-------------------
NAPOMENA REDAKCIJE:
Zakon je ukinut na osnovu Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Sl. list RCG", br. 39/04) i Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Sl. list RCG", br. 39/04).
-------------------

ZAKON

O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI I ZDRAVSTVENOM OSIGURANjU

(Objavljen u "Službenom listu SRCG", br. 39/90 i 21/91 i "Službenom listu RCG", br. 48/91, 17/92, 30/92, 58/92, 6/94, 27/94, 30/94, 16/95, 20/95, 22/95 i 23/96)

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Zdravstvenu zaštitu, u smislu ovog zakona, čine mjere, aktivnosti i postupci na očuvanju i unapređivanju zdravlja, životne i radne sredine, koje organizuju i sprovode građani, zdravstvene ustanove, preduzeća, Republika, Republički fond za zdravstvo i druge organizacije i zajednice.
<%-3>U sprovođenju zdravstvene zaštite, zdravstvene ustanove i zdravstveni radnici preduzimaju mjere, aktivnosti i postupke za očuvanje zdravlja građana, rano otkrivanje oboljenja i stanja, blagovremeno i efikasno liječenje, sprečavanje i suzbijanje oboljenja, povreda i drugih poremećaja zdravlja i pravovremenu rehabilitaciju.<%0>

Član 2.

Građani su dužni da čuvaju i unapređuju svoje zdravlje i zdravlje drugih lica i uslova životne i radne sredine.
<%-2>Građani su dužni da, u granicama svojih mogućnosti, pruže drugome prvu pomoć, a u težim slučajevima, da obavijeste zdravstvenu ustanovu koja može pružiti odgovarajuću medicinsku pomoć.<%0>

Član 3.

U zdravstvenoj djelatnosti obezbjeđuje se ostvarivanje javnog interesa na način utvrđen zakonom.

Član 3a.

Građanin ima pravo na slobodan izbor zdravstvene ustanove i zdravstvenog radnika u ostvarivanju zdravstvene zaštite.

Član 4.

Pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na naknadu, utvrđene ovim zakonom, osiguranicima i članovima njihovih porodica, obezbjeđuje se zdravstvenim osiguranjem.

Član 5.

Zdravstvenu zaštitu obavljaju zdravstvene ustanove.
Zdravstvenu zaštitu mogu obavljati i ustanove socijalne, dječje i boračko-invalidske zaštite i ugostiteljsko-turistička preduzeća pod uslovima propisanim ovim zakonom za lica smještena u njima.
Određene poslove i zadatke zdravstvene djelatnosti mogu obavljati i preduzeća za svoje radnike pod uslovom i na način utvrđen ovim zakonom.

Član 6.

<%-3>Zdravstvene ustanove mogu se osnivati u svim oblicima svojine.<%0>

Član 7.

Poslove i zadatke zdravstvene djelatnosti mogu obavljati zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici koji ispunjavaju uslove propisane ovim zakonom.

Član 8.

Republički fond za zdravstvo (u daljem tekstu: Fond) obezbjeđuje efikasno i racionalno ostvarivanje prava iz oblasti zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja.

Član 9.

Rad zdravstvenih ustanova, zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika podliježe nadzoru nad stručnim radom.

Član 10.

Nadzor nad zakonitošću rada zdravstvenih ustanova, Fonda i Ljekarske, odnosno Farmaceutske komore vrši ministarstvo nadležno za poslove zdravlja.

II. PRAVA I DUŽNOSTI GRAĐANA U OSTVARIVANjU ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

Član 11.

Zdravstvena zaštita ostvaruje se pod uslovima i na način propisan ovim zakonom i drugim propisima.
Zdravstvena ustanova obavezna je da, u okviru svoje djelatnosti, pruži zdravstvenu zaštitu u toku radnog vremena, a za hitne slučajeve stalno.
Ukoliko zdravstvena ustanova nije u mogućnosti da građaninu pruži zdravstvenu zaštitu u okviru svoje djelatnosti, obavezna je da ga uputi u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu.

Član 12.

Zdravstvena ustanova u okviru svoje djelatnosti, obavezna je da obezbijedi uslove za pružanje odgovarajuće hitne medicinske pomoći i da tu pomoć pruži.
Hitnom medicinskom pomoći, u smislu ovog zakona, smatra se pomoć koja je neophodna da bi se otklonila neposredna opasnost po život građana.

Član 13.

Hirurške ili druge medicinske intervencije, ako zakonom nije drugačije određeno, mogu se preduzeti samo po prethodnom pristanku oboljelog ili povrijeđenog lica, odnosno njegovog roditelja, usvojioca ili staraoca ako je to lice maloljetno ili lišeno poslovne sposobnosti. Ukoliko se radi o maloljetnom licu starijem od 15 godina uzima se u obzir i njegovo mišljenje.
Kada je u opasnosti život lica, a oboljelo ili povrijeđeno lice je u takvom stanju da ne može samo donijeti odluku ili usljed hitnosti nije moguće pribaviti pristanak roditelja, usvojioca, odnosno staraoca, hirurške i druge medicinske intervencije, mogu se preduzeti, po pravilu, na osnovu konzilijarnog nalaza i bez prethodnog pristanka lica iz stava 1. ovog člana.
Ukoliko oboljelo ili povrijeđeno lice, njegov roditelj, usvojilac ili staralac ne prihvate predloženu medicinsku intervenciju, nadležni doktor medicine, odnosno doktor stomatologije dužan je da im ukaže na posljedice koje mogu da nastanu zbog odbijanja medicinske intervencije.
Ako lice iz stava 3. ovog člana ne pristane na predloženu medicinsku intervenciju, dužno je da o tome da pismenu izjavu koja se čuva u dokumentaciji o liječenju, a ako odbije davanje pismene izjave, sačiniće se o tome službena zabilješka u prisustvu svjedoka.

Član 14.

Odnosi između zdravstvenih i drugih radnika u zdravstvenoj ustanovi i građana prilikom ostvarivanja zdravstvene zaštite zasnivaju se na međusobnom uvažavanju i očuvanju dostojanstva ličnosti.
Pravo građanina u toku ostvarivanja zdravstvene zaštite je da bude blagovremeno upoznat sa stanjem svog zdravlja, odnosno prirodom svoje bolesti ili povrede i sa opasnostima i neželjenim posljedicama koje mogu nastupiti u procesu liječenja i rehabilitacije.
Izuzetno, ako po mišljenju doktora medicine odnosno doktora stomatologije, koji liječi oboljelog ili povrijeđenog, saopštavanje podataka može da dovede do pogoršanja njegovog zdravlja ili da umanji uspješnost liječenja, podaci se saopštavaju članovima njegove porodice, odnosno staraocu.

Član 15.

Za vrijeme liječenja i ostvarivanja drugih vidova zdravstvene zaštite u zdravstvenim ustanovama, građani su dužni da se pridržavaju uslova boravka i ponašanja propisanih aktima zdravstvenih ustanova.

Član 16.

Duševni bolesnici koji mogu ugroziti svoj život, život građana ili imovinu, smjestiće se u hitnim slučajevima na privremeno stacionarno liječenje u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu.
Ako takva lica prilikom upućivanja u zdravstvenu ustanovu pružaju fizički otpor, zdravstveni radnici će zatražiti pomoć organa za unutrašnje poslove koji je dužan da tu pomoć pruži.
Zdravstvena ustanova koja je primila bolesnika iz stava 1. ovog člana, dužna je da o tome bez odlaganja, obavijesti opštinski sud i organ starateljstva, prema mjestu njegovog prebivališta, a ako je prebivalište nepoznato, sud i organ starateljstva, prema sjedištu zdravstvene ustanove.

Član 17.

U slučaju da građanin koji se nalazi na bolničkom liječenju zahtijeva da prekine to liječenje i pored upozorenja doktora medicine odnosno doktora stomatologije na moguće posljedice, dužan je da o tome da pismenu izjavu.
Ukoliko građanin iz stava 1. ovog člana, odbije da da pismenu izjavu, sačiniće se o tome službena zabilješka u prisustvu svjedoka, koja se čuva u dokumentaciji o liječenju.

Član 18.

U cilju obezbjeđivanja potrebnih količina krvi za redovne potrebe i za slučaj vanrednog stanja (elementarnih nepogoda, nesreća većeg obima, ratnog stanja i sl.), ministarstvo nadležno za poslove zdravlja donosi program prikupljanja rezervi krvi, kojim se određuju minimalne rezerve krvi.

III. OSIGURANICI

Član 19.

Osiguranici, u smislu ovog zakona, su:
1) radnici u preduzeću i ustanovi u svim oblicima svojine, radnici izabrani ili imenovani na javne funkcije u državnim organima i organima lokalne samouprave, drugim organizacijama i zajednicama i njihovim udruženjima i u političkim i drugim organizacijama, ako im je to jedino ili glavno zanimanje i ako za taj rad primaju plate, članovi zanatskih i ribarskih zadruga kojima je rad u zadruzi jedino ili glavno zanimanje (u daljem tekstu: radnici u organizacijama);
2) građani koji obavljaju djelatnost ličnim radom odnosno ličnim radom i sredstvima rada u svojini građana, odnosno kod građanskog pravnog i fizičkog lica i vlasnici preduzeća i ustanova u privatnoj, mješovitoj i zadružnoj svojini i radnici koji su kod njih u radnom odnosu;
3) državljani Savezne Republike Jugoslavije upućeni na rad u inostranstvu i državljani Savezne Republike Jugoslavije u službi kod međunarodnih organizacija i ustanova, stranih konzularnih i diplomatskih predstavništava, ako nijesu obavezno zdravstveno osigurani po zakonu zemlje u kojoj su zapošljeni ili po međunarodnom sporazumu, koji su