ZAKON

O PRAVEDNOJ RESTITUCIJI

(Objavljen u "Sl. listu RCG", br. 34 od 8. jula 2002; 33/03)

IOSNOVNE ODREDBE

1. Cilj i predmet zakona

Član 1.

Ovim zakonom propisuju se: uslovi, način, postupak i rokovi za vraćanje svojinskih prava (u daljem tekstu: restitucija) ranijim imaocima tih prava na nepokretnoj i pokretnoj imovini u naturi, koja su im nepravedno oduzeta u korist državne, opštenarodne, zadružne i društvene svojine, primjenom propisa o nacionalizaciji, eksproprijaciji, konfiskaciji, sekvestru, agrarnoj reformi i drugim pravnim i faktičkim radnjama.
Izuzetno od stava 1 ovog člana, svojinska prava na imovini koju nije moguće, iz pravnih i faktičkih razloga, restituisati u naturi biće restituisana ranijim imaocima tih prava na jedan od načina iz člana 12 ovog zakona.

Član 2.

Imovinom iz člana 1 stav 1 ovog zakona smatraju se: fabrike, hoteli, stambene zgrade, stanovi, poslovne zgrade i poslovne prostorije, građevinsko i poljoprivredno zemljište, maslinjaci, šume, šumsko zemljište i druge nepokretne i pokretne stvari, umjetničke i druge vrijednosti, kao i imovina oduzeta građanima, pravnim licima (preduzeća - ortačka, akcionarska, dioničarska i druga društva kapitala, odnosno fondovi i udruženja), Pravoslavnoj crkvi, Islamskoj vjerskoj zajednici, Rimokatoličkoj crkvi i drugim vjeroispovijestima na teritoriji Republike Crne Gore.

Član 3.

Propisi na osnovu kojih su oduzeta svojinska prava ranijih imaoca tih prava, u smislu člana 1. ovog zakona su:
1) Odluka AVNOJ-a o prelazu u državnu svojinu neprijateljske imovine, o državnoj upravi nad imovinom odsutnih lica i sekvestru nad imovinom koju su okupatorske vlasti prisilno otuđile ("Službeni list DFJ", br. 26/45);
2) Odluka NKOJ o privremenoj zabrani vraćanja kolonista u njihova ranija mjesta življenja ("Službeni list DFJ", br. 26/45);
3) Zakon o suzbijanju nedozvoljene špekulacije i privredne sabotaže ("Službeni list DFJ", br. 26/45);
4) Zakon o suzbijanju nedozvoljene trgovine, nedozvoljene špekulacije i privredne sabotaže ("Službeni list FNRJ", br. 56/46 i 74/46);
5) Zakon o zabrani izazivanja nacionalne, vjerske, rasne (plemenske) mržnje i razdora ("Službeni list DFJ", br. 36/45);
6) Zakon o zaštiti i upravljanju narodnom imovinom ("Službeni list DFJ", br. 36/45);
7) Zakon o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije ("Službeni list DFJ", br. 40/45 i "Službeni list FNRJ", br. 61/46 i 74/46);
8) Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji ("Službeni list DFJ", br. 64/45, "Službeni list FNRJ", br. 24/46, 101/47, 105/48, 21/56, 55/57 i "Službeni list SFRJ", br. 10/65);
9) Zakon o oduzimanju državljanstva oficirima i podoficirima bivše jugoslovenske vojske koji neće da se vrate u otadžbinu i pripadnicima formacija koje su služile okupatoru i odbjegle u inostranstvo ("Službeni list DFJ", br. 66/45 i "Službeni list FNRJ", br. 86/46);
10) Zakon o krivičnim djelima protiv naroda i države ("Službeni list DFJ", br. 66/45 i "Službeni list FNRJ", br. 86/46);
11) Zakon o prelasku u državnu svojinu neprijateljske imovine i o sekvestraciji nad imovinom odsutnih lica ("Službeni list FNRJ", br. 63/46 i 74/46);
12) Zakon o postupanju sa imovinom koju su sopstvenici morali napustiti u toku okupacije i sa imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora i njihovih pomoćnika ("Službeni list FNRJ", br. 64/46);
13) Zakon o zaštiti opštenarodne imovine i imovine pod upravom države ("Službeni list FNRJ", br. 86/46);
14) Zakon o nacionalizaciji privatnih privrednih preduzeća ("Službeni list FNRJ", br. 98/46 i 35/48);
15) Uredba o arondaciji zemljišta zemljoradničkih posjeda ("Službeni list FNRJ", br. 99/46), ukoliko nijesu dobili u zamjenu odgovarajuće zemljište;
16) Osnovni zakon o eksproprijaciji ("Službeni list FNRJ", br. 28/47), ako korisnici prava na povraćaj ili obeštećenje nijesu kao naknadu dobili drugu nepokretnost;
17) Krivični zakon ("Službeni list FNRJ", br. 14/53), izuzev glaveXII;
18) Osnovni zakon o postupanju sa eksproprisanim i konfiskovanim šumskim posjedima ("Službeni list FNRJ", br. 61/46);
19) Zakon o postupanju sa eksproprisanim i konfiskovanim šumskim posjedima u NR Crnoj Gori ("Službeni list NRCG", br. 2/48);
20) Zakon o oduzimanju ratne dobiti stečene za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ", br. 52/46);
21) Zakon o zapleni imovine i o izvršavanju plenidbe ("Službeni list FNRJ", br. 61/46 i 74/46);
22) Zakon o proglašenju plemenskih, seoskih i bratstveničkih šuma i šumskih zemljišta na teritoriji NRCG opštenarodnom imovinom ("Službeni list NRCG", br. 9/47);
23) Zakon o proglašenju imovine plemenskih, seoskih i bratstveničkih zajednica u NRCG opštenarodnom imovinom ("Službeni list NRCG", br. 4/49);
24) Ukaz o nacionalizaciji preduzeća br. 808 od 28. aprila 1948. godine ("Službeni list NRCG", br. 8/48);
25) Ukaz o nacionalizaciji preduzeća br. 819 od 30. aprila 1948. godine ("Službeni list NRCG", br. 8/48);
26) Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", br. 52/58);
27) Zakon o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera ("Službeni list SFRJ", br. 5/68 i 20/69);
28) Zakon o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera ("Službeni list SRCG", br. 18/68 i 12/73);
29) Zakon o građevinskom zemljištu ("Službeni list SRCG", br. 4/73 i 32/75);
30) Zakon o građevinskom zemljištu ("Službeni list SRCG", br. 28/80 i 12/86);
31) Zakon o eksproprijaciji ("Službeni list SRCG", br. 23/72);
32) Zakon o eksproprijaciji ("Službeni list SRCG", br. 20/81 i 10/90);
33) Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji u Narodnoj Republici Crnoj Gori ("Službeni list NRCG", br. 2/48).
Pravo na restituciju, po ovom zakonu, pripada ranijim imaocima prava (korisnik restitucije) koja su im oduzeta aktom ili odlukom državnog organa primjenom propisa iz stava 1. ovog člana.
Pod aktom, odnosno odlukom državnog organa podrazumijevaju se: sudske presude i rješenja, upravni akti (rješenja, odluke, zaključci i sporazumi) i druge pravne i faktičke radnje (sekvestar - zaplena imovine), kojima je podržavljena, odnosno podruštvljena privatna imovina.
Pod državnim organima (u daljem tekstu: organ) podrazumijevaju se: sudovi, upravni organi, izvršna vijeća, skupštine opština, narodni odbori i njima slični organi, koji su bili ovlašćeni za donošenje odluka i akata o podržavljenju, odnosno podruštvljavanju privatne imovine.
-------------------
NAPOMENA REDAKCIJE:
Odlukom Ustavnog suda RCG U br. 68/2002 ("Sl. list RCG", br. 33/03) utvrđuje se da odredbe ovog člana, stav 3. nisu u saglasnosti sa Ustavom RCG i zakonom i prestaju da važe.
-------------------

Član 4.

Pod drugim pravnim i faktičkim radnjama, u smislu člana 1 ovog zakona, smatraju se:
1) odluke, akti i rješenja organa, kojima su bivšim društveno - pravnim subjektima prava korišćenja i upravljanja na nepokretnostima izvedena u pravo svojine na nepokretnostima;
2) pravosnažne sudske presude kojima se odbacuje zahtjev korisnika restitucije za povraćaj prava svojine;
3) ugovori o kupoprodaji, zakupu ili drugom teretnom ili besteretnom pravnom poslu sa podruštvljenom imovinom između pravnih lica ili između pravnih i fizičkih lica;
4) akti stečajnog vijeće Privrednog suda kojima je vršeno otuđivanje - prodaja podruštvljene imovine;
5) prenos prava svojine u postupku privatizacije preduzeća u čijoj se imovini nalazi i podruštvljena imovina;
6) druge pravne i faktičke radnje i postupci kojima se podruštvljena imovina ruinira, oštećuje ili uništava, što za posljedicu ima osujećenje restitucije.

Član 5.

Sa propisima, aktima, odlukama, pravnim i faktičkim radnjama iz čl. 3. i 4. ovog zakona izjednačuju se i:
1) faktička oduzimanja imovine bez pravnog osnova ili zakonito provedenog postupka kod izgradnje seoskih i šumskih puteva ili kod izgradnje objekata dalekovoda, telekomunikacionih uređaja i drugih objekata koji su dio nekog sistema ili mreže;
2) ugovori ili sporazumi zaključeni sa motivom namjene u opštedruštvenom ili javnom interesu koji su, protekom vremena, zloupotrijebljeni (promjenom namjene);
3) svi drugi pravni ili faktički načini uništenja, oduzimanja ili prijema u društvenu svojinu pokretne ili nepokretne imovine ranijeg vlasnika, za koju više ne postoji ustavno-pravni osnov zbog kojeg je oduzeta ranijem vlasniku.
Način i postupak restitucije, u slučajevima iz stava 1. ovog člana, uređuju se ovim zakonom.

Član 6.

Restituciji podliježu i prava svojine na imovini koja su oduzeta ili prenijeta u društvenu svojinu putem ugovora ili sporazuma primjenom prinude, zablude, prevare ili prijetnje.

Član 7.

Nije predmet restitucije u naturi imovina:
1) koja ne može biti u privatnoj svojini po Ustavu Republike Crne Gore,
2) uništena, nestala ili do te mjere oštećena imovina za koju bi troškovi povraćaja u pređašnje stanje bili veći od vrijednosti same imovine;
3) imovina koja služi za obavljanje djelatnosti državnih organa;
4) imovina koja služi za obavljanje djelatnosti iz oblasti zdravstva, vaspitanja i obrazovanja, kulture i nauke ili drugih javnih službi, sve do momenta donošenja odluke o privatizaciji navedene imovine;
5) imovina koja je sastavni dio, funkcionalno i faktički neodvojiv dio mreža, objekata i uređaja javnih preduzeća iz oblasti energetike, telekomunikacija, komunalne infrastrukture, saobraćaja (putevi, ulice, parkovi, spomenici i slično), sve do promjene namjene te imovine;
6) građevinsko i gradsko - građevinsko zemljište koje je u skladu sa zakonom privedeno namjeni.
Zabrana iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na maslinjake.
Za imovinu iz stava 1. ovog člana koja se ne restituiše u naturi, korisniku restitucije pripada pravo na restituciju na jedan od načina iz člana 12 ovog zakona.

Član 8.

Imovina koja je zamijenjena drugom imovinom iste vrijednosti, imovina plaćena po tržišnoj cijeni ili imovina koja je stečena krivičnim djelom nije predmet restitucije po ovom zakonu.
Pod tržišnom cijenom iz stava 1. ovog člana ne smatra se naknada isplaćena po propisima iz člana 3. ovog zakona.
Dokaze o činjenicama iz stava 1. ovog člana podnosi pravno lice koje posjeduje objekat restitucije, odnosno organ ili njegov sljedbenik koji je donosio pojedinačne akte primjenjujući propise navedene u čl. 3, 4, 5. i 6. ovog zakona.
-------------------
NAPOMENA REDAKCIJE:
Odlukom Ustavnog suda RCG U br. 68/2002 ("Sl. list RCG", br. 33/03) utvrđuje se da odredbe ovog člana, stav 2. nisu u saglasnosti sa Ustavom RCG i zakonom i prestaju da važe.
-------------------

Član 9.

Sticanje nepokretnosti, druge imovine i imovinskih prava, odnosno novčane naknade po ovom zakonu ne podliježe plaćanju poreza.
Nepokretnosti stečene po osnovu ovog zakona ne podliježu oporezivanju po osnovu poreza na imovinu u roku od jedne godine od dana sticanja, odnosno stupanja u posjed korisnika prava na restituciju.

IIKORISNIK I OBVEZNIK PRAVA NA RESTITUCIJU

1. Korisnik prava na restituciju

Član 10.

Korisnikom prava na restituciju smatra se fizičko lice, raniji imalac svojinskih prava ili imalac drugog prava na pokretnoj ili nepokretnoj imovini ili stvari, u momentu oduzimanja.
Pravo na restituciju imaju i nasljednici lica iz stava 1 ovog člana, odnosno njihovi nasljednici po pravu predstavljanja, bez obzira da li je po smrti nekog od njih vođen ostavinski postupak.
U slučaju da se kao korisnik prava na restituciju pojavljuje lice koje nasljeđuje po testamentu, pravo na restituciju imaće legatar u skladu sa legatom, a testamentalni naslednik do visine udjela određenog testamentom.
U slučaju da je predmet oduzimanja bila imovina pravnog lica, korisnici prava na restituciju su fizička lica - njihovi osnivači, ili fizička lica - osnivači pravnih lica koja su osnivači lica čija je imovina oduzeta, odnosno njihovi naslednici.
Fizička lica iz stava 4 ovog člana su: udelničari kod društva sa ograničenom ili neograničenom solidarnom odgovornošću; akcionari kod akcionarskih društava; ortaci kod ortačkih društava; komplementari kod komanditnih društava; osnivači nezavisnih fondova i udruženja. Svako od navedenih lica, odnosno njegov naslednik ima pravo na restituciju proporcionalno veličini svog udjela, broju akcija ili ulogu u fondu ili udruženju, na dan prelaska imovine pravnog lica u opštenarodnu, državnu, društvenu ili zadružnu svojinu.
Korisnik prava na restituciju može biti i vjerska organizacija ili zajednica. Vjerska organizacija ili zajednica ostvaruju pravo na restituciju na isti način kao i fizičko lice.
Zadužbina i imovina drugih nekomercijalnih pravnih lica, koja je po bilo kom osnovu prešla u opštenarodnu, državnu, društvenu ili zajedničku svojinu, na osnovu ovog zakona dobija status predviđen osnivačkim aktom i statutom.

2. Obveznici prava na restituciju

Član 11.

Obveznik restitucije je Republika Crna Gora, ako je do nepravednog oduzimanja imovine došlo na osnovu saveznog propisa ili nezakonitom aktom saveznog organa ili ako je oduzimanje izvršeno na osnovu republičkog propisa ili radnjom republičkog organa.
Republika Crna Gora je obveznik restitucije i u slučaju kada je oduzeta imovina, stvar ili pravo u njenoj svojini, u svojini druge federalne jedinice ili savezne države, bez obzira ko je po kom osnovu izvršio oduzimanje, a ispunjeni su uslovi za restituciju po ovom zakonu.
Kad je predmet restitucije imovina, stvar ili pravo u svojini - posjedu nekog fizičkog ili pravnog lica, obveznik restitucije, u skladu sa ovim zakonom, je to lice.
Fizičko ili pravno lice koje je obavezno da vrati imovinu, stvar ili pravo u skladu sa stavom 3 ovog člana ima pravo na naknadu vrijednosti od lica određenog stavom 1 ovog člana, ako je pravo na tu stvar steklo punovažnim teretnim pravnim osnovom ili nasljeđivanjem od lica koje je stvar steklo punovažnim teretnim pravnim osnovom.
-------------------
NAPOMENA REDAKCIJE:
Odlukom Ustavnog suda RCG U br. 68/2002 ("Sl. list RCG", br. 33/03) utvrđuje se da odredbe ovog člana, stav 2. i 3. nisu u saglasnosti sa Ustavom RCG i zakonom i prestaju da važe.
-------------------

IIIOBLICI I NAČIN RESTITUCIJE

1. Zajedničke odredbe

Član 12.

Pravo na restituciju ostvaruje se na jedan od sljedećih načina:
1) restitucijom imovine ili stvari u naturi;
2) uspostavljanjem prava svojine ili susvojine na istoj imovini ili stvari koja je oduzeta;
3) zamjenom imovine ili stvari za imovinu i stvari iste vrijednosti;
4) djelimičnom restitucijom imovine ili stvari u naturi, uz tržišnu nadoknadu razlike u vrijednosti;
5) obeštećenjem u novcu po tržišnoj vrijednosti imovine ili stvari;
6) obeštećenjem u obliku bonova za restituciju.
U svakom pojedinom slučaju mora se poštovati redosljed načina restitucije iz stava 1 ovog člana, koji se može mijenjati na zahtjev ili uz pristanak korisnika prava na restituciju.

Član 13.

Restitucija imovine u naturi vrši se uspostavljanjem svojinskih prava i uvođenjem u posjed.
Imovina se restituiše neopterećena hipotekom ili drugim teretima koji su nastali nakon njenog oduzimanja do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Za potraživanja koja su bila obezbijeđena ovim teretima garantuje Republike Crna Gora.

Član 14.

Nije moguće restituisati u naturi, iz pravnih i faktičkih razloga, samo imovinu iz člana 7. ovog zakona.
Pravni i faktički razlozi prestaju da postoje za imovinu iz člana 7 stav 1 tač. 3, 4 i 5 ovog zakona od momenta prestanka njene upotrebe u svrhu radi koje je oduzeta ili od momenta davanja u zakup iste u svrhe kojima se mogu baviti privatni preduzetnici.

Član 15.

Korisnik restitucije dužan je da vrati primljenu naknadu za oduzetu imovinu koja se vraća saglasno članu 12 stav 1 tač. 1, 2, 3 i 4 u iznosu utvrđenom rješenjem o restituciji i u roku od dvije godine od dana pravosnažnosti ovog rješenja.
U slučaju ostvarivanja prava na restituciju u smislu člana 12 stav 1 tač. 5 i 6 ovog zakona, iznos obeštećenja utvrđen rješenjem o restituciji umanjuje se za visinu naknade koju je korisnik restitucije primio prilikom oduzimanja imovine.

2. Restitucija preduzeća (pravnih lica) i kapitala

Član 16.

Preduzeća, fabrike, hoteli, moteli, restorani i druga pravna lica i njihova imovina, koja su bila u svojini fizičkog lica u momentu oduzimanja, restituišu se u naturi korisnicima restitucije, ukoliko kao takva postoje na dan stupanja na snagu ovog zakona, bez obzira u čijoj se svojini ili državini sada nalaze.
Imovina pravnih lica iz stava 1. ovog člana, koja se nalaze u sastavu drugog pravnog lica, a koja je moguće fizički i ekonomski izdvojiti iz tog preduzeća, restituišu se korisniku restitucije u naturi.
Kada imovinu iz stava 2. ovog člana nije moguće restituisati u naturi, korisniku restitucije pripada pravo na restituciju na jedan od načina iz člana 12 ovog zakona.
U slučaju da je imovina pravnog lica iz st. 1. i 2. ovog člana smanjena, korisniku restitucije, osim restitucije imovine u naturi, pripada i pravo na obeštećenje za razliku vrijednosti, na jedan od načina predviđenih članom 12 ovog zakona.
-------------------
NAPOMENA REDAKCIJE:
Odlukom Ustavnog suda RCG U br. 68/2002 ("Sl. list RCG", br. 33/03) utvrđuje se da odredbe ovog člana, stav 1. nisu u saglasnosti sa Ustavom RCG i zakonom i prestaju da važe.
-------------------

Član 17.

Ne restituiše se pravno lice u naturi, odnosno njegova imovina u slučajevima:
1) ako se imovina nalazi u svojini, državini ili koristi za funkcije i potrebe iz člana 7. ovog zakona;
2) ako je u svojini drugih preduzeća iz koje je nije moguće fizički i ekonomski izdvojiti;
3) ako je vrijednost preduzeća uvećana usljed ulaganja državnog ili društvenog kapitala, a korisnik restitucije nije u mogućnosti da izvrši doplatu vrijednosti.
U slučajevima iz stava 1. ovog člana, korisniku restitucije pripada jedan od načina restitucije iz člana 12. ovog zakona.

Član 18.

Ako je na dan oduzimanja pravno lice imalo više udjela pravnih ili fizičkih lica, restitucija će se vršiti svakom korisniku restitucije u visini svojinskog udjela na dan odlučivanja.

3. Restitucija stambenih zgrada i stanova

Član 19.

Stambena zgrada, odnosno stan restituišu se u naturi korisniku restitucije odmah po pravosnažnosti rješenja o restituciji, ukoliko su slobodni od lica i stvari.
Ukoliko stambena zgrada ili stan nijesu slobodni od lica i stvari, restituišu se u svojinu po pravosnažnosti rješenja o restituciji, a u posjed korisnika restitucije najkasnije u roku od pet godina od stupanja na snagu ovog zakona.
U slučaju umanjene vrijednosti zgrade, ili stana iz stava 1 ovog člana, korisniku obeštećenja pripada pravo restitucije na jedan od načina iz člana 12 ovog zakona.
U slučaju uvećanja vrijednosti zgrade, ili stana iz stava 1 ovog člana, a kada korisnik restitucije nije u mogućnosti da, usljed ulaganja društvenog, državnog ili privatnog kapitala, izvrši doplatu vrijednosti pripada mu pravo na restituciju iz člana 12 stav 1 tač. 3, 4, 5, 6 i 7 ovog zakona.

Član 20.

Obveznik restitucije stambene zgrade ili stana (pravno ili fizičko lice), u slučaju izvršenja restitucije, ima pravo na obeštećenje po osnovu člana 11 stav 4 ovog zakona.
Obveznik restitucije iz stava 1 ovog člana ima status zakupca od dana stupanja na snagu ovog zakona, bez obzira da li je o tome zaključen ugovor sa korisnikom, a odnos zakupa može trajati najduže pet godina od dana stupanja na snagu ovog zakona, ukoliko ugovor nije moguće postići - zaključiti i to samo pod uslovima da obveznik restitucije - fizičko lice nema drugu stambenu zgradu ili stan u svojini na teritoriji Republike Crne Gore.
Obveznik restitucije nosilac stečenog prava na stanu, koji je bio u društvenoj svojini ili svojini građana, ima pravo na obeštećenje od Republike Crne Gore u visini stečenog prava.
Republika Crna Gora je obavezna da, u roku od pet godina od dana stupanja na snagu ovog zakona, obvezniku restitucije iz stava 3 ovog člana obezbijedi stečeno pravo na odgovarajućem stanu saglasno Zakonu o etažnoj svojini, što će se regulisati posebnim ugovorom između Vlade Republike Crne Gore i obveznika restitucije.
-------------------
NAPOMENA REDAKCIJE:
Odlukom Ustavnog suda RCG U br. 68/2002 ("Sl. list RCG", br. 33/03) utvrđuje se da odredbe ovog člana, st. 1. i 2. nisu u saglasnosti sa Ustavom RCG i zakonom i prestaju da važe.
-------------------

4. Restitucija poslovnih zgrada i prostorija

Član 21.

Poslovne zgrade i poslovne prostorije restituišu se u naturi korisniku restitucije odmah po pravosnažnosti rješenja o restituciji.
Ako je treće lice steklo, na osnovu ugovora o zakupu, pravo korišćenja poslovne prostorije, ili zgrade u kojoj obavlja djelatnost, zgrada ili prostorija će se vratiti u svojinu korisniku restitucije odmah po pravosnažnosti rješenja o restituciji, a u posjed najkasnije u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog zakona, ako ugovorom o zakupu nije određen kraći rok.
U slučaju iz stava 2. ovog člana korisnik restitucije preuzima prava i obaveze zakupodavca.
-------------------
NAPOMENA REDAKCIJE:
Odlukom Ustavnog suda RCG U br. 68/2002 ("Sl. list RCG", br. 33/03) utvrđuje se da odredbe ovog člana nisu u saglasnosti sa Ustavom RCG i zakonom i prestaju da važe.
-------------------

Član 22.

Poslovna zgrada ili prostorija neće se restituisati u naturi korisniku restitucije u slučajevima iz člana 7 stav 1 ovog zakona, dok traju okolnosti iz tog člana, odnosno ukoliko se korisnik restitucije opredijeli za drugi način iz člana 12 ovog zakona.

Član 23.

Obveznik restitucije poslovne zgrade ili poslovne prostorije, u slučaju povraćaja istih u naturi, ima pravo na obeštećenje u smislu člana 11 stava 4 ovog zakona.

5. Restitucija građevinskog zemljišta

Član 24.

Neizgrađeno građevinsko zemljište (zemljište koje nije privedeno namjeni) restituiše se korisniku restitucije u naturi.
Zemljište iz stava 1. ovog člana, kome je po raznim osnovama prestao status građevinskog zemljišta, restituiše se u naturi korisniku restitucije.
Izgrađeno građevinsko zemljište može se restituisati korisniku restitucije na jedan od načina iz člana 12 ovog zakona.

Član 25.

Kao neizgrađeno građevinsko zemljište smatra se zemljište koje je izuzeto iz posjeda radi privođenja namjeni, a na kojem nijesu izvedeni znatniji radovi do stupanja na snagu ovog zakona.
Znatni radovi, u smislu stava 1 ovog člana, smatraju se izvedeni radovi po odobrenom glavnom projektu čija je vrijednost veća od tržišne vrijednosti zemljišta (urbanističke parcele).
Ukoliko je građevinsko zemljište iz st. 1. i 2. ovog člana izuzeto iz posjeda radi izgradnje objekata koji mogu biti u privatnoj svojini, restituiše se korisniku restitucije, a obveznik restitucije ima pravo na obeštećenje valorizovanog iznosa stvarnih ulaganja, bez prava na štetu bilo koje vrste ili izmakle dobiti, saglasno članu 12 stav 4 ovog zakona.
Ukoliko je građevinsko zemljište iz st. 1 i 2 ovog člana ustupljeno - dato radi izgradnje objekata koji ne mogu biti u privatnoj svojini, ne restituiše se korisniku restitucije u naturi dok traju okolnosti iz člana 7 stav 1 tač. 3, 4 i 5, a korisnik restitucije ima pravo na obeštećenje na jedan od načina iz člana 12 ovog zakona.
Ako, zbog promjene namjene ili drugih okolnosti, prestane da postoji pravni osnov po kojem je građevinsko zemljište oduzimano (izuzimano), isto se restituiše u naturi korisniku restitucije.

Član 26.

Kao neizgrađeno građevinsko zemljište smatra se i zemljište koje se nalazi u granicama urbanističke lokacije izgrađenog objekta, a koje nije neophodno za redovnu upotrebu objekta i koje nije privedeno namjeni ili uređeno u skladu sa urbanističkim planom ili planom odobrenog glavnog projekta do stupanja na snagu ovog zakona.
Sa zemljištem iz stava 1. ovog člana izjednačava se i zemljište izuzeto radi izgradnje privrednih, industrijskih, turističkih i drugih komercijalnih zona.

Član 27.

Kad se restituiše izgrađeno građevinsko zemljište na koje pravno lice ima objekat za obavljanje osnovne djelatnosti, između pravnog lica i korisnika restitucije uspostavlja se zakupni odnos.
Zakupnina po osnovu iz stava 1. ovog člana ne može biti veća od ukupnog iznosa poreza na to zemljište i svih taksi koje terete to zemljište.
Zakupnina iz stava 2 ovog člana ne može trajati duže od tri godine od stupanja na snagu ovog zakona, ako se zakupni odnos ne reguliše na drukčiji način.
-------------------
NAPOMENA REDAKCIJE:
Odlukom Ustavnog suda RCG U br. 68/2002 ("Sl. list RCG", br. 33/03) utvrđuje se da odredbe ovog člana, st. 1. i 2. nisu u saglasnosti sa Ustavom RCG i zakonom i prestaju da važe.
-------------------

6. Restitucija maslinjaka, šuma, poljoprivrednog i šumskog zemljišta

Član 28.

Oduzeti maslinjaci, šume, poljoprivredno i šumsko zemljište restituišu se u naturi korisnicima restitucije.
Oduzete šume i šumska zemljišta koja su bila u privatnoj i crkvenoj svojini imaju se vratiti ranijim vlasnicima ili njihovim naslednicima u granicama koje su važile na dan 6. aprila 1941. godine.
Sve plemenske, bratstveničke, seoske i opštinske šume i šumska zemljišta, tzv. "komunice", u koje spadaju sve šume i šumska zemljišta koja nijesu bila državna, privatna ili crkvena svojina na dan 6. aprila 1941. godine, ostaju državna svojina i prenose se u vlasništvo jedinici lokalne samouprave.
O svojinskim pravima na šumama i šumskim zemljištima iz stava 3. ovog člana, u skladu sa Zakonom o šumama, odlučivaće skupštine jedinica lokalne samouprave.

Član 29.

Ukoliko su pojedine šume, poljoprivredna i šumska zemljišta, posebnom zakonom, proglašene za javno dobro, nacionalni park, poljoprivredni kompleks ili posebno zaštićeni rezervat i stanište ugroženih ili zaštićenih vrsta životinja i biljaka, u granicama utvrđenim posebnim zakonom ostaju u državini obveznika restitucije, a u tom slučaju korisnik restitucije ima pravo na obeštećenje na jedan od načina iz člana 12. ovog zakona.
Pravo na restituciju imaju i raniji imaoci prava na poljoprivrednom zemljištu, koji to pravo nijesu ostvarili do stupanja na snagu ovog zakona.
-------------------
NAPOMENA REDAKCIJE:
Odlukom Ustavnog suda RCG U br. 68/2002 ("Sl. list RCG", br. 33/03) utvrđuje se da odredbe ovog člana, stav 2. nisu u saglasnosti sa Ustavom RCG i zakonom i prestaju da važe.
-------------------

7. Restitucija pokretnih stvari-imovine

Član 30.

Oduzete pokretne stvari koje nijesu zakonom proglašene kao izuzetne kulturne, naučne, umjetničke ili istorijske vrijednosti ili su kao porodično nasljedstvo od posebnog značaja za vlasnika i njegove nasljednike (porodične fotografije, bilješke, zapisi, dnevnici, spisi, komadi namještaja i slično), koje su sačuvane, restituišu se u vlasništvo i posjed korisniku restitucije.

Član 31.

Pokretne stvari od izuzetne kulturne, naučne, umjetničke ili istorijske vrijednosti, koje su zakonom proglašene kao nacionalno blago, a sastavni su dio muzeja, arhiva, galerija i zbirki i zahtijevaju specijalne uslove zaštite od propadanja, uništenja ili krađe koje njen vlasnik nije u stanju da obezbijedi, restituišu se u svojinu korisniku restitucije, ali ne i u posjed, uz pravo korisnika restitucije na naknadu.
O korišćenju, čuvanju, izlaganju, obezbjeđenju i drugim bitnim vlasničkim funkcijama, u slučaju da zakonom nije propisano, mogu se zaključiti posebni ugovori između korisnika i obveznika restitucije.
U slučaju da vlasnik ima potrebu ili želju da otuđi pokretnu imovinu iz stava 1 ovog člana, pravo preče kupovine ima Republika Crna Gora, pod uslovima iz člana 32 ovog zakona.

Član 32.

Vrijednost imovine koja je predmet restitucije utvrđuje se na osnovu stanja u kojem je bila u trenutku oduzimanja.
Procjena vrijednosti imovine vrši se na dan donošenja rješenja o restituciji po propisima za procjenu kapitala, odnosno saglasno metodologiji za procjenu društvenog i državnog kapitala i saglasno Uputstvu o sadržini izvještaja o procjeni vrijednosti (preduzeća) sa metodologijom procjene i programa transformacije preduzeća ("Službeni list RCG", br. 16/92) i po odredbama Zakona o eksproprijaciji ("Službeni list RCG", br. 55/00).
Imovina iz člana 31. ovog zakona procjenjuje se na osnovu poznatih metodologija za procjenu takve vrste imovine ili vještačenjem.

IVRESTITUCIJA U NOVCU I BONOVIMA ZA RESTITUCIJU

Član 33.

Radi obezbjeđenja sredstava za pokriće izdatih bonova za restituciju i isplatu u novcu, kao i praćenja procesa restitucije, Vlada Republike Crne Gore obrazovaće Fond za restituciju (u daljem tekstu: Fond) u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Izvori sredstava Fonda su:
1) 10% od prodaje državne imovine;
2) 10% od prodatih akcija državnih fondova;
3) 10% sredstava preduzeća ili djelova preduzeća koja budu privatizovana;
4) 15% prihoda koncesionih naknada;
5) nepokretna imovina iz člana 7 Zakona o imovini Republike Crne Gore koja ne služi za redovno obavljanje djelatnosti državnih organa, organa jedinica lokalne samouprave i organizacija koje obavljaju javnu djelatnost;
6) svaki prihod stranog porijekla, krediti i drugi izvori od međunarodnih organizacija za svrhe kompenzacije;
7) prihodi ostvareni po osnovu člana 15 ovog zakona;
8) takse iz člana 35 stav 5 i člana 38 stav 4 ovog zakona;
9) ostali izvori.
Vlada Republike Crne Gore podnosi Skupštini jednom godišnje, uz predlog budžeta, izvještaj o sprovođenju procesa restitucije.

Član 34.

Za plaćanje obeštećenja po ovom zakonu, osim gotovog novca, Fond će izdavati bonove za restituciju na donosioca nominovane u Eurima.
Obeštećenje u novcu ili bonovima za restituciju obavljaće se u godišnjim ratama u roku od 10 godina.
Rok isplate prve rate iz stava 2. ovog člana ne može biti duži od dvije godine od dana stupanja na snagu ovog zakona, a isplata se može izvršiti i jednokratno u zavisnosti od mogućnosti.
Kamata na bonove za restituciju iznosi 6% na godišnjem nivou.
Za plaćanje obeštećenja i izvršenja obaveza po ovom zakonu odgovoran je Fond za restituciju i Republika Crna Gora.

VPOSTUPAK ZA RESTITUCIJU

Član 35.

Postupak za restituciju pokreće se na zahtjev korisnika restitucije.
Zahtjev iz stava 1 ovog člana sadrži naročito: podatke o podnosiocu i njegovom prebivalištu; naznačenje imovine za koju se zahtjev podnosi; podatke o obvezniku restitucije, ukoliko je isti poznat; pravni osnov oduzimanja imovine; predlog o restituciji imovine u naturi ili o vrsti obeštećenja; izvod iz javnih knjiga u kojima se vodi evidencija o imovini koja je oduzeta, ukoliko sa njima raspolaže i druge podatke od značaja za odlučivanje po zahtjevu.
Ako zahtjev iz stava 1. ovog člana ne sadrži potrebne podatke o oduzetoj imovini to ne može biti razlog za odbacivanje zahtjeva.
Zahtjev iz stava 1. ovog člana može se podnijeti 14 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Korisnik restitucije plaća troškove postupka za restituciju u iznosu od 50 Eura.

Član 36.

Postupak i rješavanje po zahtjevu u prvom stepenu vodi Komisija za restituciju (u daljem tekstu: Komisija), u skladu sa ovim zakonom.
Ukoliko korisnik restitucije ne raspolaže dokazima i činjenicama koje su značajne za odlučivanje po zahtjevu, potrebne dokaze pribaviće Komisija po službenoj dužnosti.
Primjerak podnesenog zahtjeva, Komisija je dužna da dostavi obvezniku restitucije.
Obveznik restitucije dužan je da Komisiji, na njen zahtjev, podnese sve dokaze i dozvoli uvid u dokumentaciju i podatke potrebne za odlučivanje po zahtjevu.

Član 37.

Ako u toku postupka, pri odlučivanju o zahtjevu, Komisija ocijeni da o određenom pitanju od kojeg zavisi osnovanost zahtjeva (prethodno pitanje) treba da odluči sud ili to jedna od stranaka zahtijeva, upravni postupak se prekida i zainteresovana stranka se upućuje da u određenom roku podnese zahtjev sudu.

Član 38.

Komisija je dužna da u roku odmah, a najkasnije 90 dana od dana podnošenja zahtjeva, riješi zahtjev.
Rješenjem kojim se korisniku utvrđuje pravo na restituciju određuju se sve bitne činjenice za njegovo izvršenje, a naročito:
1) podaci o ranijem vlasniku, odnosno vlasnicima kojima je imovina oduzeta;
2) podaci o imovini koja je oduzeta i osnov, odnosno akt o oduzimanju;
3) podaci o imovini koja se vraća, odnosno vrstu obeštećenja koje se daje;
4) podaci o licima kojima se imovina vraća, odnosno daje obeštećenje;
5) oblici, način i rokovi davanja obeštećenja;
6) rokovi za predaju imovine u posjed, odnosno obaveza obveznika restitucije na predaju imovine korisniku restitucije;
7) novčani iznos, rokovi i način obezbjeđivanja vraćanja primljene naknade.
Korisnik restitucije ima pravo žalbe Republičkoj komisiji za restituciju.
Taksa na žalbu iz stava 3. ovog člana iznosi 25 Eura.
Rješenje Republičke komisije za restituciju je konačno.

VIPRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 39.

Danom stupanja na snagu ovog zakona zabranjen je promet nepokretnosti i prava na imovini koja je predmet restitucije po odredbama ovog zakona, do okončanja postupka pravosnažnim rješenjem po zahtjevu za restituciju.
Pravni poslovi zaključeni suprotno odredbi stava 1 ovog člana ništavi su.
-------------------
NAPOMENA REDAKCIJE:
Odlukom Ustavnog suda RCG U br. 68/2002 ("Sl. list RCG", br. 33/03) utvrđuje se da odredbe ovog člana nisu u saglasnosti sa Ustavom RCG i zakonom i prestaju da važe.
-------------------
Član 40.
Vlada Republike Crne Gore je dužna da donese uredbu o propisima i primjeni ovog zakona u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Propisi za primjenu ovog zakona definišu sve aspekte ovog zakona, dokumenata, obavezu državnih organa po ovom zakonu, osnivanje Fonda za restituciju, njegova prava i obaveze, strukturu osoblja, članove i predsjedavajuće, metode donošenja odluka, finansijske i ekonomske aktivnosti, proceduru, osnivanje Komisije za restituciju i Republičke komisije za restituciju, njihovu strukturu i članstvo, nadležnost i metode donošenja odluka, veze sa drugim državnim organima i ostala tehnička pitanja (bonovi za restituciju i dr.).
U sastav komisija za restituciju bira se najmanje polovina predstavnika ranijih vlasnika koje predlažu njihova udruženja.
Direktora Fonda i najmanje polovinu službenika Fonda imenuje Vlada Republike Crne Gore na predlog udruženja ranijih vlasnika.
-------------------
NAPOMENA REDAKCIJE:
Odlukom Ustavnog suda RCG U br. 68/2002 ("Sl. list RCG", br. 33/03) utvrđuje se da odredbe ovog člana, stav 3. nisu u saglasnosti sa Ustavom RCG i zakonom i prestaju da važe.
-------------------
Član 41.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom listu Republike Crne Gore.