ZAKON
O POTVRĐIVANjU EVROPSKE KONVENCIJE O PREKOGRANIČNOJ TELEVIZIJI
(Objavljen u "Sl. listu Crne Gore", br. 1 od 10. januara 2008.)
Član l
Potvrđuje se Evropska konvencija o prekograničnoj televiziji, usvojena 5. maja 1989.godine u Strazburu, u originalu na engleskom i francuskom jeziku.
Član 2
Tekst Evropske konvencije o prekograničnoj televiziji u originalu i u prevodu glasi:
EVROPSKA KONVENCIJA O PREKOGRANIČNOJ TELEVIZIJI
Strazbur, 5. 5. 1989.
Tekst izmijenjen u skladu sa odredbama Protokola (ETSbr. 171) koji je stupio na snagu 1. marta 2002.
Preambula
Države članice Savjeta Evrope i druge države ugovornice Evropske konvencije o kulturi, ovde potpisnice,
Smatrajući da je cilj Savjeta Evrope postizanje većeg jedinstva među članicama, radi očuvanja i ostvarenja ideala i načela koji su njihovo zajedničko nasleđe;
Smatrajući da dostojanstvo i jednaka vrijednost svakog ljudskog bića čine osnovne elemente tih načela;
Smatrajući da sloboda izražavanja i informisanja, kako je zajemčena odredbom člana 10 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, čini jedno od suštinskih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uslova za njegov napredak i za razvoj svakog ljudskog bića;
Potvrđujući ponovo svoju privrženost načelima slobodnog protoka informacija i ideja, i nezavisnosti radiodifuznih organizacija, koja predstavljaju neophodnu osnovu njihove radiodifuzne politike;
Potvrđujući značaj radiodifuzije za razvoj kulture i slobodno oblikovanje mišljenja u uslovima koji omogućavaju očuvanje pluralizma i jednakih mogućnosti za sve demokratske grupacije i političke stranke;
Ubijeđene da neprekidan razvoj informacione i komunikacijske tehnologije treba da služi unapređenju prava, bez obzira na granice, na izražavanje, traženje, primanje i prenos informacija i ideja, iz bilo kog izvora;
Želeći da široj javnosti ponude što veći izbor programskih usluga, obogaćujući time evropsko kulturno nasleđe i razvijajući njeno audiovizuelno stvaralaštvo, i riješene da ostvare ovaj kulturni cilj kroz napore za povećanje proizvodnje i protoka visokokvalitetnih programa, time odgovarajući na očekivanja javnosti u oblasti politike, kulture i obrazovanja;
Prepoznajući potrebu za utvrđivanjem zajedničkog šireg pravnog okvira;
Imajući na umu Rezoluciju broj 2 i Deklaraciju Prve evropske ministarske konferencije o politici masovnih medija;
Želeći da razviju načela utemeljena u postojećim Preporukama Saveta Evrope o principima televizijskog oglašavanja, o jednakosti između žena i muškaraca u medijima, o korišćenju satelitskih kapaciteta za televiziju i radio, i o unapređenju audiovizuelne produkcije u Evropi.
Sporazumele su se kako sledi:
GLAVAI- OPŠTE ODREDBE
Član 1 - Cilj i svrha
Ova Konvencija se odnosi na programske usluge iz domena prenosa. Njena svrha je da olakša prekogranično emitovanje i reemitovanje usluga televizijskog programa između država ugovornica.
Član 2 - Termini u upotrebi (1)
Za potrebe ove konvencije:
a) "emitovanje" označava početno emitovanje usluga televizijskog programa namijenjenog široj javnosti preko zemaljskog odašiljača, kabla ili satelita bilo koje vrste, u kodiranom ili nekodiranom obliku. Ono ne obuhvata komunikacijske usluge koje se vrše po individualnom zahtevu;
b) "reemitovanje" označava čin preuzimanja i istovremenog emitovanja, bez obzira na korišćena tehnička sredstva, kompletnih i neizmijenjenih usluga televizijskog programa, ili važnih dijelova tih usluga, koje emituje radiodifuzna organizacija i koje su namijenjene široj javnosti;
c) "radiodifuzna organizacija" označava fizičko ili pravno lice koje je odgovorno za sastavljanje i uređivanje usluga televizijskog programa za prijem od strane šire javnosti i emituje ih, ili ih ustupa trećem licu radi emitovanja u kompletnom i neizmijenjenom obliku;
d) "programska usluga" označava zbir svih priloga unutar pojedinačne usluge koju pruža određena radiodifuzna organizacija u smislu prethodnog stava;
e) "evropska audiovizuelna ostvarenja" označavaju stvaralačke radove, čija je produkcija i koprodukcija pod kontrolom evropskih fizičkih i pravnih lica;
f) "oglašavanje" označava svako javno saopštavanje namijenjeno unapređenju prodaje, kupovine ili izdavanja proizvoda ili usluge, promovisanju stvari ili ideje, ili postizanju nekog drugog učinka koji želi oglašavač ili sama radiodifuzna organizacija, u zamjenu za novčanu nadoknadu ili neku sličnu protivuslugu, ili u cilju sopstvenog promovisanja;
g) "tele-šop" označava direktne ponude koje se emituju publici u pogledu nabavke roba ili usluga, uključujući nepokretnu imovinu, prava i obaveze, u zamjenu za novčanu nadoknadu;
h) "sponzorstvo" označava učešće fizičkog ili pravnog lica, koje nije uključeno u aktivnosti emitovanja ili u produkciji audiovizuelnih ostvarenja, u direktnom ili indirektnom finansiranju programa u cilju promovisanja imena, zaštitnog znaka, imidža ili aktivnosti toga lica.
Član 3 - Područje primjene
Ova Konvencija će se primjenjivati na svaku programsku uslugu koju emituju ili reemituju entiteti ili tehnička sredstva pod jurisdikcijom države ugovornice, bilo putem kabla, zemaljskog odašiljača ili satelita, a koja se direktno ili indirektno može primiti u jednoj ili više drugih država ugovornica.
Član 4 - Sloboda prijema i reemitovanja
Države ugovornice će osigurati slobodu izražavanja i informisanja u skladu sa članom 10 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, i garantovaće slobodu prijema, i neće na svojim teritorijalna ograničavati reemitovanje programskih usluga koje su u skladu sa odredbama ove konvencije.
Član 5 - Dužnosti država ugovornica sa čijih se teritorija vrši emitovanje (1)
1. Svaka država ugovornica sa čije se teritorije vrši emitovanje će obezbijediti da sve programske usluge koje emituju radiodifuzne organizacije pod njenom jurisdikcijom, budu u skladu sa odredbama ove Konvencije.
2. Za potrebe ove konvencije, radiodifuzna organizacija pod jurisdikcijom države ugovornice je:
- radiodifuzna organizacija za koju se smatra da je osnovana u toj državi ugovornici prema stavu 3;
- radiodifuzna organizacija na koju se odnosi stav 4.
3. Za potrebe ove konvencije, smatraće se da je radiodifuzna organizacija osnovana u državi ugovornici, u daljem tekstu "državi ugovornici sa čije se teritorije vrši emitovanje", u sljedećim slučajevima:
a) radiodifuzna organizacija ima sjedište u toj državi ugovornici, i odluke o programskim planovima se donose u toj državi ugovornici;
b) ukoliko radiodifuzna organizacija ima sjedište u jednoj državi ugovornici, ali se odluke o programskim planovima donose u drugoj državi ugovornici, smatraće se da je osnovana u onoj državi ugovornici u kojoj radi značajan dio radne snage na poslovima vezanim za radiodifuzno emitovanje; ukoliko značajan dio radne snage uključen u poslove radiodifuznog emitovanja radi u svakoj od ovih država ugovornica. smatraće se da je radiodifuzna organizacija osnovana u onoj državi ugovornici u kojoj joj se nalazi sjedište; ukoliko značajan dio radne snage koja se bavi aktivnostima vezanim za radiodifuzno emitovanje. ne radi ni u jednoj od ovih država ugovornica, smatraće se da je radiodifuzna organizacija osnovana u onoj državi ugovornici u kojoj je prvi put počela da vrši emitovanje u skladu sa pravnim sistemom te države ugovornice, pod uslovom da održava stabilnu i efikasnu vezu sa privredom te zemlje;
c) ukoliko radiodifuzna organizacija ima sjedište u državi ugovornici, ali se odluke o programskim planovima donose u državi koja nije država ugovornica ove konvencije, ili obrnuto, smatraće se da je osnovana u državi ugovornici, pod uslovom da značajan dio radne snage uključen u poslove radiodifuznog emitovanja radi u toj državi ugovornici;
d) ukoliko se, kada se primijene kriterijumi iz stava 3 člana 2 Direktive 97/36/EC Evropskog parlamenta i Savjeta od 19. juna 1997. o izmjenama i dopunama Direktive Savjeta 89/5527EEC u pogledu usklađivanja određenih zakonom utvrđenih odredbi, uređivanja ili administrativne aktivnosti u državama članicama u pogledu ostvarivanja djelatnosti vezanih za radiodifuzno emitovanje, smatra da je radiodifuzna organizacija osnovana u državi članici Evropske zajednice, smatraće se da je ta radiodifuzna organizacija osnovana u toj državi i za potrebe ove konvencije.
4. Smatra se da je radiodifuzna organizacija na koju se ne mogu primijeniti odredbe iz stava 3 pod jurisdikcijom države ugovornice, takozvane države ugovornice sa čije se teritorije vrši emitovanje, u sljedećim slučajevima:
a) koristi frekvenciju dodijeljenu od strane te države ugovornice;
b) iako ne koristi frekvenciju koju joj je dodijelila država ugovornica, koristi satelitske kapacitete koji pripadaju toj državi ugovornici;
c) iako ne koristi ni frekvenciju koju je dodijelila država ugovornica, niti satelitske kapacitete koji pripadaju državi ugovornici, koristi satelitski link (uzlaznu vezu) koji je smješten u toj državi ugovornici.
5. Ukoliko se država ugovornica sa čije se teritorije vrši emitovanje ne može odrediti na osnovu stava 4, Stalni komitet će razmotriti ovo pitanje na osnovu člana 21 stava 21 ove konvencije, u cilju određivanja ove države ugovornice.
6. Ova Konvencija se neće odnositi na radiodifuzna emitovanja koja su isključivo namijenjena za prijem u državama koje nijesu države ugovornice ove konvencije, i koje nemaju direktan ili indirektan prijem od strane publike u jednoj ili više država ugovornica ove konvencije.
Član 6 - pružanje informacija
1. Odgovornosti radiodifuzne organizacije će biti jasno i na odgovarajući način navedene u ovlašćenju izdatom od, ili u ugovoru zaključenom sa, nadležnim organom vlasti svake države ugovornice, ili na bilo koji drugi zakonom utvrđeni način.
2. Nadležni organ vlasti države ugovornice sa čije se teritorije program emituje će, na zahtjev, učiniti dostupnim informacije o radiodifuznoj organizaciji. Te informacije će kao minimum obuhvatati ime odnosno naziv, sjedište i pravni status radiodifuzne organizacije, ime njenog pravnog zastupnika, sastav kapitala, prirodu, svrhu i način finansiranja programske usluge koju radiodifuzna organizacija obezbjeđuje ili namjerava da obezbijedi.
GLAVAII- PITANjA KOJA SE ODNOSE NA PROGRAM
Član 7 - Odgovornosti radiodifuzne organizacije
1. Svi programski prilozi, u pogledu njihovog prikazivanja i sadržaja, poštovaće dostojanstvo ljudskog bića i osnovna prava drugih.
Posebno, oni ne smiju:
a) biti nepristojni, a naročito ne smiju sadržavati pornografiju;
b) neprikladno isticati nasilje ili podsticati rasnu netrpeljivost.
2. Svi programski prilozi koji bi mogli negativno da utiču na fizički, mentalni ili moralni razvoj djece i mladih, neće biti na programu u ono vreme kada bi, zbog vremena prenosa i prijema, postojala vjerovatnoća da ih djeca gledaju.
3. Radiodifuzna organizacija će obezbijediti da vijesti objektivno predstavljaju činjenice i događaje i da podstiču slobodne formiranje mišljenja.
Član 8 - Pravo na odgovor (1)
1. Svaka država ugovornica sa čije se teritorije emituje program će obezbijediti da svako fizičko ili pravno lice, bez obzira na nacionalnost ili mjesto boravka, ima mogućnost da ostvari pravo na odgovor ili da potraži drugi odgovarajući pravni ili administrativni lijek u odnosu na programe koje emituje radiodifuzna organizacija pod njenom jurisdikcijom u okviru značenja člana 5. Ona će, posebno, obezbijediti da vremenski okvir i ostale pojedinosti vezane za ostvarivanje prava na odgovor budu takvi, da se ovo pravo može efikasno ostvariti. Efikasno ostvarivanje ovoga prava, ili drugih sličnih pravnih i administrativnih ljekova, biće obezbeđeno, kako u pogledu vremenskog okvira, tako i u pogledu modaliteta.
2. U tu svrhu, naziv programske usluge ili radiodifuzne organizacije odgovorne za ovu programsku uslugu će biti objavljivan u samoj programskoj usluzi, u redovnim intervalima i na odgovarajući način.
Član 9 - Pristup javnosti informacijama (1)
Svaka država ugovornica će ispitati, i gde je potrebno, preduzeti zakonske mjere kao što su uvođenje prava na kratko izvještavanje o događajima od velikog interesa za javnost, da bi se izbjeglo osujećenje prava javnosti na informacije usljed ostvarivanja ekskluzivnih prava na emitovanje i reemitovanje, u smislu člana 3 takvog događaja od strane radiodifuzne organizacije pod njenom jurisdikcijom.
Član 9bis- Pristup javnosti događajima od izuzetne važnosti (2)
1. Svaka država ugovornica zadržava pravo da preduzme mjere kako bi obezbijedila da radiodifuzna organizacija u okviru njene jurisdikcije ne emituje na ekskluzivnoj bazi događaje za koje ta država ugovornica smatra da su od izuzetne važnosti za društvo, na takav način da lišava znatan dio javnosti u toj državi ugovornici mogućnosti da prati takve događaje bilo u direktnom ili naknadnom prenosu na besplatnoj televiziji. Ukoliko do toga dolazi, ta država ugovornica može da pribjegne sastavljanju liste određenih događaja za koje smatra da su od izuzetne važnosti za društvo.
2. države ugovornice će odgovarajućim sredstvima obezbijediti, uz poštovanje zakonskih garancija koje daje Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i tamo gdje je potrebno, državni ustav, da radiodifuzna organizacija pod njihovom jurisdikcijom ne ostvaruje ekskluzivna prava, koja je stekla po stupanju na snagu Protokola o izmjenama i dopunama Evropske konvencije o prekograničnoj televiziji, na takav način da znatan dio javnosti u drugoj državi ugovornici bude lišen mogućnosti da prati događaje koje je ta druga država ugovornica odredila, putem potpunog ili djelimičnog direktnog prenosa ili, tamo gdje je potrebno ili pogodno iz objektivnih razloga koji su od javnog interesa, potpunog ili djelimičnog naknadnog prenosa na besplatnoj televiziji kako je ta druga država ugovornica utvrdila u stavu 1, poštujući sljedeše u slove:
a) država ugovornica koja primjenjuje zakonske mjere pomenute u stavu 1 sastaviće listu nacionalnih ili nenacionalnih događaja za koje ta država ugovornica smatra da su od izuzetne važnosti za društvo;
b) država ugovornica će to uraditi blagovremena i na jasan i transparentan način;
c) država ugovornica će odrediti da li će ovi događaji biti dostupni putem potpunog ili djelimičnog direktnog prenosa, ili tamo gdje je potrebno ili pogodno iz objektivnih razloga koji su od javnog interesa, potpunog ili djelimičnog naknadnog prenosa;
d) mjere koje preduzme država ugovornica koja sastavlja listu će biti srazmjerne i dovoljno detaljne da omoguće drugim državama ugovornicama da preduzmu mjere spomenute u ovom stavu;
e) država ugovornica koja sastavlja listu će o listi, i o odgovarajućim zakonskim mjerama obavijestiti Stalni komitet, u vremenskom roku koji odredi Stalni komitet;
f) mjere koje preduzima država ugovornica koja sastavlja listu, biće u okviru ograničenja smjernica Stalnog komiteta spomenutog u stavu 5. a Stalni komitet mora prethodno da da pozitivno mišljenje o mjerama.
Mjere zasnovane na ovom stavu odnosiće se samo na one događaje objavljene od strane Stalnog komiteta u godišnjoj listi pomenutoj u stavu 3 i na ona ekskluzivna prava stečena nakon stupanja na snagu Protokola o izmjenama i dopunama Konvencije.
3. Jednom godišnje Stalni komitet će:
a) objavljivati integralnu listu navedenih događaja i odgovarajućih zakonskih mjera dostavljenih od strane država ugovornica u skladu sa stavom 2e;
b) sastaviti smjernice koje treba da usvoji većina od tri četvrtine članova zajedno sa zahtjevima navedenim u stavu 2a do e, da bi se izbjegle nesaglasnosti u primjeni ovog člana i odgovarajućih odredaba Evropske zajednice.
Član 10 - Kulturni ciljevi
1. Svaka država ugovornica sa čije se teritorije emituje program će osigurati, kada je izvodljivo. i odgovarajućim sredstvima, da radiodifuzna organizacija pod njenom jurisdikcijom rezerviše za evropska ostvarenja proporcionalno veći dio svoga vremena emitovanja, izuzimajući vreme predviđeno za vijesti, sportske događaje, igre, reklamne oglašavanje, teletekst usluge i tele-šoping. Ovakav odnos, imajući u vidu obaveze koje radiodifuzna organizacija ima prema svojim gledaocima u smislu informisanja, obrazovanja, kulture i zabave, trebalo bi ostvarivati postepeno i na osnovu odgovarajućih kriterijuma.
2. U slučaju da u primjeni prethodnog stava dođe do neslaganja između države ugovornice sa čije se teritorije emituje program i one koja ga prima, može se, na zahtev jedne od država ugovornica, potražiti pomoć od Stalnog komiteta sa ciljem da on da savjetodavno mišljenje o tom predmetu. To neslaganje neće biti predmet arbitražnog postupka predviđenog u članu 26.
3. države ugovornice se obavezuju da zajednički traže, ne praveći diskriminaciju između radiodifuznih organizacija, najpogodnije instrumente i postupke za podršku aktivnosti i razvoja evropske produkcije, naročito u zemljama sa niskim audio-vizuelnim produkcijskim kapacitetima ili sa ograničenim jezičkim područjem.
4. države ugovornice će obezbijediti da radiodifuzna organizacija pod njihovom jurisdikcijom ne emituje filmska djela izvan perioda dogovorenih sa nosiocima prava.
Član 10bis- Pluralizam medija (2)
Države ugovornice će, u duhu saradnje i međusobne pomoći koja je u osnovi ove konvencije, nastojati da izbjegnu da usluge emitovanja ili reemitovanja program od strane radiodifuzne organizacije ili bilo kog drugog pravnog ili fizičkog lica pod njihovom jurisdikcijom u smislu člana 3, ugroze pluralizam medija.
GLAVAIII- OGLAŠAVANjE I TELE-ŠOPING (3)
Član 11 - Opšti standardi (1)
1. Oglašavanje i tele-šoping će biti fer i pošteno.
2. Oglašavanje i tele-šoping neće dovoditi u zabludu i neće štetiti interesima potrošača.
3. Oglašavanje i tele-šoping upućeni djeci, ili koji koriste djecu, će izbjegavati sve što bi moglo da naškodi njihovim interesima i imaće obzira prema njihovoj posebnoj osjetljivosti.
4. Tele-šoping neće navoditi maloljetnike na ugovaranje prodaje ili iznajmljivanja roba i usluga.
5. Oglašavač neće vršiti bilo kakav urednički uticaj na sadržaj programa.
Član 12 - Trajanje (1)
1. Vrijeme trajanja tele-šoping spotova, reklamnih spotova i drugih oblika oglašavanja, sa izuzetkom tele-šoping izloga u smislu stava 3, neće prelaziti 20% vremena dnevnog emitovanja. Vrijeme emitovanja reklamnih spotova neće prelaziti 15% vremena dnevnog emitovanja.
2. Vrijeme trajanja reklamnih spotova i tele-šoping spotova u toku period od jednog sata neće prelaziti 20%.
3. Izlozi namijenjeni tele-šoping programima koji se emituju u okviru programskih usluga koje nisu isključivo namijenjene za tele-šoping, biće u najmanjem neprekidnom trajanju od 15 minuta. Maksimalan broj izloga dnevno biće osam. Njihovo ukupno trajanje neće prelaziti tri sata dnevno. Moraju biti jasno prepoznatljivi na osnovu optičkih i akustičkih sredstava.
4. Za potrebe ovoga člana, oglašavanje neće uključivati:
- saopštenja koja radiodifuzna organizacija daje u vezi sa svojim sopstvenim programima i pomoćni proizvodi koji direktno proizilaze iz tih programa,
- saopštenja od javnog interesa i pozivi za dobrotvorne akcije čije se emitovanje ne naplaćuje.
Član 13 - Oblik i predstavljanje
1. Oglašavanje i tele-šoping će biti jasno prepoznatljivi i uočljivo odvojeni od drugih djelova programa putem optičkih i/ili akustičkih sredstava. U načelu, reklamni i tele-šoping spotovi će se emitovati u blokovima.
2. U oglašavanju i tele-šopingu se neće koristiti tehnike koje djeluju na podsvijest.
3. Prikriveno oglašavanje i tele-šoping neće biti dozvoljeni, naročito kada se radi o prikazivanju proizvoda i usluga u programima u reklamne svrhe.
4. U oglašavanju ili tele-šopingu se neće pojavljivati, vizuelno ili verbalno, osobe koje redovno prezentiraju vijesti ili političke događaje.
Član 14 - Umetanje reklama i tele-šopinga (1)
1. Oglašavanje i tele-šoping treba umetati između programa. Pod uslovom da su ispunjeni uslovi sadržani u st. 1 do 5 ovog člana, oglašavanje i tele-šoping se takođe mogu umetati u toku programa na takav način da se ne nanosi šteta cjelovitosti i vrijednosti programa i pravima nosilaca vlasničkih prava.
2. U programima koji se sastoje od samostalnih djelova, ili u sportskim programima i događajima i predstavama slične strukture koji sadrže pauze u emitovanju, reklamni i tele-šoping spotovi se mogu umetati samo između djelova ili tokom pauza.
3. Prenos audiovizuelnih ostvarenja kao što su igrani filmovi i televizijski filmovi (izuzimajući serije, serijale, zabavne i dokumentarne programe), pod uslovom da je vrijeme predviđene za njihovo trajanje više od četrdeset pet minuta, može biti prekinut jednom po isteku svakog cjelovitog perioda od četrdeset pet minuta. Dalje prekidanje je dozvoljeno ukoliko je vreme predviđeno za njihovo trajanje najmanje dvadeset minuta duže od dva ili više cjelovitih perioda od četrdeset pet minuta.
4. Tamo gdje se programi, osim onih koji su pokriveni stavom 2, prekidaju reklamnim ili tele-šoping spotovima, treba da protekne period od najmanje dvadeset minuta između svake uzastopne pauze za oglašavanje ili tele-šoping u okviru programa.
5. Oglašavanje i tele-šoping se neće umetati ni u jedan prenos vjerskih službi. Vijesti i programi o tekućim događajima, dokumentarni programi, vjerski programi, i programi za djecu, kada im je predviđeno vrijeme trajanja manje od trideset minuta, neće se prekidati reklamnim ili tele-šoping spotovima. Ukoliko im je predviđeno vrijeme trajanja trideset minuta ili duže, primenjivaće se odredbe iz prethodnih stavova.
Član 15 - Oglašavanje i tele-šoping određenih proizvoda (3)(1)
1. Oglašavanje i tele-šoping duvanskih proizvoda neće biti dozvoljeni.
2. Oglašavanje i tele-šoping alkoholnih pića svih vrsta će biti u skladu sa sljedećim pravilima:
a) neće biti upućeni posebno maloljetnicima i niko u oglasima ili tele-šopingu ko se dovodi u vezu sa alkoholnim pićima ne smije da djeluje kao maloljetnik;
b) neće dovoditi u vezu trošenje alkohola sa fizičkom sposobnošću ili vožnjom;
c) neće tvrditi da alkohol ima terapijska svojstva ili da je stimulans, sedativ ili sredstvo za rješavanje problema;
d) neće ohrabrivati neumjereno trošenje alkohola mita predstavljati apstinenciju i umjerenost u negativnom svjetlu;
) neće stavljati nepotreban naglasak na sadržaj alkohola u pićima.
3. neće biti dozvoljeno reklamiranje lijekova ili medicinskih tretmana koji se u državi ugovornici sa čije se teritorije emituje program mogu pribaviti samo na ljekarski recept.
4. Reklamiranje svih drugih lijekova ili medicinskih tretmana će biti jasno prepoznatljivo kao takvo, pošteno, iskreno i podložno provjeri, i biće u skladu zahtjevima zaštite pojedinca od štetnih posljedica.
5. Tele-šoping za lijekove i medicinske tretmane se neće dozvoljavati.
Član 16 - Oglašavanje i tele-šoping posebno usmjereni na samo jednu državu ugovornicu (1)
1. U cilju izbjegavanja poremećaja u konkurenciji i ugrožavanja televizijskog sistema države ugovornice, oglašavanje i tele-šoping koji su posebno i uz određenu učestalost usmjereni na publiku u samo jednoj državi ugovornici koja nije država ugovornica sa čije se teritorije emituje program, neće zaobići pravila oglašavanja i tele-šoping-a koja postoje u dotičnoj državi ugovornici.
2. Odredbe iz prethodnog stava se neće primjenjivati kada:
a) spomenuta pravila prave razliku između oglašavanja i tele-šopinga koje prenosi radiodifuzna organizacija pod jurisdikcijom te države ugovornice i oglašavanja i tele-šopinga koje prenosi radiodifuzna organizacija ili bilo koje pravno ili fizičko lice pod jurisdikcijom druge države ugovornice,
b) dotične države ugovornice potpišu bilateralne ili multilateralne ugovore u ovoj oblasti.
GLAVAIV- SPONZORSTVO
Član 17 - Opšti standardi
1. Kada su program ili serija programa sponzorisani u cjelini ili djelimično, jasno će biti označeni kao takvi, odgovarajućim napomenama na početku i/ili kraju tih programa.
2. Na sadržaj ili vrijeme prenosa sponzorisanih programa ni pod kakvim okolnostima ne može uticati sponzor na takav način da naruši odgovornost i uredničku nezavisnost radiodifuzne organizacije u pogledu programa.
3. Sponzorisani programi neće podsticati prodaju, kupovinu ili iznajmljivanje proizvoda ili usluga sponzora ili neke treće strane, naročito ne emitovanjem, u toku programa, posebnih promotivnih poruka koje se odnose na te proizvode i usluge.
Član 18 - Zabranjeno sponzorstvo (1)
1. Programe ne mogu sponzorisati fizička ili pravna lica čija je osnovna djelatnost proizvodnja ili prodaja proizvoda, ili pružanje usluga, čiji su oglašavanje i tele-šoping zabranjeni na osnovu člana 15.
2. Preduzeća čija djelatnost obuhvata,inter alia, proizvodnju ili prodaju lijekova i medicinskih tretmana mogu da sponzorišu programe promovisanjem imena, zaštitnog znaka, imidža ili delatnosti preduzeća, uz izuzeće bilo kakvih poruka u pogledu lijekova ili naročitih medicinskih tretmana koji su dostupni samo uz ljekarski recept u državi ugovornici koja vrši emitovanje.
3. neće se dozvoljavati sponzorisanje vijesti i programa o tekućim događajima.
GLAVAIV bis- PROGRAMSKE USLUGE ISKLjUČIVO POSVEĆENE SOPSTVENOJ PROMOCIJI ILI TELE-ŠOPINGU (4)
Član 18bis- Programske usluge isključivo posvećene sopstvenoj promociji
1. Odredbe ove konvencije će se primjenjivatimutatis mutandisna programske usluge isključivo posvećene sopstvenoj promociji.
2. Drugi oblici oglašavanja u pogledu tih usluga biće dozvoljeni u okviru ograničenja postavljenih u članu 12 stavu 1, član 12 stav 2 se neće primenjivati.
GLAVAV- UZAJAMNA POMOĆ
Član 19 - Saradnja između država ugovornica
1. države ugovornice se obavezuju na pružanje uzajamne pomoći u cilju implementacije ove konvencije.
2. U tom cilju:
a) svaka država ugovornica će odrediti jedan ili više organa vlasti, čije će ime i adresu saopštiti Generalnom sekretaru Savjeta Evrope prilikom polaganja svoga dokumenta o ratifikaciji, prihvatanju, odobrenju ili pristupanju,
b) svaka država ugovornica koja je odredila više od jednog organa vlasti će navesti prilikom saopštenja iz podstava a) nadležnost svakog organa vlasti.
3. Organ vlasti određen od strane države ugovornice će:
a) pružati informacije predviđene u članu 6 stav 2 ove konvencije;
b) pružati informacije, na zahtev organa vlasti određenog od strane druge države ugovornice, o domaćem pravu i praksi u oblastima pokrivenim ovom konvencijom;
c) sarađivati sa organima vlasti određenim od strane drugih država ugovornica kad god je to potrebno, a naročito kada bi to povećalo efikasnost mjera preduzetih u cilja implementacije ove konvencije;
d) razmotriti svaku poteškožu koja nastane primjenom ove konvencije na koju joj skrene pažnju neki organ vlasti koji je odredila druga država ugovornica.
GLAVAVI- STALNI KOMITET
Član 20 - Stalni komitet (i)
1. Za potrebe ove konvencije, uspostaviće se Stalni komitet.
2. Svaka država ugovornica može biti predstavljena u Stalnom komitetu sa jednim ili više delegata. Svaka delegacija će imati jedan glas. U okviru svoje nadležnosti, Evropska zajednica će ostvarivati svoje pravo glasa sa brojem glasova koji je jednak broju njenih država članica koje su ugovornice ove konvencije; Evropska zajednica neće ostvarivati svoje pravo glasa u slučajevima kada pomenute države članice ostvaruju svoje pravo glasa, i obrnuto.
3. Svaka država navedena u članu 29 stav 1 koja nije država ugovornica ove konvencije može da bude predstavljena u Stalnom komitetu sa posmatračem.
4. Stalni komitet može da zatraži savjet stručnjaka u cilju izvršavanja svojih funkcija. On može, na svoju inicijativu ili na zahtjev datog tela, da pozove bilo koje međunarodne ili nacionalno, vladino ili nevladino tijelo sa tehničkim kvalifikacijama za oblast koju pokriva ova konvencija da bude predstavljeno putem posmatrača na jednom ili na dijelu jednog od njegovih sastanaka.
5. Sjednice Stalnog komiteta će sazivati Generalni sekretar Savjeta Evrope, komitet će svoju prvu sjednicu održati u roku od šest mjeseci od dana kada Konvencija stupi na snagu. Potom će zasjedati kada to zatraži jedna trećina država ugovornica ili Komitet ministara Savjeta Evrope, ili na inicijativu Generalnog sekretara Savjeta Evrope u skladu sa odredbama člana 23 stav 2 ili na zahtjev jedne ili više država ugovornica u skladu sa odredbama članova 21. podstav c) i 25 stav 2.
6. Većina država ugovornica čini kvorum za održavanje sjednica Stalnog komiteta.
7. U skladu sa odredbama člana 9bis, stav 3b i člana 23 stav 3 odluke Stalnog komiteta donosiće se tročetvrtinskom većinom prisutnih članova.
8. U skladu sa odredbama ove konvencije, Stalni komitet će donijeti svoj poslovnik.
Član 21 - Funkcije Stalnog komiteta (1)
1. Stalni komitet će biti odgovoran za praćenje primjene ove konvencije. On može:
a) davati državama ugovornicama preporuke u vezi sa primjenom ove konvencije;
b) predlagati sve potrebne izmjene ove konvencije i razmotriti one koje su predložene u skladu sa odredbama člana 23;
c) razmotriti, na zahtjev jedne ili više država ugovornica, pitanja vezana za tumačenje Konvencije;
d) uložiti sve napore da osigura prijateljsko rješenje svih teškoža koje su mu predočene u skladu sa odredbama člana 25;
e) davati preporuke Komitetu ministara u vezi sa državama koje nisu navedene u članu 29 stav 1 da se pozovu da pristupe ovoj konvenciji.
f) davati mišljenje o zloupotrebi prava predviđenih u članu 24bisstav 2c.
2. Pored toga, Stalni komitet će:
a) sastaviti smjernice pomenute u članu 9bisstav 3b u cilju izbjegavanja razlika između primjene pravila ove konvencije koja se odnose na pristup javnosti događajima od izuzetnog značaja za društvo i odgovarajućih mjera Evropske zajednice;
b) davati mišljenje o mjerama koje su preduzele države ugovornice koje su sastavile listu nacionalnih i nenancionalnih događaja koje te države ugovornice smatraju od velike važnosti za društvo u skladu sa članom 9bisstav 2;
c) objavljivati jednom godišnje integralnu listu navedenih događaja i odgovarajućih mjera koje dostavljaju države ugovornice u skladu sa članom 9bisstav 2e.
Član 22 - Izveštaji Stalnog komiteta
Nakon svake sjednice, Stalni komitet će državama ugovornicama i Komitetu ministara Savjeta Evrope proslijediti izvještaj o svojim raspravama i svim donijetim odlukama.
GLAVAVII- AMANDMANI
Član 23 - Amandmani (1)
1. Svaka država ugovornica može podnijeti amandman na Konvenciju.
2. O svakom predlogu amandmana biće obaviješten Generalni sekretar Savjeta Evrope koji će ga proslijediti državama članicama Savjeta Evrope, drugim državama ugovornicama Evropske konvencije o kulturi, Evropskoj zajednici, i svakoj državi koja nije članica, a koja je pristupila ili je pozvana da pristupi ovoj konvenciji u skladu sa odredbama člana 30. Generalni sekretar Savjeta Evrope će sazvati sjednicu Stalnog komiteta najranije po isteku perioda od dva mjeseca od dostavljanja predloga.
3. Stalni komitet će razmotriti svaki predloženi amandman i podnijeće Komitetu ministara na usvajanje tekst koji usvoje tri četvrtine članica Stalnog komiteta. Nakon njegovog odobrenja, tekst će biti proslijeđen državama ugovornicama na prihvatanje.
4. Amandman će stupiti na snagu tridesetog dana od dana kada sve potpisnice obavijeste generalnog sekretara o njegovom prihvatanju.
5. Komitet ministara, međutim, može po konsultaciji sa Stalnim komitetom, da odluči da će određeni amandman stupiti na snagu po isteku perioda od dvije godine od datuma kada je otvoren za prihvatanje, osim ukoliko država ugovornica nije dala prigovor Generalnom sekretaru Savjeta Evrope o stupanju na snagu tog amandmana. Ukoliko je takav prigovor dostavljen, amandman će stupiti na snagu prvog dana u mjesecu koji slijedi za datumom kada je država ugovornica Konvencije koja je dostavila prigovor deponovala svoj instrument o prihvatanju kod generalnog sekretara Savjeta Evrope.
6. Ukoliko je amandman odobren od strane Komiteta ministara, ali još nije stupio na snagu u skladu sa stavovima 4 ili 5, država ili Evropska zajednica ne mogu izraziti svoju saglasnost da prihvataju obaveze Konvencije, a da istovremeno ne prihvate i amandman.
GLAVAVIII- NAVODNA KRŠENjA KONVENCIJE
Član 24 - Navodna kršenja Konvencije
1. Kada neka država ugovornica ustanovi da je došlo do kršenja Konvencije, ona će o navodnom kršenju obavijestiti državu ugovornicu koja vrši emitovanje i te dvije države ugovornice će nastojati da prevaziđu poteškoće na osnovu odredaba čl. 19, 25 i 26.
2. Ako je navodno kršenje očigledne, ozbiljne i teške prirode i pokreće važna javna pitanja, a tiče se člana 7 st. 1 ili 2, članova 12, 13 stav 1, prva rečenica, članova 14 ili 15 stavovi 1 ili 3 i ako se nastavi još dvije nedjelje nakon obavještenja, država ugovornica koja vrši prijem može privremeno da obustavi reemitovanje inkriminisane programske usluge.
3. U svim ostalim slučajevima navodnog kršenja, sa izuzetkom onih koji su predviđeni članom 4, država ugovornica koja vrši prijem može privremeno da obustavi reemitovanje inkriminisane programske usluge osam mjeseci nakon saopštenja, ukoliko navodno kršenje i dalje traje.
4. Privremena obustava reemitovanja neće biti dozvoljena u slučaju navodnih kršenja člana 7 stav 3 i čl. 8, 9 ili 10.
Član 24bis- Navodna zloupotreba prava datih ovom konvencijom (2)
1. Kada je programska usluga radiodifuzne organizacije u potpunosti ili uglavnom usmjerena na teritoriju države ugovornice koja nije ona pod čiju jurisdikciju spada dotična radiodifuzna organizacija ("države ugovornice koja vrši prijem"), a radiodifuzna organizacija je osnovana u cilju izbjegavanja zakona u oblastima koje su pokrivene Konvencijom koji bi se odnosili na nju da se nalazila pod jurisdikcijom te druge države ugovornice. to će predstavljati zloupotrebu prava.
2. Ako neka država ugovornica posegne za zloupotrebom prava, primjenjivaće se sljedeći postupak:
a) države ugovornice o kojima je riječ će nastojati da postignu prijateljsko rješenje;
b) ako u roku od tri mjeseca to ne uspiju, država ugovornica koja vrši prijem će predmet proslijediti na rješavanje Stalnom komitetu;
c) pošto čuje stavove država ugovornica koje su u pitanju, Stalni komitet će, u roku od šest mjeseci od dana kad mu je predmet upućen na razmatranje, dati mišljenje o tome da li je došlo do zloupotrebe prava i obavestiti o tome države ugovornice na koje se to odnosi.
3. Ukoliko je Stalni komitet zaključio da je došlo do zloupotrebe prava, država ugovornica u okviru čije jurisdikcije se nalazi radiodifuzna organizacija preduzeće odgovarajuće mjere da ispravi zloupotrebu prava i obavijestiće Stalni komitet o tim mjerama.
4. Ukoliko država ugovornica, pod čijom jurisdikcijom se smatra da se nalazi radiodifuzna organizacija, ne preduzme mjere navedene u stavu 3. u roku od šest mjeseci, države ugovornice koje su u pitanju će pokrenuti arbitražni postupak predviđen u članu 26 stav 2 i dodatku Konvencije.
5. država ugovornica koja vrši prijem neće preduzimati nikakve mjere protiv programske usluge o kojoj je riječ dok se ne okonča arbitražni postupak.
6. Sve mjere predložene ili preduzete na osnovu ovoga člana moraju da budu u skladu sa članom 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
GLAVAIX- REŠAVANjE SPOROVA
Član 25 - Mirenje
1. U slučaju teškoća koje nastanu prilikom primjene ove konvencije, zainteresovane strane će se truditi da postignu prijateljsko rješenje.
2. Ako se nijedna od zainteresovanih strana ne protivi, Stalni komitet može da ispita slučaj. stavljajući se na raspolaganje zainteresovanim stranama da bi se postiglo zadovoljavajuće rješenje u što kraćem roku, a kada je to podesno, može da da i savjetodavno mišljenje o tom predmetu.
3. Svaka zainteresovana strana se obavezuje da, bez odlaganja, stavi na raspolaganje Stalnom komitetu sve potrebne informacije i sredstva potrebna za izvršenje njegovih funkcija prema prethodnom stavu.
Član 26 - Arbitraža
1. Ako zainteresovane strane ne mogu da riješe spor u skladu sa odredbama člana 25 mogu ga, na osnovu zajedničkog sporazuma, podnijeti na arbitražu, čiji je postupak određen u dodatku ove Konvencije. Ako ne postignu takav sporazum u roku od šest mjeseci od prvog zahtjeva za pokretanje postupka mirenja, spor se može podnijeti na arbitražu na zahtjev same jedne strane.
2. Svaka država ugovornica može, u bilo koje vrijeme, da izjavi da primjenu arbitražnog postupka predviđenog u dodatku ove konvencije priznaje kao obavezujuću,ipso facto, i bez posebnog sporazuma u pogledu prihvatanja iste obaveze od strane bilo koje druge države "govornice.
GLAVAX- DRUGI MEĐUNARODNI UGOVORI I UNUTRAŠNjE ZAKONODAVSTVO DRŽAVA UGOVORNICA
Član 27 - Drugi međunarodni ugovori i sporazumi (1)
1. U svojim međusobnim odnosima, države ugovornice koje su članice Evropske zajednice će primjenjivati pravila Zajednice i prema tome neće primenjivati pravila koja proizilaze iz ove konvencije, osim u slučajevima kada Zajednica nema pravilo kojim bi se uredio neki određeni predmet.
2. Ništa unutar ove konvencije neće spriječiti države ugovornice da zaključuju međunarodne ugovore kojima se dopunjuju ili razvijaju njene odredbe ili proširuje polje njihove primjene.
3. U slučaju bilateralnih ugovora, ova konvencija neće zamjenjivati prava i obaveze država ugovornica koje proizilaze iz takvih ugovora, a koje ne utiču na uživanje prava ili izvršavanje obaveza drugih država ugovornica prema ovoj konvenciji.
Član 28 - Odnos između Konvencije i unutrašnjeg zakonodavstva država ugovornica (1)
Nijedna odredba ove konvencije neće spriječiti države ugovornice da primjenjuju strožija ili detaljnija pravila od onih koja su predviđena ovom konvencijom za programske usluge koje emituje radiodifuzna organizacija pod njihovom jurisdikcijom, u okviru značenja člana 5.
GLAVAXI- ZAVRŠNE ODREDBE
Član 29 - Potpisivanje i stupanje na snagu (1)
1. Konvencija će biti otvorena za potpisivanje od strane država članica Savjeta Evrope i drugih država ugovornica Evropske konvencije o kulturi, i od strane Evropske zajednice. Ona podliježe ratifikaciji, prihvatanju ili odobrenju. Instrumenti ratifikacije, prihvatanja ili odobrenja će biti deponovani kod Generalnog sekretara Savjeta Evrope.
2. Konvencija će stupiti na snagu prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon isteka perioda od tri mjeseca od dana kada sedam država, od kojih najmanje pet država članica Savjeta Evrope, bude izrazilo svoj pristanak da budu vezane ovom konvencijom u skladu sa odredbama prethodnog stava.
3. država može, u trenutku potpisivanja ili bilo kojeg kasnijeg dana prije stupanja na snagu Konvencije za tu državu, da izjavi da će Konvenciju primjenjivati na privremenoj osnovi.
4. Za svaku državu pomenutu u stavu 1 ili za Evropsku zajednicu, koja naknadno izrazi svoj pristanak da bude njome vezana, ova Konvencija će stupiti na snagu prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon isteka period od tri mjeseca od dana deponovanja instrumenata ratifikacije, prihvatanja i odobrenja.
Član 30 - Pristupanje država koje nijesu članice
1. Po stupanju na snagu Konvencije, Komitet ministara Savjeta Evrope, nakon konsultacije sa državama ugovornicama može da pozove bilo koja drugu državu da pristupi ovoj Konvenciji na osnova odluke donijete od strane većine predviđene u članu 20d. Statuta Savjeta Evrope i jednoglasnom odlukom predstavnika država ugovornica koji imaju pravo da zasjedaju u Komitetu.
2. Za svaku državu koja joj pristupi, Konvencija će stupiti na snagu prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon isteka perioda od tri mjeseca od dana deponovanja instrumenata ratifikacije, prihvatanja i odobrenja.
Član 31 - Teritorijalna primjena
1. Svaka država može, u trenutku potpisivanja ili prilikom deponovanja instrumenata ratifikacije, prihvatanja, odobrenja ili pristupanja, da navede teritoriju ili teritorije na kojima će se ova Konvencija primjenjivati.
2. Svaka država može, bilo kog kasnijeg datuma, izjavom upućenom Generalnom sekretaru Savjeta Evrope, da proširi primjenu ove Konvencije na svaku drugu teritoriju navedenu u izjavi. U pogledu takve teritorije, Konvencija će stupiti na snaga prvog dana u mjesecu koji slijedi po isteku period od tri mjeseca od dana prijema takve izjave od strane generalnog sekretara.
3. Svaka izjava data na osnovu prethodna dva stava, u vezi sa bilo kojom teritorijom navedenom u izjavi, može biti povučena putem pisanog obavještenja upućenog generalnom sekretaru. Povlačenje će imati dejstvo od prvog dana u mjesecu koji sledi po isteku period od šest mjeseci od datuma prijema pisanog obavještenja od strane generalnog sekretara.
Član 32 - Rezerve
1. U trenutku potpisivanja ili prilikom deponevanja instrumenata ratifikacije, prihvatanja, odobrenja ili pristupanja, svaka država može da izjava da zadržava pravo da se, u mjeri u kojoj nijesu saglasne sa njenim unutrašnjim pravom, usprotivi reemitovanju na svojoj teritoriji programskih usluga koje sadrže reklamne oglase za alkoholna pića u skladu sa pravilima predviđenim u članu 15 stav 2 ove konvencije.
Nijedna druga rezerva nije dozvoljena.
2. Na rezervu datu u skladu sa prethodnim stavom ne može se staviti primedba.
3. Svaka država ugovornica koja stavi rezervu na osnovu stava 1 može je povući u cjelini ili djelimično na osnovu obavještenja upućenog generalnom sekretaru Savjeta Evrope. Povlačenje će stupiti na snagu na dan prijema takvog obaveštenja od strane generalnog sekretara.
4. država ugovornica koja stavi rezervu na osnovu stava 1 ne može da zahtijeva primjenu te odredbe od strane bilo koje druge države ugovornice; može, međutim, ako je njeno zadržavanje prava djelimično ili uslovno, da zahtijeva primjenu te odredbe u mjeri u kojoj ju je sama prihvatila.
Član 33 - Otkazivanje
1. Svaka država ugovornica može, u bilo koje doba, otkazati Konvencija na osnovu pisanog obavještenja upućenog generalnom sekretaru Savjeta Evrope.
2. Otkazivanje će stupiti na snagu prvog dana u mjesecu koji slijedi po isteku perioda od šest mjeseci od dana prijema takvog obavještenja od strane generalnog sekretara.
Član 34 - Obavještenja (1)
Generalni sekretar Savjeta Evrope će obavijestiti države članice Savjeta Evrope, i druge države ugovornice Evropske konvencije o kulturi, Evropsku zajednicu i svaku država koja je pristupila, ili je pozvana da pristupi Konvenciji o:
a) svakom potpisivanju
b) deponovanju svakog instrumenta ratifikacije, prihvatanja, odobrenja ili pristupanja;
c) svakom datumu stupanja na snagu ove konvencije u skladu sa odredbama čl. 29., 30 i 31;
d) svakom izvještaj" sastavljenom u skladu sa odredbama člana 22;
e) svakom drugom činu, izjavi, obavještenju ili saopštenju u vezi sa ovom konvencioni.
U potvrdu toga su dolje potpisani, za to propisno ovlašćeni, potpisali ova konvenciju.
Sastavljeno u Strazburu, 5. maja 1989, na engleskom i francuskom, pri čemu su oba teksta podjednako vjerodostojna, u jednom primerku koji će biti deponovan u arhiv Savjeta Evrope. Generalni sekretar Savjeta Evrope će dostaviti ovjerene kopije svakoj državi članici Savjeta Evrope, drugim državama ugovornicama Evropske konvencije o kulturi, Evropskoj zajednica, kao i svakoj državi koja je pozvana da pristupi ovoj Konvenciji. (1)
DODATAK
Arbitraža
1. O zahtjevu za arbitražu će biti obaviješten generalni sekretar Savjeta Evrope. Zahtjev će uključivati ime druge strane u sporu i predmet spora. Generalni sekretar će proslijediti tako primljenu informaciju svim državama ugovornicama Konvencije.
2. U slučaju spora između dvije države ugovornice od kojih je jedna država članica Evropske zajednice, koja je i sama država ugovornica, zahtjev za arbitražu će biti upućen i državi članici i Zajednici, koje će zajedno obavijestiti generalnog sekretara u roku od mjesec dana od prijema zahteva, da li će država članica ili Zajednica, ili i država članica i Zajednica zajedno, biti strana u sporu. U odsustvu takvog obavještenja u datom vremenskom roka, smatraće se da su država članica i Zajednica jedna te ista strana u sporu za potrebe primjene odredaba koje određuju osnivanje i postupak arbitražnog suda. Isto će se primjenjivati i u stečaju kada država članica i Zajednica zajednički nastupaju kao strana u sporu. U slučajevima predviđenim ovim stavom, vremenski rok od jednog mjeseca predviđen u prvoj rečenici stava 4. biće produžen na dva mjeseca.
3. Arbitražni sud će se sastojati od tri člana: svaka od strana u sporu će odrediti po jednog arbitra; dva arbitra tako postavljena će na osnovu zajedničkog dogovora odrediti trećeg arbitra koji će biti predsednik arbitražnog suda. Ovaj posljednji neće biti državljanin nijedne strane u sporu, niti će imati stalno prebivalište na teritoriji bilo koje strane u sporu, niti će biti zaposlen od bilo koje od njih, niti biti u nekom drugom svojstvu umiješan u spor.
4. Ako jedna od strana nije odredila arbitra u roku od mjesec dana nakon saopštenja zahtijeva od strane generalnog sekretara Savjeta Evrope, njega će na zahtjev druge strane odrediti predsednik Evropskog suda za ljudska prava u roku od sljedećih mjesec dana. U slučaju spriječenosti predsednika Suda, ili ako je on državljanin jedne od strana u sporu, imenovanje će izvršiti potpredsednik Suda ili po položaja najviši sudija ovog Suda, koji je na raspolaganju i nije državljanin ni jedne od strana u sporu. Isti postupak će se primijeniti ako, u roku od mjesec dana nakon imenovanja drugog arbitra ne bude izabran predsjednik arbitražnog suda.
5. Odredbe st. 3 i 4 će se primijeniti, prema slučaju, radi popunjavanja svakog praznog mjesta.
6. Dvije ili više strana koje sporazumno utvrde da imaju zajednički interes, zajednički imenuju jednog arbitra.
7. Strane u sporu i Stalni komitet će pružiti arbitražnom sudu sve što je potrebno za efikasno vođenje postupka.
8. Arbitražni sud će donijeti svoj poslovnik. Njegove odluke će se donositi većinom glasova. Presuda će biti konačna i obavezujuća.
9. Presuda arbitražnog suda će biti dostavljena generalnom sekretaru Savjeta Evrope koji će je saopštiti svim državama ugovornicama Konvencije.
10. Svaka strana u sporu će snositi troškove arbitra kog je imenovala; strane će podjednako dijeliti troškove drugog arbitra, kao i druge troškove proizašle iz arbitražnog postupka.
Napomene:
(1) Tekst izmijenjen u skladu sa odredbama Protokola (ETSbr. 171).
(2) Član dodat u skladu sa odredbama Protokola (ETSbr. 171).
(3) Naslov izmijenjen u skladu sa odredbama Protokola (ETSbr. 171).
(4) Glava dodata u skladu sa odredbama Protokola (ETSbr. 171).