-------------------
NAPOMENA REDAKCIJE:
Zakon prestaje da važi po primeni Zakona o porezu na dohodak pravnih lica ("Sl. glasnik RS", br. 65/01).
Odredbe ovog zakona koje se odnose na poreski postupak prestaju da važe danom primene Zakona o poreskoj administraciji ("Sl. glasnik RS", br. 65/01)
-------------------

***

ZAKON

O POREZU NA DOBIT PREDUZEĆA

(Objavljen u "Sl. listu RCG", br. 3/92, 30/93, 3/94, 42/94, 1/95, 13/96 i 45/98)

1. OPŠTA ODREDBA

Član 1.

Ovim zakonom se utvrđuje obaveza plaćanja poreza na dobit preduzeća.
Oporezivanje dobiti kompanija koje posluju pod posebnim uslovima(off shore)vrši se po posebnom zakonu.

2. PORESKI OBVEZNIK

Član 2.

Poreski obveznik poreza na dobit preduzeća (u daljem tekstu: poreski obveznik) je preduzeće organizovano u jednom od sljedećih oblika:
1) akcionarsko društvo;
2) društvo sa ograničenom odgovornošću;
3) društveno preduzeće;
4) javno preduzeće;
5) ortačko društvo;
6) komanditno društvo.
Poreski obveznik je i zadruga koja ostvaruje prihode prodajom proizvoda na tržištu ili vršenjem usluga uz naknadu.
Poreski obveznik je u skladu sa zakonom, i drugo pravno lice koje nije organizovano u smislu st. 1 i 2 ovog člana, ako ostvaruje prihode prodajom proizvoda na tržištu ili vršenjem usluga uz naknadu.

Član 3.

Poreski obveznik iz člana 2 ovog zakona je rezident Republike Crne Gore (u daljem tekstu: rezident) koji podliježe oporezivanju dobiti koju ostvari na teritoriji Republike Crne Gore (u daljem tekstu: Republike) i druge republike.
Rezident Republike, u smislu ovog zakona, je pravno lice koje je osnovano ili ima sjedište stvarne uprave i kontrole na teritoriji Republike.

Član 4.

Obveznik poreza na dobit je i pravno lice nerezident Republike za dobit koju ostvari za obavljanje djelatnosti na teritoriji Republike.
Nerezident Republike, u smislu ovog zakona, je pravno lice koje je osnovano i ima sjedište uprave na teritoriji druge republike, a svoje poslovanje obavlja preko svoje stalne poslovne jedinice koja se nalazi na teritoriji Republike.
Stalnom poslovnom jedinicom smatra se stalno mjesto poslovanja preko kojeg pravno lice u periodu od šest mjeseci potpuno ili djelimično obavlja poslovanje, a naročito u sljedećem organizacionom obliku: pogon, ogranak, predstavništvo, fabrika, radionica i gradilište.
Obveznik iz stava 2 ovog člana dužan je da, u skladu sa zakonom, u poslovnoj jedinici vodi evidenciju kojom se obezbjeđuju podaci za utvrđivanje dobiti koju ta jedinica ostvaruje poslovanjem na teritoriji Republike, i da svoje poslovanje vodi preko poslovnog računa otvorenog kod Narodne banke Jugoslavije - Zavoda za obračun i plaćanja u Republici.

Član 5.

Obveznik iz čl. 3. i 4. ovog zakona dužan je da obračuna i naplati porez po odbitku na dividende, kamate i autorske naknade koje isplaćuje nerezidentima.

3. PORESKA OSNOVICA

Član 6.

Osnovica poreza na dobit je oporeziva dobit preduzeća, koja se utvrđuje u poreskom bilansu.
Oporeziva dobit se utvrđuje usklađivanjem prihoda i rashoda preduzeća, iskazane u bilansu uspjeha na način predviđen ovim zakonom.

Član 7.

Pri utvrđivanju oporezive dobiti priznaju se prihodi od prodaje proizvoda, robe i materijala i vršenja usluga kao i finansijski i vanredni prihodi utvrđeni bilansom uspjeha, prema odredbama Zakona o računovodstvu.

Član 8.

Prihodi obveznika po osnovu dividendi i učešća u dobiti drugih preduzeća oporezuju se na način utvrđen ovim zakonom.

Član 9.

Oporeziva dobit utvrđuje se priznavanjem rashoda u iznosima utvrđenim bilansom uspjeha, u skladu sa odredbama Zakona o računovodstvu, izuzev rashoda za koje je ovim zakonom propisan drugi način utvrđivanja.

Član 10.

Troškovi materijala i nabavne vrijednosti prodate trgovačke robe priznaju se u iznosima obračunatim primjenom metode prosječne cijene prema odredbama Zakona o računovodstvu.
Nabavna vrijednost prodate robe obračunava se na način iz stava 1 ovog člana.
Ako se zalihe materijala i trgovačke robe evidentiraju po obračunskim cijenama koje odstupaju od nabavnih cijena, obračun odstupanja vrši se na način koji svodi troškove materijala, odnosno nabavne vrijednosti prodate robe na iznose koji proizlaze iz primjene metode prosječne cijene.

Član 11.

Troškovi zarada, odnosno plata priznaju se u iznosu obračunatom na teret poslovnih rashoda u iznosima utvrđenim u skladu sa zakonom i Opštim kolektivnim ugovorom.
U društvu sa neograničenom solidarnom odgovornošću članova, komanditnom društvu i jednopersonalnom društvu sa ograničenom odgovornošću, na teret poslovnih rashoda priznaju se rashodi u visini doprinosa koji je utvrđen shodno odredbama zakona kojim se uređuju doprinosi za obavezno socijalno osiguranje.
Primanja zaposlenih po osnovu prava učešća radnika u raspodjeli dobiti preduzeća nijesu rashodi u smislu poreskog bilansa.

Član 12.

Amortizacija stalnih sredstava priznaje se kao rashod u poreskom bilansu do iznosa utvrđenog primjenom metode proporcionalne, funkcionalne ili degresivne amortizacije.

Član 13.

Jednom odabrana metoda amortizacije primjenjuje se do konačnog amortizovanja osnovice pojedinačnih sredstava ili grupe sredstava.
Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana dopuštena je promjena metode amortizacije u slučaju kada se sa degresivne prelazi na proporcionalnu, a neotpisana vrijednost sredstava ili grupe sredstava raspoređuje se na jednake amortizacione kvote za preostali otpisni vijek.
Jednom amortizovana sredstva ili grupa sredstava ne mogu se ponovo uključivati u obračun amortizacije za potrebe poreskog bilansa.
Preostala sadašnja vrijednost sredstava koja se ne mogu dalje koristiti mogu se amortizovati u cjelini, nezavisno od propisanog vijeka trajanja i u cijelosti uključuju u rashode u poreskom bilansu.

Član 14.

Kod korišćenja metode proporcionalne amortizacije, primjenjuju se godišnje stope amortizacije utvrđene propisom o nomenklaturi sredstava za amortizaciju i iz njih proistekli vijek trajanja sredstava.

Član 15.

Kod korišćenja metode funkcionalne amortizacije, osnovica za amortizaciju sredstava dijeli se sa očekivanim obimom učinka, a amortizacija utvrđuje množenjem dobijenog količnika sa stvarnim učincima u obračunskoj godini.
Kada se primjenom postupka iz stava 1. ovog člana ukupna amortizacija obveznika poveća za više od 15% od amortizacije obračunate proporcionalnom metodom, za obračun metodom funkcionalne amortizacije potrebna je saglasnost nadležnog poreskog organa.

Član 16.

Kod korišćenja metoda degresivne amortizacije dopuštena je upotreba metode geometrijske progresije, kojom se opadanje amortizacionih kvota utvrđuje primjenom stopa amortizacije iz člana 15. ovog zakona na tekuću vrijednost sredstava ili grupe sredstava za otpisivanje i povećanjem dobijenih amortizovanih kvota primjenom sljedećih koeficijenata:

Otpisni vijek	Koeficijenat

do 4 godine		1,5

preko 4 do 7 godina	2

preko 7 godina		2,5

U godini kada amortizacione kvote, obračunate primjenom degresivne metode, padnu ispod iznosa koji bi bio obračunat primjenom proporcionalne metode, amortizacija se obračunava diobom tekuće vrijednosti sa preostalim brojem godina vijeka trajanja sredstva ili grupe sredstava.

Član 17.

Izdaci izvršeni za humanitarne, vjerske, zdravstvene, obrazovne, naučne i sportske ciljeve; izdaci za ciljeve iz oblasti kulture koji se odnose na zaštitu kulturnih dobara, razvoj umjetničkog stvaralaštva i na izdavanje publikacija koje su na osnovu mišljenja ministarstva nadležnog za poslove kulture od interesa za kulturu i umjetnost; izdaci koji su po mišljenju ministarstva nadležnog za poslove zaštite životne sredine učinjeni u cilju zaštite životne sredine kao i izdaci koji su po mišljenju ministarstva nadležnog za poslove energetike učinjeni u cilju obezbjeđenja racionalnijeg korišćenja energije, priznaju se na teret rashoda u poreskom bilansu, najviše do 3% ukupnog prihoda.
Članarine, osim članarina čija je visina propisana i prilozi komorama, savezima i udruženjima priznaju se kao rashodi u poreskom bilansu najviše do 0,1% ukupnog prihoda.
Članarine i prilozi dati političkim organizacijama ne priznaju se kao rashod u poreskom bilansu.
Izdaci za reklamu i propagandu priznaju se kao rashod u iznosu do 2% od ukupnog prihoda.
Kao rashod propagande u poreskom bilansu se priznaju samo oni pokloni i drugi rashodi koji služe direktnoj ili indirektnoj promociji poslovanja poreskog obveznika.
Rashodi za propagandu, za koje nije dokumentovan primalac, ili čiji je primalac povezano lice u smislu člana 51 ovog zakona, ne priznaju se u poreskom bilansu.
Izdaci za humanitarne namjene iz stava 1 ovog člana priznaju se samo ako su izvršeni preko humanitarnih organizacija registrovanih za te namjene.
Troškovi reprezentacije se priznaju kao rashod u visini od 70% obračunatog iznosa.
Troškovima reprezentacije u smislu stava 7 ovog člana smatraju se kupovina ili upotreba sopstvenih proizvoda, trgovačke robe i usluga za reprezentativne namjene koje nastaju u odnosima sa poslovnim partnerima.

Član 18.

Na teret rashoda u poreskom bilansu prizanaju se i plaćeni porez na imovinu, doprinosi za obavezno socijalno osiguranje koje plaća poslodavac, takse i druge javne dažbine koje ne zavise od rezultata poslovanja.

Član 19.

Na teret rashoda u poreskom bilansu priznaje se izvršeno ispravljanje (otpis) vrijednosti pojedinačnih potraživanja prema Zakonu o računovodstvu, pod uslovom da je kod nadležnog sudskog organa pokrenut postupak za njihovu naplatu, a ako takvo ispravljanje nije izvršeno na teret rashoda, priznaje se odmjereno rezervisanje za pokriće svih dubioznih potraživanja do 3% ukupnih potraživanja na dan sastavljanja bilansa.
Ne priznaju se ispravke vrijednosti pojedinačnih potraživanja iz stava 1 ovog člana od lica koja imaju međusobna potraživanja.
Sva otpisana, ispravljena i druga potraživanja za koja je izvršeno rezervisanje, a koja se kasnije naplate, u momentu naplate ulaze u prihode koji se oporezuju u skladu sa ovim zakonom.
Rezervisanje za pokriće ukupnih dubioznih potraživanja do iznosa iz stava 1 ovog člana u tekućoj godini ulaze u prihode u narednoj godini.
Na teret rashoda u poreskom bilansu priznaju se i rezervisanja za pokriće drugih troškova i rizika, kao i za revalorizaciju amortizacije i drugih troškova obračunatih u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje računovodstvo.
Na teret rashoda u poreskom bilansu ne priznaju se izvršene ispravke vrijednosti i otpisana potraživanja od zaposlenih, vlasnika i povezanih lica.

Član 19a

Na teret rashoda u poreskom bilansu priznaju se rezervisanja koja su izvršena za troškove investicionog održavanja osnovnih sredstava prema dugoročnom planu investicionog održavanja osnovnih sredstava, koji se donosi u skladu sa propisima kojima se uređuje računovodstvo, i na koji saglasnost daje nadležni poreski organ, u roku od 30 dana po isteku roka za podnošenje godišnjeg poreskog bilansa.
Ako se ulaganja ne vrše po dugoročnom planu, na teret rashoda u poreskom bilansu priznaju se samo stvarni troškovi izvršenih ulaganja, a ne i iznos rezervisanja.
Ministarstvo finansija bliže uređuje način utvrđivanja rashoda za dugoročno investiciono održavanje osnovnih sredstava koji se kao rezervisanja priznaju u poreskom bilansu.

Član 20.

Na teret rashoda u poreskom bilansu priznaju se ukupno obračunate kamate, izuzev kamata nastalih zbog neblagovremeno plaćenih poreza i doprinosa i kamata po osnovu kredita sa obilježjem transferne cijene.
Novčane kazne i penali obveznika ne priznaju se na teret rashoda u poreskom bilansu.

Član 21.

U vrijednosti zaliha nedovršene proizvodnje, poluproizvoda i gotovih proizvoda, za obračun oporezive dobiti priznaju se troškovi proizvodnje u skladu sa Zakonom o računovodstvu.
U slučajevima dugog proizvodnog ciklusa i naglašenog sezonskog uticaja na obim aktivnosti dopušteno je da se u vrijednost zaliha iz stava 1 ovog člana uključi i pripadajući dio opštih troškova upravljanja i prodaje i troškova finansiranja.
Vrijednost zaliha obračunata saglasno st. 1 i 2 ovog člana ne može biti veća od njihove prodajne vrijednosti na dan podnošenja poreskog bilansa.

Član 22.

Obvezniku - banci ili drugoj finansijskoj organizaciji poreska osnovica se umanjuje za rezerve koje su obrazovane za pokrivanje mogućih kreditnih ili poslovnih gubitaka i poslovnih rizika.
Obvezniku - organizaciji za osiguranje i reosiguranje imovine i lica poreska osnovica se umanjuje za izdvajanje u rezerve osiguranja i druge rezerve obveznika.
Rezerve iz st. 1 i 2 ovog člana priznaju se do 10% dobiti iskazane u bilansu uspjeha.
Na obveznike iz st. 1 i 2 ovog člana primjenjuje se i odredba člana 19 stava 4 ovog zakona.

Član 23.

Kapitalni dobitak, odnosno gubitak ostvaruje se prodajom dugoročnih i kratkoročnih hartija od vrijednosti, opreme i nepokretnosti, a predstavlja razliku između njihovih prodajnih i knjigovodstvenih vrijednosti na dan prodaje.

Član 24.

Kapitalni dobitak, odnosno gubitak ostvaren prodajom hartija od vrijednosti, koje je obveznik držao kraće od 12 mjeseci, smatra se kratkoročnim kapitalnim dobitkom, odnosno gubitkom.
Kapitalni dobitak, odnosno gubitak ostvaren prodajom dionica i obveznica, koje je obveznik držao 12 mjeseci ili duže, smatra se dugoročnim kapitalnim dobitkom, odnosno gubitkom.

Član 25.

Kratkoročni kapitalni dobitak ostvaren prodajom hartija od vrijednosti i kapitalni dobici ostvareni prodajom opreme i nepokretnosti ulaze u cjelini u oporezivu dobit obveznika.
Dugoročni kapitalni dobitak ostvaren prodajom dionica i obveznica, poslije povećanja nominalne vrijednosti po osnovu revalorizacije od dana nabavke, do dana prodaje, uključuje se u oporezivu dobit sa 50%.
Kapitalni dobitak ostvaren prodajom udjela u pravnom licu uključuje se u poresku osnovicu sa 50%.

Član 26.

Ako se prilikom obračuna, u skladu sa članom 25. stav 2. ovog zakona, pojavi kapitalni gubitak, dopušteno je njegovo prebijanje sa kapitalnim dobicima iz člana 25. stav 1. ovog zakona ostvarenim u istoj godini.
Ako se i poslije izvršenog prebijanja iz stava 1. ovog člana pojavi kapitalni gubitak, dopušteno je njegovo prenošenje na račun budućih kapitalnih dobitaka u narednih pet godina.

Član 27.

Gubici ostvareni iz poslovnih, finansijskih i neposlovnih transakcija, u skladu sa Zakonom o računovodstvu, izuzev onih iz kojih proizlaze kapitalni dobici i gubici, utvrđeni na osnovu odredaba ovog zakona, mogu se prenijeti na račun dobiti iz budućih obračunskih perioda ali ne duže od pet godina.

Član 28.

Korišćenje poreske pogodnosti iz člana 26. ovog zakona prestaje u slučaju statusnih promjena po osnovu spajanja, pripajanja, razdvajanja i izdvajanja.
Ograničenje iz stava 1 ovog člana ne odnosi se na slučajeve organizovanja društvenog preduzeća u akcionarsko društvo ili društvo sa ograničenom odgovornošću.
U slučaju podjele preduzeća, pogodnosti iz člana 26 ovog zakona, dijele se i o tome se obavještava nadležni poreski organ.

Član 29.

Dobit utvrđena u postupku likvidacije preduzeća podliježe oporezivanju i utvrđuje se kao pozitivna razlika neto imovine preduzeća na početku postupka likvidacije i neto imovine na kraju postupka likvidacije.
Obveznik nad kojim se otvara postupak likvidacije dužan je da nadležnom poreskom organu podnese akontacionu prijavu i poreski bilans, i to:
1) sa stanjem na dan otvaranja postupka likvidacije - u roku od 15 dana od dana otvaranja postupka likvidacije;
2) sa stanjem na dan okončanja postupka likvidacije - u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja o okončanju postupka likvidacije.
Period za koji se utvrđuje osnovica iz stava 1 ovog člana odgovara periodu postupka likvidacije, koji ne može biti duži od jedne godine.

Član 30.

Dio likvidacionog viška (ostatak neto imovine) iznad revalorizovane vrijednosti uloženog kapitala smatra se kapitalnim dobitkom.
Ako je revalorizovana vrijednost uloženog kapitala veća od iznosa likvidacionog viška, vlasnik iz stava 1 ovog člana ostvaruje kapitalni gubitak.

Član 31.

Odredbe čl. 29 i 30 ovog zakona shodno se primjenjuju i u postupku stečaja.

4. PORESKA STOPA

Član 32.

Stopa poreza na dobit preduzeća je proporcionalna i iznosi 20%.

Član 33.

Obveznik poreza na dobit preduzeća je dužan da obračuna i plati porez po odbitku po stopi od 10% na:
1) dividende i udjele u dobiti u pravnom licu;
2) autorske naknade i druge prihode koje nerezident Jugoslavije ostvari na teritoriji Jugoslavije.
Ako je sa zemljom rezidentnosti nerezident Republike zaključio ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze koji se uređuju ovim zakonom, obveznik je dužan da na prihode iz stava 1 tačka 1) ovog člana primijeni stopu koja je utvrđena u tom ugovoru.

5. PORESKI PODSTICAJI I OSLOBOĐENjA

Član 34.

Obveznik ima pravo na ubrzanu amortizaciju stalnih sredstava po uslovima predviđenim u ovom zakonu. Ubrzana amortizacija sprovodi se na način predviđen u čl. 12, 13. 14. 15. i 16. ovog zakona, po stopama koje mogu biti za 25% više od propisanih.
Član 35. Pravo na ubrzanu amortizaciju obveznik ima u odnosu na stalna sredstva koja služe za:
1) Sprečavanje zagađivanja vazduha, vode i zemljišta, ublažavanje buke, ušteda energije, pošumljavanje i prikupljanje otpadaka kao industrijskih proizvoda i energetskih goriva;
2) naučno-istraživački rad, i
3) školovanje i obuku kadrova.
Pravo na ubrzanu amortizaciju obveznik ima i u odnosu na računarsku opremu.

Član 36.

Oslobađa se plaćanja poreza na dobit preduzeća - novoosnovano pravno lice za prve tri godine od početka obavljanja djelatnosti.
Novoosnovano pravno lice u slobodnoj zoni oslobađa se poreza na dobit preduzeća za prvih 10 godina od početka obavljanja djelatnosti.
Novoosnovano pravno lice u privredno nedovoljno razvijenim opštinama oslobađa se plaćanja poreza na dobit za prvih pet godina od početka obavljanja djelatnosti, pod uslovom da je ostvarilo dobit obavljanjem djelatnosti u nedovoljno razvijenoj opštini.
Novoosnovano pravno lice razvrstano prema aktu o jedinstvenoj klasifikaciji djelatnosti u oblasti 07 - trgovina i u oblasti 11 - finansijske, tehničke i poslovne usluge - bankarstvo (1101) i osiguranje imovine i lica (1102), oslobađa se plaćanja poreza na dobit preduzeća samo za prvu godinu od početka obavljanja djelatnosti.
Novoosnovano pravno lice sa ulogom ino-kapitala sa više od 50% ili novoosnovano pravno lice sa isključivo stranim kapitalom, oslobađa se poreza na dobit za prvih pet godina od početka obavljanja djelatnosti.
Ulog stranog kapitala iz stava 1 ovog člana ne može biti manji od 100.000 DEM.
Odredbe stava 2 ovog člana primjenjuju se i kod priznavanja prava na olakšicu iz člana 38a ovog zakona.
Prva godina u kojoj se ostvaruje pravo na poresko oslobođenje počinje da teče od dana upisa u sudski registar, a kod pravnih lica koja obavljaju istražne radove u oblasti prirodnih i drugih dobara, od dana otpočinjanja ekspoloatacija tih dobara.
Novoosnovanim pravnim licem iz st. 1 do 5 ovog člana ne smatra se pravno lice nastalo spajanjem ili podjelom postojećeg obveznika, kao ni pravno lice nastalo bilo kojom drugom statusnom promjenom.
Novoosnovanim pravnim licem iz st. 1 do 5 ovog člana ne smatra se ni pravno lice koje je u periodu od tri godine koje prethode osnivanju tog pravnog lica prestalo da postoji, odnosno prekinulo sa poslovanjem u istoj ili sličnoj djelatnosti.
Pravo na olakšicu iz s. 1, 2, 3 i 4 ovog člana nema novoosnovano pravno lice čiji je osnivač, odnosno suosnivač povezano lice iz člana 51 ovog zakona, odnosno čiji je osnivač ili suosnivač bio vlasnik radnje iste ili slične djelatnosti koja je u periodu od tri godine koje prethode godini osnivanja tog pravnog lica prestala da postoji.
Ako novoosnovano pravno lice prekine sa poslovanjem u toku trajanja poreskog oslobođenja, gubi pravo na poresko oslobođenje, a dužno je da plati neplaćeni porez koji se valorizuje primjenom stope rasta cijena na malo prema podacima republičkog organa nadležnog za poslove statistike.

Član 36a

Oslobađa se plaćanja poreza na dobit preduzeća nedobitna organizacija pod sledećim uslovima:
1) da je višak prihoda nad rashodima ostvaren u godini koja prethodi godini za koju se odobrava pravo na oslobođenje manji od 300.000 novih dinara;
2) da nedobitna organizacija ne raspodjeljuje tako ostvareni višak svojim osnivačima, članovima, direktorima, zaposlenima ili sa njima povezanim licima;
3) da lična primanja koja nedobitna organizacija isplaćuje zaposlenima, direktorima i sa njima povezanim licima ne prelaze iznos dvostrukog prosjeka za djelatnost u kojoj je nedobitna organizacija razvrstana, i
4) da nedobitna organizacija ne raspodjeljuje imovinu u korist svojih osnivača, članova, direktora, zaposlenih ili sa njima povezanih lica.
Pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na dobit preduzeća ima i nedobitna organizacija čiji je višak prihoda nad rashodima u godini koja prethodi godini za koju se odobrava pravo na oslobođenje veći od 300.000 novih dinara, ako pored ispunjenja uslova iz tač. 2) 3) i 4) stava 1 ovog člana, podnese dokaz da je višak prihoda nad rashodima utrošila u svrhe radi kojih je osnovana.
Pravo na oslobođanje nemaju nedobitne organizacije iz stava 3 člana 1 ovog zakona koje imaju monopolski ili dominantan položaj na tržištu u smislu zakona kojim se uređuje suzbijanje monopolskog ili dominantnog položaja.
Nedobitna organizacija iz člana 2 stav 3 ovog zakona dužna je da u poreskom bilansu posebno iskaže prihode i rashode vezane za ostvarivanje prihoda na tržištu.
Povezanim licima se smatra lice iz člana 51 ovog zakona.

Član 37.

Obvezniku koji je ostvario dobit u novoosnovanoj poslovnoj jedinici u nedovoljno razvijenim područjima umanjuje se porez na dobit preduzeća u trajanju od dvije godine, srazmjerno učešću tako ostvarene dobiti u ukupnoj dobiti preduzeća.
Uslov za ostvarivanje olakšice iz stava 1 ovog člana je odvojeno evidentiranje poslovanja takve jedinice.

Član 38.

Obvezniku koji izvrši ulaganja u osnovna sredstva u sopstvenu registrovanu djelatnost, u kupovinu akcija ili udjela u postojećem pravnom licu ili dugoročne obveznice javnog zajma umanjuje se poreska osnovica za visinu ulaganja, a najviše do 70% od visine poreske osnovice.
Osnovnim sredstvima u smislu stava 1 ovog člana ne smatraju se: sve vrste putničkih automobila; namještaj, osim namještaja za opremanje hotela, motela, restorana, omladinskih, dječijih i radničkih odmarališta; tepisi; umjetnička djela likovne i primijenjene umjetnosti i ukrasni predmeti za uređenje prostora, kao i alat i inventar sa kalkulativnim otpisom.
Umanjenje poreske osnovice po ovom osnovu vrši se samo za ulaganje sredstava obezbijeđenih i plaćenih iz sopstvenih izvora.
U slučaju otuđenja osnovnih sredstava iz stava 1 ovog člana pribavljenih za obavljanje djelatnosti, prije isteka roka od tri godine od dana nabavke, obveznik poreza gubi pravo na umanjenje poreske obaveze iz stava 1 ovog člana i dužan je da plati neplaćeni porez koji se valorizuje primjenom stope rasta cijena na malo prema podacima republičkog organa nadležnog za poslove statistike.
U slučaju iz stava 4 ovog člana obveznik poreza dužan je da otuđenje osnovnih sredstava prijavi nadležnom poreskom organu u roku od pet dana od dana otuđenja tih sredstava.
Olakšice iz stava 1 ovog člana ne priznaju se u slučaju uzajamnog neposrednog ili posrednog ulaganja.

Član 38a

Obvezniku u koga strano lice ulaže trajni kapital, čiji je udio u ukupnom kapitalu obveznika najmanje 10% umanjuje se porez u trajanju od pet godina od početka naredne godine poslije godine u kojoj je izvršeno ulaganje - srazmjerno učešću stranog kapitala u ukupnom kapitalu.
Olakšica iz stava 1 ovog člana važi i u slučaju kada je obveznik osnovan, odnosno posluje isključivo stranim kapitalom.
Obveznik koji prekine sa poslovanjem ili ako strano lice povuče uloženi kapital prije isteka roka od pet godina počev od prve godine u kojoj je koristio poresku olakšicu gubi pravo na umanjenje poreske obaveze iz stava 1 ovog člana i dužan je da plati neplaćeni porez koji se valorizuje primjenom stope rasta cijena na malo prema podacima republičkog organa nadležnog za poslove statistike.

Član 39.

Obvezniku koji na neodređeno vrijeme zaposli nove radnike, poreska osnovica se umanjuje za iznos koji je jednak 50% isplaćenih zarada, odnosno plata tim zaposlenim.
Poreska olakšica iz stava 1 ovog člana priznaje se za period od dvije godine od dana zaposlenja, pod uslovom da se u tom periodu nije smanjivao broj zaposlenih, kao i da obveznik, u periodu od 12 mjeseci prije zaposlenja, nije smanjivao broj zaposlenih.
Ako obveznik ne ispuni uslov iz stava 2 ovog člana, dužan je da plati porez koji bi inače platio da nije koristio olakšicu iz stava 1 ovog člana.

Član 40.

Oslobađa se plaćanja poreza na dobit preduzeća, preduzeće za radno osposobljavanje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalidnih lica, srazmjerno učešću tih lica u ukupnom broju zaposlenih.

6. OTKLANjANjE DVOSTRUKOG OPOREZIVANjA DOBITI

Član 41.

Ako obveznik - rezident Republike ostvari dobit iz poslovanja u drugoj republici, odnosno u drugoj državi, na koju je plaćen porez u toj republici, odnosno državi, na račun poreza na dobit preduzeća utvrđenog prema odredbama ovog zakona, odobrava mu se poreski kredit u visini poreza na dobit plaćenog u drugoj republici, odnosno državi.
Poreski kredit iz stava 1 ovog člana ne može biti veći od iznosa koji bi se dobio primjenom poreske stope iz člana 32 st. 1 i 2 ovog zakona, na dobit ostvarenu u inostranstvu.
Pod poreskim kreditom u smislu ovog zakona smatra se iznos za koji se umanjuje obračunati porez na dobit preduzeća.

Član 42.

Matičnom preduzeću - rezidentu Republike može se umanjiti obračunati porez na dobit iz dobiti iz koje su isplaćene dividende koje se uključuju u prihode matičnog preduzeća i na te isplaćene dividende.
Prihodi od dividendi iz nerezidentne filijale uključuju se u prihode rezidentnog matičnog preduzeća u iznosu uvećanom za plaćeni porez na dobit preduzeća, odnosno porez po odbitku na dividende iz stava ovog člana.
Poreski kredit iz stava 1 ovog člana može se koristiti za umanjenje obračunatog poreza matičnog preduzeća najviše do iznosa poreza koji bi po odredbama ovog zakona bio obračunat na dobit, odnosno dividendu.
Pod matičnim preduzećem, u smislu ovog zakona, podrazumijeva se pravno lice koje posjeduje akcije ili udjele drugih pravnih lica, a pod uslovima predviđenim ovim zakonom.
Pod filijalom se, u smislu ovog zakona, podrazumijeva pravno lice u čijem kapitalu matično preduzeće učestvuje pod uslovima predviđenim ovim zakonom.

Član 43.

Pravo na poreski kredit iz člana 41 ovog zakona ima matično preduzeće koje je neprekidno, u periodu od najmanje godinu dana, koji prethodi podnošenju poreskog bilansa držalo 25% ili više akcija, odnosno udjela nerezidentne filijale.
Obveznik, iz stava 1 ovog člana, je dužan da nadležnom poreskom organu podnese odgovarajuće dokaze o veličini svog učešća u kapitalu nerezidentne filijale, dužini trajanja tog učešća i porezu koji je filijala platila u drugoj republici odnosno državi, zajedno sa njenim bilansom uspjeha i poreskim bilansom.
Odredbe st. 1 i 2 ovog člana shodno se primjenjuju i u slučaju kada matično preduzeće ostvaruje posrednu kontrolu nad nerezidentnom filijalom kroz posjedovanje 25% ili više akcija, odnosno udjela druge nerezidentne filijale.

7. OPOREZIVANjE GRUPE PREDUZEĆA

Član 44.

Matično preduzeće i njegove filijale čine grupu preduzeća u smislu ovog zakona, ukoliko među njima postoji neposredna ili posredna kontrola nad najmanje 70% akcija i udjela.
Grupa preduzeća ima pravo da traži poresko konsolidovanje pod uslovom da su sva preduzeća u grupi rezidenti Republike.
Zahtjev za poreskim konsolidovanjem matično preduzeće podnosi Direkciji javnih prihoda.

Član 45.

Svaki član grupe dužan je da podnese sopstveni poreski bilans, a matično preduzeće podnosi konsolidovani poreski bilans za zajednicu preduzeća.
U konsolidovanom poreskom bilansu gubici jednog ili više preduzeća kompenziraju se na račun dobiti ostalih preduzeća u grupi.
Za obračunati porez po konsolidovanom bilansu obveznici su pojedinačni članovi grupe, srazmjerno oporezivanoj dobiti iz pojedinačnog poreskog bilansa, a isplatilac obračunatog poreza po konsolidovanom bilansu je matično preduzeće.
Propise kojima se reguliše sprečavanje dvostrukog oporezivanja ili dvostrukog oslobađanja pojedinih pozicija u konsolidovanom poreskom bilansu propisuje nadležni poreski organ.

Član 46.

Jednom odobreno poresko konsolidovanje primjenjuje se najmanje pet godina.
Ukoliko se jedno, više njih ili sva preduzeća u grupi naknadno opredijele za pojedinačno oporezivanje prije isteka roka iz stava 1 ovog člana, svi članovi zajednice su dužni da srazmjerno plate razliku na ime poreske privilegije koju su iskoristili.

Član 47.

Prihod od dividendi iz filijale - rezidenta Republike uključuje se u prihode matičnog preduzeća - rezidenta Republike u iznosu uvećanom za plaćeni porez na dobit preduzeća, odnosno porez po odbitku na dividende.
Plaćeni porez na dobit preduzeća i porez po odbitku na dividende priznaju se kao poreski kredit za umanjenje obračunatog poreza na dobit preduzeća, odnosno poreza po odbitku na dividende.
Poreski kredit iz stava 2 ovog člana može se koristiti za umanjenje obračunatog poreza matičnog preduzeća najviše do iznosa poreza koji bi u skladu sa ovim zakonom bio obračunat na dobit, odnosno dividendu.
Način uvećavanja dividendi za plaćene poreze iz stava 1. ovog člana i način ostvarivanja prava na poreski kredit iz stava 2 ovog člana bliže uređuje Ministarstvo finansija.

Član 48.

Preduzeće - rezident Republike koje je isplatilac dividendi, iz člana 47. ovog zakona, platilo porez na dobit preduzeća po stopi iz člana 32. ovog zakona, dužno je da preduzeću primaocu dividendi, pri isplati, dostavi odgovarajuću izjavu na obrascu koji propisuje nadležni poreski organ.
Preduzeće - primalac dividendi prilaže izjavu iz stava 1. ovog člana uz poresku prijavu.

Član 49.

(Briše se)

Član 50.

(Briše se)

Član 51.

Transfernom cijenom smatra se cijena nastala u vezi sa transakcijama sredstvima ili stvaranjem obaveza među povezanim licima.
Licem povezanim sa obveznikom, u smislu ovog zakona, smatra se ono fizičko ili pravno lice u čijim se odnosima sa obveznikom javlja mogućnost kontrole ili značajnog uticaja na poslovne odluke.
Posjedovanje više od polovine ili pojedinačno najvećeg dijela dionica ili udjela smatra se omogućenom kontrolom iz stava 2 ovog člana.
Značajnim uticajem na poslovne odnose iz stava 2 ovog člana smatra se uzajamno veliki obim kupoprodaja, tehnološka zavisnost ili na bilo koji način stečena kontrola nad upravljanjem.
Licem povezanim sa obveznikom, u smislu ovog zakona, smatra se i ono pravno lice u kome, kao i kod obveznika, ista fizička ili pravna lica neposredno ili posredno učestvuju u upravljanju, kontroli ili kapitalu, na način predviđen u st. 3 i 4 ovog člana.
Obveznik je dužan da transakcije iz stava 1 ovog člana posebno prikaže u svom poreskom bilansu.
Obveznik je dužan da, zajedno sa transakcijama iz stava 1 ovog člana, u poreskom bilansu posebno prikaže vrijednost istih transakcija po cijenama koje bi se ostvarile na tržištu takvih ili sličnih transakcija da se nije radilo o povezanim licima (princip "van dohvata ruke").

Član 51a

Kod utvrđivanja cijene transakcije po principu "van dohvata ruke", koriste se uporedive cijene na tržištu, a kada to nije moguće, cijena koštanja uvećana za uobičajenu zaradu.
Razlika između cijene utvrđene primjenom principa "van dohvata ruke" i obveznikove transferne cijene uključuje se u poresku osnovicu.

Član 52.

Kod duga prema povjeriocu sa statusom povezanog lica ili kredita koji obveznik uzima od povjerioca sa statusom povezanog lica, kamata i pripadajući troškovi koji se priznaju u rashode u poreskom bilansu ne mogu biti veći od onih koji bi nastali da je na tržištu bilo moguće zadužiti se, odnosno uzeti kredit u obračunskom periodu.
Kod potraživanja od dužnika sa statusom povezanog lica ili kredita koji obveznik daje dužniku sa statusom povezanog lica, kamata i pripadajući troškovi koji ulaze u prihode u poreskom bilansu ne mogu biti manji od onih koji bi se ostvarili da je na tržištu bilo moguće ugovoriti ta potraživanja, odnosno odobriti kredit u obračunskom periodu.
Razlika između tržišne kamate i obračunate kamate po kreditu između povezanih lica iz st. 1 i 2 ovog člana ulazi u oporezivu dobit.

8. UTVRĐIVANjE I NAPLATA

Član 53.

Utvrđivanje poreza na dobit preduzeća vrši se rješenjem nadležnog poreskog organa.
Rješenje iz stava 1 ovog člana donosi se po pravilu po skraćenom postupku, a na osnovu podataka iz poreske prijave, poreskog bilansa i drugih podataka do kojih nadležni poreski organ dođe putem kontrole poreskog obveznika.
Prilikom podnošenja poreske prijave obveznik je dužan da dostavi nadležnom organu sve potrebe podatke za utvrđivanje kapitalnih dobitaka i gubitaka.
Oblik i sadržaj poreske prijave i poreskog bilansa iz stava 2. ovog člana propisuje nadležni poreski organ.

Član 54.

Obveznik je dužan da poresku prijavu, poreski bilans i druga dokumenta propisana ovim zakonom sa tačno iskazanim podacima podnose nadležnom poreskom organu u roku od pet dana po isteku roka propisanog za podnošenje godišnjeg obračuna rezultata poslovanja.

Član 55.

Obveznik - novoosnovano preduzeće je dužan da podnese poresku prijavu odmah po otpočinjanju obavljanja djelatnosti, a najkasnije u roku od 5 dana od dana početka obavljanja djelatnosti, u kojoj će dati procjenu prihoda do kraja poslovne godine.
Pod početkom obavljanja djelatnosti u smislu odredaba stava 1 ovog člana, smatra se dan upisa u registar kod nadležnog organa.
Obveznik kome istekne pravo na poresko oslobođenje iz čl. 36 i 38a ovog zakona u prvoj polovini godine dužan je da poreskom organu podnese poresku prijavu i periodični poreski bilans u roku od osam dana po isteku roka propisanog za podnošenje polugodišnjeg računa poslovne godine.
Obveznik kome poresko oslobođenje iz čl. 36 i 38a ovog zakona istekne u drugoj polovini poslovne godine dužan je da poreskom organu podnese poresku prijavu i godišnji poreski bilans u roku utvrđenom za podnošenje godišnjeg poreskog bilansa.
U slučaju iz st. 2 i 3 ovog člana, nadležni poreski organ donosi rješenje o akontaciji poreza, odnosno visini godišnje poreske obaveze, koja se utvrđuje srazmjerno broju dana za koje obveznik nema poresko oslobođenje.

Član 56.

Nadležni poreski organ u roku od 15 dana po prijemu poreske prijave donosi rješenje kojim se utvrđuje visina poreske obaveze.
Ako poreski organ ocijeni da je za utvrđivanje poreske obaveze potrebno prikupiti i druge dokaze osim onih kojima raspolaže, u roku iz stava 1. ovog člana, donijeće rješenje o akontaciji poreza.
Nadležni poreski organ je dužan da u slučaju iz stava 2. ovog člana, rješenje kojim se utvrđuje visina poreske obaveze, donese najkasnije do 30. aprila godine u kojoj se vrši utvrđivanje poreza.
Za novoosnovano pravno lice nadležni poreski organ donosi rješenje o akontaciji poreza u roku od 30 dana po prijemu poreske prijave.

Član 57.

Obaveze obveznika u postupku prijavljivanja i utvrđivanja poreza na dobit preduzeća ne odlažu pravo obveznika da izvrši raspodjelu dobiti po godišnjem bilansu uspjeha, s tim što obveznik za procijenjeni iznos poreza obrazuje poresku rezervu iz dobiti.

Član 57a

Obveznik koji po zakonu ima status malog pravnog lica, a čiji ukupan prihod od djelatnosti, prema podacima iz godišnjeg računa poslovnog rezultata, ne prelazi iznos od 100.000 DEM u dinarskoj protivvrijednosti, ima pravo da traži da porez na dobit plaća prema paušalno određenom iznosu.
Nadležni poreski organ utvrđuje paušalni iznos poreza vodeći računa o broju zaposlenih radnika, tržišnim uslovima u kojima se djelatnost obavlja, visini prihoda obveznika koji pod istim ili sličnim uslovima obavljaju istu ili sličnu djelatnost i ostalim okolnostima koje utiču na ostvarivanje dobiti.
Zahtjev za paušalno oporezivanje podnosi se nadležnom poreskom organu do 15. decembra godine koja prethodi godini za koju se utvrđuje porez, odnosno u roku od 15 dana od dana upisa u registar nadležnog organa.
Za vrijeme trajanja paušalnog oporezivanja obveznik iz stava 1 ovog člana nije dužan da sastavlja i podnosi poreski bilans, a na zahtjev poreskog organa u toku godine dostavlja podatke o ostvarenom ukupnom prihodu.
Bliži način oporezivanja lica iz stava 1 ovog člana propisuje nadležni poreski organ.

Član 58.

U slučaju pokretanja postupka likvidacije i stečaja, likvidacioni, odnosno stečajni upravnik dužan je da najkasnije u roku od 15 dana od dana pokretanja postupka obezbijedi obračun svih dospjelih poreskih obaveza radi naplate iz likvidacione, odnosno stečajne mase i da o tome obavijesti nadležni poreski organ.
Nadležni poreski organ donosi rješenje kojim se utvrđuje visina poreske obaveze u roku od 30 dana od dana prijema poreske prijave iz člana 29 ovog zakona.

Član 59.

Obveznik u toku godine plaća porez na dobit preduzeća na osnovu rješenja o utvrđivanju poreske obaveze.
Do donošenja rješenja iz stava 1 ovog člana, obveznik je dužan da plaća mjesečnu akontaciju poreza u visini koja odgovara poslednjoj utvrđenoj akontaciji.
Akontacija iz stava 2 ovog člana valorizuje se na način i po postupku utvrđenom za valorizaciju prihoda koji se utvrđuju Zakonom o porezu na dohodak građana.
Mjesečna akontacija poreza iz st. 2 i 3 ovog člana plaća se do 10-og u mjesecu za prethodni mjesec.
Na zahtjev obveznika ili po inicijativi poreskog organa, mjesečna akontacija može se promijeniti zbog znatnih izmjena u visini ostvarene dobiti, promjene poreskih instrumenata ili drugih okolnosti koje bitno utiču na visinu poreske obaveze, pri čemu je poreski obveznik dužan da sastavi i podnese poreski bilans.
Na zahtjev obveznika akontacija se može utvrđivati prema periodičnom poreskom bilansu.
Po zahtjevima obveznika iz st. 5 i 6 ovog člana nadležni poreski organ dužan je da donese rješenje u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva.
U slučaju da poreski obveznik nije izvršio obračun akontacije poreza na dobit preduzeća, shodno odredbama st. 1, 2 i 3 ovog člana, nosilac platnog prometa je dužan da u roku od tri dana o tome obavijesti nadležni poreski organ.

Član 60.

Ako je iznos poreza iskazan u poreskom bilansu po konačnom obračunu godine za koju se utvrđuje porez veći od poreza plaćenog u vidu mjesečnih akontacija, obveznik je dužan da taj iznos poreza uplati istovremeno sa podnošenjem poreske prijave i poreskog bilansa.
Razliku između uplaćenog poreza iz stava 1 ovog člana i poreza utvrđenog rješenjem poreskog organa obveznik je dužan da uplati u roku od pet dana od dana kada mu je rješenje dostavljeno.

Član 61.

Ako obveznik u propisanom roku ne izvrši uplatu poreza na dobit preduzeća, nadležni poreski organ izdaće nalog za prinudnu naplatu putem prenosa sredstava sa računa obveznika na odgovarajući uplatni račun poreza.
Ukoliko se na način iz stava 1. ovog člana ne može u potpunosti namiriti poreska obaveza, nadležni poreski organ donosi rješenje o prinudnoj naplati poreza iz cjelokupne imovine obveznika.
Troškovi prinudne naplate padaju na teret obveznika.

Član 62.

Na poreze na dobit preduzeća koje poreski obveznik, odnosno isplatilac prihoda, nije platio u propisanom roku plaća se kamata shodno odredbama zakona kojim se uređuje porez na promet.

Član 63.

Obveznik ima pravo na povraćaj više ili pogrešno uplaćenog poreza, kamate i troškova prinudne naplate.
Obvezniku pripada kamata:
1) ako se u roku od 5 dana od dana podnošenja zahtjeva nadležnom poreskom organu ne izvrši povraćaj iz stava 1 ovog člana;
2) na iznos za koji je porez umanjen rješenjem po žalbi obveznika, a koji nadležni poreski organ nije vratio obvezniku u roku od 5 dana od dana okončanja upravnog postupka.
Kamata se obračunava na način i po stopi iz člana 62 ovog zakona za period od dana podnošenja zahtjeva, odnosno od isteka roka od 5 dana od dana dostavljanja drugostepenog rješenja.

Član 64.

Protiv prvostepenog rješenja, donijetog po ovom zakonu, dozvoljena je žalba u roku do 15 dana od dana dostavljanja rješenja.
ŽŽalba se predaje prvostepenom organu. ŽŽalba ne odlaže izvršenje prvostepenog rješenja.

Član 65.

U pogledu postupka utvrđivanja i naplate poreza primjenjuje se Zakon o opštem upravnom postupku, ukoliko ovim zakonom nije drugačije uređeno.

Član 66.

Pravo na utvrđivanje i naplatu poreza, kamata, troškova naplate i novčanih kazni izrečenih po odredbama ovog zakona, zastarijeva za pet godina po isteku godine u kojoj je trebalo izvršiti utvrđivanje, odnosno naplatu poreza, kamate, troškova naplate i novčanih kazni.

Član 66a

Za isplatu poreza po odbitku jemči isplatilac prihoda.
Za neizmirene poreske obaveze pravnog lica organizovanog u obliku ortačkog društva solidarno odgovara svaki član društva svojom imovinom.
Za neizmirene obaveze pravnog lica organizovanog u obliku komanditnog društva odgovara neograničeno solidarno komplementar.

Član 67.

Podaci do kojih se dođe u postupku utvrđivanja poreza na dobit preduzeća predstavljaju službenu tajnu i ne mogu se saopštavati drugim licima.
Na zahtjev obveznika, dozvoliće mu se uvid u sve podatke od značaja za utvrđivanje poreza na dobit preduzeća.

Član 67a

U pogledu revalorizacije jemstva i postupka za izricanje kazni za prekršaje, ako ovim zakonom nije drugačije uređeno shodno se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje porez na dohodak građana.
U pogledu naplate poreza na dobit preduzeća, ako ovim zakonom nije drukčije uređeno, shodno se primjenjuju odredba zakona kojim se uređuje izvršni postupak.

Član 67b

Pored prihoda iz člana 7. ovog zakona, prilikom sastavljanja poreskog bilansa, u prihode za utvrđivanje oporezive dobiti za 1993. godinu i za naredne periode uračunava se i potražni saldo revalorizacionih rezervi po godišnjem obračunu godine za koju se sastavlja poreski bilans, izuzev revalorizacije amortizacije, sirovina, materijala, nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda proizvodnih preduzeća.
Pod proizvodnim preduzećem podrazumijeva se djelatnost preduzeća u smislu propisa kojim se uređuje jedinstvena klasifikacija djelatnosti.
Odredbe stava 1 i 2 ovog člana primjenjuju se do 30. juna 1994. godine.

Član 67c

Uplata akontacije poreza na dobit za januar 1994. godine izvršiće se u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Obračun poreza na dobit preduzeća po stopi od 30% vrši se od 1. januara 1994. godine.

9. KAZNENE ODREDBE

Član 68.

Novčanom kaznom od desetostrukog do dvestostrukog iznosa minimalne neto zarade u Republici kazniće se za prekršaj obveznik:
1) ako u propisanom roku ne podnese poresku prijavu, poreski bilans i druga dokumenta propisana ovim zakonom (čl. 29, 54 i 55 ovog zakona);
2) ako u poreskoj prijavi, poreskom bilansu i ostalim dokumentima propisanim ovim zakonom tačno ne iskaže podatke potrebne za utvrđivanje poreske obaveze (čl. 29, 54 i 55 ovog zakona);
3) ako poreskom organu ne dostavi sve relevantne podatke za utvrđivanje kapitalnih dobitaka (član 53. ovog zakona);
4) ako po otpočinjanju obavljanja djelatnosti u propisanom roku ne podnese poresku prijavu radi utvrđivanja visine akontacije (član 55. ovog zakona);
5) ako u propisanom roku ne uplati mjesečnu akontaciju poreza na dobit (član 59 ovog zakona);
6) ako istovremeno sa podnošenjem poreske prijave i poreskog bilansa ne uplati razliku poreza na dobit iskazanog u poreskom bilansu po konačnom obračunu i iznosa poreza plaćenog u vidu mjesečnih akontacija ili ako u propisanom roku ne uplati razliku između uplaćenog poreza i poreza utvrđenog rješenjem poreskog organa (član 60 ovog zakona);
7) ako ne obračuna i ne uplati porez po odbitku na dividende, kamate i autorske naknade nerezidentima (član 5. ovog zakona);
8) ako u poreskom bilansu ne iskaže posebno vrijednost transakcije sa povezanim licima, u skladu sa tržišnim principom (član 51. ovog zakona).
9) ako u skladu sa zakonom ne vodi evidenciju u poslovnoj jedinici kojom se obezbjeđuju podaci za utvrđivanje dobiti koju ta jedinica ostvaruje poslovanjem na toj teritoriji.
Za radnje iz stava 1 tačka 9) ovog člana uz novčanu kaznu može se izreći i zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti, odnosno oduzimanja odobrenja za rad, u trajanju najmanje od šest mjeseci.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od jednostrukog do desetostrukog iznosa minimalne neto zarade u Republici.
Novčanom kaznom od jednostrukog do desetostrukog iznosa minimalne neto zarade u Republici kazniće se za prekršaj odgovorno lice u poreskom organu:
1) ako ne utvrdi visinu poreske obaveze u rokovima predviđenim u članu 56 ovog zakona;
2) ako žalbu u roku ne dostavi poreskom organu, i
3) ako ne postupi u roku po primjedbama drugostepenog organa.

Član 68a

Novčanom kaznom u iznosu od jednostrukog do desetostrukog iznosa minimalne neto zarade u Republici kazniće se za prekršaj likvidacioni, odnosno stečajni upravnik poreskog obveznika ako u propisanom roku ne obezbijedi obračun dospjelih poreskih obaveze radi naplate iz likvidacione, odnosno stečajne mase i o tome ne obavijesti nadležni poreski organ (član 58 ovog zakona).

Član 68b

Novčanom kaznom od 150.000 novih dinara do 300.000 novih dinara kazniće se za privredni prestup poreski obveznik ako u poreskom bilansu iskaže netačne podatke, što je za posljedicu moglo da ima umanjenje poreza na dobit za iznos veći od 300.000 novih dinara.
Za radnje iz stava 1 ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 2.000 novih dinara do 10.000 novih dinara.

10. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 69.

Podzakonski akti za sprovođenje ovog zakona donijeće se u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 70.

Elementi obračuna u poslovnom bilansu utvrđuju se na osnovu saveznih propisa do donošenja novih.

Član 71. briše se.

Član 72.

Danom primjene ovog zakona prestaje da važi Zakon o porezu na dobit preduzeća ("Službeni list Republike Crne Gore", broj 47/90).

Član 73.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom listu Republike Crne Gore".
-------------------
NAPOMENA REDAKCIJE:
Pored odredbi o izmenama i dopunama koje su obuhvaćene prečišćenim tekstom, Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o porezu za dobit preduzeća ("Sl. list RCG", br. 13/96) propisano je i sledeće:
Član 19.
Ovlašćuje se Zakonodavni odbor Skupštine Republike Crne Gore da utvrdi prečišćeni tekst ovog zakona.
Član 20.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom listu Republike Crne Gore".
-------------------

ODLUKA

(Objavljena u "Sl. listu RCG", br. 40/95)

Ustavnog suda Republike Crne Gore kojom se utvrđuje da odredba člana 18. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit preduzeća ("Službeni list RCG", broj 42/94) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Crne Gore i odbija predlog Socijaldemokratske partije Crne Gore za ocjenjivanje ustavnosti odredaba člana 3 i člana 4 stav 5. navedenog zakona.
Ustavni sud Republike Crne Gore, u sastavu: predsjednik prof. dr Blagota Mitrić i sudije: Radojko Đuričanin, Jakša Marković i Šefko Crnovršanin, na osnovu odredaba člana 113 stav 1. tačka 1. Ustava Republike Crne Gore, člana 50 i člana 56 tač. 1. i 9. Zakona o Ustavnom sudu Republike Crne Gore ("Službeni list Republike Crne Gore", broj 21/93), nakon održane javne rasprave, na sjednici od 24. oktobra 1995. godine, donio je
ODLUKU
Utvrđuje se da odredba člana 18 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit preduzeća ("Službeni list Republike Crne Gore", broj 42/94) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Crne Gore i prestaje da važi danom objavljivanja ove odluke.
Odbija se predlog Socijaldemokratske partije Crne Gore za ocjenjivanje ustavnosti i odredaba člana 3 i člana 4 stav 5. navedenog zakona.
Ova odluka objaviće se u "Službenom listu Republike Crne Gore".
ŽP_PODN1 = Obrazloženje
Predlogom Socijaldemokratske partije Crne Gore pokrenut je postupak za ocjenjivanje ustavnosti odredaba člana 3, člana 4 stav 5. i člana 18 Zakona, navedenog u izreci. Podnosilac predloga ističe da se ovim odredbama poslovni izdaci i promotivne aktivnosti preduzeća, koji predstavljaju rashode preduzeća, ako prelaze određeni limit, tretiraju kao prihodi, i da je odredbom člana 18. Zakona predviđena retroaktivna primjena ovog zakona na pravna lica koja zapošljavaju do 10 radnika, a Skupština nije utvrdila javni interes koji zahtijeva povratno dejstvo pojedinih odredaba Zakona, čime se povređuju principi utvrđeni odredbama čl. 47, 49 i člana 109 Ustava Republike Crne Gore.
U toku postupka i na osnovu rezultata javne rasprave, Ustavni sud je utvrdio da odredba člana 18 Zakona nije saglasna sa Ustavom, a da su odredbe člana 3 i člana 4 stav 5. Zakona saglasne sa Ustavom.
Odredbom člana 18 Zakona je propisano da će se za pravna lica koja zapošljavaju do 10 radnika, oporezovanje dobiti za 1994. godinu izvršiti prema odredbama ovog zakona i da uputstvo o načinu oporezovanja pravnih lica iz stava 1. ovog člana propisuje Direkcija javnih prihoda.
Do donošenja ovog zakona, navedena kategorija pravnih lica bila je izuzeta od oporezovanja po Zakonu o porezu na dobit preduzeća po kojem su ranije bila oporezovana, od januara 1994. godine, saglasno članu 1 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit preduzeća ("Službeni list Republike Crne Gore", broj 3/94), kada je oporezovanje dobiti ovih pravnih lica prešlo pod režim Zakona o porezu na dohodak građana, saglasno članu 7 ovog zakona.
Odredbama člana 109 Ustava Republike Crne Gore propisano je da zakon, drugi propis i opšti akt ne može imati povratno dejstvo i da, izuzetno, pojedine odredbe zakona, ako to zahtijeva javni interes, utvrđen u postupku donošenja zakona, mogu imati povratno dejstvo. Dakle, Ustavom je utvrđen princip zabrane povratnog dejstva svih propisa, a izuzetak od ovog principa je moguć jedino kada su u pitanju pojedine odredbe zakona, i to ako se u postupku donošenja zakona utvrdi javni interes koji zahtijeva njihovo povratno dejstvo. To, dalje, znači da se o razlozima koji zahtijevaju povratno dejstvo pojedinih zakonskih odredaba mora nedvosmisleno izjasniti Skupština Republike Crne Gore, kao donosilac zakona, u postupku njegovog donošenja. U konkretnom slučaju Ustavni sud je utvrdio da osporena odredba člana 18 Zakona ima povratno dejstvo, jer se njome primjena ovog zakona proteže na vrijeme prije njegovog stupanja na snagu, i to samo za određenu kategoriju pravnih lica čije je oporezovanje tada bilo pod režimom drugog zakona, a ne Zakona o porezu na dobit preduzeća i da u postupku donošenja navedenog zakona Skupština nije utvrdila javni interes koji zahtijeva povratno dejstvo pojedinih njegovih odredaba. Na taj način, po ocjeni Ustavnog suda, osporenom odredbom člana 18. povrijeđen je princip zabrane povratnog dejstva zakona, drugih propisa i opštih akata utvrđen u članu 109 Ustava Republike Crne Gore.
Ustavni sud je utvrdio da odredbe člana 3 i člana 4 stav 5. navedenog zakona nijesu nesaglasne sa Ustavom Republike Crne Gore.
Odredbom člana 3 Zakona propisano je da se izdaci po osnovu nematerijalnih troškova (autorski honorari, troškovi za privremene i povremene poslove, zakupnine za sredstva rada građana, dnevnice za službena putovanja, izdaci za reprezentaciju i izdaci za upotrebu sopstvenog vozila u službene svrhe) priznaju kao rashodi u iznosu od najviše do 25% isplaćenih neto ličnih primanja zaposlenih za period za koji se sastavlja poreski bilans, a odredbom člana 4 stav 5. istog zakona, da se kao rashod propagande u poreskom bilansu priznaju samo oni pokloni i drugi rashodi koji služe direktnoj ili indirektnoj promociji poslovanja poreskog obveznika i ne prelaze 2% ukupnog prihoda.
Ustavom Republike Crne Gore je propisano: da se zakonom, u skladu sa ustavom, uređuju pitanja od interesa za Republiku (član 12, tačka 4); da se jamči sloboda privređivanja i sloboda preduzetništva i da su zabranjeni svaki akt i radnja kojima se stvara ili podstiče monopolski položaj i sprečava tržišno privređivanje (član 47) i da je svako obavezan da plaća poreze i druge dažbine (član 49).
Iz odredaba člana 12 tačka 4. i člana 49 Ustava Republike Crne Gore proizlazi da su građani dužni da plaćaju poreze i druge dažbine i da Republika zakonom uvodi poreze i utvrđuje njihovu visinu. Pri tome, oporezovanje se vrši primjenom određene poreske stope na utvrđenu poresku osnovicu, iz čega proizlazi da je poreska osnovica jedan od elemenata oporezovanja od kojeg zavisi visina poreza i mora biti utvrđena zakonom. Prema tome, pravo je Republike da propiše poresku osnovicu poreza na dobit, pa i da kao poresku osnovicu ovog poreza utvrdi oporezivu dobit u koju ulaze i određeni troškovi preduzeća (materijalni i nematerijalni) koji, po svojoj prirodi i karakteru, spadaju u rashode preduzeća odnosno drugog pravnog lica, jer i ovi troškovi, odnosno njihova visina mogu biti pokazatelj ekonomske snage poreskog obveznika. Ovakvim propisivanjem se, po ocjeni Ustavnog suda, ne narušava ustavni princip slobode privređivanja i slobode preduzetništva iz člana 47 Ustava Republike Crne Gore, jer se pravnom licu na ovaj način ne zabranjuje da učini navedene troškove, odnosno da ostvareni dohodak koristi i za navedene potrebe. Pri tome, stvar je poreske politike Republike to što se osporenim odredbama posredno utiče na određena kretanja na tržištu, pa i na ponašanje preduzeća i drugih pravnih lica prilikom korišćenja i trošenja, odnosno raspodjele ostvarenog dohotka, a Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje opravdanost i valjanost takve poreske politike.
Na osnovu iznijetih razloga, odlučeno je kao u izreci.
Odluka o prestanku važenja osporene odredbe člana 18 Zakona i objavljivanju ove odluke, zasniva se na odredbama člana 115 stav 1. i člana 116 stav 3. Ustava Republike Crne Gore.
-------------------
NAPOMENA REDAKCIJE:
Zakon o izmenama i dopunama Zakona o porezu za dobit preduzeća ("Sl. list RCG", br. 45/98) donosi i sledeće odredbe koje nisu ušle u prečišćen tekst:
Član 36
Obvezniku poreza koji je do dana stupanja na snagu ovog zakona stekao pravo na oslobođenje utvrđeno članom 36 Zakona o porezu na dobit preduzeća ("Službeni list RCG", br. 3/92, 30/93, 3/94, 42/94 i 13/96) ima pravo da koristi to oslobođenje do isteka roka do koga je utvrđeno.
Poreski bilans za 1998. godinu sastavljaće se u skladu sa propisima koji su važili do dana početka primjene ovog zakona.
Član 37
Odredbe člana 14 ovog zakona neće se primjenjivati do 31. decembra 2000. godine.
Član 38
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom listu Republike Crne Gore", a primjenjivaće se od 1. januara 1999. godine.