ZAKON

O IZVRŠENjU KRIVIČNIH SANKCIJA

(Objavljen u "Sl. listu RCG", br. 25/94, 29/94, 69/03, 65/04

DIO PRVI

Glava prva

UVODNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom se propisuje izvršenje krivičnih sankcija (kazna, mjera bezbjednosti i vaspitnih mjera).
Odredbe ovog zakona primjenjuju se i na izvršenje sankcija za privredne prestupe i prekršaje ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.
Po ovom zakonu se izvršavaju i krivične sankcije izrečene od inostranih sudova kada je to predviđeno Zakonom o krivičnom postupku i međunarodnim ugovorima.

Član 2.

Sankcije iz člana 1. ovog zakona (u daljem tekstu: sankcije) izvršavaju: nadležna upravna organizacija (u daljem tekstu: organizacija) i specijalizovane ustanove (u daljem tekstu: ustanove) u skladu sa ovim zakonom.
Osnivanje, unutrašnju organizaciju i način rada organizacije propisuje Vlada Republike Crne Gore (u daljem tekstu: Vlada).
Sredstva za izvršenje sankcija obezbeđuju se budžetom Republike.

Član 3.

Izvršenju sankcije pristupa se kad postane pravosnažna odluka kojom je izrečena i kada za izvršenje nema zakonskih smetnji.
Sa izvršenjem sankcije može se otpočeti i prije pravosnažnosti odluke kad je to zakonom određeno.

Član 4.

Kad su ispunjeni uslovi za izvršenje sankcija nadležni organi preduzimaju potrebne radnje da se izvršenje sprovede bez odlaganja.
Izvršenje sankcije može biti odloženo samo u slučajevima i pod uslovima predviđenim zakonom.

Član 5.

Protiv pojedinačnih akata kojima se po odredbama ovog zakona rješava o pravima i obavezama lica prema kojima se izvršava sankcija obezbijeđena je sudska zaštita, u skladu sa ovim zakonom.
Za podneske, službene radnje i rješenja u vezi sa primjenom ovog zakona ne plaća se taksa, osim kad je ovim zakonom propisano.

Član 6.

Organizacija i ustanove za izvršenje sankcija obavezne su da vode propisane evidencije i statistiku o licima prema kojima se izvršavaju sankcije i pritvor.

Član 7.

Organizacija i ustanove nadležne za izvršenje sankcija, obavezne su da sarađuju sa organima, organizacijama i ustanovama koje su u primjeni socijalnih, zdravstvenih, vaspitnih i drugih mjera obavezne da im pruže potrebnu pomoć.

DIO DRUGI

Glava prva

Izvršenje kazni

IZVRŠENjE SMRTNE KAZNE

Član 8. do 13.

(Brisani)

Glava druga

IZVRŠENjE KAZNI ZATVORA

OSNOVNE ODREDBE

Član 14.

Svrha izvršenja kazne zatvora je uticanje na učinioca da ubuduće ne čini krivična djela, jačanje morala i uticaj na razvijanje društvene odgovornosti, odnosno osposobljavanje lica za život na slobodi, u skladu sa zakonom i opšte prihvaćenim pravilima.

Član 14a

Osuđeno lice uživa zaštitu osnovnih prava utvrđenih Ustavom, ovim zakonom i međunarodnim ugovorima.
Učiniocu krivičnog djela u izvršenju krivične sankcije mogu biti oduzeta ili ograničena određena prava samo u mjeri koja odgovara prirodi i sadržini te sankcije i na način kojim se obezbjeđuje poštovanje ličnosti učionica i njegovog ljudskog dostojanstva.

Član 14b

Zabranjeni su i kažnjivi postupci kojima se osuđeno lice podvrgava bilo kom obliku mučenja, zlostavljanja i ponižavanja, ljekarskim i naučnim eksperimentima.
Zabranjenim postupcima iz stava 1 ovog člana prvenstveno se smatraju postupci koji su nesrazmjerni održavanju reda i discipline u organizaciji, odnosno organizacionoj jedinici ili su nezakoniti, pa mogu proizvesti trpljenje ili neprimjereno ograničenje osnovnih prava osuđenog lica.
Osuđeno lice koje je bilo žrtva zabranjenih postupaka iz stava 1 ovog člana ima pravo na naknadu štete.

Član 14v

Pri izvršenju kazne zatvora osuđena lica se ne smiju dovoditi u međusobno neravnopravan položaj s obzirom na rasu, boju kože, pol, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, imovinu, rođenje, obrazovanje, društveni položaj ili druge osobine.

Član 15.

Mjere postupanja prilagođavaju se u najvećoj mogućoj mjeri ličnosti svakog osuđenog lica i zavise od postignutih rezultata u realizaciji njegovog tretmana.
Mjere prinude mogu se prema osuđenom licu primjenjivati samo pod uslovima i na način određen ovim zakonom i propisima donijetim na osnovu njega.
Osuđenom licu se obezbjeđuje ispunjavanje njegovih osnovnih kulturnih i vjerskih potreba, održavanje lične higijene i bavljenje fizičkim aktivnostima.
Osuđenom licu se obezbjeđuje da bude obaviješteno o značajnim događajima u zemlji i svijetu putem medija.

Član 16.

Osuđena lica izdržavaju kaznu zatvora skupno, a odvojeno samo kad to zahtijeva zdravstveno stanje osuđenog lica ili potreba održavanja discipline.
Muška i ženska lica izdržavaju kaznu zatvora odvojeno.
Lica osuđena na kaznu zatvora od trideset godina i kaznu zatvora izdržavaju kaznu, po pravilu, odvojeno.
Punoljetna i maloljetna lica izdržavaju kaznu zatvora i maloljetničkog zatvora, po pravilu, odvojeno.
U istoj prostoriji ne mogu se smjestiti lica koja su na izdržavanju kazne zatvora sa licima koja su u pritvoru.

Član 17.

Za osuđena lica, a naročito za maloljetnike i mlađa punoljetna lica koja nemaju završenu osnovnu školu, organizuje se nastava za osnovno obrazovanje, a može se organizovati i nastava za stručno obrazovanje.
Osuđenom licu se može omogućiti polaganje ispita van prostorija organizacije.

Član 18.

Osuđeno lice može izdržavati kaznu zatvora i u drugoj državi članici Srbije i Crne Gore, ako se o tome sporazumiju organi uprave nadležni za poslove izvršenja krivičnih sankcija.

Član 19.

Osuđena lica su obavezna da se pridržavaju kućnog reda.
Kućnim redom organizacije iz člana 2. stav 1. uređuje se: klasifikacija osuđenih lica, način organizovanja obrazovne aktivnosti, ispunjavanje vjerskih potreba, organizovanje slobodnih aktivnosti, ostvarivanje zdravstvene i higijensko-tehničke zaštite, održavanje reda i discipline, provođenje postupka za izricanje disciplinskih kazni i utvrđivanje materijalne odgovornosti, dopisivanje i primanje pošiljki i posjeta, raspolaganje novcem od naknada za rad, nagrada i novčanih pošiljki, davanje, korišćenje i oduzimanje nagrada, otpuštanje osuđenih lica, kao i druga pitanja od značaja za organizaciju rada i života osuđenih lica.
Kućni red donosi starješina organizacije uz saglasnost ministra pravde.

Član 20.

Kazna zatvora upisuje se u kaznenu evidenciju organa uprave nadležnog za unutrašnje poslove.

Član 21.

Kontrolu zakonitosti izvršenja kazne zatvora vrši Ministarstvo pravde u skladu sa ovim zakonom.

Član 22.

Osuđena i prekršajno kažnjena lica na izdržavanje kazne zatvora upućuju se u skladu sa uputstvom ministra pravde.

Glava treća

Upućivanje na izdržavanje kazne

Član 23.

Na izdržavanje kazne zatvora osuđeno lice upućuje osnovni sud na čijem području osuđeni ima prebivalište ili boravište.
Nadležni osnovni sud dužan je preduzeti potrebne radnje radi izvršenja kazne zatvora odmah po prijemu pravnosnažne odluke, a najkasnije u roku od tri dana.
Ako je mjesto prebivališta ili boravišta osuđenog nepoznato, nadležan za upućivanje je osnovni sud koji je donio odluku u prvom stepenu, a ako je odluku u prvom stepenu donio viši sud za upućivanje je nadležan osnovni sud u sjedištu tog suda.

Član 24.

U roku iz člana 23. stav 2. ovog zakona sud je obavezan pozvati osuđeno lice radi uručenja uputnog akta za izdržavanje kazne zatvora.
Prilikom određivanja dana javljanja i izdržavanja kazne sud je obavezan, radi pripreme osuđenog, ostaviti rok od najmanje osam dana do polaska na izdržavanje kazne ali ne više od 15 dana.
Uz primjerak uputnog akta, sud će dostaviti prepis presude i izvod iz kaznene evidencije.
Ako osuđeno lice koje se upućuje na izdržavanje kazne zatvora ima maloljetnu djecu ili druga lica o kojima se stara, nadležni sud obavijestiće o tome nadležni organ starateljstva prije upućivanja osuđenog lica na izdržavanje kazne.

Član 25.

Ako se uredno pozvano osuđeno lice određenog dana ne javi na izdržavanje kazne organizacija će o tome obavijestiti nadležni sud koji će izdati naredbu organu uprave nadležnom za unutrašnje poslove da ga prinudno sprovede na izdržavanje kazne zatvora.
Za osuđena lica koja se kriju ili se nalaze u bjekstvu nadležni osnovni sud donosi naredbu za izdavanje poternice koju dostavlja organu uprave nadležnom za unutrašnje poslove.
Troškovi prinudnog sprovođenja padaju na teret suda, a konačno na teret osuđenog lica.

Član 26.

Ukoliko je optuženom uz bezuslovnu kaznu zatvora izrečena mjera bezbjednosti obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana, optuženi se ne može uputiti na izdržavanje kazne zatvora prije izvršenja mjere bezbjednosti.

Član 27.

Osuđenom licu koje se nalazi na slobodi može se, po njegovoj molbi, odložiti izvršenje kazne zatvora:
1) ako je oboljelo od teže akutne bolesti;
2) ako se desio smrtni slučaj ili teška bolest u užoj porodici;
3) ako je odlaganje potrebno radi izvršenja ili dovršenja radova izazvanih elementarnom nepogodom ili drugim udesom, a u užoj porodici nema druge radne snage ili radno sposobnih članova porodice;
4) ako mu je odlaganje potrebno zbog završetka redovnog školovanja ili polaganja ispita;
4a) ako mu je odlaganje potrebno radi završavanja započetog posla čijim bi neobavljanjem nastala znatna materijalna šteta;
5) ako su zajedno sa njim osuđeni njegov bračni drug ili drugi članovi porodičnog domaćinstva, ili ako se oni već nalaze na izdržavanju kazne, a upućivanjem svih ovih lica na izdržavanje kazne bilo bi ugroženo izdržavanje starih, bolesnih ili maloljetnih članova domaćinstva;
6) ako je osuđena žena koja ima dijete mlađe od godinu dana, ili je trudnica, a do porođaja ne preostaje više od tri mjeseca;
6a) ako se kod osuđene žene radi o rizičnoj trudnoći.
Izvršenje kazne u slučaju iz stava 1 tač. 1 i 2 ovog člana može se odložiti dok bolest traje, odnosno dva mjeseca po smrti člana uže porodice, u slučajevima iz tač. 3, 4 i 4a najduže dva mjeseca, u slučajevima iz tačke 5 najduže šest mjeseci, a u slučajevima iz tač. 6 i 6a do napunjene jedne godine života djeteta.
Izvršenje kazne u slučaju iz stava 1. tačke 1, 2, 6 i 6a ovog člana može se odložiti samo na osnovu nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke. Troškove rada vještaka plaća osuđeno lice.
Pod članovima uže porodice u smislu ovog člana podrazumijevaju se: bračni drug, djeca, roditelji, brat, sestra, usvojilac i usvojenik.

Član 28.

Molba za odlaganje upućivanja na izdržavanje kazne zatvora podnosi se u roku od tri dana od dana prijema uputnog akta. Ako je razlog za odlaganje izvršenja kazne iz člana 27. stav 1. tačka 1. i 2. nastao poslije toga roka, molba se može podnijeti do dana kada osuđeno lice treba da se javi radi izdržavanja kazne.
Na molbu iz stava 1. ovog člana plaća se taksa.
O odlaganju izvršenja kazne zatvora rješava predsjednik nadležnog suda koji je obavezan u roku od tri dana od prijema molbe donijeti rješenje.
Primjerak rješenja obavezno se dostavlja organizaciji.
Do donošenja rješenja po molbi zastaće se sa upućivanjem na izvršenje kazne.
Predsjednik suda koji je donio rješenje o odlaganju izvršenja kazne može ga ukinuti ako prestanu razlozi zbog kojih je odlaganje odobreno.

Član 29.

Protiv rješenja kojim se odbija molba za odlaganje izvršenja kazne ili ukida rješenje o odlaganju upućivanja, osuđeni ima pravo žalbe predsjedniku višeg suda, u roku od tri dana od dana prijema rješenja.
Žalba ne zadržava izvršenje kazne.
Predsjednik višeg suda je obavezan da odluči o žalbi u roku od tri dana od dana njenog prijema.

Član 30.

Kad državni tužilac zatraži odlaganje izvršenja kazne zatvora, nadležni sud neće pozivati osuđenog, a ako ga je već pozvao, ali još nije prošao rok javljanja na izdržavanje kazne donijeće rješenje o odlaganju izvršenja kazne.
Odlaganje izvršenja kazne u slučaju iz stava 1. ovog člana traje dok državni tužilac ne obavijesti sud da se može otpočeti sa izvršenjem kazne, ili dok ne bude donesena nova sudska odluka.

Prijem osuđenog lica

Član 31.

Pri javljanju na izdržavanje kazne utvrdiće se identitet osuđenog lica, njegovo zdravstveno stanje, fotografisaće se i daktiloskopirati.
Organizacija je obavezna da u roku od tri dana od dana stupanja na izdržavanje kazne osuđenog lica o tome obavijesti nadležni sud.

Član 32.

Po prijemu na izdržavanje kazne vrše se kriminološka, medicinska, psihološka, sociološka i druga ispitivanja ličnosti osuđenog lica radi njegove klasifikacije i tretmana.
Ispitivanje ličnosti može trajati najduže 30 dana.
Klasifikacija se vrši na osnovu vrste krivičnog djela, visine izrečene kazne, vinosti, ranije osuđivanosti i drugih kriterijuma utvrđenih kućnim redom.
Prilikom klasifikacije izvršiće se odvajanje višestrukih povratnika, koji pokazuju sklonost za vršenje krivičnih djela.

Član 32a

Po prijemu na izdržavanje kazne osuđeno lice se upisuje u matičnu knjigu i za njega se obrazuje lični list.
Sadržaj i način vođenja matične knjige i ličnog lista iz stava 1 ovog člana utvrđuje Ministarstvo pravde, na predlog starješine organizacije.

Član 32b

Po prijemu na izdržavanje kazne osuđeno lice se upoznaje sa pravima i dužnostima koje ima za vrijeme izdržavanja kazne, načinom na koji može ostvarivati svoja prava i disciplinskim kaznama koje mu se mogu izreći.
Osuđenom licu će se za to vrijeme učiniti dostupnim svi propisi koji regulišu njegov položaj, prava i dužnosti za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, na maternjem jeziku.

Član 32v

Podaci iz ličnog lista i drugi podaci o osuđenom licu koje izdržava kaznu zatvora, koje ovlašćena službena lica saznaju, predstavljaju službenu tajnu.
Pristup podacima iz stava 1 ovog člana dozvoljen je ovlašćenim službenim licima prema poslovima i zadacima njihovog službeničkog mjesta, licima ovlašćenim za nadzor nad radom organizacije, odnosno organizacione jedinice, kao i osuđenom licu, osim pristupa podacima sadržanim u pojedinim stručnim zapažanjima i mišljenjima ovlašćenih lica.

Pravna pomoć

Član 33.

Organizacija je obavezna da omogući pružanje pravne pomoći osuđenom licu u pogledu preduzimanja potrebnih radnji radi zaštite njegovih prava.

Pritužba

Član 34.

Ukoliko smatra da mu je povrijeđeno pravo u vezi sa izdržavanjem kazne ili zbog drugih nepravilnosti koje su mu pričinjene, osuđeno lice ima pravo pritužbe.
Ukoliko je osuđeno lice podnijelo pritužbu starješini organizacije isti je dužan da ga u roku od osam dana obavijesti o ishodu po pritužbi.

Položaj osuđenih lica

Član 35.

Uslove koje moraju zadovoljavati prostorije u kojima se smještaju i koje koriste osuđena lica, tablice ishrane osuđenih lica, minimum kalorične vrijednosti dnevnih obroka, način provjere kvaliteta hrane, odjeću i obuću osuđenih lica propisuje starješina organizacije uz saglasnost ministra pravde i ministra zdravlja.

Član 36.

U prostorijama za trudnice i porodilje sa djecom obezbjeđuje se osuđenim ženama da za vrijeme trudnoće, porođaja i nakon toga imaju potrebnu njegu i uslove za odgajanje djece.
Porođaj treba obaviti u bolnici, a ako se dijete rodi u organizaciji, taj podatak se ne unosi u matičnu knjigu rođenih.

Rad osuđenih lica

Član 37.

Osuđenim licima se, u skladu sa potrebama njihovog tretmana, određuje vrsta posla prema njihovim psihofizičkim sposobnostima i stručnim kvalifikacijama, mogućnostima i potrebama održavanja reda i discipline.

Član 38.

Osuđeni koji radi ima pravo na naknadu za rad.
Naknada za rad određuje se u visini od najmanje 50% od garantovane plate u Republici.
Osuđeno lice koje se naročito ističe u radu ili je na drugi način doprinjelo uspješnom obavljanju zadataka može se nagraditi.
Bliže propise o naknadama, nagradama za rad i novčanoj pomoći osuđenom licu bez prihoda koje je starije od 65 godina ili koje je trajno radno nesposobno donosi Ministarstvo pravde, na predlog starješine organizacije.

Član 39.

Propisi o radnom vremenu, odmorima, osiguranju, zaštiti na radu i povredama na radu primjenjuju se na osuđena lica, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Rad osuđenih lica ne računa se u radni staž.

Član 40.

Kad se po opštim propisima i samo vrijeme provedeno na radu u određenoj vrsti posla priznaje za sticanje stručne kvalifikacije, priznaće se za tu kvalifikaciju i vreme provedeno na istoj vrsti posla tokom izdržavanja kazne zatvora.

Član 41.

Na osnovu izvršne odluke suda po kojoj je osuđeno lice obavezno davati izdržavanje djeci, bračnom drugu ili roditeljima, polovina dijela naknade za rad kojom osuđeno lice slobodno raspolaže može biti predmet izvršenja.

Zdravstvena zaštita

Član 42.

Osuđeni imaju pravo na zdravstvenu zaštitu.
Troškovi zdravstvene zaštite osuđenih lica ulaze u troškove izvršenja kazne zatvora.
Odredba stava 2. ovog člana ne odnosi se na osuđena lica koja se nalaze na uslovnom otpustu i kojima je odobren prekid kazne dok prekid traje.

Član 43.

Zdravstvena zaštita osuđenim licima pruža se u specijalnoj bolnici, ambulantni i drugim prostorijama u okviru organizacije, odnosno organizacione jedinice koje ispunjavaju uslove u skladu sa propisima o zdravstvenoj zaštiti.
Ako ne postoje uslovi za uspješno liječenje određenih bolesti, osuđeni se upućuju u drugu ustanovu u kojoj postoje odgovarajući uslovi.
U slučaju hitnosti ili kad postoji opasnost zbog dužeg prevoza do ustanove iz stava 2. ovog člana, kao i kad ne postoji mogućnost potrebnog specijalizovanog liječenja u toj ustanovi, oboljeli osuđeni će se uputiti u javnu zdravstvenu ustanovu.
Vrijeme provedeno na liječenju, u slučajevima iz stava 2. i 3. ovog člana, uračunava se u izdržavanje kazne.

Član 44.

Osuđeno lice koje za vrijeme izdržavanja kazne duševno oboli ili pokazuje znake težih psihičkih smetnji ili se kao takvo javi na izdržavanje kazne, a u organizaciji nema uslova za liječenje, smjestiće se u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu, radi liječenja i čuvanja.
Odluku o smještaju osuđenog lica iz stava 1. ovog člana donosi starješina organizacije na predlog ljekarske komisije koju imenuje ministar zdravlja.
Troškove liječenja do isteka kazne osuđenog lica snosi organizacija.
Osuđeno lice kojem u toku liječenja u zdravstvenoj ustanovi istekne kazna evidentiraće se kao otpušteno, a nadležna ustanova socijalne zaštite će se obavijestiti o mjestu njegovog prebivališta ili boravišta radi preduzimanja daljih mjera u cilju nastavka liječenja ili prihvata.

Član 44a

U slučaju sumnje na zarazne bolesti ili uzimanja opojnih droga ili psihoaktivnih supstanci dozvoljeno je osuđeno lice testirati uzimanjem uzoraka krvi ili mokraće prema pravilima medicinske struke, odnosno korišćenjem odgovarajućeg testa.

Član 45.

O smrti osuđenog lica organizacija bez odlaganja obavještava njegove najbliže, sud i matičara.
U slučaju kad porodica umrlog lica ne prihvati da izvrši sahranu, posmrtni ostaci će se sahraniti na mjesnom groblju o trošku organizacije.

Dopisivanje

Član 46.

Osuđena lica imaju pravo da se dopisuju sa svojim najbližim, a starješina organizacije može dozvoliti dopisivanje i sa drugim licima.
Osuđena lica primaju i upućuju pismena posredstvom organizacije.
Osuđenom licu se može uskratiti prijem i slanje pojedinih pismenih pošiljki ako je ocijenjeno da dopisivanje negativno utiče na utvrđeni program tretmana i bezbjednost organizacije, odnosno organizacione jedinice.
Osuđenom licu će se uvijek predati pismeno obavještenje o teškoj bolesti ili smrti članova uže porodice, a osuđeni ima pravo da odmah pismeno obavijesti užu porodicu ili lice koje štiti njegove interese o svom ozbiljnom oboljenju, a ako to sam ne može, obavezna je takvo obavještenje uputiti organizacija. Osuđeni ima pravo da obavijesti svoju porodicu o premještaju.

Član 47.

Osuđeno lice koje je strani državljanin ima pravo da se podnescima obrati i diplomatsko-konzularnom predstavništvu svoje države ili države koja štiti njegove interese, a lica bez državljanstva ili izbjeglice organizaciji koja štiti njihove interese.

Posjete

Član 48.

Osuđeno lice ima pravo da prima posjetu najbližih, a po odobrenju starješine organizacije mogu ga posjećivati i druga lica.
Ako je osuđeno lice strani državljanin, lice bez državljanstva ili izbjeglica, imaju pravo da ga posjete, po odobrenju starješine organizacije, i konzularni predstavnik njegove države ili države koja štiti interese tih državljana kao i predstavnik službene organizacija koja štiti interese izbjeglica.

Prijem pošiljki

Član 49.

Osuđeno lice ima pravo da prima pošiljke sa hranom, novcem i predmetima za ličnu higijenu.
Pošiljke se prije predaje pregledaju u prisustvu osuđenog lica.

Bračni život

Član 50.

Osuđeno lice koje je zasnovalo bračnu zajednicu ima pravo na seksualni život sa svojim bračnim drugom, u skladu sa kućnim redom.

Vjerski život

Član 51.

Osuđeno lice ima pravo da vodi religiozni život i ostvaruje kontakt sa sveštenim licem svoje vjeroispovijesti u skladu sa kućnim redom.

Nagrade

Član 52.

Osuđenim licima za njihovo dobro ponašanje i zalaganje na radu, kao i iz drugih razloga prevaspitanja mogu se davati nagrade: 1) proširenog prava prijema posjeta i pošiljki; 2) prijema posjeta bez nadzora; 3) posjeta van prostorija organizacije; 4) slobodan izlazak u grad; 5) korišćenje vikenda u krugu porodice; 6) odsustvo od sedam dana u toku jedne godine; 7) djelimično ili potpuno korišćenje godišnjeg odmora van prostorija organizacije.

Prekid izvršenja kazne

Član 53.

Na molbu osuđenog lica ili na predlog starješine organizacije ministar pravde može dozvoliti prekid izvršenja kazne ako su nastupile okolnosti koje su ovim zakonom propisane kao razlozi za odlaganje izvršenja kazne zatvora.
Odredbe ovog zakona o trajanju izvršenja kazne zatvora shodno se primjenjuju i na slučajeve prekida izvršenja kazne zatvora.
Vrijeme prekida izvršenja kazne ne računa se u izdržanu kaznu.
Prekid izvršenja kazne će se dozvoliti i na zahtjev državnog tužioca kada je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti ili kad je određen pritvor zbog osnovane sumnje da je osuđeni učinio krivično djelo.
Rješenje o prekidu izvršenja kazne donosi ministar pravde po pribavljenom mišljenju starješine organizacije. U slučaju prekida izvršenja kazne zbog liječenja dostavlja se i nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke.

Član 54.

Ako se u toku trajanja prekida izvršenja kazne utvrdi da su prestali razlozi zbog kojih je prekid bio odobren, ili razlozi bezbjednosti ili ponašanje osuđenog lica to zahtijevaju, ministar pravde će donijeti rješenje o nastavljanju izdržavanja kazne osuđenog bez obzira na rok do koga je prekid bio odobren, osim u slučaju kada je prekid izvršenja kazne dozvoljen na zahtjev državnog tužioca.
Rješenje iz stava 1. ovog člana dostavlja se organu uprave nadležnom za unutrašnje poslove, radi izvršenja.

Disciplinska i materijalna odgovornost osuđenih lica

Član 55.

Za povrede odredbi kućnog reda osuđeno lice može biti disciplinski kažnjeno.
Osuđenom licu mogu se izreći sljedeće disciplinske kazne:
1) ukor,
2) zabrana primanja pošiljki do tri mjeseca,
3) upućivanje u samicu do 30 dana poslije izvršenja radne obaveze, i
4) upućivanje u samicu do 30 dana.
Uz kaznu iz tačke 4. stav 2. ovog člana osuđenom se može izreći kazna iz tačke 2. stav 2. ovog člana.
Pri izricanju disciplinskih kazni iz tačke 2. do 4. izvršenje se može uslovno odložiti za vrijeme do tri mjeseca.
Uslovno odlaganje izvršenja disciplinske kazne opozvaće se ako uslovno kažnjeni u roku za koje je odloženo izvršenje bude ponovo disciplinski kažnjen. U tom slučaju izriče se kazna i za raniju i za novu disciplinsku povredu, uzimajući raniju disciplinsku kaznu kao već utvrđenu. Ukoliko se vrši opozivanje uslovne disciplinske kazne iz tačke 3. i 4. jedinstvena kazna ne može biti duža od 45 dana.

Član 55a

U disciplinskom postupku osuđeno lice mora biti upoznato sa navodima iz disciplinske prijave prije davanja izjave o svojoj odgovornosti.
U disciplinskom postupku zbog prestupa za koji se može izreći disciplinska kazna upućivanja u samicu osuđeno lice može imati advokata po svom izboru i o svom trošku, kojeg će angažovati u roku od 24 sata po pokretanju disciplinskog postupka.
Ukoliko osuđeno lice ne obezbijedi branioca iz redova advokata može tražiti da ga u disciplinskom postupku zastupa službeno lice iz organizacije ovlašćeno za pružanje pravne pomoći.

Član 56.

Prije izricanja disciplinske kazne osuđeno lice će se saslušati, provjeriti njegova odbrana, pribaviti izvještaj o njegovom radu i vladanju, a ukoliko je potrebno i ljekarsko mišljenje.
Nakon utvrđivanja činjenica i sprovedenog postupka rukovodilac organizacione jedinice, rješenjem, izriče disciplinsku kaznu.
Protiv ovog rješenja osuđeno lice ima pravo prigovora u roku od tri dana od dana prijema rješenja, starješni organizacije.
Rješenje se objavljuje na oglasnoj tabli.

Član 57.

Disciplinska kazna upućivanja u samicu sastoji se u neprekidnom boravku osuđenog lica u određenoj prostoriji, uz dnevnu šetnju na otvorenom prostoru u trajanju od najmanje jednog sata.
Za vrijeme izdržavanja ove disciplinske kazne osuđeno lice najmanje jednom dnevno posjećuju vaspitač i ljekar.
Disciplinska kazna upućivanja u samicu ne može se izvršiti ako se njome ugrožava zdravlje osuđenog lica.

Član 58.

Izvršenje disciplinske kazne upućivanja u samicu prekinuće se ako se utvrdi da je postignuta svrha disciplinskog kažnjavanja ili zbog bolesti osuđenog lica.

Član 59.

Prema osuđenom licu koje uporno ometa redovan rad i život u organizaciji i prema kome su ostale bezuspješne redovne disciplinske kazne te predstavlja ozbiljnu opasnost po druge osuđene i bezbjednost, starješina organizacije može odrediti usamljenje za vrijeme slobodnih časova koje može trajati od jednog mjeseca do jedne godine.
Izvršenje ove mjere prekinuće se kad se ljekarskim nalazom utvrdi da tjelesno i duševno zdravlje osuđenog lica ne dozvoljava dalje usamljenje ili kad se ocijeni da su prestali razlozi zbog kojih je usamljenje određeno.

Član 59a

Osuđeno lice može biti premješteno iz jedne organizacione jedinice u drugu kada je to potrebno zbog sprovođenja propisanog tretmana iz zdravstvenih razloga, razloga bezbjednosti i održavanja reda i discipline.
Rješenje o premještaju donosi starješina organizacije.

Član 60.

Osuđeno lice koje namjerno ili iz grube nepažnje prouzrokuje materijalnu štetu za vrijeme izdržavanja kazne zatvora obavezno je da je nadoknadi.

Sredstva prinude

Član 61.

Prema osuđenim licima mogu se primjenjivati sredstva prinude samo kad je to neophodno da se spriječi bjekstvo, fizički napad na službeno ili osuđeno lice, nanošenje povreda drugom licu, samopovređivanje ili prouzrokovanje materijalne štete kao i kad je nužno da se spriječi otpor prema zakonitom naređenju službenika.
Sredstva prinude su: fizička snaga, vezivanje, izdvajanje, gumena palica, šmrkovi sa vodom, specijalno obučeni psi, hemijska sredstva i vatreno oružje.

Otpuštanje osuđenih lica

Član 62.

Osuđeno lice se otpušta onog dana kada mu ističe kazna.
Ako posljednji dan izdržavanja kazne pada u nedjelju ili državni praznik osuđeno lice se otpušta u subotu ili posljednjeg radnog dana koji prethodi državnom prazniku.
Ako je osuđeno lice, u vrijeme kad se otpušta sa izdržavanja kazne, teško tjelesno ili duševno bolesno i usljed toga nesposobno za putovanje, organizacija će ga smjestiti u najbližu zdravstvenu ustanovu radi liječenja, a ako osuđeno lice nema sredstava da plati troškove liječenja, ove troškove za prvi mjesec snosi organizacija.

Član 63.

Prilikom otpusta osuđenog lica sa izdržavanja kazne zatvora utvrdiće se njegovo zdravstveno stanje.
Podaci o zdravlju i fizičkoj sposobnosti unose se u zdravstveni karton osuđenog lica.

Član 64.

Organizacija utvrđuje, prije otpuštanja osuđenog, da li mu je kakva pomoć potrebna i o tome je obavezna da obavijesti organ uprave nadležan za poslove socijalnog staranja.

Glava tri - a

ZAŠTITA PRAVA OSUĐENIH LICA

Član 64a

Osuđenim licima se obezbjeđuje zaštita prava utvrđenih ovim zakonom.
Prava osuđenih lica iz stava 1 ovog člana su: pravo na zdravstvenu zaštitu, dopisivanje, posjete, prijem pošiljki, bračni život, vjerski život, prava po osnovu rada osuđenih lica, pravo na informisanje, kao i pravo na pravnu pomoć.

Zaštita prava u organizaciji

Član 64b

Osuđenom licu se mogu ograničiti prava iz člana 64a stav 2 samo u granicama nužnim za ostvarenje svrhe izvršenja kazne i u postupku propisanom ovim zakonom.
Osuđeno lice se u pravima može ograničiti samo izuzetno i ako je to potrebno radi zaštite reda i sigurnosti u organizaciji i sigurnosti osuđenih lica.
O ograničenju prava osuđenih lica odlučuje načelnik organizacione jedinice.
Protiv odluke načelnika organizacione jedinice kojom je osuđenom licu ograničeno neko pravo osuđeno lice može podnijeti prigovor starješini organizacije, u roku od tri dana od dana prijema iste.
Prigovor odlaže izvršenje odluke iz stava 3 ovog člana, osim kad je u pitanju bezbjednost osuđenih lica ili organizacije.

Član 64v

Starješina organizacije dužan je da, u roku od 48 sati, odluči po prigovoru osuđenog lica. Starješina može prigovor:
- odbaciti, kad nađe da je nedozvoljen ili neblagovremen;
- odbiti, kad nađe da je neosnovan;
- usvojiti i preinačiti pobijanu odluku, kad nađe da je prigovor osnovan;
Prigovor će se odbaciti kao nedozvoljen ukoliko se ne odnosi na pravo iz člana 64a stav 2 ovog zakona.

Sudska zaštita

Član 64g

Protiv odluke starješine organizacije kojom je osuđenom licu tokom izvršenja kazne zatvora ograničeno ili povrijeđeno neko pravo utvrđeno ovim zakonom osuđeni ima pravo na sudsku zaštitu.
Sudska zaštita iz stava 1 ovog člana ostvaruje se u upravnom sporu.

Član 64d

Tužba za sudsku zaštitu (u daljem tekstu: tužba) se podnosi u roku od tri dana od dana uručenja odluke.
O tužbi iz stava 1 ovog člana nadležni sud odlučiće u roku od pet dana od dana dobijanja tužbe.
Tužba odlaže izvršenje odluke, osim u slučaju kad je ugrožena bezbjednost osuđenog lica ili organizacije.

Glava četvrta

USLOVNI OTPUST

Član 65.

O uslovnom otpustu osuđenih lica odlučuje Komisija za uslovni otpust, koju obrazuje ministar pravde.
Komisiju koja ima predsjednika i šest članova sačinjavaju predstavnici: Vrhovnog suda Republike Crne Gore, državnog tužioca, Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva zdravlja, ministar pravde i starješina organizacije.
Komisija donosi poslovnik o radu.

Član 66.

O uslovnom otpustu Komisija rješava na osnovu predloga organizacije, molbe osuđenog ili člana njegove uže porodice.
Rješenje kojim se osuđeno lice uslovno otpušta Komisija dostavlja: organizaciji, osnovnom sudu koji ga je uputio na izdržavanje kazne, državnom tužiocu, organu uprave nadležnom za unutrašnje poslove po mjestu prebivališta ili boravišta koje je uslovno otpušteni odabrao i osuđenom licu.
U slučaju odbijanja predloga ili molbe za uslovni otpust, novi predlog ili molba ne može se podnijeti prije isteka tri mjeseca, ako se radi o kazni zatvora do dvije godine ili šest mjeseci, ako se radi o dužoj kazni zatvora računajući od dana donošenja rješenja kojim je predlog ili molba odbijena.

Član 67.

Starješina organizacije ima pravo da osuđeno lice koje se primjerno ponaša, zalaže na radu i aktivno učestvuje u drugim korisnim poslovima uslovno otpusti do šest mjeseci prije isteka kazne, ako je već izdržao tri četvrtine kazne.

Član 68.

Uslovno otpušteno lice je obavezno, prilikom otpusta sa izdržavanja kazne, da naznači mjesto u kome će boraviti za vrijeme trajanja uslovnog otpusta.
Po dolasku u mjesto prebivališta ili boravišta uslovno otpušteno lice je obavezno da se prijavi nadležnom organu za unutrašnje poslove.
U slučaju promjene prebivališta ili boravišta uslovno otpušteno lice je obavezno da o tome obavijesti organ uprave nadležan za unutrašnje poslove.

Glava peta

IZVRŠENjE MALOLjETNIČKOG ZATVORA

Član 69.

Odredbe ovog zakona o izvršenju kazne zatvora primjenjuju se i na izvršenje maloljetničkog zatvora, ukoliko odredbama ovog zakona nije drugačije propisano.

Član 70.

Osuđenom maloljetnom licu koje se primjerno ponaša i zalaže u učenju i radu starješina organizacije može odobriti odsustvo radi posjećivanja roditelja i drugih bliskih srodnika.
Odsustvo se može dati najviše dva puta u toku jedne godine i može trajati svaki put do 14 dana.
Osuđenom maloljetnom licu ne može se ograničiti dopisivanje sa roditeljima i drugim bliskim srodnicima.

Član 71.

Osuđenom maloljetnom licu može se izuzetno izreći disciplinska kazna upućivanja u samicu do 10 dana, a ako je u toku izdržavanje kazne maloljetničkog zatvora maloljetnik postao punoljetan ova kazna može trajati do 30 dana.

Glava šesta

IZVRŠENjE NOVČANE KAZNE

Član 72.

Sud koji je izrekao novčanu kaznu po službenoj dužnosti pokreće postupak za naplatu novčane kazne.
U pogledu nadležnosti i postupka za naplatu novčane kazne primjenjuju se odredbe Zakona o izvršnom postupku ukoliko ovim zakonom nije drugačije određeno.

Član 73.

(Brisan)

Član 74.

U pogledu zamjene novčane kazne kaznom zatvora primjenjuju se odgovarajuće odredbe Krivičnog zakonika Republike Crne Gore i Zakona o prekršajima Republike Crne Gore.

Član 75. i 76.

(Brisani)

Glava sedma

IZVRŠENjE KAZNE RADA U JAVNOM INTERESU

Član 76a

Sud koji je izrekao kaznu rada u javnom interesu po službenoj dužnosti pokreće postupak za izvršenje kazne rada u javnom interesu pred nadležnom javnom službom za zapošljavanje ili nadležnom agencijom za zapošljavanje.

Član 76b

Javna služba za zapošljavanje ili agencija za zapošljavanje posredovaće između osuđenog lica na kaznu rada u javnom interesu i poslodavca radi izvršenja sudske odluke.
Prilikom opredjeljivanja vrste posla osuđenom licu na kaznu rada u javnom interesu vodiće se računa o njegovoj stručnoj spremi, kao i o tome da se osuđeno lice ne može angažovati na poslovima koji vrijeđaju ljudsko dostojanstvo.

Član 76v

Javna služba za zapošljavanje ili agencija za zapošljavanje dužne su da prate izvršenje kazne rada u javnom interesu i o tome obavještavaju sud, kao i da vode propisane evidencije.

Član 76g

Nadzor nad izvršenjem kazne rada u javnom interesu vrši Ministarstvo rada i socijalnog staranja.
Propis kojim će se bliže regulisati način, praćenje i nadzor izvršavanja kazne rada u javnom interesu, odnosno poslodavca prema osuđenom licu, izvještavanje suda o rezultatima izvršenja kazne rada u javnom interesu i evidencijama donijeće Ministarstvo rada i socijalnog staranja, uz prethodnu saglasnost Ministarstva pravde.

DIO TREĆI

IZVRŠENjE MJERA BEZBJEDNOSTI

Glava prva

OBAVEZNO PSIHIJATRIJSKO LIJEČENjE I ČUVANjE U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Član 77.

Mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi izvršava se u posebnoj zdravstvenoj ustanovi osnovanoj za tu svrhu ili posebnom odjeljenju opšte ili psihijatrijske zdravstvene ustanove, ili u organizaciji ako su za to obezbijeđeni potrebni uslovi.
Organ uprave nadležan za poslove zdravstva određuje ustanovu u kojima će se izvršavati ova mjera.

Član 78.

Upućivanje lica na izvršenje ove mjere bezbjednosti vrši sud koji je odredio mjeru.
Kad je mjera izrečena osuđenom uz kaznu zatvora osuđeni se prvo upućuje na izvršenje mjere bezbjednosti.

Član 79.

Mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi može sadržati samo ona ograničenja kretanja i ponašanja koja su neophodna radi čuvanja i liječenja lica prema kojima se ova mjera primjenjuje i radi održavanja reda i discipline.

Član 80.

Zdravstvena ustanova ili odjeljenje u koje je upućeno lice radi liječenja i čuvanja obavezna je da najmanje jedanput godišnje obavještava o stanju zdravlja tog lica sud koji je odredio ovu mjeru.
Kad se završi liječenje zdravstvena ustanova će obavijestiti o tome prvostepeni sud koji je izrekao mjeru bezbjednosti.
Ako se radi o licu čije je liječenje završeno, a kome još nije istekla kazna, organ uprave nadležan za unutrašnje poslove na čijem se području nalazi zdravstvena ustanova, na zahtjev suda iz stava 2. ovog člana, sprovešće osuđenog na izdržavanje kazne.

Član 81.

Ako se lice kojem je izrečena mjera bezbjednosti nalazi na slobodi, po naredbi suda, sprovođenje u zdravstvenu ustanovu izvršiće organ uprave nadležan za unutrašnje poslove na čijem se području to lice nalazi. Ako se takvo lice nalazi u pritvoru sprovođenje vrše ovlašćena lica.

Član 82.

Kontrolu zakonitosti izvršavanja mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi vrši Ministarstvo pravde.

Član 83.

Troškovi izvršene mjere bezbjednosti obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi, kada se mjera izvršava u organizaciji, padaju na teret organizacije.
Troškovi izvršenja mjere bezbjednosti iz stava 1. ovog člana, ako se izvršava u javnoj zdravstvenoj ustanovi za lica koja su u vrijeme izvršenja krivičnog djela bila zdravstveno osigurana, snosi Republički fond zdravstva, a za lica koja nijesu bila zdravstveno osigurana organ uprave nadležan za poslove zdravstva.

Član 84.

U odluci o izricanju mjera bezbjednosti obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi, sud će navesti da li je okrivljeni zdravstveno osiguran i po kom osnovu.
Sud koji je odredio ovu mjeru bezbjednosti dostaviće primjerak odluke o određivanju mjere organu uprave nadležnom za poslove zdravstva.

Član 85.

Bliže propise za primjenu mjere bezbjednosti obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi donosi organ uprave nadležan za poslove zdravstva.

Član 86.

O premještaju lica upućenog na obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi u drugu zdravstvenu ustanovu, na vlastiti zahtjev ili na predlog ustanove, odlučuje organ uprave nadležan za poslove zdravstva uz saglasnost Ministarstva pravde, o čemu se obavještava nadležni sud.

Član 87.

Mjera bezbjednosti obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi upisuje se u kaznenu evidenciju organa uprave nadležnog za unutrašnje poslove.

Glava druga

OBAVEZNO PSIHIJATRIJSKO LIJEČENjE NA SLOBODI

Član 88.

Mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi izvršava se u zdravstvenoj ustanovi koju odredi prvostepeni sud.
Sud koji je izrekao mjeru bezbjednosti upućuje lice u zdravstvenu ustanovu u roku od osam dana od pravosnažnosti presude.
Lice kojem je izrečena mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi obavezno je da se u roku koji odredi sud, a najkasnije u roku od 15 dana od dana upućivanja, javi zdravstvenoj ustanovi radi liječenja.
Sud dostavlja prepis pravosnažne sudske odluke zdravstvenoj ustanovi, koja će obavijestiti sud o danu javljanja na liječenje.

Član 89.

Ako se upućeno lice ne podvrgne liječenju u roku koji odredi sud ili liječenje samovoljno napusti ili pored liječenja postane toliko opasno za okolinu da je potrebno njegovo čuvanje u zdravstvenoj ustanovi, zdravstvena ustanova će bez odlaganja o tome obavijestiti nadležni sud.

Član 90.

Zdravstvena ustanova je obavezna da najmanje svakih šest mjeseci obavještava nadležni sud o stanju zdravlja lica koje je na liječenju kao i o završetku liječenja.

Član 91.

Mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi upisuje se u kaznenu evidenciju.

Član 92.

Troškove izvršenja mjere bezbjednosti obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi za lica koja su u vrijeme izvršenja krivičnog djela bila zdravstveno osigurana snosi Republički fond zdravstva, a za lica koja nijesu bila zdravstveno osigurana organ uprave nadležan za poslove zdravstva.

Glava treća

OBAVEZNO LIJEČENjE ALKOHOLIČARA I OBAVEZNO LIJEČENjE NARKOMANA

Član 93.

Mjere bezbjednosti obaveznog liječenja alkoholičara i obaveznog liječenja narkomana izrečene uz bezuslovnu kaznu zatvora izvršavaju se u organizaciji, ukoliko postoje uslovi za takvo liječenje. Po dovršenom liječenju osuđeno lice kome kazna još traje upućuje se na izdržavanje ostatka kazne zatvora.
Ako u organizaciji ne postoje uslovi za liječenje, ove mjere izrečene uz bezuslovnu kaznu zatvora izvršavaju se u ustanovama u kojima se izvršava mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi.
Ako su ove mjere izrečene uz novčanu kaznu ili uz uslovnu osudu, izvršavaju se u javnoj zdravstvenoj ustanovi u kojoj postoji mogućnost takvog liječenja, a u slučaju opozivanja uslovne osude izvršenje ovih mjera nastaviće se prema odredbama st. 1 i 2 ovog člana.

Član 94.

Upućivanje vrši osnovni sud nadležan po mjestu prebivališta osuđenog lica, a ako se osuđeno lice nalazi u pritvoru, osnovni sud u čijem sjedištu se pritvor izvršava.
Ako su mjere bezbjednosti obaveznog liječenja alkoholičara i obaveznog liječenja narkomana izrečene uz uslovnu osudu, sud upućuje osuđeno lice u određenu javnu zdravstvenu ustanovu u kojoj će se sprovesti bolničko ili ambulantno liječenje.

Član 95.

O upućivanju na izvršenje ovih mjera bezbjednosti sud obavještava javnu zdravstvenu ustanovu u kojoj je osuđeno lice upućeno.
Ako se osuđeni ne javi zdravstvenoj ustanovi na liječenje ili samovoljno napusti započeto liječenje zdravstvena ustanova će o tome odmah obavijestiti nadležni sud.
O uspjehu liječenja zdravstvena ustanova će obavijestiti sud koji je donio odluku u prvom stepenu.

Član 96.

Mjere bezbjednosti obaveznog liječenja alkoholičara i obaveznog liječenja narkomana upisuju se u kaznenu evidenciju.

Član 97.

Troškove obaveznog liječenja alkoholičara i obaveznog liječenja narkomana u organizaciji snosi organizacija.
Troškovi obaveznog liječenja alkoholičara i obaveznog liječenja narkomana u zdravstvenoj ustanovi za lica koja su zdravstveno osigurana padaju na teret sredstava Fonda zdravstva u skladu sa posebnim propisima, a za lica koja nijesu zdravstveno osigurana troškove snosi organ uprave nadležan za poslove zdravstva.

Član 98.

Bliže propise o izvršenju mjera bezbjednosti obaveznog liječenja alkoholičara i obaveznog liječenja narkomana donosi ministarstvo nadležno za poslove zdravstva.

Glava četvrta

ZABRANA VRŠENjA POZIVA, DJELATNOSTI ILI DUŽNOSTI

Član 99.

Pravosnažnu presudu kojom je izrečena mjera bezbjednosti zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti prvostepeni sud dostavlja preduzeću, organu ili organizaciji u kojoj je osuđeni zaposlen, organu nadležnom za izdavanje dozvole ili odobrenja za vršenje određenog poziva ili samostalne djelatnosti kao i nadležnom inspekcijskom organu.
Presuda iz stava 1. ovog člana dostavlja se i organu uprave nadležnom za unutrašnje poslove po mjestu prebivališta ili boravišta osuđenog, radi upisa u kaznenu evidenciju.

Član 100.

Kad je vršenje poziva, djelatnosti ili dužnosti vezano za dozvolu nadležnog organa ova mjera izvršava se oduzimanjem dozvole ili zabranom njenog izdavanja.
Mjeru iz stava 1. ovog člana izvršavaju nadležne inspekcije preduzimanjem radnji kojima se osuđenom onemogućava da se bavi vršenjem određenog poziva, djelatnosti ili dužnosti.
O izvršenju ove mjere nadležna inspekcija obavještava prvostepeni sud koji je mjeru izrekao.

Glava peta

ZABRANA UPRAVLjANjA MOTORNIM VOZILOM

Član 101.

Mjera bezbjednosti zabrana upravljanja motornim vozilom izvršava se na osnovu odredbi Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima.

Član 102.

Pravosnažnu presudu kojoj je izrečena mjera bezbjednosti zabrana upravljanja motornim vozilom prvostepeni sud dostavlja na izvršenje organu uprave nadležnom za unutrašnje poslove po mjestu prebivališta ili boravišta osuđenog lica.

Član 103.

Izrečena mjera bezbjednosti zabrana upravljanja motornim vozilom upisuje se u kaznenu evidenciju.

Član 104.

Mjeru bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom prema licu koje ima stranu vozačku dozvolu izvršava organ uprave nadležan za unutrašnje poslove po mjestu izvršenja krivičnog djela.

Glava šesta

ODUZIMANjE PREDMETA

Član 105.

Mjeru bezbjednosti oduzimanja predmeta izvršava sud koji je donio odluku u prvom stepenu, ili organ koji je donio odluku o izricanju ove mjere.
Oduzeti predmeti, prema njihovoj prirodi će se prodati saglasno odredbama Zakona o izvršnom postupku, uništiti ili ustupiti državnom organu ili drugom pravnom licu, o čemu odlučuje sud koji je odlučivao u prvom stepenu.
Novčana sredstva ostvarena prodajom predmeta u postupku izvršavanja ove mjere prihod su Republike, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

Glava sedma

PROTJERIVANjE STRANCA IZ ZEMLjE

Član 106.

Mjera bezbjednosti protjerivanje stranca iz zemlje izvršava se po odredbama Zakona o kretanju i boravku stranaca u zemlji.
Pravosnažnu presudu kojom je izrečena ova mjera bezbjednosti prvostepeni sud dostavlja na izvršenje organu uprave nadležnom za unutrašnje poslove.

DIO ČETVRTI

Glava prva

IZVRŠENjE VASPITNIH MJERA

Član 107.

Svrha izvršenja vaspitnih mjera je da se pružanjem zaštite, pomoći i nadzora maloljetnim učiniocima krivičnih djela obezbijedi njihovo vaspitanje, prevaspitanje i pravilan razvoj, kao i sprečavanje u vršenju krivičnih djela.
U izvršavanju vaspitnih mjera sa maloljetnicima treba da se postupa čovječno, uz poštovanje njegove ličnosti, dostojanstva i na način koji odgovara njihovom psiho-fizičkom razvoju.

Član 108.

U toku izvršenja vaspitnih mjera maloljetnicima će se obezbijediti sticanje osnovnog obrazovanja i po mogućnosti stvoriti uslovi za sticanje stručnog obrazovanja do nivoaIIiIIIstepena stručne spreme.

Član 109.

Za izvršenje vaspitnih mjera nadležni su organi socijalne zaštite, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Član 110.

Upućivanje maloljetnika radi izvršenja vaspitne mjere upućivanja maloljetnika u vaspitno-popravni dom vrši osnovni sud na čijem se području nalazi prebivalište ili boravište maloljetnika.
Ako se maloljetnik nalazi u pritvoru, prihvatilištu, vaspitnoj ustanovi ili drugoj porodici, poslove iz stava 1. ovog člana vrši osnovni sud na čijem je području maloljetnik smješten.
Upućivanje maloljetnika na izvršenje druge vaspitne mjere vrši organ uprave nadležan za poslove socijalne zaštite na čijem se području nalazi prebivalište ili boravište maloljetnika ili ustanove u koju je smješten.

Član 111.

Izvršnu odluku o vaspitnoj mjeri sud će najkasnije u roku od tri dana od dana kada je postala izvršna, dostaviti organu nadležnom za izvršenje.
Uz odluku sud će dostaviti i sve važnije podatke o ličnosti maloljetnika koje je pribavio u toku postupka.

Član 112.

Troškovi izvršenja vaspitnih mjera obezbjeđuju se u budžetu Republike.
Lica koja su po zakonu obavezna da izdržavaju maloljetnika obavezna su da snose dio troškova za izvršenje vaspitnih mjera upućivanje u disciplinski centar, pojačan nadzor u drugoj porodici i u slučajevima primjene zavodski mjera.
O visini troškova iz stava 2. ovog člana odlučiće sud koji je izrekao vaspitnu mjeru.
Lica iz stava 2. ovog člana plaćaju utvrđeni dio troškova.

Član 113.

Kontrolu nad zakonitim izvršavanjem vaspitne mjere vrši sud koji je izrekao vaspitnu mjeru.
Nadzor nad izvršavanjem vaspitnih mjera vrši organ uprave nadležan za poslove socijalnog staranja.

Član 114.

Bliže propise o izvršenju vaspitnih mjera donosi nadležni republički organ uprave za poslove socijalnog staranja.

Glava druga

I. DISCIPLINSKE MJERE

Upućivanje u disciplinski centar za maloljetnike

Član 115.

Mjera upućivanja u disciplinski centar izvršava se u posebnim vaspitnim ustanovama osnovanim za tu svrhu: u prihvatilištima, vaspitnim ustanovama, školama ili drugim sličnim ustanovama (u daljem tekstu: disciplinski centar).

Član 116.

Po prijemu pravosnažne sudske odluke, nadležni organ, u dogovoru sa službenim licem disciplinskog centra, poziva maloljetnika da se određenog dana u pratnji roditelja ili staratelja javi u disciplinski centar radi izdržavanja vaspitne mjere. Istovremeno će se dostaviti disciplinskom centru sudska odluka i podaci iz stava 2. člana 111. ovog zakona.
Disciplinski centar je obavezan da obavijesti sud i nadležni organ o danu početka izvršavanja izrečene mjere.

Član 117.

U slučaju da maloljetnik iz opravdanih razloga bude spriječen da dođe određenog dana u disciplinski centar roditelj ili staralac obavezan je da o tome odmah obavijesti disciplinski centar.
Ako se maloljetnik ni nakon drugog uredno dostavljenog poziva ne javi određenog dana u disciplinski centar i ne opravda izostanak, rukovodilac disciplinskog centra će bez odlaganja o tome obavijestiti centar za socijalni rad i sud koji je izrekao tu mjeru.
Sud može odlučiti da se maloljetnik dovede u disciplinski centar, a može izrečenu mjeru zamijeniti drugom mjerom. Dovođenje maloljetnika u disciplinski centar provodi organ unutrašnjih poslova nadležan po mjestu prebivališta ili boravišta maloljetnika.

Član 118.

Maloljetnik upućen u disciplinski centar na određeni broj sati u toku dana može se zadržati u disciplinskom centru u jednom danu neprekidno najduže četiri sata.
Maloljetnik upućen u disciplinski centar za neprekidan boravak na određeni broj dana nastavlja iz centra da pohađa školu ili odlazi na radno mjesto, a u centru će mu se obezbijediti smještaj i redovna ishrana.

Član 119.

U disciplinskom centru maloljetnici provode vrijeme po tačno utvrđenom programu rada za svakog pojedinog maloljetnika u vršenju korisnih poslova i učenju, pod stalnim nadzorom stručnog osoblja koje se stara o održavanju potrebnog reda i discipline.

Član 120.

Za svakog maloljetnika u disciplinskom centru vodi se dnevnik izvršavanja ove vaspitne mjere.
Po izvršenju vaspitne mjere disciplinski centar dostavlja organu socijalnog staranja i sudu izvještaj o postignutim rezultatima i vaspitanju maloljetnika na osnovu ocjena i zapažanja u toku izvršavanja ove vaspitne mjere.
Sadržaj dnevnika propisuje starješina koji rukovodi nadležnim republičkim organom uprave za poslove socijalnog staranja.

Član 121.

Maloljetnicima se zbog povrede kućnog reda mogu izreći disciplinske kazne: usmena i pismena opomena.
Disciplinske kazne izriče starješina disciplinskog centra.
Za primjerno ponašanje i vladanje propisima disciplinskog centra mogu se predvidjeti nagrade.
U slučaju povrede reda i discipline i u ponovljenom slučaju nejavljanja ili bjekstva maloljetnika, starješina disciplinskog centra obavijestiće o tome sud, koji može izmijeniti ranije donesenu odluku i maloljetniku odrediti neprekidni boravak u disciplinskom centru za određeni broj dana, a ako je mjera bila prvobitno primijenjena u tom obliku, može je u granicama zakona produžiti.

Član 122.

Disciplinske centre za maloljetnike osniva Vlada na predlog organa uprave nadležnog za poslove socijalnog staranja.

II. MJERE POJAČANOG NADZORA

Pojačani nadzor od strane roditelja, usvojioca ili staraoca

Član 123.

Pojačani nadzor od strane roditelja, usvojioca ili staraoca izvršavaju roditelji, usvojilac ili staralac. Pri izvršenju ove mjere roditelji, usvojilac ili staralac moraju voditi stalnu i punu brigu o vaspitanju maloljetnika i preduzimati mjere koje će spriječiti štetni uticaj na njega.

Član 124.

Sud može roditelju, usvojiocu ili staraocu staviti određenu obavezu za koju nađe da je u interesu vaspitanja i sprečavanja maloljetnika u vršenju krivičnih djela.
Roditelj, usvojilac ili staralac mora omogućiti nadležnom organu da provjerava izvršenje mjere.

Član 125.

Nadležni organ koji prati primjenu ove mjere obavezan je o uspjehu obavještavati sudiju za maloljetnike u rokovima koje ovaj odredi, a može predložiti obustavu izvršenja mjere ili zamjenu izrečene mjere drugom.

Član 126.

Sporove između roditelja, usvojioca ili staraoca i službenog lica nadležnog organa rješava sudija za maloljetnike.
Sudija za maloljetnike može zatražiti od nadležnog organa da odredi drugo službeno lice koje će vršiti provjeravanje primjene mjere pojačanog nadzora od strane roditelja, usvojioca ili staraoca.

Član 127.

Ako maloljetnik za vrijeme izvršenja vaspitne mjere iz člana 122. ovog zakona promijeni prebivalište ili boravište, roditelj, usvojilac ili staralac obavezan je da o tome odmah obavijesti organ koji prati primjenu ove mjere i sud koji je mjeru izrekao u prvom stepenu.

Pojačan nadzor u drugoj porodici

Član 128.

Mjera pojačanog nadzora u drugoj porodici izvršava se u porodici kojoj je sud na predlog nadležnog organa povjerio pojačani nadzor nad maloljetnikom.
Nadležni organ, po prijemu pravosnažne sudske odluke, upućuje maloljetnika porodici koja je određena sudskom odlukom.

Član 129.

Nadležni organ sklapa pismeni ugovor s porodicom kojoj se maloljetnik povjerava, kojim će se utvrditi obaveza koju preuzima porodica u odnosu na maloljetnika, uslovi, rok za otkazivanje ugovora, visina i način plaćanja troškova.

Član 130.

Prava i obaveze roditelja prema maloljetniku ne prestaju njegovim smještajem u drugoj porodici.
Ako u ovim ili drugim pitanjima dođe do spora, odluku donosi sudija za maloljetnike na zahtjev porodice u kojoj je maloljetnik smješten.

Član 131.

Sud koji je povjerio maloljetnika drugoj porodici može po službenoj dužnosti ili na predlog nadležnog organa izmijeniti raniju odluku i odrediti drugu porodicu ako ustanovi da se mjera ne bi mogla uspješno izvršiti.

Član 132.

Odredbe člana 126. i 127. ovog zakona shodno će se primjenjivati i u slučaju izvršavanja mjere pojačanog nadzora.

Pojačani nadzor nadležnog organa socijalnog staranja

Član 133.

Vaspitnu mjeru pojačanog nadzora nadležnog organa socijalnog staranja izvršavaju određena stručna lica.
Stručna lica rade pod nadzorom i po uputstvima organa socijalnog staranja nadležnog prema prebivalištu ili boravištu maloljetnika ili ustanove koja se bavi stručnim socijalnim radom (centar za socijalni rad).
Nadležni organ socijalnog staranja, po prijemu pravosnažne odluke, određuje lice koje će vršiti pojačani nadzor nad maloljetnikom, izvještavajući istovremeno o tome sud.

Član 134.

Stručno lice kome je maloljetnik povjeren radi pojačanog nadzora sačinjava program rada sa maloljetnikom u skladu sa stručnim uputstvima suda i nadležnog organa socijalnog staranja, a veza s maloljetnikom putem razgovora, posjete, obilazaka ili na drugi pogodan način održava se najmanje jedanput nedjeljno.

Član 135.

Odredbe člana 126. i 127. ovog zakona shodno će se primjenjivati i u slučaju primjene mjere pojačanog nadzora nadležnog organa socijalnog staranja.

III. ZAVODSKE MJERE

OPŠTE ODREDBE

Član 136.

Zavodske mjere izvršavaju se u vaspitnoj ustanovi, vaspitno-popravnom domu i posebnoj ustanovi.

Član 137.

Organ starateljstva upućuje maloljetnika kome je izrečena neka od zavodskih mjera u ustanovu za izvršenje određene zavodske mjere, ukoliko roditelj, usvojilac ili staralac nije preuzeo obavezu da maloljetnika sam dovede.
Ustanova u kojoj se izvršava zavodska mjera obavještava sud i organ starateljstva o prijemu maloljetnika i danu početka izvršavanja zavodske mjere.

Član 138.

Ako sa izvršenjem zavodske mjere ne može da se otpočne ili ne može da se nastavi zato što je maloljetnik u bjekstvu ili što odbija izvršenje zavodske mjere, organ starateljstva o tome odmah obavještava sud koji je mjeru izrekao u prvom stepenu i nadležni organ unutrašnjih poslova po prebivalištu ili boravištu maloljetnika.

Član 139.

Početak izvršenja zavodske mjere može se, na molbu maloljetnika, njegovog roditelja, usvojioca ili staraoca ili organa starateljstva, odložiti na način i pod uslovima određenim u članu 27. i 28. ovog zakona.
O odlaganju početka izvršenja zavodske mjere rješava sudija za maloljetnike.

Član 140.

Protiv rješenja o odbijanju molbe žalba se podnosi vijeću za maloljetnike neposredno višeg suda u roku od tri dana od dana prijema prvostepenog rješenja.
Vijeće za maloljetnike neposredno višeg suda obavezno je odlučiti po žalbi u roku od tri dana po prijemu žalbe.

Član 141.

Sud koji je izrekao zavodsku mjeru u prvom stepenu može maloljetniku iz posebno opravdanih razloga na njegovu molbu, molbu roditelja, usvojioca ili staraoca ili na zahtjev organa starateljstva ili starješine ustanove u kojoj se izvršava zavodska mjera, dozvoliti prekid izvršenja zavodske mjere do tri mjeseca.
Prekid izvršenja zavodske mjere dozvoliće se i na zahtjev državnog tužioca ako je podignut zahtjev za zaštitu zakonitosti.
Izvršenje zavodske mjere prekinuće se maloljetnici-trudnici ili porodilji ako je osiguran smještaj, izdržavanje i njega za maloljetnicu i dijete, s tim što prekid može trajati najduže do navršene jedne godine djeteta. Sud iz stava 1. ovog člana, na predlog organa starateljstva, odlučiće da li je nastavljanje zavodske mjere i dalje potrebno.
Vrijeme prekida se ne računa u vrijeme izvršenja zavodske mjere.

Član 142.

Na zahtjev maloljetnika, roditelja, usvojioca, staraoca, ustanove u kojoj se izvršava mjera ili nadležnog organa starateljstva sud koji je izrekao zavodsku mjeru u prvom stepenu može premjestiti maloljetnika u drugu ustanovu.

Član 143.

Maloljetnik se otpušta sa izdržavanja zavodske vaspitne mjere kad protekne zakonom predviđeno najduže trajanje vaspitne mjere ili kad sud donese odluku o prestanku ili zamjeni mjere.
Kad se maloljetnik nalazi u završnom razredu škole ili pri kraju stručnog obrazovanja, a otpuštanjem iz vaspitne ustanove bi se onemogućio završetak školovanja ili stručnog obrazovanja, ustanova može maloljetniku, na njegov zahtjev, omogućiti završetak školovanja ili stručnog obrazovanja. U tom slučaju na maloljetnika se ne primjenjuju vaspitne mjere propisane ovim zakonom.

Upućivanje u vaspitnu ustanovu

Član 144.

Mjera upućivanja u vaspitnu ustanovu izvršava se u vaspitnim ustanovama koje, s obzirom na svoju namjenu, odgovaraju uzrastu i psihofizičkim osobinama maloljetnika.
Organ nadležan za poslove socijalnog staranja prema prebivalištu ili boravištu maloljetnika upućuje ga u odgovarajuću vaspitnu ustanovu najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema pravosnažne odluke, o čemu obavještava sud.

Član 145.

U vaspitnoj ustanovi maloljetnik ima ista prava i obaveze kao i ostali štićenici, s tim što će mu se u pogledu vaspitanja i nadzora posvetiti posebna pažnja, ali tako da se ne izdvaja od ostalih. Samo starješina ustanove i vaspitač obavještavaju se o tome da je maloljetnik u ustanovu upućen po sudskoj odluci.

Član 146.

Vaspitna ustanova svakih šest mjeseci, na zahtjev suda i ranije, obavještava sud i organ socijalnog staranja o uspjehu primjene ove vaspitne mjere.
Ako maloljetnik samovoljno napusti ustanovu ili se ne može prilagoditi radu i njenom unutrašnjem redu, ustanova će o tome obavijestiti sud. Sud može, povodom tog obavještenja, odlučiti da se ova mjera zamijeni drugom vaspitnom mjerom.

Član 147.

Organ iz člana 144. stav 2. može premjestiti maloljetnika iz jedne vaspitne ustanove u drugu, ako je to povoljnije za postizanje svrhe ove vaspitne mjere, o čemu je obavezan da odmah obavijesti sud.

Upućivanje u vaspitno-popravni dom

Član 148.

Mjera upućivanja u vaspitno-popravni dom izvršava se u domovima koji su osnovani za tu svrhu.

Član 149.

Nadležni sud upućuje maloljetnika da se određenog dana javi u vaspitno-popravni dom, a dan javljanja u vaspitno-popravni dom određuje se tako da maloljetniku ostane najmanje osam dana za pripreme. Maloljetnika može dovesti u vaspitno-popravni dom roditelj ili staralac.
Nadležni sud istovremeno dostavlja vaspitno-popravnom domu odluku suda koji je izrekao mjeru i podatke naznačene u stavu 2. člana 111. ovog zakona.
Ako se uredno upućeni maloljetnik ne javi određenog dana narediće se prinudno dovođenje.
Za maloljetnike koji se kriju ili se nalaze u bjekstvu izdaje se potjernica. Naredbu za izdavanje potjernice donosi sud i dostavlja je organu unutrašnjih poslova na izvršenje.
U slučaju bjekstva maloljetnika iz vaspitno-popravnog doma, naredbu za raspisivanje potjernice izdaje starješina doma shodno Zakonu o krivičnom postupku.
Troškove sprovođenja maloljetnika snosi vaspitno-popravni dom.

Član 150.

Po prijemu maloljetnika u vaspitno-popravni dom vrši se socijalno, medicinsko, psihološko i pedagoško ispitivanje maloljetnika koje može trajati najduže 30 dana.
U vaspitno-popravnom domu maloljetniku se obezbjeđuju uslovi za:
- aktivno učešće u vaspitno-korektivnom radu u cilju sticanja i razvijanja pozitivnih ličnih osobina;
- radno obučavanje i osposobljavanje za odgovarajuća zanimanja;
- aktivno korišćenje slobodnog vremena (kulturne, zabavne, sportske, umjetničke i druge aktivnosti);
- održavanje veza sa porodicom i drugim licima i organima od značaja za njegovu resocijalizaciju.

Član 151.

Maloljetnici se raspoređuju u vaspitne grupe prema uzrastu, duševnoj razvijenosti i drugim ličnim svojstvima koja omogućavaju primjenu istovrsnih vaspitnih mjera.
Vaspitna grupa obuhvata najviše 8 maloljetnika i ima posebnog vaspitača.

Član 152.

Ako u vaspitno-poravnom domu ne postoji nastava određenog smjera ili stepena obrazovanja, maloljetnik može takvu nastavu da pohađa u odgovarajućoj redovnoj srednjoj školi.
Odluku o upućivanju maloljetnika u smislu stava 1. ovog člana donosi starješina vaspitno-popravnog doma uz saglasnost direktora škole u koju se maloljetnik upućuje.
Ako direktor škole utvrdi da maloljetnik negativno utiče na ponašanje ostalih učenika škole uskratiće mu pravo da pohađa nastavu.

Član 153.

Kućnim redom se propisuje organizacija rada i života u vaspitno-popravnom domu.

Član 154.

U vaspitno-popravnom domu se organizuje rad maloljetnika u cilju sticanja radnih navika i sposobnosti za uobičajene uslove života i rada na slobodi.
Naknadom za rad maloljetnik slobodno raspolaže.
Maloljetnik koji nije obuhvaćen nastavom radi puno radno vrijeme koje je propisano za maloljetna lica u radnom odnosu po opštim propisima.

Član 155.

Maloljetnik ima pravo na odmor u toku godine u trajanju od 18 do 30 radnih dana i koristi ga, po pravilu, van doma.

Član 156.

Za aktivno učešće u procesu prevaspitavanja i poštovanja propisa starješina vaspitno-popravnog doma može davati sljedeće nagrade:
1) slobodan izlazak u grad;
2) posjeta kulturno-prosvjetnim i sportskim priredbama izvan vaspitno-popravnog doma;
3) posjeta porodici i srodnicima u dane vikenda i praznika;
4) učestvovanje u radnim akcijama, kulturnim i sportskim takmičenjima van vaspitno-popravnog doma, i
5) odsustvo do sedam dana.

Član 157.

Za povrede odredaba ovog zakona, pravila kućnog reda i radne discipline, neizvršenja obaveza iz programa postupanja i naređenja službenih lica maloljetniku se mogu izreći disciplinske kazne: opomena, ukor i izdvajanje u posebnu prostoriju do sedam dana.

Član 158.

Vaspitno-popravni dom je obavezan da, najmanje svakih šest mjeseci, obavještava sud i organ starateljstva o rezultatima primjene vaspitne mjere upućivanja u vaspitno-popravni dom.

Član 159.

Prema maloljetniku se mogu primijeniti sredstva prinude samo kad je to neophodno da se spriječi fizički napad na službeno lice ili drugog maloljetnika ili samopovređivanje.
Sredstva prinude koja se mogu primijeniti prema maloljetniku su: fizička snaga, vezivanje, izdvajanje, gumena palica i vatreno oružje.
Prema maloljetniku se može upotrijebiti vatreno oružje samo ako je to neophodno za odbijanje neposrednog napada kojim se ugrožava život maloljetnika ili drugog lica.
U slučaju iz stava 3. ovog člana može se upotrijebiti vatreno oružje samo ako se drugim sredstvom prinude ne može zaštititi život maloljetnika ili drugog lica.

Član 160.

Odredbe ovog zakona koje se odnose na unutrašnju organizaciju i radne odnose u organizaciji u kojoj se izvršava kazna zatvora, kao i o sredstvima za rad, primjenjuju se i na vaspitno-popravni dom, ukoliko u ovoj glavi nije drugačije određeno.

Upućivanje u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje

Član 161.

Mjera upućivanja u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje izvršava se u odgovarajućim specijalizovanim ustanovama koje određuju organi uprave nadležni za poslove socijalnog staranja i zdravstva.

Član 162.

Kad je maloljetniku izrečena mjera upućivanja u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje, nadležni organ socijalnog staranja preduzeće mjere da se maloljetnik što prije smjesti u odgovarajuću ustanovu. O smještaju će se obavijestiti i sud.

Član 163.

Kad je mjera upućivanja u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje izrečena umjesto mjere bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja u zdravstvenoj ustanovi obezbjeđuje se i čuvanje maloljetnika i njegovo liječenje.

Član 164.

Ustanova u kojoj je maloljetnik smješten obavezna je da najmanje jedanput u šest mjeseci, a na zahtjev suda i ranije, obavještava sud i nadležni organ socijalne zaštite o uspjehu primjene ove vaspitne mjere.
Kad maloljetnik navrši 18 godina života ustanova će o tome obavijestiti sud radi razmatranja potrebe njegovog daljeg zadržavanja u ustanovi ili zamjene ove vaspitne mjere drugom mjerom.

Glava treća

POMOĆ NAKON IZVRŠENjA VASPITNE MJERE

Član 165.

Za vrijeme izvršenja zavodskih vaspitnih mjera nadležni organ socijalnog staranja održava stalnu vezu sa maloljetnikom, sa njegovom porodicom i sa ustanovom u kojoj se mjera izvršava, kako bi se maloljetnik što bolje pripremio za vraćanje svojoj porodici i uključio u redovan život.
Ustanova je obavezna da najmanje tri mjeseca prije otpuštanja maloljetnika obavijesti nadležni organ socijalnog staranja o otpuštanju maloljetnika iz ustanove i predloži mjere koje bi trebalo preduzeti za prihvatanje maloljetnika.

Član 166.

Da bi se po izvršenju zavodskih mjera što bolje organizovalo prihvatanje maloljetnika u sredinu u koju će se vratiti, nadležni organ socijalnog staranja je obavezan da se posebno brine o maloljetniku koji nema roditelja, ili čije su porodične prilike nesređene.
Nadležni organ socijalnog staranja posebno će se brinuti za smještaj, ishranu, odjeću, liječenje, sređivanje njegovih porodičnih prilika, zapošljavanje i organizovanje dovršenja započetog stručnog osposobljavanja i školovanja.

Član 167.

Ako je maloljetnik koji se otpušta bolestan, a nije sposoban za putovanje, ustanova u kojoj se izvršavala vaspitna mjera smjestiće ga u najbližu zdravstvenu ustanovu radi liječenja.
Troškovi liječenja obezbjediće se shodno članu 44. stav 3. ovog zakona.

Član 168.

Roditelj ili staralac maloljetnika, nakon što je maloljetnik otpušten sa izvršenja zavodske mjere i izlaska iz ustanove, obavezan je da ga prijavi nadležnom organu socijalnog staranja u mjestu prebivališta ili boravišta.
Nadležni organ socijalnog staranja obavezan je da pruža pomoć maloljetniku sve dok se steknu uslovi da maloljetniku pomoć i zaštita više nije potrebna.

DIO PETI

Glava prva

Izvršenje novčane kazne i zaštitnih mjera izrečenih za privredni prestup

Izvršenje novčane kazne

Član 169.

Na izvršenje novčane kazne izrečene u postupku za privredne prestupe shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o izvršenju novčane kazne izrečene u krivičnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

Član 170.

Za izvršenje novčane kazne nadležan je sud koji je donio odluku u prvom stepenu. Ovaj sud izvršava i novčanu kaznu koju je u toku postupka za privredni prestup izrekao pravnom licu, svjedoku, vještaku ili drugim učesnicima u postupku.

Član 171.

Nenaplaćena novčana kazna izrečena odgovornom licu ne može se zamijeniti kaznom zatvora.

Izvršenje zaštitnih mjera

Član 172.

Kad je izrečena zaštitna mjera javnog objavljivanja presude, sud koji je donio odluku u prvom stepenu dostaviće odluku dnevnom listu, radiju ili televiziji, ili svim ovim sredstvima informisanja radi objavljivanja.
Odluku iz stava 1. ovog člana sredstva informisanja obavezna su objaviti u roku od osam dana od dana prijema i o tome obavijestiti sud.

Član 173.

Kad je pravnom licu izrečena zaštitna mjera zabrane bavljenja određenom privrednom djelatnošću, sud koji je donio odluku u prvom stepenu dostavlja prepis pravosnažne odluke nadležnom inspecijskom organu.
Nadležni inspekcijski organ stara se da se pravno lice u toku trajanja mjere iz stava 1. ovog člana ne bavi privrednom djelatnošću koja mu je zabranjena.
Na izvršenje zaštitne mjere zabrane vršenja određenih dužnosti koja je izrečena odgovornom licu shodno se primjenjuju odredbe stava 1. i 2. ovog člana.

Imovinska korist pribavljena izvršenjem privrednog prestupa

Član 174.

Oduzeta imovinska korist pribavljena izvršenjem privrednog prestupa pripada Republici.

Glava prva - a

NADZOR

Član 174a

Nadzor nad zakonitošću rada organizacije u skladu sa zakonom i drugim propisima vrši Ministarstvo pravde.

Član 174b

Kontrolu zakonitosti izvršenja kazne zatvora vrši Ministarstvo pravde preko ovlašćenog službenika.
U vršenju kontrole iz stava 1 ovog člana ovlašćeni službenik može da:
1) pregleda prostorije u kojima osuđena lica borave;
2) razgovara sa osuđenim licima;
3) pregleda opšte i pojedinačne akte, evidencije i drugu dokumentaciju koja se odnosi na osuđena lica;
4) utvrđuje potrebne činjenice;
5) postupa po pritužbama osuđenih lica.
Organizacija je dužna da ovlašćenom službeniku obezbijedi uslove za nesmetano vršenje kontrole.

Član 174v

O izvršenoj kontroli ovlašćeni službenik sačinjava izvještaj i dostavlja ga starješini organizacije.
Starješina organizacije se može izjasniti o izvještaju iz stava 1 ovog člana u roku od tri dana od dana njegovog prijema.

Član 174g

Ministar pravde na osnovu izvještaja ovlašćenog službenika i izjašnjenja starješine organizacije ili samo na osnovu izvještaja ovlašćenog službenika, ukoliko se starješina organizacije nije izjasnio, nalaže mjere za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti.
Starješina organizacije dužan je, bez odlaganja, da postupi po nalogu iz stava 1 ovog člana.

Član 174d

Organizacija je dužna da, najmanje jedanput godišnje, dostavi Ministarstvu pravde izvještaj o radu i stanju u oblasti izvršenja krivičnih sankcija.
Ministarstvo pravde će izvještaj iz stava 1 ovog člana, zajedno sa svojim mišljenjem, dostaviti Vladi.

Glava druga

SLUŽBENIČKI ODNOSI I OVLAŠĆENjA SLUŽBENIKA

Član 175.

Na službenike organizacije primjenjuju se propisi o državnim službenicima ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
U pogledu zapošljavanja, raspoređivanja, vršenja poslova van radnog vremena i godišnjih odmora; nespojivosti poslova, oduzimanja službene legitimacije, oružja i zabrane nošenja uniforme, školovanja i osposobljavanja, zdravstvene zaštite, selidbenih troškova, troškova sahrane, uvećanja plate po osnovu uslova rada i prestanka službe, čuvanje službenih podataka, premještaja na drugo radno mjesto ili u drugu organizaciju i disciplinske odgovornosti primjenjuju se, na odgovarajući način odredbe Zakona o unutrašnjim poslovima.

Član 176.

Radna mjesta koja se popunjavaju bez javnog oglašavanja utvrđuju se aktom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji.
Za pripravnika u obezbjeđenju može biti primljeno lice koje pored propisanih opštih i posebnih uslova ispunjava i sljedeće uslove:
- da imaIVstepen stručne spreme,
- da ima određene psihofizičke i druge sposobnosti,
- da je mlađi od 28 godina, i
- da je, ako se radi o muškarcu, odslužio vojni rok osim ako je završio srednju školu unutrašnjih poslova.

Član 177.

Obuka, specijalistički kursevi i ostali vidovi stručnog osposobljavanja vrše se u Centru za obrazovanje kadrova organizacije (u daljem tekstu: Centar).
Planove, program obuke stručnog obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja, kao i akte o načinu polaganja i sastavu ispitne komisije donosi starješina organizacije na predlog rukovodioca Centra.

Član 177a

Za lica koja su se prijavila na raspisani oglas organizacije za poslove koji su vezani za neposredan kontakt sa osuđenim licima organizuju se obavezni specijalistički kursevi u Centru.
U organizaciji se mogu zaposliti lica na neodređeno vrijeme na poslovima iz stava 1 ovog člana, samo pod uslovom da su sa uspjehom završili obavezne specijalističke kurseve.

Član 177b

Za službenike u organizaciji obavezno je stalno stručno obrazovanje i provjera znanja, u skladu sa planovima i programom obuke, stručnog obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja.

Član 177v

Službenici organizacije koji rade u neposrednom kontaktu sa osuđenim licima podliježu, svake druge godine, redovnim provjerama psiho-fizičkih sposobnosti.
Pravilnik o kriterijumima za utvrđivanje psihofizičkih sposobnosti, na predlog starješine organizacije, donosi ministarstvo nadležno za poslove zdravstva.

Član 178.

Službenici organizacije koji obavljaju poslove koji su u neposrednoj vezi sa osuđenim ili pritvorenim licima imaju posebne obaveze i ovlašćenja određene ovim zakonom i drugim propisima i ovlašćena su službena lica organizacije (u daljem tekstu: ovlašćena službena lica).
Radna mjesta na kojima rade ovlašćena službena lica utvrđuju se opštim aktom o organizaciji i sistematizaciji.
Ovlašćenim službenim licima izdaje se službena legitimacija radi dokazivanja svojstva.
Pravilnik o obrascu službene legitimacije donosi ministar pravde.

Član 179.

Bliže propise o načinu vršenja službe obezbeđenja, uniformi, zvanjima i oznakama zvanja, naoružanju i opremi, donosi ministar pravde.

Član 180.

Pri vršenju službenih poslova ovlašćeno službeno lice smije upotrijebiti vatreno oružje samo ako drugačije ne može:
1) da odbije neposredni napad kojim se ugrožava njegov život ili život drugog lica,
2) da odbije napad na objekat koji obezbjeđuje,
3) da spriječi bjekstvo osuđenog lica koje kaznu zatvora izdržava u zatvorenom,
4) da spriječi bjekstvo osuđenog lica koje sprovodi ili obezbjeđuje samo ako je u pitanju lice osuđeno za krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od 10 godina ili teža kazna.
U slučaju iz stava 1. ovog člana može se upotrijebiti vatreno oružje samo ako se drugim sredstvom prinude ne može obezbijediti izvršenje službene radnje.
Službenik koji vrši službu pod neposrednim rukovodstvom starješine smije upotrijebiti vatreno oružje samo po njegovom naređenju.
O upotrebi sredstava prinude sačinjava se izvještaj sa utvrđenim činjenicama i ocjenom o prekoračenju ovlašćenja koji se najkasnije u roku od tri dana dostavlja Ministarstvu pravde.

Član 181.

Odredbe člana 61. i 180. ovog zakona primjenjuju se i kad se sredstva prinude upotrebljavaju prema pritvorenim licima.

Član 182.

Ovlašćeno službeno lice je obavezno da poslove hvatanja odbjeglih osuđenih i pritvorenih lica i s tim u vezi održavanja javnog reda i mira vrši bez obzira da li se nalazi na službenoj dužnosti i da li mu je to stavljeno u zadatak.
Prilikom vršenja poslova službenik obezbjeđenja je obavezan da se legitimiše.

Član 183.

Prilikom hvatanja osuđenog ili pritvorenog lica ovlašćeno službeno lice može izvršiti pregled određenih objekata i prostorija građana i pravnih lica, ako je to neophodno radi neposrednog hvatanja odbjeglog osuđenog ili pritvorenog lica ili spasavanja ljudi i imovine.
Prilikom hvatanja osuđenog ili pritvorenog lica ovlašćeno službeno lice ima pravo da legitimiše građane i da na drugi način utvrđuje njihov identitet.
U slučaju iz stava 1. ovog člana neće se sastavljati zapisnik nego će se korisniku ili vlasniku stana ili prostorije odmah izdati potvrda u kojoj će se naznačiti razlog ulaženja.

Član 184.

Radi hvatanja i privođenja odbjeglog lica, koje se neposredno goni, službenik obezbjeđenja ima pravo da se posluži vozilom i sredstvom veze do kojeg dođe, ako to ne može izvršiti na drugi način. O upotrebi ovih sredstava izdaje se potvrda njihovom držaocu radi naknade troškova.

Član 185.

U slučaju bjekstva osuđenog ili pritvorenog lica odmah će se obavijestiti organ uprave nadležan za unutrašnje poslove radi hvatanja odbjeglog lica.

Glava treća

Kaznene odredbe

Član 186.

Kaznom zatvora do 30 dana kazniće se za prekršaj osuđeno lice kome je izrečena mjera bezbjednosti obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana, ako se ne javi određenoj zdravstvenoj ustanovi na liječenje ili izbjegne to liječenje nepridržavanjem određene terapije, ili napusti započeto bolničko ili ambulantno liječenje (čl. 95).
Ako se kažnjeno lice podvrgne obaveznom liječenju, izrečena kazna, u smislu prethodnog stava, može se opozvati.

Član 187.

Novčanom kaznom od jednog do petnaestostrukog iznosa minimalne zarade u Republici Crnoj Gori (u daljem tekstu: iznos minimalne zarade) ili kaznom zatvora do 60 dana kazniće se za prekršaj osuđeno lice ako postupi protivno izrečenoj mjeri bezbjednosti zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti (čl. 100).

Član 188.

Novčanom kaznom od petnaestostrukog do dvjestapedesetostrukog iznosa minimalne zarade kazniće se za prekršaje:
1) zdravstvena ustanova određena za izvršenje mjere bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja ili obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi, odnosno obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana ako bez opravdanog razloga odbije da primi na psihijatrijsko liječenje i čuvanje, odnosno obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi ili liječenje alkoholičara i narkomana propisno upućeno lice kome je izrečena jedna od ovih mjera bezbjednosti (čl. 88. i 93);
2) preduzeće ili drugo pravno lice, ako omogući osuđenom licu kome je izrečena mjera bezbjednosti zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti da i dalje obavlja dužnost ili poslove na koje se izrečena mjera bezbjednosti odnosi (čl. 99).
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se i odgovorno lice u organu, organizaciji ili preduzeću novčanom kaznom od jednog do petnaestostrukog iznosa minimalne zarade.

Član 189.

Novčanom kaznom od jednog do petnaestostrukog iznosa minimalne zarade kazniće se za prekršaj osuđeno lice koje se, po uslovnom otpuštanju sa izdržavanja kazne, ne prijavi u roku od osam dana od dana otpuštanja nadležnom organu za unutrašnje poslove ili ako ne prijavi promjenu mjesta boravka, odnosno prebivališta (čl. 68).

Član 190.

Novčanom kaznom od petnaestostrukog do dvjestapedesetostrukog iznosa minimalne zarade kazniće se za prekršaj pravno lice ako vrši privrednu djelatnost koja mu je zabranjena, kao i drugo pravno lice koje osuđenom pravnom licu povjeri vršenje privredne djelatnosti koja mu je zabranjena (čl. 173).
Novčanom kaznom do petnaestostrukog iznosa minimalne zarade kazniće se odgovorno lice za prekršaje iz stava 1. ovog člana.
Novčanom kaznom od jednog do petnaestostrukog iznosa minimalne zarade kazniće se za prekršaj odgovorno lice u pravnom licu iz člana 173. ovog zakona koje vrši određene dužnosti koje su mu zabranjene.

Član 191.

Novčanom kaznom od jednog do petnaestostrukog iznosa minimalne zarade kazniće se za prekršaje odgovorno lice u organizaciji ako ministarstvu ne dostavi u propisanom roku odgovarajuće podatke ili dostavi nepotpune ili netačne podatke, kao i kada propisane evidencije ne vodi ažurno i uredno.

DIO ŠESTI

Glava prva

Prelazne i završne odredbe

Član 192.

Osnivanjem organizacije iz člana 2. ovog zakona prestaju sa radom kazneno-popravne ustanove:
- Kazneno-popravni dom Podgorica,
- Zatvor Podgorica, i
- Zatvor Bijelo Polje.
Danom prestanka rada kazneno-popravnih ustanova iz stava 1. ovog člana, sva sredstva (finansijska i materijalna, objekti, oprema, stanovi, prevozna sredstva, sredstva veze i dr.) kao i prava i obaveze navedenih ustanova prenose se na nadležnu upravnu organizaciju.

Član 193.

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o izvršenju krivičnih sankcija ("Službeni list SRCG", br. 15/86, 22/87 i 28/89).

Član 194.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom listu Republike Crne Gore".