležnog višeg suda će ispitati okrivljenog i, ako ustanovi da je riječ o licu čije je lišenje slobode, privremeno lišenje slobode ili predaju tražio Međunarodni krivični sud, protiv njega će odrediti pritvor.
(2) Pritvor iz stava 1 ovog člana, traje najduže tri mjeseca. Ako državni tužilac u tom roku ne podnese sudu zahtjev za predaju okrivljenog Međunarodnom krivičnom sudu, okrivljeni se pušta na slobodu. Nakon što državni tužilac podnese sudu zahtjev za predaju okrivljenog, pritvor može trajati do predaje okrivljenog ili do pravosnažnosti odluke kojom se utvrđuje nepostojanje osnova za njegovu predaju.
(3) Sudija će, prilikom ispitivanja, ustanoviti da li okrivljeni želi da se dobrovoljno preda Međunarodnom krivičnom sudu i bez sprovođenja postupka predaje. U tom slučaju će se sastaviti posebna isprava u kojoj okrivljeni potvrđuje da želi da se dobrovoljno preda Međunarodnom krivičnom sudu bez sprovođenja postupka predaje i da se odriče svih pravnih lijekova koji se mogu koristiti u tom postupku. U tom slučaju će sudija odlučiti o potrebi određivanja pritvora u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku.
(4) Izuzetno, okrivljeni i prije lišenja slobode može pred državnim tužiocem dati izjavu da želi da se dobrovoljno preda Međunarodnom krivičnom sudu i bez sprovođenja postupka predaje, o čemu će se sastaviti isprava iz stava 3 ovog člana. U tom slučaju državni tužilac može od suda zahtijevati da se protiv okrivljenog odredi pritvor u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku.
(5) Prilikom davanja izjave iz st. 3 i 4 ovog člana obavezno je prisustvo branioca. Izjava se ne može opozvati.
Postupak pred sudskim vijećem
Član 25
(1) Za odlučivanje o predaji okrivljenog Međunarodnom krivičnom sudu nadležan je viši sud.
(2) O predaji odlučuje vijeće sastavljeno od troje sudija.
(3) Postupak pred vijećem koje odlučuje o predaji započinje na osnovu obrazloženog zahtjeva državnog tužioca koji se zasniva na zahtjevu za predaju koji je podnio Međunarodni krivični sud.
(4) Pritvor u toku postupka pred vijećem može trajati do predaje Međunarodnom krivičnom sudu ili do pravosnažnosti rješenja kojim se odbija zahtjev za predaju.
(5) Postupak pred vijećem je hitan.
Ispitivanje okrivljenog
Član 26
U postupku odlučivanja sud će upoznati okrivljenog sa zahtjevom i optužbama koje mu se stavljaju na teret, ispitati ga o krivičnom djelu koje mu se stavljaju na teret i o drugim okolnostima važnim za odlučivanje.
Dobrovoljna predaja
Član 27
(1) Tokom postupka odlučivanja okrivljeni može na zapisnik dati izjavu da želi da se dobrovoljno preda Međunarodnom krivičnom sudu i da se odriče svih pravnih lijekova u postupku predaje i ta se izjava ne može opozvati.
(2) U slučaju iz stava 1 ovog člana, sud će donijeti rješenje kojim se utvrđuje da se okrivljeni dobrovoljno predaje i rješenjem odrediti pritvor protiv okrivljenog i o tome obavijestiti policiju radi sprovođenja okrivljenog Međunarodnom krivičnom sudu.
(3) Protiv rješenja iz stava 2 ovog člana nije dozvoljena žalba.
Rješenje na osnovu zahtjeva za predaju
Član 28
(1) Vijeće će donijeti rješenje kojim udovoljava zahtjevu za predaju okrivljenog Međunarodnom krivičnom sudu, ako utvrdi da se zahtjev odnosi na lice protiv koga se vodi postupak za predaju i da se radi o krivičnom djelu za koje je Međunarodni krivični sud nadležan u skladu sa Statutom, kao i da ne postoje smetnje za predaju utvrđene Statutom.
(2) Ako vijeće utvrdi da nijesu ispunjeni uslovi iz stava 1 ovog člana, rješenjem će odbiti zahtjev. Nakon što je zahtjev za predaju pravosnažno odbijen, postupak odlučivanja o predaji može se ponoviti shodnom primjenom odredaba Zakonika o krivičnom postupku o ponavljanju postupka ili na osnovu novog zahtjeva Međunarodnog krivičnog suda.
Kontrola rješenja o predaji
Član 29
Rješenje kojim se zahtjev za predaju odbija dostavlja se sa spisima predmeta, po službenoj dužnosti, Vrhovnom sudu koji u vijeću od pet sudija razmatra zahtjev i prvostepeno rješenje. Vrhovni sud može svojim rješenjem potvrditi, ukinuti ili preinačiti prvostepeno rješenje u roku od tri dana od dana prijema predmeta.
Žalba na rješenje o predaji
Član 30
(1) Na rješenje prvostepenog suda kojim se udovoljava zahtjevu za predaju, državni tužilac, okrivljeni i njegov branilac imaju pravo na žalbu u roku od tri dana od dana prijema rješenja. Žalba odlaže izvršenje rješenja, a o njoj odlučuje Vrhovni sud u vijeću od pet sudija u roku od tri dana od dana prijema predmeta.
(2) Na postupak po žalbi iz stava 1 ovog člana shodno će se primijeniti odredbe Zakonika o krivičnom postupku koje se odnose na odlučivanje o žalbi na presudu.
Izvršnost rješenja
Član 31
(1) Pravosnažno rješenje kojim se dopušta predaja okrivljenog Međunarodnom krivičnom sudu konačno je i izvršno.
(2) Ministar pravde može privremeno odložiti predaju okrivljenog zbog bolesti okrivljenog ili drugog posebno opravdanog razloga, o čemu je dužan da obavijesti Vladu.
Dostavljanje rješenja
Član 32
O donošenju rješenja iz člana 31 stav 1 ovog zakona Ministarstvo obavještava Vladu i rješenje prosljeđuje Međunarodnom krivičnom sudu.
Predaja okrivljenog
Član 33
Predaju okrivljenog na osnovu izjave o dobrovoljnoj predaji ili na osnovu rješenja iz člana 31 stav 1 ovog zakona sprovodi policija.
V. DRUGI OBLICI SARADNjE SA MEĐUNARODNIM KRIVIČNIM SUDOM
Načela saradnje
Član 34
(1) Nadležni organi u postupku saradnje postupaju hitno i u dobroj namjeri, u skladu sa ciljevima Statuta i svrhom radnje koju sprovode.
(2) Zahtjev za saradnju koji uputi Međunarodni krivični sud povjerljive je prirode i njegov se sadržaj može objaviti samo kad je to potrebno radi njegovog izvršenja ili iz drugih naročito važnih razloga ili ako je to dogovoreno sa Međunarodnim krivičnim sudom.
(3) Nadležni organi će preduzeti i radnje koje Međunarodni krivični sud nije tražio, ako je očigledno da je preduzimanje tih radnji neophodno radi otkrivanja učinioca krivičnog djela iz nadležnosti tog suda i prikupljanja dokaza od značaja za postupak pred tim sudom.
Prisustvo predstavnika Međunarodnog krivičnog suda
Član 35
(1) Predstavnici Međunarodnog krivičnog suda imaju pravo da prisustvuju svim fazama postupka u okviru saradnje u skladu sa ovim zakonom.
(2) Na zahtjev Međunarodnog krivičnog suda predstavnicima tog suda omogućiće se da prisustvuju obavljanju pojedinih radnji, postavljaju pitanja, daju predloge, vrše audio ili audiovizualno snimanje radnji, ako to ne utiče štetno na sprovođenje radnji.
(3) U slučaju iz stava 2 ovog člana sud u Crnoj Gori će predstavnicima Međunarodnog krivičnog suda blagovremeno uputiti pozive za prisustvovanje pojedinim radnjama i glavnom pretresu.
Odlaganje postupanja po zahtjevu Međunarodnog krivičnog suda
Član 36
Vlada može odložiti postupanje po zahtjevu za saradnju zbog potreba krivičnog postupka koji se vodi u Crnoj Gori ili prigovora dopuštenosti pokretanja ili vođenja postupka pred Međunarodnim krivičnim sudom iz čl. 94 i 95 Statuta.
Preduzimanje radnji na teritoriji Crne Gore
Član 37
(1) Međunarodni krivični sud i Tužilac mogu, uz saglasnost Vlade, neposredno preduzeti pojedine radnje na teritoriji Crne Gore, ako su u vezi sa postupkom koji se vodi pred Međunarodnim krivičnim sudom.
(2) Međunarodni krivični sud ne može prilikom preduzimanja radnji iz stava 1 ovog člana koristiti mjere prinude niti ograničavati ustavna prava građana.
Konsultacije
Član 38
U slučaju kad postoje stvarni ili pravni razlozi koji bi mogli spriječiti ili otežati postupanje po zahtjevu za saradnju, a naročito razlozi iz člana 97 Statuta, nadležni organ će o tome bez odlaganja obavijestiti Vladu koja će izvršiti konsultacije sa Međunarodnim krivičnim sudom o sprovođenju saradnje.
Preuzimanje postupka od Međunarodnog krivičnog suda
Član 39
(1) Kad Međunarodni krivični sud u određenom slučaju ustupi krivično gonjenje Crnoj Gori, državni tužilac će preduzeti gonjenje, zasnivajući svoju optužnicu na činjenicama na kojima se zasnivala optužba pred Međunarodnim krivičnim sudom.
(2) Postupak u Crnoj Gori će se sprovesti u skladu sa propisima u Crnoj Gori.
(3) Izuzetno, državni tužilac na osnovu dokaza pribavljenih od Međunarodnog krivičnog suda može pred nadležnim sudom u Crnoj Gori podići optužnicu bez sprovođenja istrage i saglasnosti suda u Crnoj Gori.
(4) Dokazi koje su prikupili organi Međunarodnog krivičnog suda mogu se koristiti u krivičnom postupku u Crnoj Gori, pod uslovom da su ti dokazi izvedeni u skladu sa Statutom i Pravilima i da se mogu koristiti pred sudom u Crnoj Gori.
(5) Vlada može sa Međunarodnim krivičnim sudom zaključiti poseban sporazum o preuzimanja postupka ili o međusobnoj saradnji.
VI. IZVRŠENjE ODLUKA MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA
Izvršenje odluka
Član 40
(1) Crna Gora će izvršiti odluku Međunarodnog krivičnog suda u skladu sa Statutom i drugim propisima Međunarodnog krivičnog suda i odgovarajućim propisima Crne Gore.
(2) Vlada će, preko Ministarstva, bez odlaganja obavijestiti Međunarodni krivični sud o stvarnim ili pravnim razlozima koji onemogućavaju ili ograničavaju izvršenje odluke i konsultovati se sa tim sudom o načinu daljeg postupanja.
Prihvatanje osuđenog lica
Član 41
(1) Crna Gora može, na zahtjev Međunarodnog krivičnog suda, prihvatiti na izdržavanje kazne zatvora lice koje osudi taj sud.
(2) O prihvatanju lica na izdržavanje kazne iz stava 1 ovog člana Crna Gora će sa Međunarodnim krivičnim sudom zaključiti poseban sporazum.
VII. UČESTVOVANjE CRNE GORE U RADU MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA
Učestvovanje u radu Skupštine država članica i drugih organa
Član 42
Vlada određuje lica koja učestvuju u radu Skupštine država članica i drugih organa Međunarodnog krivičnog suda.
Izbori i imenovanja u Međunarodnom krivičnom sudu
Član 43
(1) Kad se izbor ili imenovanje sudija ili drugih funkcionera Međunarodnog krivičnog suda sprovodi na predlog država članica, Vlada će, ako smatra da Crna Gora treba da predloži kandidata, javnim oglasom pozvati lica koja ispunjavaju uslove da se u određenom roku prijave na oglas.
(2) Odluku o kandidatu iz stava 1 ovog člana donosi Vlada.
(3) Ako je Statutom ili drugim propisom Međunarodnog krivičnog suda predviđen poseban način sprovođenja postupka za izbor lica iz stava 1 ovog člana, Vlada će izbor sprovesti na tako propisan način i uz shodnu primjenu propisa Crne Gore.
(4) Vlada će, ako to smatra opravdanim, o predstojećem izboru sudija i drugih funkcionera Međunarodnog krivičnog suda obavijestiti javnost i kad se kandidati sami neposredno prijavljuju Međunarodnom krivičnom sudu.
Finansiranje Međunarodnog krivičnog suda
Član 44
(1) Finansijska sredstva kojima Crna Gora, u skladu sa Statutom, doprinosi radu Međunarodnog krivičnog suda obezbjeđuju se u budžetu Crne Gore.
(2) Troškovi u vezi saradnje Crne Gore i Međunarodnog krivičnog suda obezbjeđuju se u skladu sa članom 100 Statuta.
Shodna primjena
Član 45
Odredbe ovog zakona shodno će se primijeniti u postupku za krivična djela iz nadležnosti drugih međunarodnih krivičnih sudova kao i za krivična djela protiv međunarodnog pravosuđa koja proizilaze iz primjene Statuta, ukoliko međunarodnim ugovorom koji se odnosi na te sudove nije drukčije određeno.
VIII. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Primjena odredbi zakona koje se odnose na Međunarodni krivični sud
Član 46
Odredbe ovog zakona koje se odnose na saradnju sa Međunarodnim krivičnim sudom primjenjuju se na krivična djela iz člana 8 stav 1 ovog zakona učinjena nakon 1. jula 2002. godine, kad je Statut stupio na snagu.
Stupanje na snagu
Član 47
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom listu Crne Gore".
SU-SK Broj 01-85/16
Podgorica, 27. jula 2009. godine
Skupština Crne Gore 24. saziva
Predsjednik, Ranko Krivokapić, s.r.